Meni
Forumi
Nove poruke
Sve teme
Najnovije teme
Nove poruke
♫ Radio
Dnevnici
Dnevnici Vanjskog Uzgajanja
Dnevnici Unutrašnjeg Uzgajanja
Završeni Vanjski Dnevnici
Završeni Unutrašnji Dnevnici
Novo
Popularne teme
Nove poruke
Najnovije aktivnosti
Članovi
Trenutno prisutni
Forumi
Prijava
Registracija
Nove poruke
Sve teme
Najnovije teme
Nove poruke
Meni
Install the app
Install
Objavite odgovor
Forumi
Relaksacija i Razonoda
Putovanje na mentalnim talasima
Monetarni sistem/zašto smo sve dužniji i u vječnom kreditu
JavaScript is disabled. For a better experience, please enable JavaScript in your browser before proceeding.
Koristite zastareli pregledač. Možda neće pravilno prikazivati ove ili druge veb stranice.
Trebali biste nadograditi ili koristiti
alternativni pregledač
.
Poruka
<blockquote data-quote="Avantura" data-source="post: 129813" data-attributes="member: 5774"><p>Upravo tako, ne postoji niti jedan jedini valjani razlog zbog kojeg bi države morale od privatnih bankarskih institucija tražiti kredite (s kamatama) u novcu stvorenom iz ničeg, a time i bez ikakve intrizične vrijednosti; te se tako odricale ne samo monetarne suverenosti već i upravljanja monetarnom politikom koja je jedini način da Vlada koju je dobrovoljno izabrao narod utiče na društveno-ekonomsku politiku i situaciju u zemlji. </p><p></p><p>15 Augusta 1971, prestali su vrijediti dogovori iz Bretton Woodsa, službeno je ukinut zlatni standard (zlatna podloga). Danas su jedine dvije stvari na svijetu za koje ne postoji nikakva mjera novac i zamor ljudskog tijela. Pa ipak bez obzira na to, većina je svjetskih država zbog toga što se guši u dugovima prema središnjim bankama počela produžavati naš radni vijek i odlagati odlazak u mirovinu. Zašto? Kako iza novca više ne postoji nikakva podloga, i bez obzira na to što nigdje ne stoji da je središnja banka vlasnik novca u trenutku njegovog nastajanja, središnjoj banci eventualno treba platiti sumom kojom se uobičajeno plaćaju tiskare, točnim iznosom troškova za tiskanje novca. S ukidanjem zlatne podloge 1971 godine, novcu više ne daje vrijednost onaj tko ga izdaje već onaj tko ga prihvaća. Potpuno je očigledno da guverner središnje banke svojim potpisom na svaku novčanicu-zadužnicu navodi društvenu zajednicu u lažno uvjerenje da je i dalje on taj koji novcu daje i garantira (nepostojeću) vrijednost. </p><p></p><p>Centralne banke su privatne institucije koje proizvode novac iz ničeg i posuđuju ga državama koje se tako zadužuju prema bankama. Zajednica je međutim prevarom uvjerena da su centralne banke u javnom vlasništvu samo na osnovu toga što izdaju novac. Svaka Vlada kojoj primarni cilj nije vraćanje monetarne suverenosti narodu koji ju je izabrao izdaje nacionalne interese. </p><p></p><p>Početkom prošlog stoljeća, financijskim svijetom su dominirale 4 moćne obitelji, Rotshild, Rockfeller, Morgan i Warburg. Te su obitelji vršile pritisak na Vladu Sjedinjenih Američkih Država da donese zakon o formiranju jedne velike centralne banke, u njihovom vlasništvu. Ovaj veoma ambiciozan projekt je svakako morao voditi računa o tome je li javnost spremna preuzeti rizik monetarne koncentracije u rukama nekoliko špekulanata. Skupina milijunaša je 1886 godine kupila otok po imenu Jeckyll Island i od njega napravila lovno područje i zimovalište. U veoma kratkom periodu je ovo postao najeksluzivniji klub u Sjedinjenim Američkim Državama. Do početka 20 stoljeća, u ovom klubu se koncentrirala jedna šestina sveukupnog planetarnog bogatstva .