Meni
Forumi
Nove poruke
Sve teme
Najnovije teme
Nove poruke
♫ Radio
Dnevnici
Dnevnici Vanjskog Uzgajanja
Dnevnici Unutrašnjeg Uzgajanja
Završeni Vanjski Dnevnici
Završeni Unutrašnji Dnevnici
Novo
Popularne teme
Nove poruke
Najnovije aktivnosti
Članovi
Trenutno prisutni
Forumi
Prijava
Registracija
Nove poruke
Sve teme
Najnovije teme
Nove poruke
Meni
Install the app
Install
Objavite odgovor
Forumi
Relaksacija i Razonoda
Putovanje na mentalnim talasima
Monetarni sistem/zašto smo sve dužniji i u vječnom kreditu
JavaScript is disabled. For a better experience, please enable JavaScript in your browser before proceeding.
Koristite zastareli pregledač. Možda neće pravilno prikazivati ove ili druge veb stranice.
Trebali biste nadograditi ili koristiti
alternativni pregledač
.
Poruka
<blockquote data-quote="Avantura" data-source="post: 129811" data-attributes="member: 5774"><p>Kako zapravo funkcionira taj naš financijski sistem koji je doveo ljudsku civilizaciju do ruba propasti? Globalni financijski sustav funkcionira kroz praksu centralnog bankarstva u kojoj je od ključne važnosti činjenica da je centralna banka privatna institucija, a sav novac u opticaju izdan kao dug prema njoj samoj. Novac kojeg izdaje središnja banka nema apsolutno nikakvog pokrića ili podloge tako da se on praktički stvara iz ničeg uz minimalne troškove. Naprimjer, izrada jedne novčanice od 500 eura košta otprilike 30 centi. Poljoprivrednik je naporno radio, obrađivao zemlju i na kraju proizveo određenu količinu povrća vrijednosti 100. Međutim, sustav nije zabilježio novu vrijednost od 100 i tu je poljoprivredniku oduzeto prvih 100%. Financijski sustav je za rezultat poljoprivrednikovog rada u opticaj ubacio novu novčanicu, dug poljoprivrednika prema sustavu od 100%, i tu je poljoprivredniku oduzeto drugih 100%. Nova novčanica u opticaju kao dug vuče za sobom i isplatu kamata, pa je tako poljoprivredniku sve skupa oduzeto između 250% i 300% prvobitne vrijednosti rezultata njegovog rada. Kako je središnja banka u opticaj izbacila samo novčanicu od minus 100, a ne i novac neophodan i za isplatu kamata, tako je i poljoprivredniku nemoguće vratiti naprimjer 150 kad sve skupa postoji samo 100. Poljoprivrednik je na ovaj način zakonom prisiljen u budućnosti se ponovo zadužiti još više, kako bi bio u stanju platiti pristigle kamate. No novo zaduženje opet donosi novu glavnicu i nove kamate koje je opet nemoguće isplatiti i tako od postanka do propasti svijeta. Osim navedenog, naš je novčani sustav dozvolio i poslovnim bankama stvaranje novca kroz praksu djelomične rezerve (fractional reserve banking). Bankama je dopušteno izdavanje novca bez pokrića u svoj onoj količini koja premašuje iznos obvezne rezerve. Tako na primjer banka koja u kasi ima samo 30-ak dolara rezerve od već negdje drugdje uloženog tuđeg depozita od 10,000 dolara, može našem poljoprivredniku izdati kredit od skoro 160,000 dolara. Onog trenutka kad je poljoprivrednik podigao kredit u nepostojećem novcu, magično se povećao i sveukupan iznos novca u opticaju. Kako vam se sad čini naplaćivanje kamata na novac izdan iz ničeg, jednostavnim klikom po kompjuterskoj tastaturi? </p><p></p><p>Pitati se više tisuću puta "zašto" više nema nikakvog smisla, stigao je trenutak za tisuću puta "zato": Hitno i neodgodivo nam je potrebna monetarna reforma, novčani sustav treba početi služiti svojoj svrsi. Svrha monetarnog, odnosno finacijsko-ekonomskog sustava se mora promijeniti od onoga što je bila u svojim korijenima u dalekoj prošlosti. Svrha novčanog sustava više ne smije biti