VUTRA
ForumZajednicaPutovanje na mentalnim talasimaUnutarnja šutnja
LEGACY

Unutarnja šutnja

34 odgovora4,978 pregleda
BeyondLEGENDA

mar 2009.

#1
Don Juan je rekao da je unutarnja šutnja stanje koje su šamani drevnog Meksika najviše nastojali ostvariti. Opisao ga je kao prirodno stanje čovjekove percepcije pri kojem su misli blokirane, a sve čovjekove sposobnosti funkcioniraju s razine svijesti na kojoj nije potrebna uporaba svakidašnjeg spoznajnog sustava. Don Juan je rekao da tijelo funkcionira kao inače, ali je pozornost oštrija. Odluke se donose trenutačno, i kao da nastaju na temelju posebne vrste znanja kod kojeg nema verbalizacije misli. Prema riječima don Juana, kad čovjekova percepcija funkcionira u stanju unutarnje šutnje, kadra je postići neopisive razine. Neke od tih razina percepcije svjetovi su za sebe i nisu nimalo nalik svjetovima do kojih dolazimo sanjanjem. To su neopisiva stanja, koja ne možemo objasniti linearnim paradigmama kojima se uobičajeno stanje čovjekove percepcije služi za tumačenje svemira. Unutarnja šutnja, prema shvaćanju don Juana, matrica je za divovski korak u evoluciji: tiho znanje, ili razinu čovjekove svijesti na kojoj je znanje automatsko i trenutačno. Znanje na toj razini nije proizvod cerebralne spoznaje ili logičke indukcije i dedukcije, ili generalizacija koje se temelje na sličnostima ili razlikama. Na razini unutarnje šutnje ništa nije a priori, nema ničega što bi tvorilo skup spoznaja jer je sve sada. Složeni podaci mogu se shvatiti bez ikakvih kognitivnih procesa. Takvo je skriveno davanje bilo neusporedivo jače od iskustva suvremenog čovjeka, kod kojeg je skup spoznaja proizvod mehaničkog učenja. Aksiom je čarobnjaka da je, iako smo ga izgubili, put koji vodi tihom znanju uvijek otvoren preko unutarnje šutnje. Don Juan Matus zagovarao je tvrdu liniju svoje loze: da se unutarnja šutnja mora postići stalnom disciplinom. Mora se skupljati ili pohranjivati, malo-pomalo, sekundu po sekundu. Drugim riječima, moramo se prisiliti da budemo tihi, makar i samo na nekoliko sekunda. Tvrdio je da svi čarobnjaci znaju kako, ako budemo uporni, ta upornost prevladava navike, pa je tako moguće doći do praga nakupljenih sekunda ili minuta, a taj se prag razlikuje od pojedinca do pojedinca. Ako je prag unutarnje šutnje za nekoga deset minuta, onda se, kad ta osoba dođe do tog praga, unutarnja šutnja događa sama od sebe. Unaprijed me upozorio da ne mogu znati koji je moj prag i da to jedino mogu otkriti izravnim iskustvom. Upravo se tako i dogodilo. Prema uputama don Juana, uporno sam se prisiljavao da šutim, pa sam jednog dana, dok sam prolazio pokraj Sveučilišta UCLA, dosegnuo taj tajanstveni prag. Znao sam da se to dogodilo jer sam u jednom trenutku doživio ono što mi je don Juan podrobno opisao. Nazvao je to zaustavljanjem svijeta. U dijeliću trenutka svijet je prestao biti ono što jest, a ja sam prvi put u životu postao svjestan da vidim energiju kako teče svemirom. Morao sam sjesti na neke stube. Znao sam da sjedim na stubama od opeke, ali to sam znao samo intelektualno, preko sjećanja. Na razini iskustva, u tom sam trenutku sjedio na energiji. I sam sam bio energija, a isto tako i sve oko mene. Isključio sam svoj sustav tumačenja. Shvatio sam da sam, iako prvi put u životu vidim, zapravo vidio energiju kako teče svemirom cijelog života, ali toga nisam bio svjestan. Novost nije bila vidjeti energiju kako teče svemirom. Novost je bilo pitanje koje me tako potreslo da sam se vratio u svijet svakidašnjice. Pitao sam se što me cijeli život sprečavalo da shvatim kako vidim energiju dok teče svemirom. - Tu je riječ o dvije stvari - rekao je don Juan kad sam ga pitao o toj izluđujućoj proturječnosti. - Prvo, opća svijest, i drugo, namjerna svijest. Svi su ljudi na svijetu u općenitom smislu svjesni da vide energiju kako teče svemirom. Ali, samo su čarobnjaci toga određeno i namjerno svjesni. Da bi postao svjestan nečega čega si svjestan na općenitoj razini, potrebna je energija i željezna disciplina nužna da bi je dobio. Tvoja unutarnja šutnja, rezultat discipline i energije, premostila je jaz između opće svijesti i pojedinačne svijesti. Na početku našeg druženja, don Juan je opisao još jedan postupak: dugu šetnju tokom koje je pogled potpuno neusredsređen. Preporučivao je da se ni u šta direktno ne gleda, već da se, sa blago ukrštenim očima, zadrži periferna slika svega što im se predstavlja. Uveravao me je da je ta vežba jedini način da se prekine unutrašnji dijalog. Rekoh don Juanu da sam tu tehniku godinama vežbao i da nisam opazio bilo kakvu promenu, koju, uostalom, nisam ni očekivao. Međutim, jednog dana sam sa zaprepašćenjem shvatio da sam upravo hodao oko 10 minuta a da sebi nisam rekao ni jednu jedinu reč. Pomenuh don Juanu da mi je tom prilikom takođe postalo jasno da prekidanje unutrašnjeg dijaloga sadrži više nego samo odstranjivanje reči koje sebi govorim. Celokupni moj misaoni proces se zaustavljao, i tad bih osećao da bukvalno lebdim, da plutam. To stanje preraslo bi u osećanje panike, tako da sam kao protivlek morao da započinjem svoj unutrašnji dijalog. »Rekao sam ti već da je unutrašnji dijalog ono što nas prizemljuje«, reče don Juan. »Svet je ovakav ili onakav, ovo ili ono, jedino zato što ga mi sebi takvim predstavljamo.« Don Juan je objasnio da se ratniku prolaz u svet vračeva otvara tek onda kad nauči da prekine svoj unutrašnji dijalog. »Suština magije je u tome da promeni naše shvatanje sveta«, reče on. »A da se to postigne, jedini način je da se prekine unutrašnji dijalog. Ostalo je zaista nepotrebno. Sada si u situaciji da znaš kako ništa od onoga što si video ili uradio, izuzimajući zaustavljanje unutrašnjeg dijaloga, ne može samo po sebi da izmeni bilo šta u tebi, ili u tvome shvatanju sveta.« »Pošto je učenik ulovljen, počinje učenje«, nastavi on. »Učitelj ga najpre upoznaje s idejom da je ovaj svet koji mi vidimo samo slika, opis tog sveta. Svaki učiteljev napor upravljen je na to da sve to učeniku i dokaže. Ali, čoveku je, izgleda, najteže da prihvati tu stvar; spokojno smo zarobljeni našim pogledom na svet koji nas prisiljava da osećamo i delamo tako kao da znamo sve o njemu. Učitelj, od samog početka svog delanja, teži da odstrani taj pogled. Vračevi to nazivaju prekidanjem unutrašnjeg dijaloga, i uvereni su da je to najvažnija tehnika koju učenik može da nauči. »Da bi se odstranio pogled na svet koji čovek od rođenja ima, nije dovoljno samo odlučiti ili to želeti. Čoveku je potreban praktičan zadatak; praktičnim zadatkom naziva se pravi način hoda. To se čini bezopasnim ili besmislenim. Kao ni sve drugo što ima moć u sebi ili po sebi, tako ni pravi način hoda ne privlači pažnju. Ti si ga shvatio i gledao, najmanje nekoliko godina, kao poseban način ponašanja. Sve doskora ti nije palo na um da je to bio najefikasniji način da prekineš svoj unutrašnji dijalog.« »Kako to pravi način hoda prekida unutrašnji dijalog?« upitah. »Taj poseban način hoda prožima tonal«, reče on. »On ga preplavljuje. Shvataš, pažnja tonala mora biti okrenuta prema njegovim tvorevinama. U stvari, pažnja je ta koja stvara red u svetu, na prvom mestu; dakle, tonal mora biti obazriv prema elementima svoga sveta kako bi ih očuvao, i mora, povrh svega, da podrži pogled na svet kao unutrašnji dijalog.« Reče da je pravi način hoda trik. Ratnik, kao prvo, preplitanjem svojih prstiju skreće pažnju na ruke; a zatim gledajući, neusredsredenog pogleda, u bilo koju tačku ispred sebe na luku koji počinje od vrha njegovih stopala a završava se negde iznad horizonta, on doslovno preplavljuje svoj »tonal« informacijama. »Tonal« je, bez svog jedan prema jedan odnosa sa elementima svog opisa, nesposoban za pričanje sa samim sobom, pa se tako čovek smiruje. Don Juan je objasnio da položaj prstiju nije uopšte bitan, i da je jedina svrha toga da se skrene pažnja na ruke njihovim neuobičajenim uplitanjem, ali da je, međutim, važan način na koji pogled, namerno neusredsređen, otkriva veliki broj osobina sveta a da mu one nisu jasne. Dodade da su oči u tom stanju sposobne da izdvoje detalje koji prebrzo protiču kad se normalno gleda. »Uporedo sa pravim načinom hoda«, nastavi don Juan, »učitelj mora naučiti svog učenika još jednoj, čak suptilnijoj mogućnosti: mogućnosti delanja lišenog verovanja, lišenog očekivanja nagrade — delanja tek ćefa radi. Ne bih preterao ako bih rekao da učiteljev poduhvat zavisi od toga koliko dobro i skladno vodi svog učenika u ovoj naročitoj veštini.« »Kad se dijalog prekine, ovaj svet se ruši, a na površinu izranjaju čudne strane nas samih, kao da su dotad bile strogo čuvane našim rečima. Ti si takav kakav jesi zato što sam sebi govoriš da si takav.« »Kao što znaš«, reče on, »bit magije je unutrašnji dijalog; on je rešenje svega. Kad ratnik nauči da ga prekine, sve postaje moguće; tad i najnedostižnije postaje dostižno. Ono što ti je omogućilo da prođeš kroz sve one čudne i jezive doživljaje koje si nedavno imao bilo je to što si mogao da prekineš razgovor sa samim sobom. »Preostalo nam je još samo jedno pitanje«, nastavi on. »Vračevi to nazivaju tajnom svetlosnih bića, i to zato što smo mi oni koji opažaju. Mi ljudi, i sva druga svetlosna bića na svetu, jesmo oni koji opažaju. To je naš mehur, mehur percepcije. Naša greška je u tome što verujemo da je jedina percepcija vredna priznanja ona koja prolazi kroz naš razum. Vračevi veruju da je razum samo jedan centar koji ne bi trebalo uzimati tako ozbiljno.« »Moram ti utuviti činjenicu da smo svetlosna bića. Mi smo oni koji opažaju. Mi smo svesni; nismo predmetni; nismo telesni. Mi smo neograničeni. Ovaj predmetni i telesni svet je samo način da se naš zemaljski put učini podesnijim. On je samo jedan opis stvoren zato da nam pomogne. Mi, tačnije naš razum, zaboravljamo da taj opis nije ništa drugo nego samo opis, i tako zaplićemo našu sveukupnost u vrzino kolo iz kojeg se tokom života retko ispetljamo.«
BeyondLEGENDA

