
Sistematika roda Cannabis - vrste i sorte
Vrste
Rod Cannabis (Konoplja) pripada porodici Cannabinaceae, kojoj pored ovog, pripada
samo još jedan rod: Humulus (Hmelj).
Ne može se sa velikom tačnošću utvrditi odakle potiče, ali se
generalno uzima kao prapostojbina dosta široko područje, od Kavkaza i Male
Azije na zapadu, do stepa centralne Azije na istoku (po nekim autorima do
severne Indije).
Kad je reč o vrstama, tu i danas postoje velika
neslaganja oko toga, da li se rod Cannabis sastoji od samo jedne vrste (C.sativa) u okviru koje postoje 2, 3
ili, možda 4, podvrste ili varijeteta (u zavisnosti od klasifikacije). Mora se
priznati da je danas, ipak, zastupljenije mišljenje da su u pitanju sasvim
posebne, iako dosta slične, vrste. Još uvek nisu (makar po mojim saznanjima)
urađene mape DNK za ovaj rod, ali prema genetskim istraživanjima u
poslednjih desetak godina, ima mnogo dokaza da se radi o, makar 2 vrste (C.sativa i C.indica), dok je različitost treće (C.ruderalis) u odnosu na ove dve, još uvek u fazi utvrđivanja.
O mogućoj četvrtoj vrsti (za sada pod nazivom „Rasta“, o kojoj je
pisano u članku Irie-people magazina br.4 ), pronađenoj u Australiji
ove godine, biće više podataka u toku decembra 2005. i januara 2006., kada
se očekuje prvi izveštaj u vezi njene genetike. Mogu se naći i podaci
o mutiranoj sorti ABC (Australian Bustard Cannabis),
nepoznatog porekla i o Cannabis paradoxa,
navodno, međurodovskom hibridu Cannabis-a
i Humulus-a. Jedan od razloga za tako
uporne tvrdnje da je u pitanju samo jedna vrsta, možda leži u tome da se po
važećem američkom federalnom zakonu (od 1937.) kažnjava samo
posedovanje i uzgoj C.sativa. To je dosta korišćeno u sudskim procesima
tokom šezdesetih i sedamdesetih godina, kad su advokati bazirali odbranu na
tvrdnji da je zaplenjena biljka, u stvari, C.indica.
U svakom slučaju, ja ću ovde pominjati posebne vrste.
U internet pretragama možete naći, da su, neke sorte
u određenom procentu prema genotipu indica ili sativa i da imaju fenotipske
karakteristike ove ili one vrste. Samo da napomenem da genotip predstavlja čitavu naslednu osnovu koju novi organizam
dobija od roditelja. On određuje razvojni put organizma, ali se pri tome,
načešće, ne ostvaruju sve njegove mogućnosti. Pod fenotipom se podrazumeva organizam kao
stvarnost. To je skup svih njegovih strukturnih i funkcionalnih osobina, kao
što su oblik, veličina, građa, boja, biohemijski i biofizički
sastav, rodnost i ponašanje u određenom trenutku. Proizvod je genotipa i
sredine u kojoj se organizam razvija i može se izmeniti u toku razvića
istog.
Cannabis sativa (sinonim C.sativa ssp.sativa, C.sativa var.sativa)
Ova vrsta potiče iz tropskih područja južne
Indije, odakle se tokom vremena širila po svetu. Od nje potiču indokineske
sative (prenešene tamo, verovatno, širenjem budizma), kao i istočno-,
zapadno- i južnoafričke sative (prenešene u te oblasti putem trgovinskih
kontakata u 14. i 15. veku, od strane Arapa), i centralno- i južnoameričke
sative, prenešene tamo tokom kolonizatorskih procesa u Americi u 16. i 17.
veku. Glavne spoljne fenotipske karakteristike ove vrste su veliki listovi sa
uskim i dugim lisnim segmentima (srednji, najduži segment oko 135mm u proseku,
od peteljke do vrha), najčešće 5-9 segmenata, izrazita tendencija ka
grananju stabljike i dosta dugački internodni segmenti (segmenti na
granama između svakog pojedinačnog zglavka, tj. račvanja), visok
rast ( u spoljnim uslovima 3-6m), dosta krupni cvetovi koji, mahom, rastu
pojedinačno (ne prave grozdove). U hemijskom pogledu, ova vrsta ima više THC-a (izomer delta-9-tetrahydrocannabinol) u odnosu na količinu CBD-a (cannabidiol) – “THC:CBD ratio
higher “. Količina hlorofila u listovima je niža u odnosu
na indike, samim tim, potrebno je i dosta svetlosti za njihov uzgoj, pa je zbog
toga i period rasta i sazrevanja duži. Ukoliko je gajena u spoljnim uslovima,
cvetanje dosta zavisi od fotoperioda. Zbog svoje jake stabljike, ova vrsta se
koristi i u industrijske svrhe za proizvodnju vlakna.
Cannabis indica (sinonim C.sativa
ssp.indica, C.sativa var.indica, C.afganica)
Ova vrsta potiče iz planinskih oblasti severne
Indije i Nepala (Himalaji) i Avganistana (Hindu-Kuš masiv). Od nje potiču
indike koje su se raširile po čitavoj srednjoj i zapadnoj Aziji tokom
širenja Islama, a posebno su zanimljive one sa severa Afrike, konkretno iz
Maroka, i sa Bliskog Istoka, iz Libana. Glavne spoljne fenotipske
karakteristike su manji listovi sa širokim i kratkim lisnim segmentima (najduži
oko 90 mm), najčešće 7-11, slabija tendencija ka grananju, kraći
internodni segmenti, niži rast (u spoljnim uslovima 1-1,8m, retko više), sa,
najčešće piramidalnim, žbunastim oblikom čitave biljke. Cvetovi
su (zbog kratkih internodnih segmenata) najčešće gusto zbijeni,
formirajući grozdove. Što se hemije tiče, pored velke količine
THC-a postoji i znatna količina CBD-a (THC:CBD
ratio lower). Imaju više hlorofila od sativa i samim tim, kraći period
sazrevanja. Iako fotoperiod u mnogome i kod ove vrste utiče na cvetanje,
ima znatno više slučajeva spontanog cvetanja (auto flowering) nego kod sativa. Primarna vrsta za proizvodnju
hašiša.
Cannabis ruderalis (sinonim C.sativa ssp.ruderalis, C.sativa ssp.spontanea, C.sativa var.spontanea)
Potiče iz azijskog dela Rusije i još nekih bivših
sovjetskih republika iz srednje Azije. Karakteriše je nizak rast, do 1m visine,
odsustvo grana (javljaju se izuzetno retko) i samim tim, stvaranje samo jedne
cvasti na vrhu biljke. Listovi mali sa kratkim i uskim do blago ovalnim lisnim
segmentima (najduži oko 60mm), najčešće 5-7. Nivo THC i ostalih
psihoaktivnih supstanci veoma nizak. Prinos takođe. Čini se da
cvetanje ne zavisi u velikoj meri od fotoperioda, štaviše, gajena u
umerenokontinentalnim uslovima ova vrsta je potpuno zrela već polovinom
jula. Spontano cvetanje je dosta često. Zadnjih godina ima sve veći
značaj u stvaranju hibrida (prvenstveno sa indikama) koji su, zbog svog
ranog sazrevanja, otpornosti ka niskim temperaturama i nedostatku sunca,
pogodni za gajenje u spoljnim uslovima u delovima sveta gde nije moguće sa
uspehom gajiti prethodne dve vrste (sever Evrope i Severne Amerike, krajnji jug
Južne Amerike i Australije). Takođe, zbog svog niskog rasta, pogodna je za
stvaranje hibrida za gajenje u garderoberima, frižiderima i drugim
skučenim prostorima (Closet, Cabinet Setup). Postoje velika sporenja
oko toga da li je ovo zaista vrsta (ili podvrsta, varijetet) ili je u pitanju
C.sativa pobegla iz kultivacije.
Prilikom opisa
„high-a“ koji nastaje od neke sorte, često se navodi da je u pitanju
„sativa high“ ili „indica high“, pri čemu je prvi zaista pravi „high“ (cerebral, head high) sa jakom moždanom aktivnošću i dosta tripoznim
vožnjama, dok je drugi više „stone“ (body
stone) telesni osećaj sa
smirujućim efektom. To se objašnjava time, što je u prvom slučaju
visoki THC sadržaj neporemećen učinkom CBD-a, dok u drugom
slučaju, viši nivo CBD-a koči i na neki način usporava i
produžava dejstvo THC-a (napominjem da dejstvo CBD-a, koji se računa kao
neaktivni sastojak, još uvek nije dovoljno istraženo). Iako postoji dosta
istine u takvom generalizovanom opisu, sam efekat, naravno, zavisi i od uslova
u kojima se konzumira.
Sorte
Prva stvar od
koje su u prošlosti (a to se i danas radi za osveženje sortimenta) pošli
američki i kasnije, holandski proizvođači kvalitetnog semena,
bila je prikupljanje semena iz područja u kojima se Cannabis tradicionalno
gaji već vekovima, pa i milenijumima. Sorte gajene u tim oblastima se
najčešće označavaju engleskim izrazom „landrace“, što bi u slobodnom prevodu bilo, lokalna sorta. Prema
nekoj uopštenoj definiciji, to je sorta koja je razvijana i genetski
unapređivana od strane odgajivača, ali na koju nisu primenjivani
savremeni postupci hibridizacije. Ujedno, proizvod su dugotrajnog inbreeding-a (ukrštanja u okviru svoje
vrste ili svoje sorte), prema nekim autorima, u periodu ne kraćem od 50
godina. One su odlično adaptirane na spoljne uslove sredine iz koje
potiču. Ovde su navedeni glavni regioni u svetu (sa naznakom klime u
oblastima iz kojih se najčešće prikuplja seme).
Avganistan
i Pakistan, suptropska suva klima sa jakim planinskim uticajem, 30.-37.
stepen severne geografske širine. Vrsta: C.indica, mada je u zadnje vreme
akcenat bačen i na neke C.sativa sorte iz Avganistana. Dobar deo
savremenih indica sorti vuče poreklo odavde.
Brazil,
ekvatorijalna, tropska i suptropska klima, 0.-30. stepen južne geografske
širine. Vrsta: C.sativa. Sorte su izuzetno potentne, ali, sa uglavnom
dosta kasnim periodom sazrevanja. Trenutno, možda i najtraženije lokalne
sorte.
Himalajski
region (Nepal, severna Indija, severni Bangladeš, Butan), vlažna
suptropska klima sa jakim planinskim uticajem, 23.-30.stepen s.g.š. Vrsta:
C.indica i C.sativa. Iako su u ovoj oblasti primarno gajene indike, to je
verovatno glavni region u kome su stvarani spontani (a moguće i
namerni) međuvrsni hibridi.
Indokina
(Tajland, Kambodža, Vijetnam, Laos), tropska klima, ponegde sa planinskim
uticajem (velika oblačnost), 10.-25. stepen s.g.š. Vrsta: C.sativa.
Čuvena Thai linija je, naravno, sa ovih prostora. U zadnje vreme se
javljaju i neke indike iz planinskih područija severa ovog regiona.
Istočna
Afrika (Kenija, Malavi), ekvatorijalna klima, ponegde sa jakim planinskim
uticajem, 0.-10. stepen s.g.š. i j.g.š. Vrsta: C.sativa, koja se uglavnom
proširila po ovom regionu u toku engleske kolonijalne vladavine. U zadnje
vreme se javljaju i neke indike iz planinskih predela.
Jamajka,
tropska klima, oko 18. stepena s.g.š. Vrsta : C.sativa. Danas je malo teže
utvrditi koje su autohtone jamajčanske sorte, jer je vremenom došlo
do velikog upliva sorti iz Meksika i Kolumbije. Zanimljivo je da je tokom
19. i početkom 20. veka u izvesnoj meri gajena i C.indica, pa se u nekim
planinskim oblastima mogu još uvek naći sorte ove vrste.
Južna
Afrika, tropska, vlažna suptropska i suva suptropska klima, 22.-35 stepen
j.g.š. Vrsta: C.sativa. Neke od vrlo ranih, modernih sativa sorti su, od
strane južnoafričih selekcionara, stvorene od ovih lokalnih sorti.
Južna
Indija (sa Šri Lankom), tropska i ekvatorijalna klima, 5.-20 stepen s.g.š.
Vrsta: C.sativa. Region koji važi za prapostojbinu svih sativa. Pored
tradicionalnih sorti koje se gaje vekovima, prisutne su i nešto novije
sorte nastale šezdesetih i sedamdesetih godina.
Kolumbija,
ekvatorijalna i tropska klima, često sa planinskim uticajem, 0-10 stepen
s.g.š. i 0-5 stepen j.gš. Vrsta: C.sativa. Veoma važan region za
hibridizacije s početka osamdesetih, kako u SAD, tako i u Holandiji i
Kanadi. Sorte iz pojedinih centralnoameričkih i južnoameričkih
zemalja (Panama, Honduras, Nikaragva, Venecuela) vode poreklo odavde.
Liban,
suptropska suva klima, ponegde sa planinskim uticajem, oko 35. stepena
s.g.š. Vrsta: C.indica. Tradicionalne haš sorte, mada se od šezdesetih
godina gaje i novi lokalni hibridi.
Maroko,
suptropska suva klima sa izvesnim okeanskim i jakim planinskim uticajem (u
dolinama masiva Atlas), 32.-37. stepen s.g.š. Vrsta: C.indica i u manjem
procentu C.sativa. Tradicionalne haš sorte, prilično otporne na
nepovoljne klimatske uslove.
Meksiko,
tropska, vlažna suptropska i suva suptropska klima, 15.-30 stepen s.g.š.
Vrsta: C.sativa. Ovaj region je odigrao možda najvažniju ulogu u prvim
kalifornijskim hibridizacijama šezdesetih i sedamdesetih. Pojedine sorte
(iz severnih, polupustinjskih predela) su dobro adaptirane na alkalna
zemljišta.
Rusija
(centralni azijski deo, sa severnim Kazahstanom), suva suptropska,
umerenokontinentalna, oštra kontinentalna i subpolarana klima, 35.-60.
stepen s.g.š. Vrsta: C.ruderalis. Zadnjih godina je sve važniji region,
zbog proizvodnje kompaktnih i vrlo ranih hibrida.
Osim ovih
regiona, pojedini proizvođači i hibridizatori sakupljaju seme i biljke
i iz Australije, Čilea, Etiopije, Filipina, Havaja, Indonezije, Kavkaskog
regiona (Azerbejdžan, Gruzija, Jermenija), Kine, Mongolije, Paname, Paragvaja,
Španije, Tadžikistana, Turske, Uzbekistana i Zapadne Afrike (od Senegala, preko
Gane i Nigerije do Kongoa).
Danas se sve
više traži seme lokalnih sorti, mada je dosta diskutabilno u kolikoj meri je
ono autentično, jer proizvođači semena na zapadu ponekad
pribegavaju naknadnim hibridizacijama, ali ipak prodaju seme pod originalnim
nazivom sorte. S druge strane, originalno seme lokalnih sorti, ponekad može
biti dosta slabog kvaliteta, a sve više na tradicionalna područja ulaze i
savremeni hibridi, pa dolazi do mešanja sa lokalnim sortama. Ovo posebno važi
za Latinsku Ameriku, južnu Indiju i pojedine delove Indokine. Kako god, bez
njih ne bi bilo savremenih hibrida, a prvi od njih koji su se izdvojili kao stabilni hibridi, u drugoj polovini
sedamdesetih i u prvoj polovini osamdesetih, bili su Skunk (Skunk No.1, Skunk #1 ili The Pure – prvi ikad stabilizovani Cannnabis hibrid), Haze (Original Haze) i Afgani (Afgani No.1). Stabilni hibridi su,
inače, hibridi koji pokazuju veliku fenotipsku uniformnost i proizvod su
višegeneracijskog povratnog ukrštanja i inbridiga (backcrossing, inbreeding).