</p><p>O njegovoj ekskluzivnosti dosta govori i da su između osoba kojima je u njega odbijeno članstvo Predsjednik McKinley i Winston Churchill. S početkom novog stoljeća je Morgan, prosvijetljeni financijer počeo širiti glasine o neizbježnoj insolventnosti i propasti velikih kreditnih institucija uzrokujući tsunami bankrota i zapljena imovina. Povijest je zabilježila da je Morgan ispao najveći profiter nacionalne financijske panike 1908 godine, a najveća posljedica krize je da je Kongres ubrzo formirao Nacionalno Monetarno Tijelo. Usporedo s time su 1910 godine vlasnici najvećih banaka i tvrtki u SAD-u formirali tajno udruženje i u Studenom održali sastanak na otoku Jekyll Island, skriveni od očiju javnosti. Ovom tajnom okupljanju su prisustvovali ljudi i predstavnici osoba koje su u rukama imale 1/4 tadašnjeg svjetskog bogatstva: Frank Vanderlip, Charles Norton, Nelson Aldrich, Abraham Andrew, Paul Warburg, Henry Davison i Benjamin Strong. Razina tajnosti ovog sastanka je išla do toga da okupljeni jedan drugoga nisu smjeli oslovljavati prezimenima. Umjesto nemilosrdne bitke za konkurenciju na slobodnom tržištu, na ovom su se tajnom okupljanju ljuti konkurenti dogovorili o međusobnoj suradnji i postali partneri, Rothschild, Rockefeller, Warburg, Morgan, Kuhn i Loeb & Company. Zaključili su da se pri osnivanju nove centralne banke iz njenog naziva mora izostaviti termin "centralna banka" jer Amerika ne bi prihvatila takvu insituciju. Dogovoreno je i da će pred očima javnosti Kongres biti taj koji će upravljati centralnom bankom, ali će imena pravih privatnih vlasnika ostati sakrivena. Ovi poslovni ljudi čija je najvažnija djelatnost financijska špekulacija su dobro znali i da javnost ne smije pomisliti da će New York biti pravi i jedini izvor moći, pa je shodno tome osmišljen i trik s 12 regionalnih banaka. Uvjeravanju javnosti u pošten i demokratski novčani sustav bi svakako trebala pridonijeti i činjenica da će u imenovanjima upravnog odbora i guvernera glavnu riječ imati predsjednik države, ali to neće biti od neke naročite važnosti budući da on neće moći uticati na njihove odluke. Ako vas ikada netko bude pitao kada su osnovane Federalne Rezerve (FED), na ovom tajnom sastanku na otoku Jeckyll Island je stvorena institucija kojom je pravo na izdavanje novca oduzeto američkom narodu i prebačeno u ruke privatnih bankara koji će se njime korisititi prema vlastitim potrebama. </p><p></p><p>Krajem 1913 za vrijeme božićnih blagdana kad je većina kongresmena poput svih ostalih ljudi slavila i odmarala u krugu svojih obitelji, kroz Kongres je proguran Zakon o Federalnim Rezervama kojeg je poslije potpisao Predsjednik Woodrow Wilson. Nedugo zatim, shvativši što je u stvari učinio, Predsjednik Wilson je izjavio da je nesvjesno upropastio svoju državu. </p><p></p><p>Američki Predsjednik Abraham Lincoln je još davno shvatio problem monetarnog sustava i novca duga, pa je stoga uspješno pustio u opticaj novčanice neopterećene dugom i kamatama, zbog zelene boje nazvane "Greenbacks". Predsjednik Linkoln je ubrzo nakon toga ubijen, a ove novčanice povučene iz upotrebe. </p><p></p><p>Iz novije prošlosti izvlačimo još jedan slučaj od velike važnosti za monetarnu politiku. Predsjednik John Fitzgerald Kennedy je dobro znao da po Konsituciji samo Vlada ima pravo na izdavanje novca. Kenedijev se potpis našao na izvršnoj naredbi broj 11110 na osnovu koje je tiskano preko 4 milijarde novčanica sa natpisom "UNITED STATES NOTE" umjesto "FEDERAL RESERVE NOTE". Tim je potezom Predsjednik Kenedi vratio monetarnu suverenost američkom narodu, naravno izdani novac nije bio opterećen dugom i kamatama. Nedugo zatim, John Kennedy je ubijen u atentatu, a spomenute novčanice povučene iz upotrebe. </p><p></p><p>Od ključne važnosti za razumijevanje onog što se danas događa u svijetu, svakako je i pitanje kako, gdje i zašto je rođena ideja o globalizaciji. Ideja o globalizaciji je rođena u glavama istih osoba koje su nam oduzele monetarnu suverenost i nametnule ovaj pokvareni novčani sustav. Naprimjer, sin Paul Warburga, suosnivača Federalnih Rezervi, James Paul Warburg se u govoru pred Senatom SAD-a 17 Veljače 1950 ovako izjasnio: "Treba nam jedna Svjetska Vlada, htjeli mi to ili ne. Jedino pitanje koje se nameće je hoće li se Svjetska Vlada roditi dobrovoljno ili na silu". </p><p></p><p>Početkom 20 vijeka, točnije 1901 godine je Edward Alsworth Ross, otac američkih društvenih nauka izdao knjigu s naslovom "Kontrola Nad Društvom". John D. Rockefeller se potpuno oduševio ovim djelom i već je 1902 godine u svojoj namjeri za sticanjem kontrole nad društvenom zajednicom formirao "Odbor Za Opće Obrazovanje". Nakon par godina, 1919 je Rockefeller formirao "Međunarodni Komitet Za Mentalnu Higijenu" koji se poslije razvio u "Svjetsku Federacija Za Mentalno Zdravlje". Tijekom vremena su izvođeni psihijatrijski i kemijski eksperimenti različitih vrsta na živim ljudima od kojih je najpoznatiji projekt MK-ULTRA, a Rockefeller je direktno i indirektno postao ključna osoba u svemu onome što se ticalo naučnih dostignuća u istraživanju kontrole misli. 1946 godine je Rockefeller darovao prvom Generalnom Sekretaru Ujedinjenih Naroda, Trygve Lie-u ček na preko 8 miliona dolara za kupnju zemlje na Manhattanu na kojoj je poslije izgrađeno sjedište Ujedinjenih Naroda. Odmah nakon 2 svjetskog rata se kroz UN počela širiti i podsticati ideja o izgradnji novog svjetskog poretka, a kroz znanost, opet zahvaljujući najviše Rockefelleru se došlo do saznanja da se umjesto upotrebom vojne i policijske sile puno bolji rezultati mogu postići mirnim putem. Znanstvena mentalna istraživanja su pokazala da svaka Vlada koja se bude koristila tim saznanjima može u roku od samo jedne generacije ostvariti potpunu kontrolu nad građanstvom, a za stanovništvo će ostati tajna kako se u njihovim umovima rađaju određena ubjeđenja. Danas, točnije na konferenciji u Kopenhagenu, neki su se elitni pojedinci koje nijedan narod nije izabrao demokratskim putem već počeli nazivati Globalnom Vladom. Podsjetimo da je krajnji cilj obrazovanja zasnovanog na ideji o kontroli nad društvom taj da nigdje na planeti ne smije postojati niti jedan drugi oblik obrazovanja osim onog o svjetskom građaninu. Ideja o svjetskom građaninu možda i nije tako loša, ali namjere koje su ispod nje sakrivene su pokvarene do srži, Jedan Narod, Jedna Vlada, Jedna Privatna Banka, Jedna Valuta, Apsolutna Kontrola. Ako vam to nije bilo poznato do sada, stigao je trenutak da saznate, isti ljudi koji su vlasnici Federalnih Rezervi su financirali i Staljina i Hitlera, direktno i indirektno iz vlastite koristi palili žarišta svih ratnih sukoba modernijih vremena. Nedavno je deklasifikacijom tajnih dokumenata izašlo na vidjelo i da je jedan od najvećih izvora financija Hiler pronašao u djedu predzadnjeg Predsjednika SAD-a Georga Busha, Prescott Bushu.</p></blockquote><p></p>
