genjo htio sam jedan tekst povodom ove cijele price mozda je mnogo ipak je ovo relax sajt,ali andrej nikolaidis je fino opisa stanje na nase primorje,mozda si cita ali ako nisi nije zgoreg.brisi slobodno ako je offtopic ili sl.elephantor je moj choek!
Sirotinjska raskoa
Ulazak u crnogorske primorske gradove pretvorio se u traumati
no iskustvo. ovjek krene na more, tra~ei
istou kamenjara, miris makije i plavetnilo mora, a nae se prestravljen monstruoznim graevinama, koje su liaene ljepote, smisla i graevinske dozvole. Ru~no i nelegalno, prvo je ato vas do
eka na ulazu u naaa turisti
ka mjesta. Ru~ne su kue u koje se primaju turisti, ru~ne su gu~ve, napokon i sama masa turista koja se ulicama primorskih gradova kree kao kolona mrava; besmislen je koncept masovnog turizma koji u Ulcinju i Budvi pro~ivljava svoju terminalnu fazu, neku vrstu dekadentnog sirotinjskog baroka; nelegalno su podignute kue, u kojima nelegalno, bez prijave i plaene boraviane takse, borave turisti.
Ovo ato imamo u Crnoj Gori, estetika je sirotinje. I navodna raskoa koja ni
e, raskoa je sirotinje. Sve su to natalo~ene generacije neimaatine, svemu je tome glad u temelju. Glad koja se pamti, koja se pretvorila u glad da se zgrabi, aklapi, zaku
i joa, dok se mo~e. A to ato se zgrabi, da se gurne u se, na se i poda se.
Svi se crnogorski primorski gradovi polako ali sigurno stapaju u jedan. Predjeli makije i pusti krajolici nestaju pod gusjenicama bagera. Najljepai djelovi naaeg primorja su oni gdje graditelji joa nisu oposlili svoje. Ono ato je ostalo van domaaaja njihovih investicionih planova, jedina je ljepota koja je na Crnogorskom primorju preostala.
Crnogorske kuerine mogu fascinirati jedino one koji su odrasli u stepi. Ako ste se podigli u Sibiru, gdje vam je najbli~a zgrada bila na dva dana vo~nje vozom, biete fascinirani svakom graevinom, pa i ovim crnogorskim. Ali da li neko zaista misli da crnogorska novogradnja mo~e fascinirati zapadnog gosta, koji sti~e iz deset vjekova starih gradova? Ako je Crna Gora imala ata da ponudi
ovjeku sa zapada, bio je to prostor. Ovdaanji prostor bespovratno je uniaten, jer je popunjen arhitektonski, estetski i istorijski bezvrijednim graevinama. Gdje e nadalje graditi u naaim primorskim mjestima? Uskoro e se, kao u brazilskim favelama, umjesto placeva prodavati plo
e ve gotovih kua, da novi vlasnik zida nad glavom staroga.
Ovdje su sitnosopstveni
ki interesi i sirotinjska filozofija trijumfovali nad elementarnom logikom. Koja glasi dok imate prostor, imate aansu. Sada na primorju ne da viae nema aanse za razvoj, nego nema ni vazduha: ljeti se bukvalno ne mo~e disati. Ono ato se podiglo, nije aansa, nego teret. U jednom trenutku doi emo, bo~emioprosti, do zaklju
ka: najbolje
emu se mo~e nadati crnogorski turizam jeste novi zemljotres.
Putnik prilazi Budvi, kroz joa o
uvanu ljepotu Paatrovia. Stvari stoje dobro i na prilazu Ulcinju - sa svoje desne strane putnik vidi
isto more i zelenu obalu prekrivenu jedinstveno lijepom mediteranskom vegetacijom. Ekstravagantne kue zavode posmatra
a najupe
atljivija od njih svakako je vila na samoj obali,
iji je vlasnik, ka~u mjeatani, Roman Abramovi
, simpati
ni Rus i vlasnik nesimpati
nog ali uglavnom efikasnog F.C. Chelsea.
Paatrovii su budvanska, Kru
e su ulcinjska Toskana: sa obje strane puta pitomi krajolik koji je ljudski rad oplemenio, za razliku od ostatka Ulcinja i Budve koji su ~rtva tragi
ne
injenice da su ljudska bia obdarena rukama i, kako nesrea nikada ne dolazi sama, joa i potrebom da te ruke uposle. Lijene ruke su avolova igra
ka, ka~e jedna protestantska poslovica. Kada vidite ato su vrijedne ruke napravile od Ulcinja i Budve, tih poba
aja koncepta neimarstva, nu~no se zapitate nad mudroau te umotvorine.
Da: na prilazima naaim turisti
kim centrima krajolik je lijep. `to e samo poja
ati traumu ulaska u grad. Ljepota nas, uostalom, uvijek razoru~a i opije -
ovjek obuzet ljepotom bie prva ~rtva gadosti koja se iza te ljepote valja, prva ~rtva ultimativnog pasjaluka koji, u svojoj sklonosti da o
igledne stvari skrijemo gustom aumom jezika, zovemo ~ivot.
Nali
je neobuzdane gradnje najuo
ljivije je na modernim tr~nicama robova.
U Ulcinj se ulazi kroz apalir fizi
kih radnika koji stoje sa obje strane bulevara, stoje i
ekaju da ih neko pokupi i odvede na neko gradiliate gdje e zaraditi svoju bijednu dnevnicu. Prizor je nesvakidaanji: gomila ubogih, odrpanih muakaraca stoji kraj puta. Svako malo zaustavi se automobil, debela ruka iz vozila mahne, radnici joj prilaze i, poslije nekoliko razmijenjenih rije
i, odlaze na gradiliate. Ljudi su roba uvijek i svugdje, samo se to na Pigalu i u Crnoj Gori vidi jasnije nego na drugim mjestima.
To bijelo roblje u plavim kombinezonima okosnica je crnogorskog zimskog turizma. Oni su jedini gosti zimi. Potom e doi ljeto, kada se, naaem turizmu hvala, kao gosti u vlastitim gradovima i kuama osjeamo mi sami.