Meni
Forumi
Nove poruke
Sve teme
Najnovije teme
Nove poruke
♫ Radio
Dnevnici
Dnevnici Vanjskog Uzgajanja
Dnevnici Unutrašnjeg Uzgajanja
Završeni Vanjski Dnevnici
Završeni Unutrašnji Dnevnici
Novo
Popularne teme
Nove poruke
Najnovije aktivnosti
Članovi
Trenutno prisutni
Forumi
Prijava
Registracija
Nove poruke
Sve teme
Najnovije teme
Nove poruke
Meni
Install the app
Install
Objavite odgovor
Forumi
Relaksacija i Razonoda
Putovanje na mentalnim talasima
Ispovjedaonica kod Papa Romea
JavaScript is disabled. For a better experience, please enable JavaScript in your browser before proceeding.
Koristite zastareli pregledač. Možda neće pravilno prikazivati ove ili druge veb stranice.
Trebali biste nadograditi ili koristiti
alternativni pregledač
.
Poruka
<blockquote data-quote="Papa Romeo" data-source="post: 304403" data-attributes="member: 16675"><p>Rijeci su izraz covjekovih misli, a misli izrazavaju covjeka. Dakle, kad govorimo ili pisemo mi u sustini opisujemo sebe. Cinjenica je da taj opis, odnosno te rijeci koje izgovarimo ili napisemo ne tumace svi na isti nacin, bez obzira sto one imaju jednu vrijednost, jednu smisao.</p><p></p><p>Cesto sam razmisljao o tome, koje rijeci upotrebiti da se izrazi misao koju ce svi koji je procitaju ispravno protumaciti. Davno sam shvatio da je to vrlo, vrlo tesko, necu reci nemoguce.</p><p>Odustao sam od tog razmisljanje i jednostavno prihvatio cinjenicu da ono sto mislim i osjecam napisem upravo tako kako mislim i osjecam. Oni koji ce shvatiti - shvatice, oni koji nece - ne moraju <img src="" class="smilie smilie--sprite smilie--sprite1" alt=":)" title="Smile :)" loading="lazy" data-shortname=":)" /></p><p>Slicno je to pustanju muzike u nekom sirem drustvu. Pustis nesto sto mislis da ce se svima dopasti, a u stvari dopada se tebi, pa ce to naici na odobravanje i razumijevanje onih sa slicnim ukusom. Drugi ce traziti da pustis nesto drugo, po njihovom ukusu, treci nesto trece i onda se to sve pretvori u ispunjavanje tudjih zelja i ukusa dok se licne potiskuju i zanemaruju.</p><p>Ne moze se svima ugoditi, a trud za udovoljavanjem svima je perfektna frustracija, mada i to neki vole ali to onda rade zbog sebe, a ne zbog drugih.</p><p></p><p>Prije nekog vremena zove me prijatelj da jedne nedelje odemo u crkvu, kaze on je tamo redovan. Pitam ga za razlog mog odlaska tamo, zasto me zove, rece mi da ne bi bilo lose otici i pomoliti se Bogu...</p><p>Prijatelju moj, diko moja. Pa ja se molim Bogu kada god mi padne napamet. Nije mi bitno ni vrijeme ni mjesto, a crkva ionako ima radno vrijeme.</p><p>Molitva, ona preporucena mi i nije bas logicna. Kako da se molim Bogu koji je na "nebesima", a ja ga pronasao u sebi i svuda oko sebe? Kako da se molim u radno vrijeme kada znam da Bog kojeg licno poznajem nema radno vrijeme, kad je on vjecnost sazeta i od proslog, i od sadasnjeg i od buduceg?</p><p>Kako da se molim za zdravlje porodice u crkvi koja to na neki nacin naplacuje. Ne direktno i pod mus, ali sugerisuci i navodeci kako to treba da se radi, da se "turi" koja marka.</p><p>Zar je pogresno uputiti pogled prema djetetu i molitvu usmjeriti licno njemu da ga zdravlje posluzi, da bude sretan i da siri ljubav i toleranciju oko sebe? Zar ta molitva usmjerena djetetu nije molitva usmjerena Bogu?</p><p> Otisao bih u tu crkvu i pomolio se na nacin na koji se i bez crkve molim i dao bih od srca koju marku kada bi te marke otisle u humane svrhe. Kada tu crkvu, koju smo svi zajednici gradili pojedinci koji sebi daju za pravo ne bi zakljucavali. Ovako, ne zelim finansirati tudje hirove i neumjerenost. Ne zelim finansirati pohlepne i sebicne. Rado, od srca dajem prosjaku to sto bi mi u crkvi iskamcili da se ne bih osjecao poput crne ovce, nezeljenog djeteta ili lude kceri.</p><p>Prijatelju moj, evo, u ovom trenutku upucujem molitvu tebi da spoznas Boga u sebi, pa da ne dovikujes nebesima, vec da se tiho molis u mislima. Da ne dizes pogled k nebu vec da se zagledas u sebe. Da otvoris prozore duse i pustis boziju svjetlost nek obasja tamu u koju stremis gledati. Da dajes onom ko nema, umjesto sto opeterecujes one koji imaju previse, ali zbog pohlepe nikada nemaju dovoljno za sebe, kamo li da nekom daju.</p><p></p><p>Nije ovo pljuvanje i blacenje crkve, naprotiv. crkva ima temelje u Hriscanstvu, a Hrist je dio boga, kao sto smo i mi.</p><p>Kao sto sam, bez da su me pitali, rodjen u hriscanskoj porodici tako sam se mogao roditi u porodici koja je ucena Islamu, Judaizmu ili Budizmu. Isti je to par opanaka. U mnogocemu se podudaraju a razlike su tradicionalne i kulturoloske prirode.</p><p>Nije bitno kako su nam zene obucene, kada cemo mrsiti, kada postiti, kojim cemo jezikom govoriti, ako kroz to oblacenje, post i jezik izrazavamo dobrotu i ljubav.</p><p>Ako cemo kroz govor ili pismo izraziti Boga u sebi.</p><p>Ukoliko izrazavamo mrznju, zavist i pohlepu, onda se ne razumijemo makar istim jezikom govorili</p><p></p><p>P.S. Bajram Sherif Mubarek Olsun</p></blockquote><p></p>
