AGRONOMSKO MIŠLjENjE O KONOPLjI
Da bi covjek bio agronom, ili drugo šta, on prvo mora biti covjek. Toliko je teško naci covjeka. Covjek voli istinu i pravdu. Kompletan covjek poznaje suštinu svih stvari. Covjek dovršen poznaje svog Tvorca, stoga poznaje i sve stvoreno Njegovom rukom, stoga poznaje i konoplju.
Od svih stvari na zemlji koje je Bog stvorio, samo jedna stvar se odvrgla od svoje suštine i puta, i otišla ka zlu – to je covjek. Mjerila su vec određena, a novi iskvaren covjek širi svoja lažna mjerila svijetom, i od crnog pravi bijelo, i obrnuto. Nažalost to je istina, i od mnogih ljudi, samo pojedini su probrani, i samo pojedini ne prihvataju sve stvari zdravim i gotovim, vec se i pitaju o istini i suštini.
Sa konopljom sam se upoznao oko dvadesete godine. To je bilo iz trenda. U prvi mah njeno reagovanje i nisam zapazio, mislim na prvi okus. To je bilo u društvu, svi su to radili, i svi to rade. Svidjelo mi se pušenje konopljinih cvjetova. Imao sam probrano društvo, u stvari dovoljni su mi bili prijatelj ili dva, ali u pocetku nisam se ustrucavao ciniti to sa svakim i kad god je želja za tim, dakle za dobrom, a dobro nam je itekako potrebno. Tad to nisam krio, i šire u društvu se slobodno znalo, tko puši, a tko ne, i to je bilo slobodnije vrijeme, vrijeme ugaslosti socijalistickog režima, pri cemu je režim zla potom dolazio za njim. Bilo da bi tko drugi nabavio konoplje (grasa, trave...itd), ili sam se ja trudio da dođem do nje, kako bi tko nabavio tako smo se sastajali, uglavnom ja s jednim kolegom, a rijeđe u vecem broju. U pocetku je to bilo zbog veselja, smijeha, novog viđenja i boljeg stanja. Krenulo je sve u vojsci dakle, mada sam i kao srednjoškolac prvi put probao, da bi se prenijelo i na fakultet, i dane studiranja. Upisao sam agronomski fakultet. Kad god bi bila prilika, ništa draže nije bilo, nego da netko od prijatelja potraži, ili dođe, i zapalimo našu lulu mira, uistinu mira, jer konoplja je biljka mira i ništa sa zlom nema, osim kroz covjecja nedjela. Bio sam tada veoma društven, i nalazili smo se kad god smo mogli.
Obzirom da su mi dobre stvari opredjeljenje, i da sam imao potrebu za konopljom, jer mi je stvarala dobro, a buduci da novaca za nju da kupujem nisam imao, to sam odlucio da zasadim, kako bih ubrao i imao. Mogu reci da sam sadio ukupno cetiri godine, mada najistnitije bi bilo reci tri godine. Te prve godine, biljke koje sam prelio tecnim stajskim đubrivom, barem jedna od tih biljaka bila je i previše dobra, tako da su mi drugari dolazili ushiceni na vrata tražiti još, toliko je bila dobra, da kažu da takvo nikad nisu doživjeli, jer ih je stanje ushicenja držalo, sat, možda sat i pol, a možda i više, i to u posebnom stanja. Ali ta stanja danas su meni neozbiljna, ali nemojmo biti suviše strogi prema omladini. Dakle ja sam ubrao, osušio i pripremio konoplju za svoje potrebe i za prodaju, obzirom da nisam imao novca kao mlad covjek za izlaske i trošenje, te sam na taj nacin podmirivao potrebe bivanja u životu, sa djevojkom i slicno. Dakle prodavao sam konoplju u krugu prijatelja, i bližih poznatih drugova, recimo poznanika. U pocetku nisam bio na oprezu. Prica o meni se malo proširila. Cak sam uživao svoj status proizvođaca kvalitetne konoplje. Pušilo se i dimilo na sve strane, ali ja sam i štedljiv, dakle pušilo se samo oko mene, jer nisam ni imao kolicninu za razbacivanje, a i cuvao sam se. Pušio sam svaki dan, bilo je dana i cetiri puta na dan da sam uzeo, i tako je bilo i dan za danom, i tu nije bilo ništa loše, to je bio sastavni dio pocetnickog fakultetskog života, i ne samo fakultetskog, vec i gradskog, privatnog, društvenog. Znao sam ulaziti među desetine ljudi i omamiti ih na zabavi svojim proizvodom.
Tada nakon nekog vremena, opazio sam bezrazložna povlacenja nekih ljudi i lažne price o konoplji i zlo međunarodnog zakona koje je pritiskalo to sve. Poceo sam uviđati pokvarenost i zlobu ljudsku. Poceo sam osjecati nesigurnost u svoje društvo. Imao sam razlog da se odstranjujem od društva, da se povlacim da ucim i studiram. Međuljudski odnosi su me zaokupljali. Ostavljao sam se društva i povlacio. Vidio sam zlo u društvu, vidio sam da se u nikoga ne mogu pouzdati, vidio sam da bi me i najbolji prijatelj pod pritiskom policije izdao, tad sam vidio s kim imam posla i društvo sam ostavio, a ne konoplju, jer je društvo loše, a ne konoplja. Ali oni su pretpostavljali u svojim mislima, osjecao sam kako ja i dalje pušim, dakle pušio sam aktivno recimo cetiri godine.
Ja sam u tim godinama poznao rijec ljubav, a od rođenja sam istinit i pravedan. I zlo u društvu sam ostavio i pobjegao, zalupivši vrata svoje sobe, i pobjegavši od zlog društva. Vidio sam granicu za zadnju prodaju, i poceo sam se tada i obracati Bogu u brojnim problemima koji su me sustizali. Nipošto zarad pokvarenosti ljudi, nisam htio ostaviti konoplju, i tako sam nastavio živjeti sam sa Bogom i konopljom studirajuci i samo studirajuci, dan – noc, kako bih što pre studij završio. Konoplja se idealno uklapala u moj život, ali ne i ljudska zloba mojih prijatelja i poznanika, zbog kojih sam morao postepeno i ostavljati se konoplje, kako bih ostao u istini, jer nisam smio podleci i slagati, kad me upitaju na primjer o konoplji. Dakle morao sam ostaviti konoplju poradi svoje sigurnosti i istine. Mogu reci da je kad sam ostavio društvo, i sam kad sam konzumirao konoplju, da mi je to bilo idealno, daleko od pokvarenosti, poceo sam se posvecivati prirodi, hodati brdima, i planinama, poljima, šumama, nosajuci pri tome knjige i uceci, redovno nosajuci sveto pismo, obracajuci se Bogu da me zaštiti od zlih ljudi koji mi oduzimaju pravo slobode i mira. Tako sam išao sam sa konopljom, a na kraju sam je morao ostaviti, poradi ljudi, dakle poradi svoje mirne savjesti, morao sam baciti sve, odnosno da izgleda kao da sam bacio, pri cemu laži na mom jeziku nije smjelo biti, i ja sam cinio sve u tom pogledu, da pred svakim budem cist, a Bog zna istinu i dopušta mi dopustivo.
Ja smatram da sam drugu polovinu studija, odnosno dve trecine studija, perfektno studirao, kao nitko od studenata, jer imao sam razlog, bio sam poznavalac duše bilja, poznavao sam biljke u dušu, i živio u svijetu bilja, a ne ljudi. Totalno sam se osamio i živio godinama tako, bio je to svojevrsni i nadmonaški život, i dan danas je. Živio sam za svoje ciljeve.
Što se tice kolicine konoplje koju sam ja uzgajao to nisu bile neke velike kolicine, do kilograma suve mase, dakle maksimum 14 biljaka, razlicitih habitusa. Ima u mojoj prici i drugih stvari, ali to je moja privatna stvar. Ja sam ostavivši društvo, poceo se obracati Bogu za pomoc od brojnih problema uzrokovanih pokvarenim društvom, a ne konopljom. Studirao sam po proplancima i okolnim uzvisinama, po prirodi ucio, uz bilje i životinje, u svoja cetiri zida. Odstranio sam se od društva i javnosti, prestao gledati TV, poceo sam slušati jednu posebnu radio stanicu na kojoj se vrti samo klasicna muzika, i ta muzika me i uvela u novi svijet, Bahovi korali...do Hendla.
Dakle, društvo sam ostavio jer sam ga našao pokvarenim, a meni je trebalo cistine i svježeg vazduha. Divno mi je bilo pušiti i uciti, hodati prirodom. Radi konoplje svoj nauk sam obuhvatao suštinski više nego li itko, a od pokvarenih profesora i nije ocekivati ništa, ali ima i pravih ljudi. Međutim vremenom sam konoplju morao ostaviti, jer sam je osjecao kao svoju slabost, i da to od Boga dolazi i da Bog to traži. Dakle nisam ostavio svoju ''dragu'' zbog ljudi, odnosno pokvarenih ljudi, njih pokvarene sam prevazišao, koji mi oduzimaju pravo slobode i misli. Bog je bio veca ljubav. Boga sam našao. Bolju drogu sam našao, konoplja je bila put do Boga i konoplju sam ostavio.
Konoplja je pridonijela da zavolim prirodu i selo. Konoplja je ta koja covjeku pokazuje suštinu. To je duhovna hrana, koju je Bog stvorio poradi duhovne ugode covjeku, pored materijalne hrane. Ja je licno u životu više nikada ne moram probati, jer sam je i prevazišao, ali smatram da je ona za bolesne duhom lijek. Možda bih i volio je ponovo probati, kao duhovnu blagodat, ali ne u ovakvom neslobodnom i pokvarenom društvu. Možda to sa Bogom i ucinim u nekoj osami, ali ni sa bilo kojim covjekom, jer zlo je jace od covjeka, i ne bira. Inace o konoplji znaju svi, znaju i moji ukucani, oni se posebno nisu ni bunili kad su viđali moje posađene biljke. Kafana je izvor zla. Amerika je izvor zla.
