Ja jednostavno sad moram da otvorim ovu temu...Pa ako neko od "nadležnih" misli da je kao neko političaranje neka je baci na groblje...Otvorih je pa šta bude bude,eto.
Ex YU...Sretno vreme,ko pamti složiće se.Nije bilo zaključavanja kapija.Nije bilo.Ali ajde da krenam nekim redom.
Imao sam noćas dva udarca.Prvi je naravno dobra vutra koju sam ispalio i strpao u pluća a ona posle otišla u mozak a drugi udarac je zaključana kapija.Kakve veze ima vutra,zaključana kapija i EX YU pokušaću da objasnim u sledećim redovima ovoga mog pisanja...
Napuših se dobre trave i dodjoh kući. Kad ono trt,kapija zaključana.Nema problema,imam ja ključ.Jedva potrefim bravu,okrenem ključ,klik,izvadim ključ sav sretan,da udjem,cap,ne može,zaključano dva puta.E jebi ga,ponovo ciljam bravu ko nespašen,izlazi komšija da utera auto,jebalo ga auto,šta je čekao do sad...Moram da komuniciram sa njim a jedva stojim.I onako napušen okrenem na priču kako se nekad kapije nisu zaključavale,nego je sve bilo slobodno,on prihvati priču i mi smo tu nekih pola sata pričali o Ex YU i vremenu kad se kapije nisu zaključavale.U tom pričanju potrefih ja opet bravu,opet okrenuh ključ,opet klik,i konačno,rekoh komšiji laku noć i udjoh u kuću.Spas.
A nekad,jebi ga,nema ključa,samo kvaka i untra si. Nekad komunizam bez ključa a sad kao demokratija sa ključem,i to jebeno zaključano dva puta...
Dobro,idemo dalje...
Dolazim do vrata od kuće,da udjem,kad ono ne može.I kuća zaključana.Koji moj se toliko zaključavaju.Imam ja ključ i od kuće. Cap,jednom okrenem ključ,probam na kvaku,ne može.I vrata od kuće jebeno zaključana dva puta. Eeee,dokleeee...
Ušao sam,ne bi me čudilo da sam i na frižideru našao lanac i katanac,ali sreća,ništa. Ljudi moji,stvarno,nekad nisam imao tih problema...Koji crni kluč,sve na izvolte,a nikom ništa falilo nije...
I šta,ušao sam,frižider slobodan,uzmem onako napušen,gladan,klope na tacnu.Majonez,paštetu pileću 75 grama,paradajz,pavlaku,jogurt,hleb i so...Šta mi je prvo palo pod ruku.Sednem za komp,sluške na uške i počnem da prtljam po muzici na YubeTube.I nadjem ovo...
Ljudi došlo mi je da plačem.
Ma sretno vreme,ma nije bilo zaključavanja kapija i vrata,slet,Tito i rock...Jebem ja ovu demokratiju za koju sam se kao borio. Ne,ovo je već političarenje...Nisam hteo da ovo moje pisanje ode u ovom pravcu...
Samo mi je palo na pamet. Zaključana vrata,i to po dva puta,zaključan mozak,zaključana komunikacija,zaključan život.Šta li će tek biti za nekih dvadesetak godina? Sranje...
Hteo sam prvo temu da otvorim u " Sve i svašta" i da je nazovem EX YU,pa sam se onda predomislio i sve ovo moje pisanije umalo nisam bacio u "Naduvane postove"...E,onda mi je sinula ideja,ovde joj je mesto.Definitivno. Ako se "nadležni"slažu...
Ko pamti život bez ključa neka se javi?
Ex YU...Sretno vreme,ko pamti složiće se.Nije bilo zaključavanja kapija.Nije bilo.Ali ajde da krenam nekim redom.
Imao sam noćas dva udarca.Prvi je naravno dobra vutra koju sam ispalio i strpao u pluća a ona posle otišla u mozak a drugi udarac je zaključana kapija.Kakve veze ima vutra,zaključana kapija i EX YU pokušaću da objasnim u sledećim redovima ovoga mog pisanja...
Napuših se dobre trave i dodjoh kući. Kad ono trt,kapija zaključana.Nema problema,imam ja ključ.Jedva potrefim bravu,okrenem ključ,klik,izvadim ključ sav sretan,da udjem,cap,ne može,zaključano dva puta.E jebi ga,ponovo ciljam bravu ko nespašen,izlazi komšija da utera auto,jebalo ga auto,šta je čekao do sad...Moram da komuniciram sa njim a jedva stojim.I onako napušen okrenem na priču kako se nekad kapije nisu zaključavale,nego je sve bilo slobodno,on prihvati priču i mi smo tu nekih pola sata pričali o Ex YU i vremenu kad se kapije nisu zaključavale.U tom pričanju potrefih ja opet bravu,opet okrenuh ključ,opet klik,i konačno,rekoh komšiji laku noć i udjoh u kuću.Spas.
A nekad,jebi ga,nema ključa,samo kvaka i untra si. Nekad komunizam bez ključa a sad kao demokratija sa ključem,i to jebeno zaključano dva puta...
Dobro,idemo dalje...
Dolazim do vrata od kuće,da udjem,kad ono ne može.I kuća zaključana.Koji moj se toliko zaključavaju.Imam ja ključ i od kuće. Cap,jednom okrenem ključ,probam na kvaku,ne može.I vrata od kuće jebeno zaključana dva puta. Eeee,dokleeee...
Ušao sam,ne bi me čudilo da sam i na frižideru našao lanac i katanac,ali sreća,ništa. Ljudi moji,stvarno,nekad nisam imao tih problema...Koji crni kluč,sve na izvolte,a nikom ništa falilo nije...
I šta,ušao sam,frižider slobodan,uzmem onako napušen,gladan,klope na tacnu.Majonez,paštetu pileću 75 grama,paradajz,pavlaku,jogurt,hleb i so...Šta mi je prvo palo pod ruku.Sednem za komp,sluške na uške i počnem da prtljam po muzici na YubeTube.I nadjem ovo...
Ljudi došlo mi je da plačem.
Ma sretno vreme,ma nije bilo zaključavanja kapija i vrata,slet,Tito i rock...Jebem ja ovu demokratiju za koju sam se kao borio. Ne,ovo je već političarenje...Nisam hteo da ovo moje pisanje ode u ovom pravcu...
Samo mi je palo na pamet. Zaključana vrata,i to po dva puta,zaključan mozak,zaključana komunikacija,zaključan život.Šta li će tek biti za nekih dvadesetak godina? Sranje...
Hteo sam prvo temu da otvorim u " Sve i svašta" i da je nazovem EX YU,pa sam se onda predomislio i sve ovo moje pisanije umalo nisam bacio u "Naduvane postove"...E,onda mi je sinula ideja,ovde joj je mesto.Definitivno. Ako se "nadležni"slažu...
Ko pamti život bez ključa neka se javi?
Poslednja izmena: