VUTRA
ForumZajednicaPutovanje na mentalnim talasimaHaiku
LEGACY

Haiku

52 odgovora3,118 pregleda
JaSamZaENTUZIJASTA

feb 2007.

#1
Evo pukla me neka nostalgija, svaki komentar dobrodoaao :icon_redface: nostalgija otiaao sam do ruba grijeha izgubio se u proalosti svijeta rat prije mira smrt prije ~ivota duh u ljudima slomljen nade skoro viae nema na ljubav se podsmjehuje mr~nja ispunjava lijenost je sve eaa iako mnogi puno rade kriminal je navika kojom politi ari se slade ----------
JaSamZaENTUZIJASTA

feb 2007.

#3
radio nekad ovjek digne pogled i zapita se ato je ovo oko mene ovaj krevet, stol i radio ato u njemu bu i ujem glasove oh ne ne opet al ipak glasovi se iz membrane aire kroz glavu prolaze na tjelo djeluju ato su ti trnci koji kroz mene pi e da li su to megaherci ili valovi koji ~ivot mi bude mo~da ne ~ivot ali nadu sigurno nadu u humor i prolaznost svega ali rije i ostaju ne ostaje bijeda to i je smisao poja ala tog koji signal aalje do uha mog uho shvaa da razum je lud a najgore od svega radio viae nije tu ta nada je nestala sada je predaleko no utisak je ostao valovi i dalje aume uje se glas dok uje se je dobro kad utihne ne preostaje niata drugo nego ustati sa stola polei glavu na jastuk mekan i utonuti u san
JaSamZaENTUZIJASTA

feb 2007.

#5
inspiracija za inspiracijom traga ovjek bez zlata ugleda je poljubi i nje~no dohvati gleda je prou ava po me da je mazi ona s njim se igra malo mu podilazi ovjek vas je sretan radi inspiracije te koja ~ivot mu za ini idejama o svjetlosti putevima vje nim bla~enim zlatom poplo anim vidi se na vrhu i nitko mu ravan zaboravi je gledati paziti i maziti zaboravi on njoj podilaziti postane mu dosadna i nepotrebna viaak koji mu samo smeta dobio je zlato poklonika mnogo na vrhu je svjeta skoro do samoga neba u sunce je pogledao njegov sjaj ga je o arao kako do sunca tra~i inspiraciju ali nje viae nema sada je predaleko tra~i drugog da ju gleda promatra i njeguje da mu podari sve ato dati mu mo~e i da eka na zaborav na otpis uniatenje a njemu je kao meni nestalo inspiracije
JaSamZaENTUZIJASTA

feb 2007.

#7
odgovor po etak i kraj isti su pojmovi i jedan i drugi jednostavno su nebitni ~elio sam i ja aetati po zvjezdama dru~iti se s bogovima smijati s prijateljima sjetim se po etka i strepnje prve da li ja to vidim isto da li ujem isto nisam vjerovao ali tako je bilo doaetah do druge zvjezde poni~en pokunjen jer sam sumnjao ato sam mislio da je nemogue pri ati s bogovima i smijati se s prijateljima
JaSamZaENTUZIJASTA

feb 2007.

#9
kava na jugu crn ovjek ruke u zemlju valja na istoku sunce izlazi prve zrake njivu obasjaju crni ovjek dolazi o i mu zablistaju sjever tumorno pogledava gdje jug se skriva ispod plahte sakriva no dan zaziva zapad mirno promatra jer zadnji se budi crn ovjek tumara ruke da opere ti doma ustajea ruke airia kavu kuhaa u novine iria na jugu crn ovjek ruke u zemlju valja ____________________
sinsemila_smajlPOZNAVALAC

feb 2007.

#10
gordo Gordijski vor razrjeaavam na pomalo uvrnut na in postajem sretan ali i taat pakao me zove ali ne dam se odnosno ne daju me linije pravog puta koje negdje nekako ipak dotakoh&
sinsemila_smajlPOZNAVALAC

feb 2007.

#11
jedino ega se seam iz onog ''starog dobrog ~ivota'' osim pijanih noi jest tvoja lepota pla em za nekad davno ak i ja toliko druga iji od drugih a u stvari, mala, pokvarena zmija
sinsemila_smajlPOZNAVALAC

feb 2007.