osiguranje za nečujan i nevidljiv prijenos bogatstva sa slabijih i siromašnijih ljudi na one moćnije i bogatije. </p><p></p><p>Nova javna svrha ekonomskog sustava mora biti: Omogućiti svima da imaju koristi od fer i efikasne razmjene proizvoda i usluga, i odražavati ono čime svako od nas doprinosi i ono što svatko od nas uzima iz zajedničkog bogatstva. Da bi mogli izgraditi novi novčani sustav s novom svrhom njegovog korišćenja, prvo moramo shvatiti zašto nas je stari novčani sustav kao vrstu doveo do samoubojstva. Moramo shvatiti da monetarni sustav utječe na naše ponašanje na svim razinama, osobnoj, porodičnoj, lokalnoj, nacionalnoj i globalnoj. </p><p></p><p>Do sada je internacionalna globalna elita bankara putem izdavanja novca kao duga kroz kontrolu svake novčanice u opticaju kontrolirala i svaki aspekt naših života, te doslovce određivala svrhu našeg postojanja i kao time neslobodnih pojedinaca i kao time nedemokratskih društvenih zajednica, s katastrofalnim rezultatima. </p><p></p><p>Kad radnom čovjeku posao direktno ovisi o neshvaćanju, onda je upravo nevjerovatno koje razine može dostići ljudska glupost. Kad čovjek od sebe radi ovcu, onda je to nadasve tužno.</p><p>Novim financijskim sustavom se pravo na stvaranje novca mora vratiti državama, a novac se treba početi izdavati kao vrijednost, a ne kao dug. Moramo promijeniti i način na koji su do sada Vlade ubirale poreze i time si obezbjeđivale stalne prihode. Moramo točno znati na šta se troši javni novac i na šta se on ne troši. Moramo promijeniti i način na koji su do sada Vlade regulirale financijsko poslovanje između pojedinaca, poduzeća i ostalih organizacija. </p><p></p><p>U društvu u kojem je ključni faktor novac, svakako je najvažnije pitanje tko ima pravo na izdavanje novca. Nakon otkrića Amerike, veoma su se pojačala nastojanja za osvajanjem prava na izdavanje novca, inače općeprihvaćenog državnog prava. Pojavili su se budući milijarderi koji su se pod svaku cijenu, prevarama, spletkama i krivotvorenjem htjeli dočepati prava na izdavanje novca. Osnovni razlog tim pokušajima i nastojanjima je termin "seigniorage". Seigniorage potiče iz francuske riječi "seigneur", u prijevodu gospodin, velikaš, vlastelin. U srednjem vijeku, nosioci prava na izdavanje valute su bili feudalni gospodari koji su od toga imali veliku korist. U vremenima u kojima se monetarna baza sastojala od novca napravljenog od plemenitih metala, svatko tko je imao zlato ili srebro je mogao otići u državnu kovnicu i pretvoriti ih u novac na kojeg je postavljen lik suverenog. Pravo suverenog se svodilo na prisvajanje dijela plemenitih metala od kojih se izrađivao novac. U tom kontekstu, "seigniorage" ili danak feudalnom gospodaru je rezultirao razlikom izmeđe nominalne (one naznačene na samom novcu) i intrinzične (stvarne) vrijednosti novca. Porez na kovanje novca je dakle pružao odličan izvor financiranja feudalnim gospodarima.</p><p>Čuvanje i baratanje novcem od plemenitih metala se odvijalo uz poteškoće, najviše zbog njegove specifične težine, pa je većina imućnijih ljudi počela polagati svoj novac u vidu depozita kod zlatara koji su raspolagali najsigurnijim sefovima u tadašnjim naseljima i gradovima. Zlatari su im pak u zamjenu izdavali praktične papirnate potvrde (obećanja) kao garanciju za depozite, a vlasnici su ih umjesto nepraktičnog pravog novca kojeg su predstavljale mogli koristiti za trgovanje. Ova papirnata obećanja su se brzo počela koristiti čak i kada su klijenti dolazili kod zlatara samo zbog dobivanja kredita u gotovini. Budući da su srednjovjekovni bankari (zlatari) dobro znali da će se samo vrlo nizak postotak od svih onih koji su položili pravi novac kao depozit, njih između 10 i 20% po zakonu vjerovatnoće vratiti u istom trenutku i zatražiti nazad svoj novac od plemenitih metala, počeli su prodavati kreditne potvrde koje nisu bile osigurane stvarnom imovinom, odnosmo zlatom i srebrom.</p></blockquote><p></p>