mar 2009.

#2
»Taj svet koji opažamo, ipak, samo je iluzija. Nju je stvorio opis koji su nam pružili od trenutka kad smo se rodili. »Mi, svetlosna bića, rođeni smo sa 2 prstena moći, ali se koristimo samo jednim da njime stvaramo svet. Taj prsten, koji nam se namiče ubrzo po našem rođenju, jeste razum, a njegov saputnik je pričanje. To dvoje zasniva i održava svet. »Dakle, u suštini, taj svet koji tvoj razum želi da podrži jeste svet stvoren opisom i njegovim dogmatskim i neprikosnovenim pravilima koja razum uči da prihvata i brani. »Tajna svetlosnih bića je u tome što ona imaju drugi prsten moći koji se nikad ne istroši - volju. Vrač i običan čovek služe se istim trikom. Obojica imaju neki opis; običan čovek podržava taj opis svojim razumom; vrač to čini svojom voljom. Oba opisa imaju svoja pravila i ta pravila su uočljiva, ali prednost vrača je u tome što je volja obuhvatnija od razuma. »Međutim, prekidanje unutrašnjeg dijaloga je okosnica sveta vračeva«, reče on. »Ostale radnje su samo potpora; jedino što one čine je to da ubrzavaju prekidanje unutrašnjeg dijaloga.« »Tajna svega ovoga leži u nečijoj pažnji«, reče on. »Šta hoćeš time da kažeš, don Juane?« »Sve ovo postoji samo zbog naše pažnje. Eto ovaj kamen pored kojeg sedimo predstavlja to - kamen, jer smo primorani da mu posvetimo pažnju kao kamenu.« ((upravo to dokazuje moderna kvantna fizika)) »Da li su mi moćne biljke pomogle?« upitah. »Naravno«, reče on. »Otvorile su te i preinačile tvoj pogled na svet. Moćne biljke u tom pogledu imaju isto dejstvo na tonal kao i pravi način hoda. I jedno i drugo ga plave obaveštenjima i tako prekidaju unutrašnji dijalog. Te biljke su odlične za to, ali ubiraju i danak. Neizrecivo uništavaju telo. To je njihov nedostatak, naročito đavolje trave.« Ja izneh činjenicu da je opisao i objasnio te biljke antropomorfnim izrazima. Prema njima se uvek odnosio kao da su ličnosti. On odgovori da je to bilo propisano sredstvo da se učenikova pažnja odvrati sa prave stvari, prekidanja unutrašnjeg dijaloga. »Dovoljno sam ti objasnio poglede vračeva ne dozvoljavajući da te zarobe i povuku za sobom. Rekao sam da jedino ako čovek suprotstavi 2 pogleda na sve može šmugnuti između njih i dospeti u pravi svet. Hteo sam time da kažem da čovek može dospeti do svoje sveukupnosti jedino ako shvati da je ovaj svet samo opis, bez obzira na to da li kao takav pripada nekom običnom čoveku ili vraču. »Eto gde sam ja skrenuo s tradicionalnog puta. Posle dugotrajne životne borbe, sad znam da to što je bitno ne leži u tome da se nauči nov opis, već da se dospe do sveukupnosti pojedinca. Čovek do naguala treba da dospe ne razarajući tonal i, povrh svega, ne ozleđujući svoje telo. Uzimao si one biljke sledeći tačna uputstva kojih sam se i sam pridržavao. Jedina razlika bila je u tome što, umesto da te zaronim u njihov svet, nisam to učinio, već to prekinuo kad sam procenio da si se dovoljno nagledao naguala. To je razlog zbog kojeg nikad nisam hteo da razmatram tvoje susrete s moćnim biljkama, niti da ti dopustim da o njima opsednuto pričaš; nije imalo smisla razglabati o neizrecivom. Bili su to pravi odlasci u nagual, u nepoznato.« »Razum se oneredi od straha istog trenutka kad se nađe van svojih sigurnih uskih granica.« Vračevi kažu da se nalazimo u jednom mehuru. To je mehur u koji smo smešteni u trenutku rođenja. U početku je taj mehur otvoren, ali zatim počinje da se zatvara sve dok nas ne zapečati. Taj mehur je naša percepcija. U njemu proživimo ceo svoj život. A ono što vidimo na njegovim oblim stranama predstavlja naš sopstveni odraz.« »Ako bi ono što vidimo na njegovim stranama bio naš sopstveni odraz, onda bi ono što je odraženo moralo biti prava stvar« »To što je odraženo predstavlja naš pogled na svet«, reče on. »Taj pogled je najpre opis koji nam je dat u trenutku rođenja, i taj opis obuzima svu našu pažnju, sve dok ne postane naš pogled na svet. »Učiteljev zadatak je da izmeni taj pogled, da pripremi svetlosno biće za trenutak kada će mu njegov dobročinitelj otvoriti mehur sa spoljne strane.« »Zašto bi se taj mehur morao otvoriti?« »Mehur se otvara da bi dozvolio svetlosnom biću da uvidi svoju sveukupnost«, nastavi on. »Prirodno, to što ga nazivamo mehurom samo je način da se to kaže, ali, u ovom slučaju, taj način je odgovarajući. »Učitelju uvek pada u zadatak da učini da se razum oseća sigurnim«, reče on. »Prevario sam tvoj razum i on je poverovao da se tonal može razjasniti i predvideti. Henaro i ja radili smo na tome da stekneš utisak da je jedino nagual van granica objašnjenja; dokaz da nam je prevara uspela je to što tebi u ovom trenutku izgleda da je bit stvari u tome što još uvek možeš da se pozoveš na svoj razum, uprkos svemu što si prebrodio. To je privid. Tvoj dragoceni razum je jedino centar sakupljanja, ogledalo koje odražava nešto van sebe. Prošle noći osvedočio si se da postoji ne samo neopisivi nagual već i neopisivi tonal. »Poslednji deo objašnjenja vračeva kaže da razum jedino odražava neki spoljašnji red, red o kojem ništa ne zna; on ga ne može objasniti, isto onako kao što ne može da objasni ni nagual. Razum se može jedino uveravati u dejstvo tonala, ali ga nikad neće moći da shvati ili odgonetne. Već sama činjenica što mislimo i govorimo ukazuje na jedan red kojeg se pridržavamo a da neznamo kako to činimo, niti koji je to red.« Iznio sam tad ideju čoveka zapadne civilizacije o istraživanju mozga kao jedne mogućnosti objašnjenja šta je taj red. On na to istače da sva ta istraživanja jedino potvrđuju da se nešto događa. »To isto čine i vračevi sa svojom voljom«, reče on. »Govore da se putem volje mogu lično uveriti u dejstva naguala. Sad mogu dodati da se razumom, bez obzira na to šta i kako to činili, jedino možemo uveriti u dejstvo tonala. U oba slučaja nema nade da ikad shvatimo ili objasnimo to u šta se uveravamo. Prošle noći si prvi put leteo na krilima svoje percepcije. Još si bio vrlo plašljiv. Usudio si se da to učiniš vezan jedino za ljudsku percepciju. Ta krila vrač može iskoristiti da domaši sposobnost percepiranja vrane, kojota, cvrčka, ili da bude sposoban da na krilima svoje percepcije dodirne druge svetove ovog beskrajnog svemira.« »Krila naše percepcije nas mogu odneti u najskrovitije delove naguala ili u nepojmljive svetove tonala.« »Došli smo do kraja objašnjenja vračeva«, reče on. »Prošle noći Henaro i ja smo ti pokazali poslednje dve tačke koje čine čovekovu sveukupnost - tonal i nagual. Jednom prilikom sam ti rekao da su te dve tačke van nas, iako nisu. To je paradoks svetlosnih bića. Tonal svakog od nas nije ništa drugo doli odraz toga neopisivog nepoznatog ispunjenog redom; nagual svakog od nas nije ništa drugo nego odraz te neopisive praznine u kojoj je sve sadržano.« Don Juan Matus & Carlos Castaneda
extranoizeENTUZIJASTA

mar 2009.

#3
baa itam Mo Tiaine, pa evo jednog dijela koji se uklapa ovdje... "Nijemo znanje je neato ato svi imamo, to je neato ato svime vlada, ato ima potpuno znanje o svemu. Ali to ne mo~e razmialjati, pa tako ne mo~e ni govoriti o tome ato zna. Vra evi vjeruju da kada ovjek postane svjestan da zna i kada ~eli svjesno znati to ato zna, on gubi iz vida to ato zna. To nijemo znanje, koje ti ne mo~ea opisati, jest naravno namjera - duh, apstraktno. ovjekova zabluda je u tome ato je ~elio da to zna neposredno, onako kako zna svakodnevni ~ivot. `to viae to ~eli, to utoliko viae prolazi." "Ali ata to zna i re eno obi nim rije ima, don Juane?", upitao sam. "To zna i da se ovjek odrekao nijemog znanja u korist svijeta razuma. `to se on viae dr~i svijeta razuma, to viae namjera postaje efemerna.", odgovorio je. don Juan Unutarnja autnja je recept za povratak Duhu tj. Znanju.
BeyondLEGENDA

apr 2009.

#4
Riječ prosvjetljenje u mislima vam predočava sliku nekakva nadljudskog postignuća, a egu se sviđa da tako i ostane. A prosvjetljenje je jednostavno prirodno stanje proživljene jednote s Bićem. Um je instrument, oruđe. Postoji kako bi izvršavao stanovite zadatke, a kad je zadatak izvršen, oruđe možete odložiti. Poistovjećivanje s umom stvara nepropustan zastor pojmova, etiketa, slika, riječi, prosudbi i definicija koje onemogućuju sve istinske odnose. Taj zastor postavlja se između vas i vaše prirode. To je zastor misli koji stvara privid odvojenosti, privid kako s jedne strane postojite vi, a s druge potpuno odvojeni »drugi«. Tada zaboravljate suštinsku činjenicu da ste, ispod razine tjelesne pojavnosti i odvojenih oblika, jedno sa svime što jest. Razmišljanje je postalo bolest. Bolest se pojavljuje kad nestane ravnoteže. Primjerice, nema ničeg pogrešnog u tome što se stanice u tijelu razdvajaju i umnažaju, ali kad se taj proces nastavlja bez obzira na cjelokupnost organizma, stanice se pretjerano množe i tada dolazi do bolesti. Što se dublje spuštate u carstvo bez misli, kako se to ponekad naziva na Istoku, spoznat ćete stanje čiste svijesti. U tom stanju vlastitu prisutnost osjećate s takvom snagom i radošću da sveukupno razmišljanje, emocije, fizičko tijelo, kao i cijeli vanjski svijet, postaju relativno beznačajni u usporedbi s tim stanjem. Pa ipak, to nije sebičnost, nego stanje nesebičnosti. To ne nalikuje na stanje transa. Uopće mu ne nalikuje. Ovdje ne dolazi do gubitka svijesti. Istina je upravo suprotna. Kad bi cijena spokojstva bilo sužavanje svijesti, a cijena duboke tišine smanjenje životnosti i budnosti, tada ih ne bi bilo vrijedno imati. U takvom stanju unutarnje povezanosti postat ćete mnogo živahniji i budniji nego u stanju u kojem se poistovjećujete s umom. Bit ćete potpuno prisutni. To stanje također pojačava učestalost vibracija energetskog polja koje daje život fizičkom tijelu. Sadašnji trenutak za ego jedva da postoji. Važnima smatra samo prošlost i budućnost. To potpuno iskrivljavanje istine objašnjava činjenicu potpune neučinkovitosti uma u kontekstu ega. Ego se neprestano bavi oživljavanjem prošlosti, jer, tko ste bez prošlosti? Neprestano se projicira u budućnost kako bi se pobrinuo za opstanak i ondje pronašao nekakvu vrstu oslobođenja i ispunjenja. Ego kaže: »Jednoga dana, kad bude ovako ili onako, kad se nešto dogodi, tada ću biti dobro, bit ću sretan i miran.« Čak i onda kad se čini da je ego zaokupljen sadašnjošću, on ne vidi sadašnjost: potpuno je pogrešno zapaža jer promatra očima prošlosti. Ili je svodi na sredstvo za postizanje nekakva cilja koji uvijek leži u budućnosti u koju se um projicira. Prevlast uma nije ništa drugo nego stupanj u evoluciji svijesti. Sada trebamo prijeći na sljedeći, i to hitno, inače će nas um, koji se pretvorio u čudovište, uništiti. Razmišljanje i svijest nisu istoznačnice. Razmišljanje je samo mali vid svijesti. Misao ne može postojati bez svijesti, ali ona svijesti uopće nije potrebna. Um je u suštini stroj za preživljavanje. Napad na druge umove i obrana od njih, skupljanje, pohrana i raščlanjivanje informacija - u tim je poslovima um dobar. Sve dok vašim životom upravlja egoistični um, ne možete se osjećati potpuno ugodno; ne možete biti smireni ili ispunjeni, osim u kratkim razdobljima kad dobijete ono što želite, kad vam je ispunjena neka želja. Budući da je ego osjećaj vlastitoga ja, potrebno mu je da se poistovjeti s vanjskim stvarima. Neprestano osjeća potrebu da se brani i stalno se mora hraniti. Najuobičajenija poistovjećenja ega su ono što imate, rad koji obavljate, društveni položaj i priznanja, znanje i obrazovanje, tjelesni izgled, osobite sposobnosti, odnosi, osobna i obiteljska povijest, sustavi uvjerenja, a često i politička, nacionalna, rasna, religijska i druga kolektivna poistovjećenja. Ništa od toga niste vi. Smatrate li to zastrašujućim? Ili ste osjetili olakšanje? Sve ćete te stvari prije ili kasnije morati napustiti. Možda vam je još teško u to povjerovati, ali ja ni u kom slučaju ne tražim od vas da povjerujete kako svoj identitet ne možete pronaći ni u jednoj od ovih stvari. Tu ćete istinu sami spoznati. Spoznat ćete je do najsitnijih potankosti kad osjetite približavanje smrti. Smrt će otkloniti sve ono što niste vi. Tajna života jest »umrijeti prije smrti« - i otkriti kako smrt ne postoji. Problemi uma ne mogu se rješavati na razini uma. Jednom kad shvatite temeljnu poteškoću, zapravo i nema mnogo toga drugoga što biste trebali naučiti ili razumjeti. Proučavanjem složenosti uma možete postati dobar psiholog, ali to vas neće odvesti s onu stranu uma, upravo kao što ni proučavanje ludila nije dovoljno da proizvede zdrav um. Već ste shvatili temeljnu mehaniku nesvjesnoga stanja: poistovjećivanje s umom, koje stvara lažno ja, ego, kao zamjenu za vaše istinsko ja ukorijenjeno u Biću. Poistovjetite li se s umom, postajete kao »mladica odrezana s trsa«, kako je to Isus rekao. Um ne može spoznati stablo. On može znati samo činjenice ili informacije o stablu. Moj um ne može upoznati vas, nego samo oznake, prosudbe, činjenice i mišljenja o vama. Samo Biće izravno spoznaje. Eckhart Tolle - Moć Sadašnjeg trenutka
choki123POZNAVALAC

apr 2009.

#5
a i di nee um srat kad im se rodimo odma slova ovo ono to je to ovo je takvo zbog toga i toga to se ne mo~e dogodit jer tralala,unutarnja tiaina vjerojatno ima paralela sa meditacijom,il bolje re eno ula~enje/stanju u meditaciju/i,viae me ~ivcira ta rije meditacija,al gotovo sam sku~io svako protivljenje ili suprostavljanje don juanovim,mislim nisu njegove,al u ovom kontekstu jesu,teorijama da tako ka~em ili tvrdnjama dolaze uvjek iz nekog smrdljivog oblika samo va~nosti,ata ja imam od toga,pa ata je tu zabavno,to nije normalno,dobro je reko,na rje ima pri aa barataa mislia da si prosvjetljen da ti je sve jasno kolko mo~e bit,al onda shvatia da uope nisi tolko stabilan,al nema veze bitn oje da si tog svjestan,a kad sam se na po etku "sreo" sa matusom uvjek su mi te neke rje i izgledale totalno glupe i besmislene i taj stari mi je ak po injo i na ~ivce,al onda kad si bolje razmislia.... damn it,taj ludi starac uvjek je u pravu,toliko u pravu da boli.....
BeyondLEGENDA

jul 2009.

#6
Pa da, to je to ato se do~ivljava na entheogenima. Imao sam osjeaj da sam u doticaju sa tim "nijemim znanjem," da sam sa svime spojen i da sve znam, osvjeatavanje te injenice vodilo me k tome da sam svijesno htio znati to "nijemo znanje" koje mi se otvorilo svijesti, ali to je jednostavno nemogue. Jednostavno nemo~e biti preneseno na razinu razmialjanja, nemogu tu vrstu znanja u initi korisnim svijetu razuma i "obi ne" svijesti. I kao da je neizbje~na injenica ato se ljudi odreknu nijemog znanja u korist svijeta razuma, makar imali mnogo doticaja sa nijemim znanjem u izmjenjenim stanjima svijesti... im se vratimo u svijet razuma, on eliminira sve to iz svog spoznajnog sustava... najviae ato ostaje od tog naaeg psy iskustva je samo sjeanje na neato nevjerojatno, veliko, neobjaanjivo i veli anstveno. Ali to iskustvo nije bezvrijedno jer nam potvruje da je realno, da postoji, samo o ito nemo~e koegzistirati sa spoznajnim sustavom svijeta razuma, misli i govora. Makar, bezmisleno je govoriti nekome o takvim stvarima tko nikad nije bio u doticaju s sli nim iskustvom. Razum e ovo pro itano nastojiti logi ki shvatiti - ato naravno nema nikakve logike i odbacit e to kao brbljanje, fantaziranje i tome sli no. Dobro, to tako i mora biti. Ali netko mora re i drugima da to postoji i da eka tamo da bude otkriveno, u tome je fora, a ne da se razumom shvati neshvatljivo. Kad ujemo da je neato "nerazumno" taj pojam odma povezivamo s tim da je "glupo", "debilno", "djetinjasto", jednostavno krivo i kao takvo neprihvatljivo. Razum uzimamo kao najviau i jedino vrijednu stvar po kojoj djelujemo u svijetu. Ne ~elim re i da treba sad biti nerazuman. Biti nerazuman u "normalnom" stanju svijesti jest glupo. Meutim postoje stvari vee od razuma, monogo vee i mnogo druga ije, a te stvari su neopisive. I u emu je poanta? Pa da se proba doi u doticaj s tim stanjem svijesti i uvjeriti u njezinu veli anstvenost. Probati ostvariti ato viae unutarnje tiaine jer e to otvoriti vrata naaoj svijesti za ulazak "nijemog znanja", jer ~ivjeti u skladu s tim je u svakom pogledu superiornije nego na razini "svijeta razuma"... makar svi ti pojmovi nisu odvojeni jedan od drugog kako zvu i. Nema tu zapravo opredjeljivanja za jedno napuatajui drugo, mo~e se isto tako re i da tiho znanje mno~i razum puta bilijun. Te stvari su ogromne, komplicirane i apstrakne, ali opet, kad se to stanje svijesti postigne, perspektiva gledanja na svijet se potpuno mjenja i sva ta ogromnost se savraeno poslo~i i savraeno je jasna. Razumom ako niata drugo bar mo~emo uvidjeti da je svijet oko nas potpuna misterija, svemir u kojem ~ivimo je neobjaanjiv, nitko niata nezna, svi se samo uvjeravaju u djelovanje, razum proizvodi razne filozofije koje se uklapaju sa pogledom na svijet u skladu s djelovanjem prirode u ato se uvjeravamo, meutim sve je to samo konstrukt uma, jedan opis u kojem se razum osjea sigurnim jer mu taj opis zvu i logi no. Ali plitke su to stvari, vrlo plitko smo potegli granicu i dalje od nje ne~elimo razmialjati. Kao npr. o neograni enosti prostora i vremena, tko smo i zaato smo tu... itd. }elim re i da ta jedna veli ina o kojoj se pri a u ovoj temi postoji, da je ogromna i premona i neato ato je vrijedno imati. Samo, iz perspektive naae trenutne "normalne" svijeti ona je potpuno neobjaanjiva isto kao i svemir, i to je jedina mana, mana koja je skoro pa nepremostiva razumu da se ozbiljno pozabavi s tom idejom, ali ako se pozabavi i otvori vrata - tada postaje potpuno realna i savraena. peace
extranoizeENTUZIJASTA

jul 2009.

#7
primjetio sam neato... kad se zagledam u neato i buljim bez da mislim o i emu tada mi se slika zamuuje i postaje bezobli na... to se dogaa u napuaenom i u "normalnom stanju"... to zapravo pokazuje da naaa percepcija nastaje iz tog unutraanjeg dijaloga misli, kada on prestane tada i svijet nestaje. :sun2:
BeyondLEGENDA

jul 2009.

#8
Da ka~em joa neato ato sam do~ivio na arumsima... Zanimljivo da mi je vizija bila na mikroskopskoj razini sinapsa u mozgu. Iz one "slobodne" perspektive jedinstva promatrao sam kroz viziju zaato mi se svijest ponaaa kako se ponaaa kad je u "normalnom" stanju. Prikazalo mi se puno malih sli ica kako ledbe u postoru (moj mozak) kao neka plazma, svaka od tih sli ica je bila ~iva, bila je zapravo kao film-animacija, i svaka je imala svoj unikatan emocionalan naboj - vibraciju. Bilo ih je milijarde - one su predstavljaje moja sje anja, svaka je neko iskustvo koje sam do~ivio tokom ~ivota i svaka ima definirana sva ostala svojstva koja nalazimo u percepciji "normalnog svjeta". Kad bi moja svijest obratila pa~nju na bilo koju od tih sli ica, ona bi po ela poprimati njezinu vibraciju, baa kao kad bi jednu glazbenu viljuaku pribli~io drugoj. E sad, sve te sli ice su meusobno povezane jeda s drugom i ine cjelinu - ta cjelina tvori neato ato u normalnom stanju svijesti zovem "JA". Zanimljivo je to da kada obratim pa~nju na jednu od tih sli ica, automatski se povezuje sa svim ostalima u toj skupini, baa kao ato funkcionira mozak - putem asocijacija. Zna i jedna sli ica koja pridobi pa~nju moje svijesti proguta ju kao crna rupa - uvu e u sebe. I zbog toga se moja svijest po ne ponaaati u skladu s njima svima, a to ima za rezultat definiran pogled na svijet i mialjenje o svemu na bazi njih. Zna i u "normalnom" stanju svijesti mi se taj fokus svijesti koji do~ivljavam kao neki laser koji o itava svemir (ali vrlo ograni en laser), nalazi unutar te plazme sli ica potpuno posve en njima, on se koprca unutra, filozofira na bazi njih, izokree ih, i vrti se u krug, mislei da su one jedino sredstvo koje ima na raspolaganju za objaanjavanje svijeta i igru. Mo~emo re i i da su one neato kao programi, programi koji su se programiranjem - ~ivotnim iskustvom i percipiranjem svijeta na bazi druatvene aablone usadile u mene i definiraju me. Zna i u takvom stanju svijesti sve ato dolazi u naa vidokrug, bilo kakav red koji percipiramo onim laserom s uskim snopom svjetlosti biva definiran i usklaen takvim pogledom na svijet kakav definiraju programi u naaem umu. E sad, situacija u izmjenjenom stanju svijesti psihodelikom je kao da sve promatram iz viaih dimenzija - odozgo, onaj laser svijesti viae ne ledbi unutar one plazme sli ica fokusiran na njih, nego se njegov uzak snop svijetla koji o itava pretvori u raspraen snop svjetla kakav odaailje normalna ~arulja - na sve strane. I svijest kao takva viae nije uvjetovana na onu plazmu sli ica koje sam smatrao sobom ve percipira sve, potpuno se preplavi informacijama ato ima za rezultat gaaenje onih sklopova mozga koji su tuma ili svijet u normalnom stanju, zato jer se ti sklopovi nemogu nositi s toliko informacija i nemogu ih kategorizirati - svesti na neato usko definirano kako se tra~i u normalnom stanju svijesti, ta nova percepcija jednostavno nije kompatibilna za takvo definiranje, ali ono veli anstveno je to da sada uo avam da niata nemo~e biti definirano i da su definicije iluzija - uzimanje par fragmenata jedne ogromne cjelovitosti i smatranje tih fragmenata da su oni ta cjelovitost a ne njezin mali mali dio, i onda joa pridjeljivanje tim dijeli ima sve i svakakve osobine po bazi naaeg programa. I tad je slijedilo prosvjetljenje :D - napokon odgovor na pitanje "tko sam ja?" - ja sam svijest. svijest koja pluta unutar medija koji je isto svijest - priklano za usporediti je vir na rijeci koji se nalazi unutar rijeke, i taj vir je rijeka jel. I sve je jednostavno svijest koja percipira samu sebe i igra se sa samom sobom. Nema tu smisla, nema svrhe i cilja, ona je kao rijeka - jednostavno tee, ili kao glazba - jednostavno svira. Nije cilj pjesme da zavrai, da od po etka stigne do kraja, svrha pjesme je da svira, svrha ~ivota je da ~ivi. Mi smo kreatori, ili bolje re eno modulatori - kao kad kipari (ili tko ve) rade vaze od gline na onoj spravi koja se vrti. Tako mi kreiramo scene u naaem ~ivotu. ___________________________ Malo sam skrenuo s teme, eh sad... :D unutarnja tiaina Unutarnja tiaina je odbijanje suradnje - itanja lasera plazme sli ica - programa "ja sam to i to, i ja gledam tako i tako na svijet". Kad uspijemo stei dovoljno energije i discipline da sprije imo takvo odvijanje stvari, laser - naaa svijest se viae ne poistovje uje s tim i postaje bezli na, jel? nesvjesna, prestajete postajati, kao da ste u komi. jel? :D NE! to govori logika, ali to nije istina. Istina je da tada svijest po inje percipirati druge stvari koje prije nije primjetila zbog hipnotiziranosti na "plazmu sli ica", i ne samo to, nego poato tada nestaju sve definicije i kalupi koji su odreivali kako gledati na stvari i kako duboko percipirati stvari, e tada stvari postaju zanimljive. Zapamtite da e vas pridavanje pa~nje na jedan od onih starih programa povu i za sobom i ubrzo povezati sa svim ostalim starim programima. Zato djelovanje iz stanja unutarnje tiaine ne dolazi u doticaj sa "galamom" programa. Oni su proalost ali stoje tu pokraj i mo~ete se vratiti kad god po~elite, samo obrativai pa~nju na njih. Zato se nemamo ega bojati, jer se u svakom trenutku mo~emo vratiti, ali djelovanje iz stanja unutarnje tiaine je... hm, nemam rije i, mislim da joa nisu uvrstili u rije nik neat takvo... ajde recimo "bo~anstveno". :) viae drugom prilikom... :D
BeyondLEGENDA

jul 2009.

