Prije svega da te pozdravim i od srca ti pozelim brzo izljecenje i oporavak.
Citirao sam ti ovaj dio posta jer je zaista tesko davati savjete, bilo kome, pogotovo kada je tudje zdravlje u pitanju, pa cu ti umjesto savjeta napisati svoje licno misljenje zasnovano na zivotnim nevoljama i patnjama meni bliskih osoba.
Sto se porodice tice 5 (pet) osoba je umrlo usled bolesti. Dvije od raka pluca, dvije od raka pankreasa, a za jednu ne znamo uzrok jer nije hospitalizovana i nije postojala dijagnoza. Dvije su bolovale od tumora i za sada su dobro, hvala Bogu, zahvaljujuci hirurskim intervencijama bez ukljucivanja hemoterapije. Dakle, sedam osoba sa kojima sam u krvnom srodstvu je obolilo od tumora.
Sa tri osobe sam prozivljavao bolest jer smo dijelili domacinstvo.
Zadnji smrtni ishod bolesti izgledao je ovako: Od otkrivanja bolesti, operativnog zahvata, 3 ciklusa hemoterapija pa do smrti proteklo je nesto vise od godinu dana i to je bila najgora godina za sve nas koji smo gledali patnje kroz koje je, dragi nam bolesnik, prolazio. Izmucen je i izmrcvaren maksimalno. Niti u jednom momentu se nije dobro osjecao, a od nekog osjecaja srece je bio jako daleko.
Dok sam gledao bolesnika nakon sto primi hemoterapiju nametalo mi se pitanje, zar je moguce da nesto sto ti toliko zagorcava i otezava zivot moze da te izlijeci? Zar je lijek takve prirode da, nakon sto ga primis, zazalis sto si ga primio?
Licni zakljucak je da to ne moze biti lijek. Lijek mora da ti zivot cini sretnim, da ti daje nadu, da te cini optimisticnim, da osjecas ljubav umjesto mrznje, da te razvedri.., ukratko da radi sve suprotno od onog sto te je do bolesti dovelo, a to su u vecini slucajeva zabrinutost, pesimizam i stres, pored genetske predispozicije.
Ono sto ja vjerujem, tvrdo vjerujem, jeste da u lijek moras da VJERUJES bes trunke sumnje. Ako vjerujes da ce to sto koristis za lijecenje zaista izlijeciti imaces daleko vecu sansu za ozdravljenje nego od koristenja onog u sta sumnjas.
Ako se koristenjem ulja covjek osjeca zivim, sretnim, ispunjenim, bezbriznim, ako osjeca ljubav prema ljudima, zivotinjama, prirodi sa svim svojim lijepim i neshavcenim stranama, ako je pun razumijevanja i prihvatanja, onda je nasao svoj lijek.
Sa druge strane ako ce uzimajuci lijek osjecati depresiju, mucninu, bolove, ako ce mrziti sve i svakoga, a posebno sudbinu koja ga nesretnog zadesila, onda zaista izrazavam sumnju u uspjeh takvog lijecenja.
Svima je zajednicko bilo to sto su izrazili neku vrstu kajanja zbog nacina zivota koji su zivili prije nego sto su se razboljeli, a najcesce je to bilo u vezi posla, novca, pretjerane zabrinutosti i obaziranja na druge, a zanemarivanja sebe i svoje vlastite srece.
Mnogi misle da ce uzivati u zivotu cim stvari dovedu u nekakav zamisljeni red zanemarujuci pri tom cinjenicu da to "cim" traje citav zivot. Treba biti sretan odmah, u svakom trenutku, ma koliko se to cinilo nevjerovatnim, jer na taj nacin zivimo duze.
Dakle, moje misljenje je da, ako covjek nadje nesto sto ce u njemu probuditi najiskrenija osjecanja srece, ljubavi i vjere onda je nasao sebi lijek, ma sta to bilo!
Svako dobro ti zelim i takodje ti zelim da pronadjes svoj lijek!
