1.3
Ponukani ovom pri
om, mogli bi pomisliti da je bit zena u brzini. To nije to
no. Suzuki prije nego ato bi odgovorio na neka pitanja autio bi po minutu i viae. Zen nije brzina, ve stanje ne-uma. Kao ato primjeujemo u pri
i, Kosen je u trenutku slobode uma od vanjskih utjecaja, napisao remek-djelo. Isto se moglo desiti da nije bilo u
enika koji ga ometa i da je pisao du~e vremena, no
injenica stoji da je Kosenova osobnost bila ometana utjecajima izvana i njegova prava priroda se nije mogla izraziti. Trenutak osloboenja dogodio se kada se njegov um umirio. Osloboenje se o
itovalo neposrednom i spontanom akcijom.
Zen je beskompromisan u zahtjevu za neposrednoau i spontanosti. Kako jedna zen pjesma ka~e:
''Mjesec nema namjeru da bilo kamo baci svoju sliku;
Niti jezero izra~ava ~elje da mu Mjesec bude gostom.''
Za razliku od Zapadne estetike koja je izrasla u duhu platonisti
ke estetike, zen estetika je izrasla u duhu taoizma, gdje se smatra da je
ovjek integralni dio prirode, ato zna
i da se priroda ne usvaja, ve do~ivljava i prezentira u svojoj ljepoti. Priroda nema greaku koju bi
ovjek trebao ispraviti, ve ona je sama po sebi dovoljna takva kakva je. Stoga kamenje u unutraanjosti japanskih vrtova nije izraeno ljudskom rukom, ve je pomno selektirano. Nakon selekcije gotovo nema obraivanja kamenja, eventualno se blago obradi, no u osnovi postavljaju se takva kakva jesu. Kada je
ovjek shvatio da nema razlike izmeu njega i prirode, da je sve jedan proces, nije bilo potrebe mijenjati vanjatinu. To ne zna
i da je nee mijenjati, ali razlika je u tome mora li to u
initi ili ne. Ako mora to u
initi, to onda nema veze sa zenom. Zen se izra~ava u svakom trenutku u ~ivotu i pomisao da se mora izraziti je kao da jarcu dodajemo bradicu. Priroda je savraena takav kakva je, ~ivot je takav kakav je i trik u ~ivotu je hoe li se to prihvatiti ili ne. Podvojeni um vidi probleme,
ovjek s iskustvom satorija nema ato vidjeti, on do~ivljava.
Ima jedna pri
a o Sen No Rikjuu, najveem majstoru
ajne ceremonije, koja ilustrira ideju jednostavnosti i sklada s prirodom.''On je otiaao, sa svojim sinom, da pogleda baatu nekog poznatog umetnika
ajne ceremonije. Sin se divio drvenoj kapiji obrasloj mahovinom, koja se otvarala na stazu ato je vodila ka
ajnoj kolibi sa slamnatim krovom. Ali otac je rekao :Ne sla~em se sa tobom. Ta kapija je o
igledno doneta iz nekog udaljenog planinskog hrama, uz neminovne troakove. Gruba pletena kapija koju bi napravio seljak iz istog mesta dala bi ovome mestu zaista smiren i usamljen izgled, a ne bi nas uznemiravala pobuujui misli o teakoama i troakovima. Sumnjam da emo ovdje zaista nai veoma oseajnu i zanimljivu
ajnu ceremoniju.''
2.1 Openite crte
U mnogim religijama umjetnost se gotovo smatra kao ilustracija va~nije ili viae duhovne strane ~ivota. Meutim, u zenu umjetnost je sredstvo potrage za satorijem. Zen ~eli da vidimo umjetnost kao put koji vodi ka buenju i osloboenju od ega. Zen ~eli da doemo u kontakt sa unutraanjim radom naaeg bia, bez tra~enja uto
iata u egu ili u eksternim i nadnaravnim stanjima i iskustvima. Usporeujui Isto
nu i Zapadnu estetiku Alan Watts smatra da na Zapadu umjetnici ~ele podrediti prirodu svojoj volji, organizirajui je u racionalne okvire, dok na Istoku umjetnik prihvaa prirodu kakva jest i ~eli predstaviti njenu suatinu. Isto
nog umjetnika ne interesira fotografsko prikazivanje predmeta, ve prikazivanje njegove suatine ili duha. On je fasciniran svijetom, te ne pokuaava ovladati njime, ve ga do~ivjeti. On se divi tom svijetu, toj misteriji, podru
ju ljepote i iluzije koju pokuaava prenijeti na platno. Zapadni umjetnik pomou tehnike pokuaava kreirati iluziju oblika stvarnosti dok isto
ni, dakle, ukazuje na njenu suatinu. Bitno je ono ato se ne vidi, ne ono ato se vidi. Cijeli koncept isto
ne umjetnosti bazira se na sugestiji onog ato se nalazi iza oblika, jer ljepota nije oblik, ve ono ato on izra~ava. U tome mo~emo nai odgovor na manjak potrebe ka boljim tehni
kim rjeaenjima koji bi im omoguili ''realnije'' prikazivanje oblika. Njih ''realnost'' ne zanima, oni su obuzeti duhom, a duh se ne mo~e prikazati, ve sugerirati. No, mora se naglasiti da ova razlika izmeu zapadne i isto
ne umjetnosti nije potpuna i viae je povijesna nego suvremena, jer u danaanje vrijeme granice se gube. Poato je Japan morao otvoriti svoje granice pred prijetnjom ameri
kih topovnja
a 1867. g., Amerikancima, a potom i ostalom svijetu, obostrani utjecaj bio je neizbje~an. Taj dogaaj e omoguiti europskim umjetnicima koji nisu bili zadovoljni postojeom umjetni
kom situacijom u zapadnoj Europi, poglavito u Francuskoj, da se upoznaju s japanskim drvorezima koji su znatno druga
iji od onog ato je akademizam tog vremena pou
avao.
Zen umjetnik sugerira bit estetskog objekta na najjednostavniji i najneposredniji na
in. Unutar njegova sustava reprezentiranja, bilo ato mo~e postati objekt stvaranja. Kao ato vidimo u haiku poeziji najjednostavnija slika je najpo~eljnija, od ~abe na listiu do kapljice vode. Bilo kakav zvuk mo~e postati glazba, dok se u slikarstvu objekt izra~ava s najmanje mogue poteza. No, da bi umjetnik mogao naslikati objekt u njegovoj biti, on mora potpuno shvatiti prirodu objekta kojeg slika, njegovu buda prirodu. To je te~ak dio. Tako se mogu shvatiti
uvene zen poruke: ''Postani bambus&postani bor&postani ~dral.'' Iako je tehnika vrlo bitna, ona je nepotpuna bez unutraanje spoznaje objekta kojeg slika. No, kao ato emo vidjeti iz slijedee pri
e, kada se bit predmeta spozna, akcija umjetnika
esto je vrlo spontana.
2.1.1
Kineski car je jednom prilikom naru
io od jednog umjetnika sliku omiljene koze. Slikar je pitao za kozu, kako bi je mogao prostudirati. Proale su dvije godine i car je postao nestrpljiv te je zahtijevao da mu se koza vrati, ato se i u
ini. Nakon ato je slikar zanijekao caru da je dovraio sliku koju je imao naslikati, uzeo je kist i povukao osam spontanih poteza kistom, koji su ostali zapameni u analima kineskog slikarstva kao najbolji prikaz koze.
Zen umjetnost ne pokuaava stvoriti iluziju ''realnosti.'' Ono napuata prikazivanje ''realnosti'', i bavi se umjetnim prostornim vezama koje su dizajnirane na na
in da ponukaju
ovjeka na razmialjanje o onome ato je iza ili iznad stvarnosti. Ono ato treba naglasiti je da jednostavnost zen umjetnosti le~i u
injenici da kad se ~eli istaknuti suatina objekta, on se mora liaiti svih stvari koje su nepotrebne i mogu skrenuti um s puta. Tome slu~e koani u zen treningu. Mo~emo zaklju
iti da jednostavnost kojom je pro~eta zen umjetnost proisti
e iz spoznaje suatine objekta kojeg je umjetnik odlu
io prikazati. Jednostavnost nije sama sebi svrha - njena svrha je ukazati na suatinu objekta, koji se ne mo~e spoznati racionalno, ve intuitivno. Tako npr. u Ikebani, umjetnosti aran~iranja cvijea, svaki list, cvijet ili grana koji nisu nu~ni se odstranjuju; u haiku pjesmi izostavlja se svaka rije
koja nije apsolutna nu~na, dok u sumi-e slikarstvu izostavlja se svaki potez ili mrlja.
Porijeklo ove te~nje ka jednostavnosti le~i u budisti
koj doktrini o Sunjati (praznini). To je po budistima sveobuhvatna praznina koja sadr~i potencijal za ''deset tisua stvari''. Prazninu se ne smije shvatiti kao pojam, jer pojmovno mialjenje nee pomoi pri njenom shvaanju. U pitanju je neposredna, intuitivna spoznaja temelja
itavog postojanja. Umjetnik
istog, smirenog uma, stvara iz praznine. On je sam medij kroz koji se iskazuje praznina. On je sam neva~an. Ne postoji umjetnik koji stvara, postoji samo stvaranje. Ne postoji kreativan umjetnik, ve kreativnost. Njezino ispunjavanje materijalom koji nije potreban su~ava njene mogunosti i vodi
ovjeka u stranputicu. U umjetnosti, ideja praznine se iskazuje u nedore
enosti. Bitna je sugestija. Ostavljajui atogod nedore
enim prepuata se promatra
u da upotpuni ideju. Time neko remek-djelo uvla
i gledatelja u sebe, dokle god se ne stope u jedno. Gledatelj postaje dio djela, kao ato djelo postaje dio njega. Praznina je tu zbog gledatelja, poziva ga da ue i do vrha ispuni svoju estetsku emociju.