#14
my mind scared killing my heart trying to catch the world only few moments of rest with dropes of hope torn pain in my brain keeping me unbeaten among others dirty fire burning inside: little screaming something, losing it's voice attempting to wake me up coward of life hundreds of decisions, not a one of mine and all of me changing spirit dissapearing leaving me alone
JaSamZaENTUZIJASTA

feb 2007.

#15
blago u apilji je duboko zakopano blago u kov egu trulom sija malo sjaj do vrha dopire s planine se airi imao sam priliku da zavirim ah sree velike jadi moji nestali nada se rodila dotaknuti u ga spustio sam ruku al nespretan bio obruaio se kamen lavinu stvorio noga mi zapela ruka isto po tijelu me grebalo u usta upadalo kamenje teako zaguailo me propao sam ispred akrinje te udarac po udarac ~ivota sve manje i sjaj iz akrinje po me da nestaje
doors_of_perceptionAMBASADOR

sep 2007.

#16
Rije bez slova Traga u! `to u Potrazi za svijetlom Tamom kora aa Pozdravljam Te Ti, ato Sebe tra~ia Znaj, da Tvojem putu kraja Nema Dok otkrie Sopstva Tvojim ~ivotom ne Zavlada Kad zakora aa I korak Na ini Tebe Povratka viae Nema Znaa li?! U Iskrenom neznanju Ni eg loaeg nema Ono je }ed Koja Te tjera da Pijea I u bla~enstvu Opijenosti Zadovoljia svoju Suatinu No la~no znanje, Sebi govori kako }edno nije I samu Mogunost beskrajnu u okove stavlja Oduzimajui sebi Samom Po etak (...) O Ljepoto Sutraanjeg dana Svoju cijenu Otkrivenja nosia A jedino ato Tra~ia Jest da se Sebi Podam Spoznajna To ko ato Bivaa Znaj da Kap U Oceanu Mudrosti Jesi No, nek te to ne tiati Kao ato mnogi ~ele Jer da Velik u Veli ini nijesi Postojao ne bi A Postojanje tvojim imenom se ne bi Zvalo! `to Osjeaj jest Ako se u kavezu rije i Pokuaava dati? Ono Jest Rijekom Koja svoj Tok U meni i Tebi Mora pronai I u kaleidoskopu Beskraja Rasprait se u Tragu Prapo etku Svih nas Samih }elim se Naslikat Obzorju Koje na me eka Poput Duge i njenih vala Koji bez svog Neba Ne Postoje Tko sam Ja bez Tebe kad ti mnome Jesi?
doors_of_perceptionAMBASADOR

sep 2007.

#17
I Am A drop The Sea The eyes you look with The sight you see at I You Us In ourselves One...
JaSamZaENTUZIJASTA

sep 2007.

#18
jebenica. ne znam kome je ovo bilo namjenjeno, čitao sam kao da je bilo namjenjeno meni. prvi sam koji ovdje komentiram, jer sam se toliko oduševio.. hvala doors, istinu govoriš. razumijem te, i nadam se da je ono što pričaš istina. iako u samom meni gori tolika vatra o svemu da je to nemoguće, a sam strah uopće nije strah od gubitka sebe već strah od gubitka svega ostalog. iako sâm znam da je to nemoguće jer dobrota previše nadvladava strah, no taj indetitet kojeg si isto tako napomenuo u svom potpisu je jednostavno slomio moj otpor i nagnao me da ovo sve napišem. hvala ti.
doors_of_perceptionAMBASADOR

sep 2007.

#19
Divan je osjeaj kad netko razumije zna enje pradavnog rituala. Hvala tebi prijatelju.
LucidDreamAMBASADOR

sep 2007.

#20
Lezah u krevetu,odmarajuci telo postah svestan moci duha mog i krenu da koracam putevima nepoznatim neka mocna sila vodi ovo i prepustam se bez borbe taj duhovni mir u meni sve grehove brise sada letim,hodanje je prevazidjeno, da li zato jer sam prepusten svoj toj moci ili jer sam se predao bez borbe? Vazno nije jer nemira nema, ovaj put je bezkonacan i vreme je nestalo... Ko je,sta je,meni nije vazno, materijalne stvari nisu vise potrebne, osecanje ljubavi prema visoj sili ispunjava svu prazninu.Zvuk... Preporod,radjanje nekog nopisivog stanja u meni, vazduh vise nije potreban, misli vise nisu vazne, mrznja ne postoji, telo je isceznulo, i uzvkiknuh ZNAM LI KO SAM!? Sva ta moc oko mene kruzi, zaboravih sta je ovaj svet, ali pitanje to mi pokrenu sumnju u sve ove lepote, te put poce da krivuda i nestaje polako, bez obzira na sve to moja sila se ujedinjava s dusom, nastaje sveta moc,svaka sumnja tad nestade, sta je java nije bitno... Snovi mi pocese govoriti nesto, ali jezik taj ja ne govorih, tada shvatim da on nije potreban, jer ga ja ustvari stvorih da bude tako poseban, hodah i hodah,prepusten svemu tome, ja nastavih put koji kraja nema, ali meni kraj ne treba, jer to nije cilj mog polaska, meni treba smisao tog puta, i kada ga nadjem vraticu se sebi...
doors_of_perceptionAMBASADOR

sep 2007.

#21
Lijepo, nema ata...svidjelo mi se... samospoznajne stvari uvijek me dirnu u srce, ata ea kad sam osjeajac i romantik:)) Ovaj zadnji dio.. kazat u neato na to... Kora anje putem, tj. postojanje Bia i pripadanje samom Postojanju Svega nema svoj po etak i kraj jer su to koncepti prolaznosti linearnog do~ivljavanja vremena registriranih u naaem umu u odnosu na druge stvari i njihovu pro~ivljenost. Ali s druge strane, ako emo kraj koristit u jednom drugom zna enju u kojem si ga ti koristio, a to je dolazak do kraja putovanja i cilja, on ne samo da ti ne treba, ve kad bi bilo koje bie postiglo kraj i cilj svoga postojanja i ~ivljenja umrlo bi na samom licu mjesta! Preaao bi na jednu polutku dualnosti, do~ivio isti apsolutizam a time viae ne bi bilo esencijalne energije koja bi ti podarivala sam ~ivot. I koliko god da nas mu i ato ne mo~emo do do dna stvari, toliko moramo i biti sretni zbog toga jer to je perpetum mobile bia. U jednu ruku prokletstvo, u drugu blagostanje i najvei dar koji nam je pru~em. I u joa jednom primjeru, dualnost naravi Postojanja. Smisao tog puta jest put. Smisao smisla jest smisao. Ljudi neprekidno tragaju za smislom stvari, zamialjajui njegovo rjeaenje u razlogu, motivu, imenu, radnji...Ali ne vide kako smisao i ega ato postoji ne le~i u nekom njegovom o itovanju, ve u njemu samome. Smisao putovanja jest sam put jer bez njega tvoj ~ivot ne bi imao smisao. Mnogi provedu cijeli svoj ~ivot tragajui za smislom sebe, ne shvaajui da smisao sebe jest Ja te da solucija nije ta tko Ja Jesam, ve kako ostvariti Sebe sama i u~ivati u nektaru tog bla~enstva. Ostalo je puko definiranje, motivizacija i metafizi ko ras itavanje koje zasigurno nikada nee dovest do ~ivljenja u samome smislu Sebe. Postojanje brate... I joa da ka~em, da pronaea smisao sebe u obliku definicije ili pak u obliku krajnjeg "razumijevanja" Svega (ili Sebe, postpuno je isto) svoga ~ivljenja, doalo bi do ukidanja svrhe i do pitanja, i tvoj ~ivot bi bio ugaaen ISTOG TRENUTKA REALIZACIJE POIMANJA! Drugo je pak ako tra~ia, nekrajni smisao, ali to ti ve ka~em da un le~i u samom sebi, a ne izvan Sebe. Bilo bi to suludo...
doors_of_perceptionAMBASADOR

sep 2007.

