Jutros sam ugledala ovaj weedov post i odusevila se, iz razloga sto slicnu viziju, misao i ideju imam i ja vec nekih par mjeseci od kada je vibra na ovom forumu pocela jacat.
rekla sam to u jednom trenutku, da zamisljam ljude, oko vatre, u krugu poredane, posjedane i mene medu njima. ugoda cista.
Pitam se sta bi bilo kad bi se tako nesto i ostvarilo? jel bi bilo bas tako ili...? Moguce je, zelim provjerit i saznat. prije sam se grozila nepoznatog...sad mi je uzbudljivo.
Prica:
Budim se i znam da dolazite. Mjesto je nadeno, sunce je zasjalo i toplo je vani. zadovoljna sam kako stvari idu. svjesna da upravo u tom trenutku svi oni koji su odlucili doci, dolaze...
krecem prema Mjestu, nalazim se po putu sa nekolicinom i pokazujem put.
Dan je vedar, topao i ugodan na kozi. svi smo tamo. rastrkani. nitko nikog ne zna ali svi se znamo. nema potrebe za upoznavanjem...ja sam red ti si weed, jsz...tu smo kao sto smo i ovdje.
Pripremamo se za noc, uzivamo u svojim poslovima. netko skuplja odlomljene grane uz sumu, netko ureduje mjesto za nocno druzenje, netko pusta laganu muziku i testira zvuk. uzivam u pripremi hrane, pica...vode. Neki se i kupaju...
i nitko nikog ne gleda kao stranca.
Kad na Mjestu pocne padat mrak, mjesec ze digne i sjaji nad morem. Otkriva nam svoj maleni topli puteljak na povrsini mora koji dopire do nas. Zvjezde tako ciste, bljeskaju svaka svojim ritmom, i pomisljam- njihov ritam nase misli...prolaze, pale se.
Vatra gori, svi smo okupljeni. mirno je, samo smijeh razbija tisinu i zvuk mora koje nas pozdravlja. mami neke... Vatra je topla i ugodna, a narandasti odsjaj svima nama daje neki predivan zlatni preljev na licima, svi smo divni.
pitam se jel bi postojala jedna pjesma koja bi nas stopila sve? Svizac je u pravom trenutku sa osmjehom stavlja, znajuci sto ce se dogoditi.
Pogledom ga trazim i zahvaljujem osmjehom. Dizem se lagano u ritmu i pruzam ruke prema Jsz, mamim ga da zaplese, okrecem se Weedu i pozivam ga ocima, dolazim s leda Botaniku i ramena mu stiscem...pozivam vas sve. Plesemo, zabavljamo se i unistavamo tisinu nasim smjehom. I nikom ne smeta ako netko nece sudjelovat. sve je nebitno, ko si, od kud si, sta radis u zivotu, sta volis, cega te strah...tu smo i jesmo samo mi, i trebamo samo uzivat. jel bi se mogli samo tako opustiti bez ikakvih misli koje inace ljude koce...pozelis nekog zagrliti, zagrlis ga bez da ovaj krivo shvati...jel moguce...o nama ovisi.
slike pokazuju mjesto nedaleko od Pule, potpuno izolirano. navecer nema nikog osim nama slicnih ljudi. znali su se organizirat tu svakakvi private party, ali uglavnom nitko ti ne smeta. mozes sve. vidim nas tamo..ocemo li?:sun2:
Naša plaža u jutro kada se počinjemo buditi:
