SAD Ono za
ime se uporno traga su landrace iz SAD.Iako postoje sorte koje se u izvornom obliku gaje ve skoro 40 godina i koje po mnogim karakteristikama zalsu~uju da budu, ako ne nazvane, ono barem izjedna
ene sa landrace, nije nadjena ni jedna sorta koja se u istom obliku gaji od pre upliva strane (meksi
ke, kolumbijske, tai i afgani) genetike na te prostore.Nesumnjivo je bilo takvih sorti u ju~noj Kaliforniji i ju~nom Teksasu (verovatno i ju~noj Lujzijani) pre donoaenja zloglasnog Marijuana Tax Act 1937.ak i posle toga, sve do ranih pedesetih, te sorte su verovatno gajene u nekim zaba
enijim predelima.Nije nemogue, ali, vrlo je teako nai neku takvu sortu danas, jer je kasnije bilo toliko uvoza sa strane i od te genetike raen i uzgoj, tako da je i nenamerno, moralo doi do opraaivanja lokalnih sorti i gubljenja originalne genetike.Poreklo C.ruderalis u severnim dr~avama SAD i ju~nim kanadskim je prili
no teako utvrditi, a
esto su te biljke i spontano ukratane sa nekim drugim, psihoaktivnim, tako da i tu nema prave landrace.Sorte iz ostalih delova Amerike nisu poznate po nekim posebnim imenima, naj
eae se nailazi na nazive tipa Paraguayan sativa ,Belizean sativa i sli
no.Nadjen je i naziv naziv Machu Pikchu iz Perua, mada nije sigurno da je u pitanju landrace.Dr Short je opisao neku venecuelansku sativu s po
etka sedamdesetih koja ima ~ukaste vazduaaste cevtove sa high-om koji podsea na meksi
ke, ali je veliko pitanje da li ona joa uvek postoji jer je danas tamoanji uzgoj podreen kolumbijskim sortama.Takoe,
esto se citira i njegov opis Panama Red koja je po svemu gotovo ista kao i Columbian Red(Punta Roja), sem ato ima razreenije cvetove i malo viae stone efekta(mada to mo~e da bude i produkt na
ina suaenja).Ispoljavala je veu sklonost ka hermafroditizmu od kolumbijske i zato je odba
ena kao varijanta za hibridizaciju.
AZIJA Kontinent sa koga poti
e Cannabis. Dosta je teako utvrditi region odakle biljka poti
e.Neki ka~u da je to ju~na (evntualno centralna) Indija i da je odatle kasnije preneaena na sever,ka centralnoj Aziji. Drugi, opet, tvrde da je pradomovina upravo centralna Azija odakle poti
u neki od najstarijih dokaza o kultivaciji i upotrebi.Malo ta
nija odrednica bi bila koridor (relativno) umerene klime izmeu Kavkaza na zapadu i planinskih masiva Hindu Kua i Himalaji na istoku, pri
emu je na jugu ograni
en stepsko-pustinjskim predelima, a na severu planinskim vencima i nizijama sa oatrijom kontinentalnom klimom. Neki autori daju joa sku
eniji lokus i prema njima bi to mogla da bude Persija, naro
ito deo oko Kaspijskog jezera. Sasvim je mogue da su od pradavnih vremena bila poznata i psihoaktivna dejstva, ali najstariji nalazi govore o tome da se prvenstveno koristila u ishrani (seme). No, bez obzira na vid upotrebe, biljka se airila po Aziji i najstariji nalazi o oragnizovanom uzgoju poti
u od 4500 godina pre nove ere, iz plodnih ravnica oko kineske reke Jang Ce. Tu je verovatno prvi put upotrebljno vlakno konoplje za izradu odee i konopaca. Vremenom se po
ela upotrebljavati i kao lek (sigurno pre 2000. godine p.n.e.), a samim time je postalo poznato i psihoaktivnodejstvo (ako ne ranije). U 2. veku p.n.e. u Kini se sve viae upotrebljavaju ~itarice u ishrani, ali, istovremeno,vlakno po
inje da se koristi za izradu papira. U svakom slu
aju, bez obzira ato su poznavali njena psihoaktivna dejstva, u kineskoj kulturi konoplja nikada nije postigla neki vei zna
aj s te strane. Arijska plemena donose upotrebu konoplje u severnu Indiju neato posle 2000.godine p.n.e. Mada, postoje dokazi da su dravidska plemena centralne i ju~ne Indije poznavala biljku joa ranije, ali dolaskom Arijaca po
inje njena implementacija u sve sfere ~ivota, a posebno u religiju. O ovome e biti viae re
i u delu o indijskim sortama.Iako su stari narodi sa podru
ja Persije sigurno poznavali konoplju viae hiljada godina pre, upotreba u psihoaktivne svrhe se vezuje za dolazak arijskih plemena, negde oko 1500 god. p.n.e. Idui dalje na zapad,sve do Male Azije, upoteba konoplje u razli
te svrhe je postala poznata najkasnije do 1000. god. p.n.e. Na Bliskom Istoku je bila poznata negde oko 700 god. p.n.e., mada je zanimljivo da jevrejski verski spisi ne pominju njenu upotrebu u psihoaktivne svrhe sve do ranog srednjeg veka. Arapska plemena su morala biti u to vreme (8-6 vek p.n.e.) upoznata s njom, ali se upotreba u psihoaktivne svrhe za njih vezuje mnogo kasnije.Na drugoj strani, u Japanu je upotreba u psihoaktivne svrhe poznata sigurno od 1.veka p.n.e., dok je za vlakno upotrebljavana i mnogo ranije.Azija je jedini kontinet na kome se mogu kao landrace nai sve 3 vrste Cannabisa.Pregled sorti ovde nee biti striktno po dr~avama ve prema regionima. Izostavljen je jedan deo jugoisto
neAzije koji e biti kasnije pridodat Australiji i Okeaniji.