#9
Smatramo da je svijet ograni en i objaanjen svojom proaloau. Skloni smo misliti da ono ato se dogodilo u proalosti odreuje ato e se sljedee dogoditi i ne vidimo da je zapravo obrnuto! Ono ato je uvijek izvor svijeta jest sadaanjost, proalost niata ne objaanjava. Proalost se povla i za sadaanjoau poput brazde nekog broda, i na kraju nestaje. Sad biste rekli da je o ito da je - kada brod plovi oceanom i ostavlja brazdu iza sebe - brod uzrok brazde. Meutim, ako uete u stanje uma koje, poput naaeg, vjeruje u kauzalitet, vidite da je brazda uzrok broda! A to zacijelo tjera rep da maae psom! Kada vje~bate zazen samo sjedite i u~ivajte u tiaini. To nije du~nost; to je pravi u~itak! Ustanite rano ujutro kada se sun eve zrake tek po inju pojavljivati. Nije bitno gdje ste, samo sjedite. Nemojte imati nikakvih misli, ali nemojte ni kompulzivno pokuaati osloboditi ih se. To jednostavno nije va~no. Ono pravo je ono ato jest - ato je ovdje, sada. Napokon, izvolite, i mogli biste to i vidjeti! Kona no, preplavit e vas neobi an osjeaj, osjeaj koji je teako opisati rije ima. Upravo sam rekao da je podrijetlo svijeta sada - a tu je i onaj udan osjeaj da sada obuhvaa sve: najdalju proalost, najudaljeniju budunost, golemo prostranstvo svemira, sva stanja iskustva, svu sreu, svu tugu, sve visine, sve dubine. Sve je sada. Nema gdje drugdje biti - nikad nije bilo i nikad nee niti biti! To je razlog zbog kojeg nikad niste bili roeni i zato ne mo~ete umrijeti. Nikad niste doali, pa neete niti otii. To je vrlo udan osjeaj, tako razli it od onog ato obi no mislimo. Ulazei u to sada, nalazimo vje no sada. Nalazimo beskraj u djeliu sekunde. Kao ato ka~u u jogi, osloboenje le~i u razmaku izmeu dviju misli. Izmeu proale misli i budue misli le~i sada - ne postoji sadaanja misao. Kao ato piae u jednom od tekstova zena: "Jedna misao slijedi drugu bez prekida. No, dopustite li tim mislima da se pove~u u lanac, vezujete se." Zapravo, sadaanji trenutak nikada se ne dogodi i nikada ne prestaje, to samo naai umovi stvaraju kontinuitet misli koji mi nazivamo vrijeme. U sadaanjem je trenutku nirvana. Ljudi imaju poteakoa s ovim jednostavnim oblicima meditacije. Raaju se svakakve misli i osjeaji: "Zar je to samo ovo? Je li ovo sve ato postoji? ini se da se niata ne dogaa. Sto se dogaa? Osjeam se pomalo frustrirano, i ne osjeam se osobito prosvijetljeno. U ovome jednostavno nema ni eg posebnog. Moram li ovo initi du~e vrijeme da bi se neato dogodilo?" Ali, niata se posebno i ne treba dogoditi. To je samo ovo. To je ovo, upravo ovdje. Mo~da e vam to biti teako prihvatiti jer joa osjeate nedostatak odlu nosti da biste uvidjeli da ste vi sve to. Vi niste promatra koji slu~i kao dokaz da je sadaanji trenutak neato ato se dogaa vama. Sadaanjost koju do~ivljavate sva je od vas. Nije rije o "vama" ovdje dok gledate u "pod" tamo. Pod jednakim dijelom ini vas kao i organizam koji ga promatra. Kad perete pod, to je kao kad perete svoja stopala. Sve je to jedan svijet - a vi ste odgovorni za njega. Stoga u~ivajte! Dobro se provedite! :::::::::::::::::::::::: itav je organizam izopa en jer je mozak odvojen od trbuha, a glava nije svjesna svoje ujedinjenosti s repom. Malo je razloga za nadu da e se u nekoj skorijoj budunosti zdravstveno stanje druatva popraviti. ini se da onaj za arani krug mora postati joa nesnoaljivijim, joa o itije i o ajnije cirkularnim, prije nego ato se zna ajniji broj ljudi ne probudi i ne sagleda ovu tragi nu aalu koju izvodi na sebi samima. Ali, za one koji jasno uviaju da se radi o krugu i zbog ega je to upravo krug, nema druge mogunosti, osim da prestanu kru~iti. Jer, im sagledate itav ciklus, nestaje i iluzija da je glava razdvojena od repa. Nakon svega re enog, i mozak je zaslu~io da se izre e pokoja rije u njegovu korist! Naime, mozak je, uklju ujui i njegova srediata za razmatranje i prora unavanje, dio i proizvod tijela. On je jednako prirodan kao ato su srce i ~eludac, a - ispravno koriaten - ovjeku postaje sve drugo, samo ne i njegov neprijatelj. Ali, da bi se ispravno koristio, mora se nalaziti na svome pravome mjestu, jer - mozak je stvoren za ovjeka, a ne ovjek za svoj mozak. Drugim rije ima, funkcija mozga je da slu~i sadaanjosti i onome ato je stvarno, a ne da ovjeka nagoni u bjesomu nu potjeru za nekim fantomom zvanim budunost. Nadalje, u naaem uobi ajenom stanju mentalne napetosti mozak ne radi kako treba, i zato nam se ini da njegove apstrakcije sadr~e toliko mnogo stvarnosti. Kad srce ne radi kako treba, mi smo posve svjesni njegovih otkucaja; to postaje nepravilnost, pravo udaranje u grudima. Najvjerojatnije jest da naaa zaokupljenost razmialjanjem i planiranjem, zajedno s osjeajem mentalne zamorenosti, poti e odreene smetnje u mozgu. Mozak bi trebao, a u nekim slu ajevima to i ini, prora unavati i umovati nesvjesnom lakoom, onakvom kakvom rade i drugi organi u tijelu. Pa kona no, mozak nije miai, i zato nije ni oblikovan da podnosi napore i napetosti. Ali, kad ljudi pokuaavaju razmialjati ili usredoto iti se na neato, ponaaaju se kao da svoje mozgove nastoje prisiliti na to. Iskrivljuju lica, mrate obrve, a mentalnom problemu pristupaju kao da se radi o podizanju teakih opeka. A ipak, nikakva naprezanja i napinjanja nema kada se, primjerice, probavlja hrana, ili kad se slabije vide, uju i primaju drugi ~iv ani podra~aji. Ono "svjetlosno brzo ~ivo ra unalo", koje duga ku kolonu brojki mo~e zbrojiti ve na prvi pogled, onaj intelektualni genij koji cijelu pro itanu stranicu mo~e shvatiti za nekoliko sekundi, ili glazbeno udo kao Mozart, kojega je ve od ranog djetinjstva mogao pro~eti sklad i kontrapunkt glazbe - sve su to primjeri ispravnog koriatenja tog naj udesnijeg instrumenta od svih kojima ovjek raspola~e. I oni meu nama koji nisu geniji znaju poneato o ovim sposobnostima. Uzmite, primjerice, anagram POCATELDIMC. Satima mo~ete raditi na ovim slovima pokuaavajui sustav za sustavom u njihovu rasporeivanju, da biste otkrili prikrivenu rije . Ali, pokuaajte umjesto toga samo pogledati anagram opuatena, rastereena uma, i vrlo brzo vaa e mozak pronai rjeaenje, bez i najmanjeg napora.* S pravom osjeamo nepovjerenje prema "brzim" odgovorima svojih napetih i rastresenih umova, no upravo su brza i gotovo nesvjesna rjeaenja logi kih problema, do kojih se dolazi bez napora ono ato nam mozak i treba odaailjati. Ako radi kako treba, mozak je najviai oblik "instinktivne mudrosti". To zna i da bi trebao raditi kao i instinkt goluba-pismonoae pri povratku kui, i kao oblikovanje fetusa u maternici - bez verbalizacije tog procesa, i bez znanja o tome "kako" se to dogaa. Mozak svjestan sebe, kao i srce svjesno sebe, predstavlja nepravilnost koja se iskazuje u akutnom osjeaju rascjepa izmeu moga "Ja" i mog iskustva. Mozak mo~e preuzeti ispravno ponaaanje samo ako svijest radi ono emu je i namijenjena: ne iskrivljavanju i pokuaaju da se pobjegne od stvarnosti, nego tako da je bude posve svjesna, i to bez ikakva napora. Alan Watts
peyoteISTRAŽIVAČ

sep 2009.

#10
Da, ja se nisam nikad napusio pa neznam al u "normalnom" stanju kad ujdem u dublju unutarnju tisinu, recimo u sumi sam, pocne mi prvo plaviti okolina, materija se mjesa sa plavicastom energijom, pa se onda iz tog oblika mjenja u neku tminu, crna tmina koja cak pase, nisam jos nikad dalje otisao al vjezbam to svaki dan i sto vise vjezbam to mi vise postaje normalno i dulje traje... Cini mi se da to treba godinama vjezbati kao ko djeca dok se ucimo hodati, pa prohodamo,... Za takvu svakodnevnu vjezbu mora se imati nepokolebljiva namjera i godine unutarnje sutnje, ovako, u urbanom svijetu, tako treba zivjeti,.. Kazu, ko dovoljno dugo cca 10-15 min uspije zdarzat to stanje, da svijet nestaje,.. .. ja bi cak reko da ne nestaje, vec se pretvara u energiju,... ...samo dolazak do toga je u biti spor i dugotrajan proces,... :sun2:
saman

nov 2009.

