Oni koji donose zakone, a to nipošto nisu politièari, itekako dobro znaju što dopuštaju a što zabranjuju. Ne samo da znaju, nego znaju i 100 puta bolje od svih nas ovdje zajedno šta æemo ikada i znati. Šta mislite zašto postoje ustanove u koje trebate iæi po godinu, dvije na redovite razgovore nakon šta vas registriraju kao korisnika? Jer vas posebno školovani ljudi ispituju o vašim iskustvima, odnosu sa roditeljima, društvom, zajednicom. Prouèavaju vaše ponašanje, vaš odnos, vaše djelovanje, vašu ulogu... Kako ste poèeli, zbog èega, što ste u tome vidjeli, zašto ste nastavili, što s time postižete... I sve to lijepo zapisuju a kasnije sastavljaju tablice, dijagrame, statistike kojima dobivaju uvid i moguænost kontrole. Zanimanja psihologa, socijalnih radnika i obrazovnih preodgajatelja nastala su tek 50-60tih godina kada se kapitalizam razvio na svoju Trenutno najsnažniju razinu: ušao je u kulturu a time direktno u proces socijalizacije i ima tu moæ da mijenja i preodgaja èovjeka. Kako bi to postigao on prvo mora nauèit i prouèit èovjekovo djelovanje i razmišljanje, pronaæi njegov uzrok... tada, dobiva moguænost kontrole i manipulacije.
Jedini naèin da nekoga "pobjediš" jest da ga nauèiš i upoznaš u njegovoj srži. Ovaj sistem nikako nije pasivan... on dobro zna kamo ide, što radi i kako æe to postiæ. Njegove smjene ideologija i skupova vjerovanja i èinjenja tek su mikro-èinom njegova hipokritiènog eksploatacijskog makro-plana... a on je da uèini svoje stanovništvo robljem podložnim kontroli.