Region indike
Kada se ka~e indika,
esto se pomisli na planinski masiv Hindu Kua.Ta
no je da ova vrsta poti
e upravo otuda, ali se ona vremenom proairila na znatno aire podru
je(pri tome se ne ra
una Bliski Istok i Mala Azija kao oblasti u koje je ona introdukovana na po
etku 20.veka ili neato ranije). Dakle, taj region se pru~a od kineske provincije Junan, preko Tibeta i Himalaja, Pamira,Karakoruma i Hindu Kuaa, i najzad do oblasti oko Kaspijskog mora.Ako bi smo to rekli prema dr~avama, onda bi to bili delovi Kine, Burme, Butana, Nepala, Indije, Afganistana,Pakistana, Tad~ikistana, Kirgistana, Uzbekistana, Turkmenistana, Irana i Azerbejd~ana.Ovde traba napraviti malu digresiju i pomenuti poznatog sovjetskog botani
ara i taksonomistu Vavilova koji je po
etkom 20.veka istra~ivao floru Afganisatana.Tamo je pronaaao dosta indika koje rastu samoniklo, vrlo
esto u blizini puteva i na obodima naselja.Te indike je on klasifikovao kao C.indica var.kafiristanica i C.indica var.afghanica, pri
emu se one razlikuju po teksturi i veli
ini semena, a prva je adaptirana i na prili
no suane uslove.Osnovni, C.indica var.indica je odredio kao sve indike koje se nalaze u kultivaciji.One su ujedno i neato viaeg rasta od divljih, ali to se mo~e pripisati i zna
ajno boljim uslovima koji vladaju u uzgoju.Kasnije je bilo viae osporavanja i preklasifikovanja, posebno od strane Robert C.Clarke-a koji je uveo i nazive C.indica chinensis za indike iz Kine i C.indica spontanea za indike iz regiona Himalaja, pri
emu ih nije ra
unao kao varijetete nego samo kao biotipove ili forme.U svakom slu
aju, poato ionako ima ve dosta zabune oko toga, ostajemo pri standardnoj klasifikaciji na nivou vrste.injenica je da su se u nekim od ovih oblasti (van Hindu Kuaa) sve do negde perioda od 10. do 13.veka sporadi
no kultivisale sative a da su indike uvedene zbog boljih rezultata u kultivaciji u brdsko-planinskim suanim podru
jima i zbog mnogo bolje sposobnosti da proizvedu veliku koli
inu smole, samim tim i haaiaa.ak je i u samom regionu Hindu Kuaa, u severoisto
nom Pakistanu (oblast itral), sve do po
etka 20. vekabilo zna
ajnijeg uzgoja sativa. To nije
udno jer se u veem delu Burme, Indije, Kine, Pakistana, kao i u ju~nim delovima Irana i Nepala tradicionalno uzagaja ova vrsta od davnina i lako je dolazilo do meaanja.Postoje podaci i o sativi iz ju~nog Afganistana, ali je nju prakti
no nemogue nai danas.S druge strane, postoje mialjenja da su te afgani sative zapravo indike prilagoene uzgoju u neato toplijem imanje suvom klimatu i ja
em zemljiatu pa stoga imaju zna
ajno viai rast i neato u~e i du~e listove, s tim da nije isklju
eno da su imale odreeni stepen ukratanja sa sativama u proalosti. Ista stvar va~i i za d~inovskeUzbeki indike.Ono ato sigurno govori da su one indike je zna
ajno vei procenat CBD-a u njima.Kada je re
o Hindu Kuau, treba imati na umu da je to jako velika oblast i da postoji dosta sorti(u proalosti i viae, zbog viae razloga) koje poti
u otuda, tako da, rei samo Kush za neku sortu, odnosno njene pretke, ne mora da zna
i da ona mora da deli istu genetiku sa nekom drugom sortom koja ima isto to u nazivu, ali sigurno imaju mnoge zajedni
ke spoljne karakteristike.Sli
no je i sa nazivom Afghani, jer je to jako airok pojam.esto se mo~e naii na nazive Highland Afghani i Lowland Afghani, pri
emu je velika verovatnoa da se ovaj prvi naziv lako mo~e odnositi na neku od Kush sorti.Danas se originalne landrace iz Afganistana teako mogu nai na originalnim lokacijama, jer je prvo doalo dovelikog uniatavanja celokupnih zasada u nekim oblastima tokom sovjetske okupacije u osamdesetim, pa kasnije, u devedesetim do ukratanja sa indikama iz okolnih dr~ava, a zadnjih par godina, od ameri
ke invazije pa naovamo ima i sve veeg upliva modernih sorti.Na sreu, neato od originalne afgani genetike je sa
uvano, od ranih dana ameri
ke hibridizacije krajem aezdesetih i tokom sedamdesetih, do holandskih ekspedicija tokom osamdesetih(Nevilovo spaaavanje Mazar-i-Sharif semena).Neato od toga je sa
uvano i u Pakistanu, ali ipak na atetu lokalnih sorti.Danas se breederi sve viae okreu ka genetici iz bivaih sovjetskih republika, ato u neku ruku i nije loae jer se pojavljuju vrlo zanimljive indike kakve ranije nisu bile poznate na zapadu.Velika nepozanica je joa uvek Iran, mada ima informacija (istina, nepotpunih i nepotvrenih)o vrlo zanimljivim sortama otuda.