[QUOTE="Avantura, post: 129811, member: 5774"] Kako zapravo funkcionira taj naš financijski sistem koji je doveo ljudsku civilizaciju do ruba propasti? Globalni financijski sustav funkcionira kroz praksu centralnog bankarstva u kojoj je od ključne važnosti činjenica da je centralna banka privatna institucija, a sav novac u opticaju izdan kao dug prema njoj samoj. Novac kojeg izdaje središnja banka nema apsolutno nikakvog pokrića ili podloge tako da se on praktički stvara iz ničeg uz minimalne troškove. Naprimjer, izrada jedne novčanice od 500 eura košta otprilike 30 centi. Poljoprivrednik je naporno radio, obrađivao zemlju i na kraju proizveo određenu količinu povrća vrijednosti 100. Međutim, sustav nije zabilježio novu vrijednost od 100 i tu je poljoprivredniku oduzeto prvih 100%. Financijski sustav je za rezultat poljoprivrednikovog rada u opticaj ubacio novu novčanicu, dug poljoprivrednika prema sustavu od 100%, i tu je poljoprivredniku oduzeto drugih 100%. Nova novčanica u opticaju kao dug vuče za sobom i isplatu kamata, pa je tako poljoprivredniku sve skupa oduzeto između 250% i 300% prvobitne vrijednosti rezultata njegovog rada. Kako je središnja banka u opticaj izbacila samo novčanicu od minus 100, a ne i novac neophodan i za isplatu kamata, tako je i poljoprivredniku nemoguće vratiti naprimjer 150 kad sve skupa postoji samo 100. Poljoprivrednik je na ovaj način zakonom prisiljen u budućnosti se ponovo zadužiti još više, kako bi bio u stanju platiti pristigle kamate. No novo zaduženje opet donosi novu glavnicu i nove kamate koje je opet nemoguće isplatiti i tako od postanka do propasti svijeta. Osim navedenog, naš je novčani sustav dozvolio i poslovnim bankama stvaranje novca kroz praksu djelomične rezerve (fractional reserve banking). Bankama je dopušteno izdavanje novca bez pokrića u svoj onoj količini koja premašuje iznos obvezne rezerve. Tako na primjer banka koja u kasi ima samo 30-ak dolara rezerve od već negdje drugdje uloženog tuđeg depozita od 10,000 dolara, može našem poljoprivredniku izdati kredit od skoro 160,000 dolara. Onog trenutka kad je poljoprivrednik podigao kredit u nepostojećem novcu, magično se povećao i sveukupan iznos novca u opticaju. Kako vam se sad čini naplaćivanje kamata na novac izdan iz ničeg, jednostavnim klikom po kompjuterskoj tastaturi? Pitati se više tisuću puta "zašto" više nema nikakvog smisla, stigao je trenutak za tisuću puta "zato": Hitno i neodgodivo nam je potrebna monetarna reforma, novčani sustav treba početi služiti svojoj svrsi. Svrha monetarnog, odnosno finacijsko-ekonomskog sustava se mora promijeniti od onoga što je bila u svojim korijenima u dalekoj prošlosti. Svrha novčanog sustava više ne smije biti osiguranje za nečujan i nevidljiv prijenos bogatstva sa slabijih i siromašnijih ljudi na one moćnije i bogatije. Nova javna svrha ekonomskog sustava mora biti: Omogućiti svima da imaju koristi od fer i efikasne razmjene proizvoda i usluga, i odražavati ono čime svako od nas doprinosi i ono što svatko od nas uzima iz zajedničkog bogatstva. Da bi mogli izgraditi novi novčani sustav s novom svrhom njegovog korišćenja, prvo moramo shvatiti zašto nas je stari