Tako je Skunk nastao kao hibrid neke
C.indica poreklom iz Avganistana (moguće neke od onih u Afgani No.1) i
C.sativa, konkretno Acapulco Gold, s
jedne strane i C. sativa Columbian Gold,
s druge strane. Od sredine sedamdesetih (po nekim autorima još od kraja
šezdesetih) se u SAD krenulo sa radom na hibridizaciji ove sorte, ali je tek
krajem iste decenije stabilizovan. Haze je nastao najpre kao unutarvrsni hibrid od različitih sativa, sa jedne
strane hibrida tajlandske i južnoindijske sative, a sa druge strane
meksičke i kolumbijske. Iako stvorena krajem sedamdesetih i delimično
stabilizovana krajem decenije, tek ’84. je u Holandiji definitivno
stabilizovana. S druge strane, mnogi odgajivači tvrde da i danas postoje
izvesne nestabilnosti. Afgani No.1 je kao sorta za uzgoj u današnje vreme malo zapostavljen, mada i dalje ima
veliki značaj u stvaranju novih sorti. Preci ove sorte (kao klasične
indike) su došli u SAD krajem šezdesetih, više zbog hibridizacije sa sativama,
ali je do sredine sedamdesetih stvorena selekcija ove sorte posebno pogodna za
kućni uzgoj. I danas važi kao jedina prava 100% indika sorta (uz Kush i
Mazar, uz napomenu da je noguće da su te dve sorte pretpele izvesna
ukrštanja sa sativama kod pojedinih hibridizatora). Ove 3 sorte se pominju i
kao True Breeding Strains, uglavnom
zbog svoje stabilnosti, bliskosti sa lokalnim sortama i ulozi u nastanku mnogih
kasnijih sorti.
Danas postoje kako prosti hibridi (od 2
sorte), tako i tzv. multi ili kompleksni (od 3 ili više sorti). Na primer, prvi
slučaj je White Russian (White Widow x AK-47), a drugi Jack Herer (Skunk #1 x NL #5) x Haze). Takođe, neke sorte su po genetskom
sastavu istovetne, ali pošto pokazuju izrazitu fenotipsku različitost,
izdvojene su kao posebne selekcije. Primer, White Widow i Misty (za
koju se tvrdi da je stabilnija od W.W.)
ili NL #2 i Oasis.
Često se
dešava da neki hibrid ima genotipski prevagu jedne vrste i, uglavnom,
unutrašnji fenotip (dejstvo) te vrste, a da po spoljnom fenotipu iskazuje
prevagu ili čak, potpuni izgled druge. W.W., ima, prema različitim izvorima, 60% ili 75% sative i
pomešano head high/body stoned dejstvo, ali po izgledu je, prilično, indika. Upravo zbog toga je na
mnogim sajtovima i svrstana u indike.
Ukupan broj šire
poznatih sorti se, prema različitim izvorima, kreće, od 200, preko
500 do 1200, u zavisnosti od toga u kojem se stepenu stabilnosti i fenotipske
različitosti jedan hibrid može priznati kao posebna sorta.
Danas se kod
prodavaca semena mogu videti podaci, uglavnom, o tome kojoj grupi hibrid
pripada i osnovne fenotipske karakteristike, dok se ređe vidi i u kom je
procentu sorta sativa ili indika, koji je max.procenat THC i koji je procenat
stabilnosti sorte. Vrlo često se dešava da je neka sorta okarakterisana
kao čista, tj. 100% C.sativa ili
C.indica (jer je najveći deo gena od jedne ili druge vrste ili pokazuju
izrazite fenotipske karakteristike jedne ili druge), ali to one
najčešće nisu u potpunosti, nego imaju barem 80% gena jedne vrste
(prema pojedinim izvorima 70%, ali takve sorte često imaju manje-više
izražen fenotip one druge). Prema tome, lista, nekih od danas poznatijih, sorti
prema genotipu bi izgledala ovako:
Napomena: Ovu
listu sam sastavljao prema imformacijama sa različitih sajtova i foruma,
trudeći se da, što je moguće više, priđem originalnim podacima,
datim od strane samih hibridizatora. Moguće je da pojedine sorte ne
pripadaju tačno određenoj grupi (naročito je diskutabilan 50:50
deo). Ukoliko imate neku drugačiju informaciju, pošaljite post na forum
ovog sajta sa adresom izvora.
Sativa
-
Acapulco Gold (lokalna)
-
Apple Pie
-
Bahia Blackhead
-
Big Mother Sativa
-
Brazilian Lemon (lok.)
-
Burmese Delight (lok?)
-
Celestial Temple Sativa
-
Colombian Gold (Santa Marta, lok.)