[QUOTE="Papa Romeo, post: 304403, member: 16675"] Rijeci su izraz covjekovih misli, a misli izrazavaju covjeka. Dakle, kad govorimo ili pisemo mi u sustini opisujemo sebe. Cinjenica je da taj opis, odnosno te rijeci koje izgovarimo ili napisemo ne tumace svi na isti nacin, bez obzira sto one imaju jednu vrijednost, jednu smisao. Cesto sam razmisljao o tome, koje rijeci upotrebiti da se izrazi misao koju ce svi koji je procitaju ispravno protumaciti. Davno sam shvatio da je to vrlo, vrlo tesko, necu reci nemoguce. Odustao sam od tog razmisljanje i jednostavno prihvatio cinjenicu da ono sto mislim i osjecam napisem upravo tako kako mislim i osjecam. Oni koji ce shvatiti - shvatice, oni koji nece - ne moraju :) Slicno je to pustanju muzike u nekom sirem drustvu. Pustis nesto sto mislis da ce se svima dopasti, a u stvari dopada se tebi, pa ce to naici na odobravanje i razumijevanje onih sa slicnim ukusom. Drugi ce traziti da pustis nesto drugo, po njihovom ukusu, treci nesto trece i onda se to sve pretvori u ispunjavanje tudjih zelja i ukusa dok se licne potiskuju i zanemaruju. Ne moze se svima ugoditi, a trud za udovoljavanjem svima je perfektna frustracija, mada i to neki vole ali to onda rade zbog sebe, a ne zbog drugih. Prije nekog vremena zove me prijatelj da jedne nedelje odemo u crkvu, kaze on je tamo redovan. Pitam ga za razlog mog odlaska tamo, zasto me zove, rece mi da ne bi bilo lose otici i pomoliti se Bogu... Prijatelju moj, diko moja. Pa ja se molim Bogu kada god mi padne napamet. Nije mi bitno ni vrijeme ni mjesto, a crkva ionako ima radno vrijeme. Molitva, ona preporucena mi i nije bas logicna. Kako da se molim Bogu koji je na "nebesima", a ja ga pronasao u sebi i svuda oko sebe? Kako da se molim u radno vrijeme kada znam da Bog kojeg licno poznajem nema radno vrijeme, kad je on vjecnost sazeta i od proslog, i od sadasnjeg i od buduceg? Kako da se molim za zdravlje porodice u crkvi koja to na neki nacin naplacuje. Ne direktno i pod mus, ali sugerisuci i navodeci kako to treba da se radi, da se "turi" koja marka. Zar je pogresno uputiti pogled prema djetetu i molitvu usmjeriti licno njemu da ga zdravlje posluzi, da bude sretan i da siri ljubav i toleranciju oko sebe? Zar ta molitva usmjerena djetetu nije molitva usmjerena Bogu? Otisao bih u tu crkvu i pomolio se na nacin na koji se i bez crkve molim i dao bih od srca koju marku kada bi te marke otisle u humane svrhe. Kada tu crkvu, koju smo svi zajednici gradili pojedinci koji sebi daju za pravo ne bi zakljucavali. Ovako, ne zelim finansirati tudje hirove i neumjerenost. Ne zelim finansirati pohlepne i sebicne. Rado, od srca dajem prosjaku to sto bi mi u crkvi iskamcili da se ne bih osjecao poput crne ovce, nezeljenog djeteta ili lude kceri. Prijatelju moj, evo, u ovom trenutku upucujem molitvu tebi da spoznas Boga u sebi, pa da ne dovikujes nebesima, vec da se tiho molis u mislima. Da ne dizes pogled k nebu vec da se zagledas u sebe. Da otvoris prozore duse i pustis boziju svjetlost nek obasja tamu u koju stremis gledati. Da dajes onom ko nema, umjesto sto opeterecujes one koji imaju previse, ali zbog pohlepe nikada nemaju dovoljno za sebe, kamo li da nekom daju. Nije ovo pljuvanje i blacenje crkve, naprotiv. crkva ima temelje u Hriscanstvu, a Hrist je dio boga, kao sto smo i mi. Kao sto sam, bez da su me pitali, rodjen u hriscanskoj porodici tako sam se mogao roditi u porodici koja je ucena Islamu, Judaizmu ili Budizmu. Isti je to par opanaka. U mnogocemu se podudaraju a razlike su tradicionalne i kulturoloske prirode. Nije bitno kako su nam zene obucene, kada cemo mrsiti, kada postiti, kojim cemo jezikom govoriti, ako kroz to oblacenje, post i jezik izrazavamo dobrotu i ljubav. Ako cemo kroz govor ili pismo izraziti Boga u sebi. Ukoliko izrazavamo mrznju, zavist i pohlepu, onda se ne razumijemo makar istim jezikom govorili P.S. Bajram Sherif Mubarek Olsun [/QUOTE]
Verifikacija
Objavite odgovor
Forumi
Relaksacija i Razonoda
Putovanje na mentalnim talasima
Ispovjedaonica kod Papa Romea
Top
Bottom