#22
Hedonija Usprkos... Jednog dana Otvorit u O i I pogledat dalje no ikad Prostranstva ato ne vidjeh nikad Dodirom Misli meni e doi Misli mojim darom e biti Darom Ljepote, Ljepote Sebe Ljubav Postojanja plamena tebe Vje nog razloga koji e u meni se Zbiti Jer ti jesi razlogom mene Tvoj sjaj koji nebo krasi Tvoj dah ato }ivot u meni spasi I potjera krv u moje vene Zar ne vidite da pla em Da mi Duaa i tijelo pate }elim da mi }ivot vrate }ivot u Srce ato ga probodu ma em Zar ne Osjeate da umirem Smrt koju s trijepnjom gledam Sebi ~elim da vas predam U vas da dopirem Jer tobom jedino moji }ivoti Postoje Za tvoju Ljubav, tvoju Sreu Tisue bitki i prepreka prijeu Kako bih Snove ostvario tvoje A usprkos la~i ato iluziju stvara Imat emo neato posebno, naaim Ljepota koja ne pripada pohotama vaaim A ta Ljepota jest Osmjeh tvoj ato Sreu mi podara Jer usprkos boli kojom mi Duau mu e Svoj dlan i ruku za }ivota u pru~it Nikad tvoje pravo na Slobodu nee slu~it I kaos, kao da nikad nije, u Trenu nestat e A kad napustite potpuno ~elju vaae Sree I kad sve la~i i prijevare zavrae Ja u treptaju ve ernje mjese eve topline Znat u koja je prava vrijednost vrline Zemaljskih okova ato Istinu prekrae U mojoj Vje noj Stazi ato te nikad ostavit zaboravljenim nee...
LucidDreamAMBASADOR

sep 2007.

#23
Ovo sto sam napisao mi je prvo...nije najbolje ali ima vremena...Doors sta je tvoja inspiracija?Puno pohvala s moje strane.peace 70
doors_of_perceptionAMBASADOR

sep 2007.

#24
Dapa e! Samo naprijed brate! Punom parom, samo naprijed... ;) Bitno je da ono ato piaea da je iz srca... ostalo me se ne ti e...~elim osjetit jedino tvoju vibru i otplovit na njenom valu... Nemam ti ja baa inspiracije za pisanje... bilo je za druga iji oblik texta do pred nekih god-2, al sada mi je teako pisat o ne emu ato sam spoznao, jer sama materijalizacija misli u pisani text mi se ini posve nepotrebnom i iscrpljujuom, jer zapravo gubim vrijeme pisajui o ne emu ato znam. Jedino dijalog..e to je ve neato drugo i to je prava izmjena energije... al ata ea, ovo je forum, i sve ata mo~ea je pisat, pisat i samo pisat:) Inspiraciju bolje koristit za ~ivljenje i postizanje stvari snagom iste volje i ljepotom istog osjeaja:) A za rije i, ako ostane vremena:) Samo nastavi nam pisati i darovati nam plodove svoga trenutka:)
LucidDreamAMBASADOR

sep 2007.

#25
Tik...tik...tik... Slivale su se kapljice kise sa orahovog lista...tik...tik...tik... Tisina,prostor je neutralan, tu je a ustvari nije, niko mu nemoze nista,nista mu nemoze prici, oscilacije zvuka kapljica kruze u prostoru poput talasa, neodredjenom brzinom, neodredjenom siliom, nista ih ne pokrece,niti ih zaustavlja, same od sebe prave ambient, tu vlada mir, samo se ti odjeci kapkica cuju,nista vise, zar je potrebno jos? Zvuk za svukom,talas za talasom, iz sekunde u sekundu, svo vreme sveta je tu, eon za eonom,i dalje je isto, takvo je kakvo je promena nema, tik...tik...tik... U svom tom prostoru bese,bese jedna jedina tacka... Znacenje svoje krije, polozaj takodje... Jedan zvucni talas,nije bitno koj, nije bitno kad,ni gde,ni zasto... U tom trenutku on postaje jedno s tackom i mir ponovo vlada... Tik...Tik...Tik...
doors_of_perceptionAMBASADOR

sep 2007.

#26
To te ve pitam!!! ;) P.s. Kraj me se posebno dopao. Predivno! Jedan ne postoji bez drugoga kao ato drugi ne postoji bez jednoga. Oni sami u njima samima njih samih. Kap a more, zvijezda a noni plaat, sve a niata. Jedno ne postoji bez drugoga kad ono jest njime u njemu samom njih samih :)
LucidDreamAMBASADOR

sep 2007.

#27
Drago mi je sto ti se svidelo...Juce u to vreme,je padala kisa,a nije imalo struje,savrsen trenutak za relaxaciju i stvaranje dele...peace70

Prijavi se da bi odgovorio

Potreban je nalog da bi mogao pisati na forumu.

Prijavi se