[QUOTE="Avantura, post: 129813, member: 5774"] Upravo tako, ne postoji niti jedan jedini valjani razlog zbog kojeg bi države morale od privatnih bankarskih institucija tražiti kredite (s kamatama) u novcu stvorenom iz ničeg, a time i bez ikakve intrizične vrijednosti; te se tako odricale ne samo monetarne suverenosti već i upravljanja monetarnom politikom koja je jedini način da Vlada koju je dobrovoljno izabrao narod utiče na društveno-ekonomsku politiku i situaciju u zemlji. 15 Augusta 1971, prestali su vrijediti dogovori iz Bretton Woodsa, službeno je ukinut zlatni standard (zlatna podloga). Danas su jedine dvije stvari na svijetu za koje ne postoji nikakva mjera novac i zamor ljudskog tijela. Pa ipak bez obzira na to, većina je svjetskih država zbog toga što se guši u dugovima prema središnjim bankama počela produžavati naš radni vijek i odlagati odlazak u mirovinu. Zašto? Kako iza novca više ne postoji nikakva podloga, i bez obzira na to što nigdje ne stoji da je središnja banka vlasnik novca u trenutku njegovog nastajanja, središnjoj banci eventualno treba platiti sumom kojom se uobičajeno plaćaju tiskare, točnim iznosom troškova za tiskanje novca. S ukidanjem zlatne podloge 1971 godine, novcu više ne daje vrijednost onaj tko ga izdaje već onaj tko ga prihvaća. Potpuno je očigledno da guverner središnje banke svojim potpisom na svaku novčanicu-zadužnicu navodi društvenu zajednicu u lažno uvjerenje da je i dalje on taj koji novcu daje i garantira (nepostojeću) vrijednost. Centralne banke su privatne institucije koje proizvode novac iz ničeg i posuđuju ga državama koje se tako zadužuju prema bankama. Zajednica je međutim prevarom uvjerena da su centralne banke u javnom vlasništvu samo na osnovu toga što izdaju novac. Svaka Vlada kojoj primarni cilj nije vraćanje monetarne suverenosti narodu koji ju je izabrao izdaje nacionalne interese. Početkom prošlog stoljeća, financijskim svijetom su dominirale 4 moćne obitelji, Rotshild, Rockfeller, Morgan i Warburg. Te su obitelji vršile pritisak na Vladu Sjedinjenih Američkih Država da donese zakon o formiranju jedne velike centralne banke, u njihovom vlasništvu. Ovaj veoma ambiciozan projekt je svakako morao voditi računa o tome je li javnost spremna preuzeti rizik monetarne koncentracije u rukama nekoliko špekulanata. Skupina milijunaša je 1886 godine kupila otok po imenu Jeckyll Island i od njega napravila lovno područje i zimovalište. U veoma kratkom periodu je ovo postao najeksluzivniji klub u Sjedinjenim Američkim Državama. Do početka 20 stoljeća, u ovom klubu se koncentrirala jedna šestina sveukupnog planetarnog bogatstva . O njegovoj ekskluzivnosti dosta govori i da su između osoba kojima je u njega odbijeno članstvo Predsjednik McKinley i Winston Churchill. S početkom novog stoljeća je Morgan, prosvijetljeni financijer počeo širiti glasine o neizbježnoj insolventnosti i propasti velikih kreditnih institucija uzrokujući