Ja sam dakle našao Boga i Gospodstvo, i završio sam svoje duhovno sazrijevanje. Smatram da postoji mnogo Bogom dano duhovno bilje, ali eto koje je zabranjeno po meni i mom osjecanju istine koja se ne cuje u javnosti, ali koja je u srcu i jasno je da je konoplja zabranjena ne iz razloga što netko brine za ljude, jer to je laž da iko brine za ikoga u ovom svjetu užasa kada milioni umiru od gladi, i kad se sloboda oduzima i ogranicava pravo ljudima na samoopredjeljenje i vlastito mišljenje, vec se ljudi truju navodnim ''strucnim'' zlokobnim mišljenjima, i to stimuliše americko društvo. Stoga konoplja je zabranjena protupravno iz profiterskih interesa pojedinaca u americi i grupacija. Slobodno se može reci da je to najveci priliv americkog budžeta – od prodaje droge. Najveca svjetska trgovina je trgovina drogom i zakljucimo tko najviše zarađuje? Nije li interes zabraniti je svima, samo kako bi odabrani prodavali? – silnici i mocnici.
Koliki je to samo gubitak, koliko je to samo ubijanje ljudskog duha i svijesti. To je Satanski posao. Citav svijet su zatrovali, i nitko ne provjerava, a i tko se usudi reci što nasuprot a da ne osudi sebe kao crnu ovcu? Božje pravo je oduzeto, covjecjim pravom.
Za mene je konoplja Božja i sveta biljka. Možda je i dobro da je zabranjena, možda je ona samo za probrane poput mene, možda ona nije za ološ ulice i slicnih, i kriminalaca na koje blagodetno dejstvo i ne može imati, jer je u korišcenju konoplje najvažnije ustrojstvo covjeka, i njegov stav i moral i casnost. To je pravo društvo, a takvo društvo na zemlji je rijetko. To je društvo Božjih izabranika. Vjerujte mi da samo na takve konoplja djeluje svim srcem i pravo, a od nedozrelog ona ce pokazati nedozrelog i neozbiljnog, ali cak i pokazati nedozrelom da ne bude nedozreo, ukoliko taj isti želi biti covjek. Konoplja, približava covjeka samome sebi i stvara suštinskog covjeka. Tako dobra biljka i treba biti nedostupna pokvarenom naraštaju, ali ipak je dostupna, i cuvajte se i idite putem dobra, i sve svoje slabosti odpustite i budite borci istine i dobra u ovom okruženju nebrojenih iskušenja, i sve vecih utvrđenja. Važno je znati da konoplja samo otvori covjeka, i pokazuje drugima kakav je tko, ako je dakle tko lud, ona ce to pokazati, ali ce i pomagati, odatle izviru loše upotrebe koje govore na štetu konopljinog efekta. Ona je u svojoj biti mirna, povucena, sadržajna, jezgrovita i dovoljna. Ona je cvijece jednog boljeg svijeta, kojeg rijetki prepoznaju, jer rijetki se pašu oružjem istine i pravde. Konoplja je mnogo više, nego li itko to naslucuje, a to se odabranima daje na znanje.
Hvala ti Bože Grade moj, na Tvojim darovima i svemu.
ano.com
Zloupotreba bi predstavljala bilo kakav Vid Odnosa prema necemu što sa sobom ne otkriva i iskorištava ono Pruženo. Godišnja je zarada od droga preko 600 milijardi, te ta zarada nadmašuje cak i trgovinu oružjem i naftu. Cannabis je biljka stvorena s Namjerom i ta namjera proizlazi iz njene Svrhe Postojanja. Ona je kao pružena Ruka kojom primitkom u svoju ruku ostvarujemo protok, Misao, Most i uz njenu pomoc Otkrivamo istinsko znacenje Ljepote Istine. Današnje kapitalno tržište dovodi do fiktivnih i iluzionih stvaranja težnji i zadovoljstava u pojedincu, zamjenjujuci Vjecnu Srecu Postojanja sa trenutnim odsjajem prividnog Ushicenja. Time cinimo velik jaz između svog Duha i Tijela, prihvacajuci nešto trenutno i zamjenjujuci ga sa nama zaboravljenim Vjecitim Savršenstvom Svrsishodnosti.
Jednom kad ostvarimo Korak, idemo dalje, kao što smo se i odlucili na polazak u Bezgranicnost Sebe.
Doce ponovno potreba za prirodnim vlaknima kada vlade svijeta spale nebo sa svojim plinovima, i korejskim nuklearnim bombama, samo treba josh malo cekati
E samo mi u Srbiji trebaju plantaze industrijske konoplje...
Ako se to desi ima ku..biiiip da uzgajim nesto kvalitetno i bez semenki...
Pa sta se vi ljudi onda pitate odkud vam u Vojvodini toliko oprasenih biljki...
Doduse pominje se 1992 pa se nadam da je to malo stagniralo...
JA NISAM DA SE U SRBIJI GAJI INDUSTRIJSKA KONOPLJA
Ovo je moje seljacko misljenje