novčani sustav kao vrstu doveo do samoubojstva. Moramo shvatiti da monetarni sustav utječe na naše ponašanje na svim razinama, osobnoj, porodičnoj, lokalnoj, nacionalnoj i globalnoj. Do sada je internacionalna globalna elita bankara putem izdavanja novca kao duga kroz kontrolu svake novčanice u opticaju kontrolirala i svaki aspekt naših života, te doslovce određivala svrhu našeg postojanja i kao time neslobodnih pojedinaca i kao time nedemokratskih društvenih zajednica, s katastrofalnim rezultatima. Kad radnom čovjeku posao direktno ovisi o neshvaćanju, onda je upravo nevjerovatno koje razine može dostići ljudska glupost. Kad čovjek od sebe radi ovcu, onda je to nadasve tužno. Novim financijskim sustavom se pravo na stvaranje novca mora vratiti državama, a novac se treba početi izdavati kao vrijednost, a ne kao dug. Moramo promijeniti i način na koji su do sada Vlade ubirale poreze i time si obezbjeđivale stalne prihode. Moramo točno znati na šta se troši javni novac i na šta se on ne troši. Moramo promijeniti i način na koji su do sada Vlade regulirale financijsko poslovanje između pojedinaca, poduzeća i ostalih organizacija. U društvu u kojem je ključni faktor novac, svakako je najvažnije pitanje tko ima pravo na izdavanje novca. Nakon otkrića Amerike, veoma su se pojačala nastojanja za osvajanjem prava na izdavanje novca, inače općeprihvaćenog državnog prava. Pojavili su se budući milijarderi koji su se pod svaku cijenu, prevarama, spletkama i krivotvorenjem htjeli dočepati prava na izdavanje novca. Osnovni razlog tim pokušajima i nastojanjima je termin "seigniorage". Seigniorage potiče iz francuske riječi "seigneur", u prijevodu gospodin, velikaš, vlastelin. U srednjem vijeku, nosioci prava na izdavanje valute su bili feudalni gospodari koji su od toga imali veliku korist. U vremenima u kojima se monetarna baza sastojala od novca napravljenog od plemenitih metala, svatko tko je imao zlato ili srebro je mogao otići u državnu kovnicu i pretvoriti ih u novac na kojeg je postavljen lik suverenog. Pravo suverenog se svodilo na prisvajanje dijela plemenitih metala od kojih se izrađivao novac. U tom kontekstu, "seigniorage" ili danak feudalnom gospodaru je rezultirao razlikom izmeđe nominalne (one naznačene na samom novcu) i intrinzične (stvarne) vrijednosti novca. Porez na kovanje novca je dakle pružao odličan izvor financiranja feudalnim gospodarima. Čuvanje i baratanje novcem od plemenitih metala se odvijalo uz poteškoće, najviše zbog njegove specifične težine, pa je većina imućnijih ljudi počela polagati svoj novac u vidu depozita kod zlatara koji su raspolagali najsigurnijim sefovima u tadašnjim naseljima i gradovima. Zlatari su im pak u zamjenu izdavali praktične papirnate potvrde (obećanja) kao garanciju za depozite, a vlasnici su ih umjesto nepraktičnog pravog novca kojeg su predstavljale mogli koristiti za trgovanje. Ova papirnata obećanja su se brzo počela koristiti čak i kada su klijenti dolazili kod zlatara samo zbog dobivanja kredita u gotovini. Budući da su srednjovjekovni bankari (zlatari) dobro znali da će se samo vrlo nizak postotak od svih onih koji su položili pravi novac kao depozit, njih između 10 i 20% po zakonu vjerovatnoće vratiti u istom trenutku i zatražiti nazad svoj novac od plemenitih metala, počeli su prodavati kreditne potvrde koje nisu bile osigurane stvarnom imovinom, odnosmo zlatom i srebrom. [/QUOTE]
Verifikacija
Objavite odgovor
Forumi
Relaksacija i Razonoda
Putovanje na mentalnim talasima
Monetarni sistem/zašto smo sve dužniji i u vječnom kreditu
Top
Bottom