tsunami bankrota i zapljena imovina. Povijest je zabilježila da je Morgan ispao najveći profiter nacionalne financijske panike 1908 godine, a najveća posljedica krize je da je Kongres ubrzo formirao Nacionalno Monetarno Tijelo. Usporedo s time su 1910 godine vlasnici najvećih banaka i tvrtki u SAD-u formirali tajno udruženje i u Studenom održali sastanak na otoku Jekyll Island, skriveni od očiju javnosti. Ovom tajnom okupljanju su prisustvovali ljudi i predstavnici osoba koje su u rukama imale 1/4 tadašnjeg svjetskog bogatstva: Frank Vanderlip, Charles Norton, Nelson Aldrich, Abraham Andrew, Paul Warburg, Henry Davison i Benjamin Strong. Razina tajnosti ovog sastanka je išla do toga da okupljeni jedan drugoga nisu smjeli oslovljavati prezimenima. Umjesto nemilosrdne bitke za konkurenciju na slobodnom tržištu, na ovom su se tajnom okupljanju ljuti konkurenti dogovorili o međusobnoj suradnji i postali partneri, Rothschild, Rockefeller, Warburg, Morgan, Kuhn i Loeb & Company. Zaključili su da se pri osnivanju nove centralne banke iz njenog naziva mora izostaviti termin "centralna banka" jer Amerika ne bi prihvatila takvu insituciju. Dogovoreno je i da će pred očima javnosti Kongres biti taj koji će upravljati centralnom bankom, ali će imena pravih privatnih vlasnika ostati sakrivena. Ovi poslovni ljudi čija je najvažnija djelatnost financijska špekulacija su dobro znali i da javnost ne smije pomisliti da će New York biti pravi i jedini izvor moći, pa je shodno tome osmišljen i trik s 12 regionalnih banaka. Uvjeravanju javnosti u pošten i demokratski novčani sustav bi svakako trebala pridonijeti i činjenica da će u imenovanjima upravnog odbora i guvernera glavnu riječ imati predsjednik države, ali to neće biti od neke naročite važnosti budući da on neće moći uticati na njihove odluke. Ako vas ikada netko bude pitao kada su osnovane Federalne Rezerve (FED), na ovom tajnom sastanku na otoku Jeckyll Island je stvorena institucija kojom je pravo na izdavanje novca oduzeto američkom narodu i prebačeno u ruke privatnih bankara koji će se njime korisititi prema vlastitim potrebama. Krajem 1913 za vrijeme božićnih blagdana kad je većina kongresmena poput svih ostalih ljudi slavila i odmarala u krugu svojih obitelji, kroz Kongres je proguran Zakon o Federalnim Rezervama kojeg je poslije potpisao Predsjednik Woodrow Wilson. Nedugo zatim, shvativši što je u stvari učinio, Predsjednik Wilson je izjavio da je nesvjesno upropastio svoju državu. Američki Predsjednik Abraham Lincoln je još davno shvatio problem monetarnog sustava i novca duga, pa je stoga uspješno pustio u opticaj novčanice neopterećene dugom i kamatama, zbog zelene boje nazvane "Greenbacks". Predsjednik Linkoln je ubrzo nakon toga ubijen, a ove novčanice povučene iz upotrebe. Iz novije prošlosti izvlačimo još jedan slučaj od velike važnosti za monetarnu politiku. Predsjednik John Fitzgerald Kennedy je dobro znao da po Konsituciji samo Vlada ima pravo na izdavanje novca. Kenedijev se potpis našao na izvršnoj naredbi broj 11110 na osnovu koje je tiskano preko 4 milijarde novčanica sa natpisom "UNITED STATES NOTE" umjesto "FEDERAL RESERVE NOTE". Tim je potezom Predsjednik Kenedi vratio monetarnu suverenost američkom narodu, naravno izdani novac nije bio opterećen dugom i kamatama. Nedugo zatim, John Kennedy je ubijen