#11
Weedrane, ta prica o gasenju uma je jedna velika poluistina. A poluistina je istovremeno i polu... Kako zamisljas to gasenje uma i neposrednu percepciju svijeta? Elephant0r: Da bi se eliminirale sve druge misli, mora biti netko tko posmatra cijeli proces, pazi koje su misli koje i eliminira nepozeljne. Zar se to malo ne kosi sa "nadilazenjem" uma?
BeyondLEGENDA

nov 2009.

#12
Nezamialjam ja niata, to je neato ato se mora do~ivjeti, potpuno neopisivo. Umom za ovu priliku i lakae sporazumjevanje smatram dio nas iz kojeg proizlaze misli. Vidia misli i svjesnost nisu isto. Kad uspijea zaustaviti um (brbljanje/misli/komentari) naea se u nekom stanju kao da si sam iza sebe, i shvatia da si ti zapravo ona svjesnost iza uma kojoj netreba uope um da bi percipirao i pro~ivljavao ~ivot. Um je tu da ostvari komunikaciju izmeu tebe i mene, i da kreira sliku svijeta da bi mogao organizirati ~ivot u skladu sa zajednicom. Jednostavno nemogu opisati to stanje. Meutim mi se tokom ~ivota poistovje imo s umom kao da je on krajnja istina a ne samo opis i sredstvo komunikacije. Znam da tebi nee zna iti niata ovo ata piaem, i to tako treba biti, jer je to iskustvo svjesti neat potpuno druga ije, jednostavno se mora iskusiti da bi se znalo o emu pri am. https://forums.vutra.org/putovanje-na-mentalnim-talasima/4864-unutarnja-sutnja.html Tvoja svjesnost promatra cjeli proces, svjesnost je iznad uma i um joj nije potreban. Netrebaa ti paziti koje su misli nepo~eljne nego ih jednostavno sve zablokiraa. Ali to nije samo tako, treba dugo raditi na sebi da bi se to moglo postii, ali mo~e se iskusiti pomou nekih tvari (vjerojatno ne vrijedi za svakoga), postoje tehnike, meditacija je najpoznatija od njih.
saman

nov 2009.

#13
Razumijem poprilicno, ako ne i jako dobro o cemu pricas, samo mi se cini da te supresivne metode, bilo fiksiranjem na disanje, bilo suzbijanjem misli nisu nesto za sto bih stavio ruku u vatru. Smatram da pri koristenju tih metoda postoji golema tendencija prema spiritualnom kondicioniranju. Na stranu to sto pri preciznijem posmatranju nakon dva koraka postaje totalno mutno tko je tu kome ko i koliko ih uopce ima. Previse entiteta u igri, posebice za revnog pocetnika. Ja, moja svjesnost, misli, um. Primjer: cilj meditacije po tim nazorima bio bi otvaranje puta visoj svijesti da nesputano operira. O kojem "ti" pricas kad kazes da "jednostavno zablokiras sve misli"? Da li je to "svjesnost", da li sam to ja koji se identificira s umom, ili mozda um sam? Poput onog baron Munchhausena sto samog sebe za kosu iz blata cupa. Mislim da je to jedna u nizu optickih varki: konkluzija da, posto su misli tu, postoji nesto iz cega one proizlaze, sto bi bio um. Um kao entitet ne postoji, sto je lako provjeriti kada se istrazuje otkud proizlaze pojedinacne misli. Govoriti nekome bez izricitog "iskustva" da ugasi um dodatno ukorijenjuje predodzbu uma kao neceg postojeceg te bespotrebno stigmatizira misli, te posljedicno i bilo kakvu racionalnost per se, sto se vidi iz brojnih zivih primjera: osho-ashrami, new-age antiintelektualizam, tolleovski be here now itd... Uvazavanjem i potenciranjem teznje da se ubije um potencira se opstajanje istog tog uma. To je kao kad bi isao zakopati sjenu. Kopas rupu, smjestis sjenu u nju, zatrpas rupu, a sjena jos uvijek tu. Dakle, mora da se u toj samoj teznji kriju neke cudne varijable. Otkud dolazi ideja za ubijanjem uma? Da nije to mozda nacin samozastite samog uma? I kako shvatiti izjave mistika sa svih strana svijeta da nije potrebno, a niti moguce nista dodatno raditi, jer je vec sve na svom mjestu? Da je dovoljno ono poslovicno: Budi volja tvoja. Jah bless!
BeyondLEGENDA

nov 2009.