-
Colombian Red (prilično je
slična i Panama Red, lok.)
-
Crazy Banana (lok.)
-
Dalat (lok.)
-
Durban (lok.)
-
Durban Poison
-
Ethiopian Highland (lok.)
-
Grapefruit
-
Guerrero Gold (lok.)
-
Haze (Original Haze)
-
Haze Mist
-
Hawaiian Sativa
-
Highland Nepalese (lok.)
-
Kali Mist
-
Katmandu Sativa (lok.)
-
Kerala (lok.)
-
Kerala Skunk
-
Kiwi (lok?)
-
Lambsbred (lok.)
-
Malawi Gold (lok.)
-
Manga Rosa (lok.)
-
Maroc (lok.)
-
Mauwi Wauwi
-
Nevil’s Haze (Neville’s Haze)
-
Old Mother Sativa (lok.)
-
Power Plant
-
Punta Roja (lok.)
-
Purple Haze
-
Shaman
-
Silver Haze
-
Stonehedge
-
Super Haze
-
Swazi (lok.)
-
Thai (Lemon Thai, Juicy Fruit Thai,
Chocolate Thai)
-
Voodoo
-
Western Winds
-
Willie Nelson
Indika
-
Afgani (lok.)
-
Afgani No.1
-
Americano
-
Amsterdam Flame
-
Amstel Gold
-
Aurora Indica
-
Black Domina
-
Blueberry
-
Chinese indica (lok.)
-
Chitral (lok.)
-
Early Girl
-
Early Island
-
G 13
-
Hash Plant
-
Hindu Kush (lok.)
-
Hollands Hope
-
Hookaberry
-
Hypno
-
Kandahar (lok.)
-
Laspur (lok.)
-
Kush
-
Mango
-
Mangolian Indica
-
Maple Leaf
-
Master Kush
-
Mazar
-
Mazar-i-Sharif (lok.)
-
Moroccan Special (lok.)
-
Mr.Nice
-
Northernberry
-
Northern Lights (# 1,# 2,# 5,# 9)
-
Oasis
-
Purple High
-
Purple Star
-
Red Devill
-
Sensi Star
-
Shiva
-
Shiva Shanti
-
Ultimate Indica
-
Y2K
-
Yarkhun (lok.)
Sativa - Indika (genotipski u većem
procentu sativa, 55-75%)
-
AK -47 (?, možda i 50:50))
-
Apollo 11
-
B-52
-
Bazooka
-
Black Widow
-
Bubblegum
-
Buddha
-
C 99 (Cinderella)
-
Cheese
-
Crystal
-
Diesel (N.Y.C., Sour)
-
Early Perl
-
El Nino
-
Euforia
-
Flo
-
Fumar con Diablos
-
Fumar con Dios
-
Great White Shark
-
Hempstar
-
Herijuana
-
Indigo
-
Jack Flash
-
Jack Herer
-
Jock Horror
-
KC 33
-
Lionhart
-
Love Potion
-
Misty
-
Niagara
-
Night Queen
-
Orange Bud
-
Skunk # 1
-
Skunk Passion
-
Somango
-
Super Silver Haze
-
Super Skunk
-
Swiss Miss
-
Trainwreck
-
White Cloud
-
White Widow
-
Wonder Woman
50 : 50 (genotipski
jednako)
-
-
Blue Velvet
-
California Orange
-
Chronic
-
Easy Bud
-
Green Spirit
-
Himalayan Gold
-
Ice
-
Leda Uno
-
Purple
-
Royal Hawaiian
-
S.A.G.E.
-
Sensitron
-
Sensi Skink
-
Sticky Sista
-
Sweet Dreams
-
The Killer
Indika - Sativa (genotipski
u većem procentu indika, 55-75%)
-
AK-48
-
Big Bud
-
Bushman
-
California indica
-
Chemo
-
Citral
-
Clingon
-
First Lady
-
Flodica
-
Hawaiian Indica
-
Humboldt
-
Juicy Fruit
-
K2
-
Kerkovian
-
Kodiak Gold
-
Lavnder
-
Marley’s Colie
-
Matanuska (Tundra, Thunder,
Thunderfuck)
-
Mikado
-
Romberry
-
Romulan
-
Silver Perl
-
Slyder
- |