u atentatu, a spomenute novčanice povučene iz upotrebe. Od ključne važnosti za razumijevanje onog što se danas događa u svijetu, svakako je i pitanje kako, gdje i zašto je rođena ideja o globalizaciji. Ideja o globalizaciji je rođena u glavama istih osoba koje su nam oduzele monetarnu suverenost i nametnule ovaj pokvareni novčani sustav. Naprimjer, sin Paul Warburga, suosnivača Federalnih Rezervi, James Paul Warburg se u govoru pred Senatom SAD-a 17 Veljače 1950 ovako izjasnio: "Treba nam jedna Svjetska Vlada, htjeli mi to ili ne. Jedino pitanje koje se nameće je hoće li se Svjetska Vlada roditi dobrovoljno ili na silu". Početkom 20 vijeka, točnije 1901 godine je Edward Alsworth Ross, otac američkih društvenih nauka izdao knjigu s naslovom "Kontrola Nad Društvom". John D. Rockefeller se potpuno oduševio ovim djelom i već je 1902 godine u svojoj namjeri za sticanjem kontrole nad društvenom zajednicom formirao "Odbor Za Opće Obrazovanje". Nakon par godina, 1919 je Rockefeller formirao "Međunarodni Komitet Za Mentalnu Higijenu" koji se poslije razvio u "Svjetsku Federacija Za Mentalno Zdravlje". Tijekom vremena su izvođeni psihijatrijski i kemijski eksperimenti različitih vrsta na živim ljudima od kojih je najpoznatiji projekt MK-ULTRA, a Rockefeller je direktno i indirektno postao ključna osoba u svemu onome što se ticalo naučnih dostignuća u istraživanju kontrole misli. 1946 godine je Rockefeller darovao prvom Generalnom Sekretaru Ujedinjenih Naroda, Trygve Lie-u ček na preko 8 miliona dolara za kupnju zemlje na Manhattanu na kojoj je poslije izgrađeno sjedište Ujedinjenih Naroda. Odmah nakon 2 svjetskog rata se kroz UN počela širiti i podsticati ideja o izgradnji novog svjetskog poretka, a kroz znanost, opet zahvaljujući najviše Rockefelleru se došlo do saznanja da se umjesto upotrebom vojne i policijske sile puno bolji rezultati mogu postići mirnim putem. Znanstvena mentalna istraživanja su pokazala da svaka Vlada koja se bude koristila tim saznanjima može u roku od samo jedne generacije ostvariti potpunu kontrolu nad građanstvom, a za stanovništvo će ostati tajna kako se u njihovim umovima rađaju određena ubjeđenja. Danas, točnije na konferenciji u Kopenhagenu, neki su se elitni pojedinci koje nijedan narod nije izabrao demokratskim putem već počeli nazivati Globalnom Vladom. Podsjetimo da je krajnji cilj obrazovanja zasnovanog na ideji o kontroli nad društvom taj da nigdje na planeti ne smije postojati niti jedan drugi oblik obrazovanja osim onog o svjetskom građaninu. Ideja o svjetskom građaninu možda i nije tako loša, ali namjere koje su ispod nje sakrivene su pokvarene do srži, Jedan Narod, Jedna Vlada, Jedna Privatna Banka, Jedna Valuta, Apsolutna Kontrola. Ako vam to nije bilo poznato do sada, stigao je trenutak da saznate, isti ljudi koji su vlasnici Federalnih Rezervi su financirali i Staljina i Hitlera, direktno i indirektno iz vlastite koristi palili žarišta svih ratnih sukoba modernijih vremena. Nedavno je deklasifikacijom tajnih dokumenata izašlo na vidjelo i da je jedan od najvećih izvora financija Hiler pronašao u djedu predzadnjeg Predsjednika SAD-a Georga Busha, Prescott Bushu. [/QUOTE]
Verifikacija
Objavite odgovor
Forumi
Relaksacija i Razonoda
Putovanje na mentalnim talasima
Monetarni sistem/zašto smo sve dužniji i u vječnom kreditu
Top
Bottom