#14
Well, istina je da je ve svo spirtualno znanje u tebi, da netrebaa nikakvih kastaneda, tollea, gurua, mistika i filozofa da bi to shvatio (makar oni su tu da te potaknu da istra~ia svoju sumnju kako je ~ivot neato viae, da ti opale aamar inu), trebaa jedino tiainu u sebi da ostvaria sve svoje potencijale svjesti. Kao ato rekoh ato se tie uma trenutno za komunikaciju prikladno je taj pojam "um" smatrati procesom razmialjanja i sve ato nije apsolutna tiaina, treba razdvojiti svjesnost od razmialjanja. Prikladno je zato jer zaista u onom "nadsvjesnom" stanju koje pokuaavam objasniti nema misli, a ako ea pokuaavati proairiti svoju svijest razmialjanjem to ti nikad nee po i za rukom jer je kontradiktorno. Vidia ljudi su transcendentalna multidimenzionalna bia, naaa svijest postoji u svim dimenzijama ali naa um operira iz druge dimenzije i zbog te injenice je naaa svjesnost zarobljena u drugoj dimenziji. Iako svijet percipiramo 3d, naa um i svjesnost poistovje ena s njim se ponaaa 2d i pro~ivljava ~ivot 2d 2D = gore dolje, napred natrag 3D = gore dolje, napred natrag, unutra van D = sve ostale dimenzije, sve mogu nosti kretanja i percepcije (otvara se naaoj svijesti kad se zaustavi um) Probat u objasnit iz svog iskustva: Kad sam se naaao u tom poviaenom stanju svijesti imao sam osjeaj kao da sam svjestan svake rije i simultano u dvadeset debelih "ko biblija" knjiga koje opisuju svemir, i to bez ikakvih misli. Vidia um procesira podatke linearno, bit po bit, kao klasi na matematika, kompjutor. A u onom stanju svjesnosti, tihom, bez misli, svjestan si cjele jednad~e, svaki njen dio i mogunosti istovremeno. Stoga kad sam ~elio zapisati svoje "otkrivenje" to je bilo potpuno bizarno nemogue. Nisam mogao svesti svjesnost svega na neato tako jednostavno kao ato su rije i s kojima barata um. Rije i su mi se inile potpuno bezvrijedne. To bi bilo kao pokuaaj da sa par raznobojnih kamen ia koje mogu razmjestiti jedino gore dolje i napred natreg na nekoj povraini papira objasnim... neznam, npr. anatomiju ljudskog tijela. Ku~ia? Proces razmialjanja - MISLI su produkt 2D uma, stoga je nemogue pomou njih shvatiti ili objasniti percepciju i do~ivljaj svemira iz viaih dimenzija. A kad se tvoja svjesnost nae u viaim dimenzijama ona to ni nemora sama sebi objaanjavati, njoj je sve kristalno jasno, netreba joj um, ali bez uma ti neea moi komunicirati s drugim biima iz 3D svijeta (koji je zapravo 2D). Razna znanstvena filozofija pokuaava shvatiti svemir umom. To je paradoks. Jednom e shvatiti da je to nemogue. Um nemo~e shvatiti sam sebe jer radi po 2D principu, a bie kojemu um pripada i svemir kojemu um pripada nije 2D ve multidimenzionalan. Pokuaavati shvatiti umom svemir i sebe je kao da pokuaavaa ispiti ocean vilicom. U usporedbi s naaim biem i svim njegovim potencijalima, um je samo jedan mali alat, neat kao ruka npr. :) Zato kad vidia ljude na psihodelicima oni naj eae aute ili brbljaju sebi u bradu neat potpuno nepovezano i bezveze, ili se smiju ko budale, ili pleau u transu. Ne zato jer su malo "auk auk", ili zato je su ludi, ve zato jer se njihova svjesnost viae ne nalazi u 2d okvirima. Ako brbljaju nepovezano to je pokuaaj uma da opiae svijet iz perspektive viae dimenzije, a to je nemogue, a ako se smiju ko budale to je zbog spoznaje da su cjeli ~ivot brijali egoisti ne gluposti i shva aju da smo svi jedno. Iako psihodelici mogu izazvati svakojaka stanja uma, ovisno o psihodeliku, ovjek mo~e zaglaviti u svakakvim iluzijama ili npr. svijest koncentrirati na jedan ritam glazbe i potpuno se poistovjetiti s tim ritmom. To ti je ono... kad pustia psa s lanca usred multidimenzionalne livade, pitaj boga kud e otr ati i na ata e lajati. Ali svi trenseri znaju tu famoznu misao "svi smo jedno", nije to neka pjesni ka misao u prenesenom zna enju, doslovna je, iskusili su to kad im je svijest otplovila u onu krajnju dimenziju. Stanislav Grof je radio mnogo studija sa lsdom, ljudima se svijest aiftala u druga bia ili stvari i to kroz razna vremenska razdobnja (multidimenzionalni procjepi). Mogli su percipirati svijet i znati kako je to biti npr. jedno stablo, ili kamen, ili termonuklearna reakcija u suncu, ili pra ovjek iz kamenog doba... etc. Dakle da rezimiram: Tvoja (multidimenzionalna) svijest je po hijerarhijskoj strukturi iznad (2D) uma (rije i, misli, pojmovi, opisi, zaklju ci, programi i strukture ponaaanja). Tokom ~ivota, od malena tvoja svijest se poistovjeti s umom, zave~e sebe s lancima za um i ti mislia da si tvoj um, da bez njega nemo~ea funkcionirati i da bi bio prakti ki mrtav, 0 da nemaa svoj um. Tvoj um radi ono za ato je namjenjen... radi opis svijeta i komunicira, programira sam sebe u svrhu boljeg snala~enja u prakti nom ~ivotu u zajednici s drugim ljudima. Nevolja je u tome ato se tvoja svjest poistovje uje sa svime time i po nea ~ivjeti ~ivot u iluziji, dodatni problem je joa to ato upijaa svijetove drugih umova ljudi koji mogu biti straani i nabijati ti komplekse, programirati te u uske okvire straha i osjeaja manje vrijednosti, zbog vjere u iluziju gradi se koncept ega itd. itd. E sad... sve ata ti trebaa da se izvu ea iz naizgled bezizlazne situacije plivanja u govnima je da ZA`UTI` - zna i meditacija, neke druge tehnike mo~da i ignoriranje brbljanja uma. Kad tvoj um zaauti veza izmeu tvog uma i svjesti se po inje kidati, razdvajati, tvoja svjesnost viae nije vezana za 2d ve joj se otvaraju vrata percepcije u sve ostale dimenzije. Mo~da ti se airenje svijesti u viae dimenzije ini kao "vauuuu, to je nedosti~no za mene, pa nisam supermen" ali zapravo nije toliko nedosti~no ni neprirodno. Unato svim tim sranjima koje vidimo u svijetu, unato svim tim izopa enostima ljudi ipak su svi do jednog veli anstvena multidimenzionalna bia, ak i brutalni silovatelj i ubojica. Ali PROGRAM u UMU ljudi s kojim se njihova svijest poistovjetila ini od veli anstvenog bia g.ovno. Jer iz nekog razloga servira nam se taj jadan babilonski mentalitet. Ima viae razloga za gaaenje uma, jedan je i onaj psihoterapeutske prirode i kontemplacija duha, prirode, mira, da jednostvano shvatia kako je ~ivot lijep, da se odvojia od programiranih sranja. Nesmijea gaaenje uma i blokiranje misli shvatiti u smislu bje~anja i potiskivanja vlastitih problema u svom ~ivotu. Rezultat e biti kontraproduktivan. Moraa biti svjestan svojih problema i rjeaavati ih, ali kad se naea iza uma shvatit ea koliko od tih problema su ista iluzija i brija, bit ea ih itekako svjestan, ali veina e prestati biti problemi jer nikad nisu ni bili pravi problemi, a ono ato stvarno jest problem kao npr. pitanje pre~ivljavanja, zaraivanja, tome ea pristupiti iz druga ije perspektive, ne kao problemima ve kao zadacima u smislu igre. Na kraju krajeva sve ovo ata sam napisao zaboravi, svu filozofiju svijeta koja nije proizaala iz tvog osobnog iskustva (ne uma) zaboravi. Ovo je samo opis, 2d opis onoga ato eka u tebi da otkrijea sam.
BeyondLEGENDA

nov 2009.

#15
U igri je tvoja svjesnost i um ("ti" si tvoja svjsnost), niata viae. Ti si tvoja svjesnost, nema drugog ti, a um sigurno nisi, osim ako ne zabrijea da jesi. Makar opet s druge strane jesi i um :) hehe, vidia pitanje je samo s koje perspektive ~elia promatrati, iz koje dimenzije, jer na kraju krajeva ti si sve i sve je ti, a na tom stuplju poimanja mislim da nema baa neke koristi da razgovaramo. S jedne strane jesi um zato jer je on produkt tvog bia, ali s ove prakti ne strane o kojoj pri am u ovoj temi, potrebno je da se ne poistovjeujea s svojim umom. To no, bezizlazna i kontradiktorna situacija. Kad um pokuaavaa poraziti umom. Meutim tu se radi o svjesnosti nad umom, a to nije kontradiktorno, znat ea jedino ako iskusia. Iz iskustva svijesti iznad uma. Potpuna istina, nemo~ea u initi niata, ve je sve na svom mjestu i tako e zauvjek ostati. Meutim tvoja svijest je poistovjeena s umom, jedino je u tome kvaka. Mo~ea jedino postati svjestan odreenih stvari kojih sada nisi svjestan. I tada se kompletno mjenja cjeli tvoj do~ivljaj i iskustvo ~ivota iako sve ostaje potpuno isto. U tome je bit transcendencije, stvari mogu biti razli ite a u isto vrijeme iste. `ta da ti ka~em. Ono ata umu zvu i kontradiktorno, u stanju nadsvjesnosti je sasvim normalno.
u svko doba .. .

nov 2009.

#16
daaaa vidi se weedrun da si procitao put znanja jaki indijanaca ,prikrivenu stvarnost i ostale nastvke kastanede ..... pa sta bi ti rekao ko razume razume ako me razumes
elephant0rAMBASADOR

nov 2009.

#17
weedran ti je fino odgovorio meditacija je putovanje svijesti ka izvoru, no prvo ju treba osloboditi iz okvira uma koji je ogranicen, krut i stagnantan. da bi se to postiglo potrebno je uloziti napor i uperiti svijest na neki drugi proces (poput posmatranja daha u onom ritmu kako nam prirodno dolazi) ogromna energija koja je zarobljena u beskonacnom broju cirkularnih umnih procesa (poput ogledala postavljenih jedno nasuprot drugome, ili racunala koje izvodi beskonacnu petlju) radi gubljenja koncepta dualnosti tamo vise nije potrebna i oslobadja se svojih okova kako bi svijest uzdigla na visi energetski nivo jedinstva, a pri povratku u staru "umnu ljusturu" mnoge prijasnje barijere i granice padaju jer ne drze vodu pred skepsom novointegriranog shvacanja prosirene svjesnosti.. esencija duhovne evolucije
BeyondLEGENDA

nov 2009.

#18
E ovo si dobro reko, nisam razmialjao o energiji, ali sla~em se, zarobljena je u umu, iako svijest jest energija

Prijavi se da bi odgovorio

Potreban je nalog da bi mogao pisati na forumu.

Prijavi se