A pazi...da čovjek očito ima neki problem u sebi, ima... al kad pogledaš, problem je u kulturi.. čim se rodiš usađuje ti se opis i viđenje svijeta, što je najveći bed (ne zbog njega samog, jer inače bi bio nitko i ništa bez ikakve percepcije, ko neki šizo, već zbog toga što nam usađuju), pa onda jezik, pa normativnost itd itd itd. Da li je čovjek sjeban sam po sebi je nemoguće odgovorit jer se ne možemo sagledat iz drugačije perspektive nego one u koju smo stavljeni tuđim izabirom.
Kapitalizam sam po sebi bi mogao biti dobar, dapače, jer da je kontroliran, da nema razlika u bogatstvu i da je ravnopravnost i jednakost temelj, onda bi ekonomija prosperirala. Masu ljudi misli da je kapitalizam zapravo sinonim za loše stanje i baš te razlike i iskorištavanja, ali ovo zapravo nije pravi kapitalizam, kao što nikad niti nije postojao pravi socijalizam. To bi bilo nešto poput sistema kojeg gledamo u star treku: nema novca, slobodno korištenje resursa, kozmopolitanizam, multikulturalnost, jednakost, slobodna ekonomija, brisanje klasa....kasnije se ide i na brije da čovjek u tom utopijskom sistemu imo bi robote il šta već, tako da bi cilj bio manje rada a više rada na sebi, prosperiranje duha, težnja ka uživanju...
To je pravo pitanje: može li čovjek ikada postići takav utopijski kapitalizam. Sada naravno ne, jer oni kontroliraju neće sigurno promijenit stanje svijesti u ljudima, pobrisat razlike, uklonit iskorištavanje itd, ali čisto onako, priče radi, ikada da li bi to mogo? Zato se ova tema i zove kapitalizam postmoderne, jer u ovom novom razdoblju, kapitalizam ulazi po prvi puta u kulturu i premašuje svoje dosege u konzumerističkom smislu, stvaranju zabluda, simulacrum, velike klasne razlike, socijalne, ljudske, ekonomske. Ovo je era multinacionalnog konzumerizma, stvaranja 4. svijeta (ne više trećeg), era u kojem više ne možemo niti imati ideju stvarnoga jer smo stvavljeni u tu poziciju da nam je i koncept stvarnosti iluzoran.
Kažeš da je čovjek psihopata a ne sistem. Ali kako to reć kad je čovjek tabula rasa kad se rodi i sve što jesmo, su nam usadili putem kulture? Ja ne tvrdim da čovjek sam po sebi nema svoje mane koje ga dovode di su ga dovele, ali teško to reć da je toliko jaka osobnost kad je to današnji zapažaj nečega što se sistemski, planirano i sustavno malo po malo dešava već tisućama godina. Očito ako smo došli do ove pozicije da smo to uvijek imali u sebi, ali danas je to premašilo sve razmjere i sve može ić u samo sve veću bananu. Čovjeka koči to šta ima ego i što je fizičko biće podložno materijalizmu, ali čak ni te osobine nisu bed da su nas učili kako gasiti um, da nas nikad nisu doveli u tu poziciju da su nam te mane zapravo došle u poziciju mana, da nas nisu naučili da takvima budemo. Jer da nam nisu nikad da li novac koga bi uopće bilo briga za taj papir? Sam sistem vrijednosti i ovisnost o njima su definitivno nam nametnuti a onda svakim danom i sve više potencirani. Mislim, pogle malo što se današnjeg čovjeka uči (čitaj zaglupljuje i pretvara u robu): pare su majka, ako ih imaš, možeš sve, pa estetika ispred duha, kompleksi, usađivanje stida, kulturalne percepcije, lječenje simptoma prije uzroka, normativnost, kontroliranost, sebičnost bla bla bla bla bla.
Sada više nema povratka. Ode sve u bananu. Apokalipsa će nam bit poredak stanja stvari prouzročen svjesnim i slobodnim izborom vlastite autodestrukcije. Znam da svi nemaju tako negativno razmišljanjei da vjeruju da će se čovjek probuditi, ali iluzija i materijalizam počinju biti toliko jaki, da ako već ne pričamo o duhovnoj i moralnoj propasti čovjeka, onda je tu zasigurno ona fizička strana, tj. planet kojeg ubijamo. Kad vode više ne bude, kad zrak više ne bude čist za udisati, kad uv zračenja i sunce postane još nezravije, ne gine nam skora smrt. Zanimljivo je zapravo pričati o čovjeku iz te perspektive njegove osobnosti kao bića, da li smo autodestruktivni, ali ja brijem da ne, jer povratak prirodi, neželja za kontrolom, odbacivanje tehnološke linearne usmjerenosti, brisanje razlika, rasa, kulture, normi, pojma "različit" uopće odvelo bi nas ponovno na neki zdraviji put. Ali nemoguće je da čovjek postigne globalni odabir svijesti da postane samosvijestan i neuvjetovan, da ga ne kontrolira pravilnik, moral i zakon jer onda već pričamo o predivnoj anarhiji a za to ćemo ipak morat malo pričekat, umrijet i rodit se u drugom životu:nana::signs034::hehe:
