Kako uspem da dva puta posaljem isti post,nemam pojma,ebo me kompjuter,neka neko ko to radi skloni jedan....
Evo ovako...Pogodio me Pero Zubac u ~icu,pretpostavljam da znate ko je Pero Zubac.Ma Znate sigurno,ne sumnjam...Mostarske kiae,taj Pero Zubac.
Danas su u mom gradu po
ele ve
eri poezije,i ja kao snimatelj na lokalnoj TV,odem da usnimim malo.Izadje Pero za mikrofon i na kraju svog govora odrecituje svoju pesmu,Mostarske kiae.itao sam pesmu,znam ata je u pitanju,ali kako je to mono zvu
alo iz njegovih usta.Treba znati...Moram da skoknem na Google,pa copy-paste,moram,da ne tra~im sad po knjigama,ovako je jednostavnije,tehnika jbg...
Mostarske kiae
U Mostaru sam voleo neku Svetlanu jedne jeseni,
jao kad bih znao sa kim sada spava,
ne bi joj glava, ne bi joj glava,
jao kad bih znao ko je sada ljubi,
ne bi mu zubi, ne bi mu zubi,
jao kad bih znao ko to u meni bere kajsije
joa nedozrele.
Govorio sam joj ti si deriate, ti si balavica,
sve sam joj govorio.
I plakala je na moje ruke, na moje re
i,
govorio sam joj ti si aneo, ti si avo,
telo ti zdravo ato se pravia svetica,
a padale su svu no neke modre kiae
nad Mostarom.
Nije bilo sunca, nije bilo ptica, ni
eg nije bilo.
Pitala me je imam li brata, ata studiram,
jesam li Hrvat, volim li Rilkea,
sve me je pitala.
Pitala me je da li bih mogao sa svakom tako
sa
uvaj Bo~e,
da li je volim, tiho je pitala,
a padale su nad Mostarom neke modre kiae,
ona je bila raskoano bela u sobnoj tmini
al' nije htela to da
ini,
nije htela il' nije smela,
vrag bi joj znao.
Jesen je, ta mrtva jesen na oknima
njene o
i ptica, njena bedra srna,
imala je mlade~, mlade~ je imala,
ne smem da ka~em,
imala je mlade~, mali ljubi
ast,
ili mi se
ini.
Pitala me je da li sam Hrvat, imam li devojku,
volim li Rilkea - sve me je pitala,
a na oknu su ko bo~ini zvon
ii moga detinjstva
zvonile kapi
i nona pesma tekla tihano niz Donju Mahalu,
Ej, Sulejmana othranila majka.
Ona je prostrla svoje godine po parketu.
Njene su usne bile pune kao zrele breskve,
njene su dojke bile tople ko mali psii.
Govorio sam joj da je glupava, da se pravi va~na,
Svetlana, Svetlana, znaa li ti da je atomski vek,
De Gol, Gagarin i kojeatarije,
sve sam joj govorio,
ona je plakala, ona je plakala.
Vodio sam je po Kujund~iluku, po aa
inicama,
svuda sam je vodio,
u peine je skrivao, na
ardak je nosio,
pod mostovima se igrali ~murke, Neretva ~drebica,
pod starim mostom Crnjanskog joj govorio,
ato je divan, aaputala je, ato je divan.
Kolena joj crtao u vla~nom pesku,
smejala se tako vedro, tako nevino,
ko prvi ljiljani,
u d~amije je vodio, Karaoz-beg mrtav, premrtav
pod teakim turbetom;
na grob `antiev cvee je odnela,
malo plakala, kao i sve ~ene,
svuda sam je vodio.
Sada je ovo leto, sad sam sasvim drugi,
piaem neke pesme,
u jednom listu pola stupca za Peru Zupca
i niata viae,
a padale su svu no nad Mostarom neke
modre kiae,
ona je bila raskoano bela u sobnoj tmini
al' nije htela to da
ini,
nije htela, il' nije smela,
vrag bi joj znao.
Ni ono nebo, ni ono obla
je, ni one krovove,
bledunjavo sunce - izgladnelog de
aka nad Mostarom
ne umem zaboraviti,
ni njenu kosu, njen mali jezik kao jagodu,
njen smeh ato je umeo zaboleti kao kletva;
onu molitvu u kapeli na Bijelom Bregu,
Bog je veliki, govorila je, nad~ivee nas;
ni one teake, modre kiae,
o jesen besplodna, njena jesen...
Govorila je o filmovima, o D~emsu Dinu,
sve je govorila,
malo tu~no, malo pla
ljivo o Karenjini;
govorila je Klajd Grifits ne bi umeo ni
mrava zgaziti,
smejao sam se - on je ubica, ti si dete;
ni one ulice, one prodavce poslednjeg izdanja
"Osloboenja", ni ono gro~e polusvelo
u izlozima ne umem zaboraviti,
onu besplodnu gorku jesen nad
Mostarom,
one kiae,
ljubila me je po cele noi, grlila me
i niata viae, majke mi,
niata drugo nismo.
Posle su opet bila leta, posle su opet bile kiae,
jedno jedino malo pismo iz Ljubljane,
otkuda tamo,
ni ono liae po trotoarima, ni one dane,
ja viae ne mogu, ja viae ne umem
izbrisati.
Piae mi, pita me ata radim, kako ~ivim,
imam li devojku,
da li ikad pomislim na nju, na onu jesen,
na one kiae,
ona je i sad, ka~e, ista, kune se Bogom
potpuno ista,
da joj verujem, da se smejem
davno sam, davno, prokleo Hrista
a i do nje mi baa nije stalo,
klela se, ne klela,
mora se tako, ne vrede la~i.
Govorio sam joj o Ljermontovu, o `agalu,
sve sam joj govorio,
vukla je sa sobom neku staru Cvajgovu knjigu,
itala popodne,
u kosi joj bilo zapretano leto, ~utilo sunca,
malo mora,
prve joj noi i ko~a bila pomalo slana,
ribe zaspale u njenoj krvi;
smejali smo se de
acima ato ska
u
s mosta za cigarete,
smejali se jer nije leto, a oni ska
u - baa su deca,
govorila je: mogu umreti, mogu dobiti upalu plua...
Onda su dolazile njene utnje, duge, preduge,
mogao sam slobodno misliti o svemu,
razbistriti Spinozu,
sate i sate mogao sam komotno gledati
druge,
bacati oblutke dole, niz stenje,
mogao sam sasvim otii nekud, otii daleko,
mogao sam umreti onako sam u njenom krilu,
samlji od sviju,
mogao sam se pretvoriti u pticu, u vodu,
u stenu,
sve sam mogao...
Prste je imala duga
ke, krhke, beskrvne a hitre,
igrali smo se buba-mara i skrivalice,
Svetlana izai, eto te pod stenom,
nisam valjda orav,
nisam ja blesav, hajde, ata se kania,
dobiea batine;
kad je ona tra~ila - mogao sam pobei
u samu reku - naala bi me,
namiriae me, ka~e, odmah,
pozna me dobro.
Nisam joj nikad verovao,
valjda je stalno urila kroz prste.
Volela je kestenje, kupili smo ga po Rondou,
nosila ga u sobu, veaala o kon
ie,
volela je ru~e, one jesenje, ja sam joj donosio,
kad svenu stavljala ih je u neku kutiju.
Pitao sam je ata misli o ovom svetu,
veruje li u komunizam, da li bi se menjala
za Nataau Rostovu, svaata sam je pitao,
ponekad glupo, znam ja to i te kako;
pitao sam je da li bi volela malog sina,
recimo plavog,
skakala je od ushienja - hoe, hoe,
a onda, najednom, padala je u neke tuge
ko mrtvo voe:
ne sme i ne sme, vidi ti njega, kao da je ona
pala s Jupitera,
ko je to, recimo, Zubac Pera, pa da baa on
a ne neko drugi,
taman posla, kao da je on u najmanju ruku
Brando ili takvi.
Govorio sam joj ti si glupa, ti si pametna,
ti si avo, ti si aneo,
sve sam joj govorio.
Niata mi nije verovala.
Vi ste muakarci roeni la~ovi,
vi ste hulje,
svaata je govorila.
A padale su nad Mostarom neke modre kiae...
Stvarno sam voleo tu Svetlanu
jedne jeseni,
jao, kad bih znao sa kim sada spava,
ne bi mu glava, ne bi mu glava,
jao, kad bih znao ko je sada ljubi,
ne bi mu zubi, ne bi mu zubi,
jao, kad bih znao ko to u meni
bere kajsije, joa nedozrele.
ovek izrecituje i ja odem u tri lepe...Vrati me u proalost...Vremenska maaina...Nisam mogao da izdr~im i na putu kui odem u nabavku i srolam buksnu...Sam...Odoh....Slu~io sam vojsku u Mostaru,godinu dana proveo tamo i zavoleo taj grad u koji se na ~alost nikad posle nisam nikad vratio,prelep grad,gledao sam posle na TV-u kako ga neki kreteni ruae.Nabijem ih sve..
Setim se svog prvog koncerta na kojem sam bio,imao sam nekih 8-9 godina,u mom rodnom gradu na stadionu,odveli me roditelji,Zdravko oli a predgrupa Generacija 5.Kao da je ju
e bilo.Bili su sa nama i neki porodi
ni prijatelji sa erkom,iali smo u isti razred,koja ja na pola koncerta po
ela da pla
e i da kuka kako je umorna i gladna i da joj smeta buka i gu~va.Zbog te urke smo otiali ranije kui,nismo do
ekali kraj koncerta i ja besan sutra na putu do akole ukradem jaje iz lokalne prodavnice,
u ukradem jaje,i gadjam je na odmoru.Kako sam bio precizan,ne pogodim nju nego u
iteljicu,koja je u tom momentu izaala napolje,posred glave i naravno dobijem ukor.
Setim se gomile stvari koje su bile zavu
ene negde u dnu ovog mog blesavog mozga,zaboravljene,u pau
ini...Po
ele da naviru uspomene ne mogu da se oduprem.Ali koga to interesuje...Setim se kako je ale na pla~i na moru,ja klinac,mislim da je Split bio,jeo slaninu i luk,sav znojav i masan i kako mu je keva rekla da je ko svinja pa se onda posvadjali...
Setim se kad sam se prvi put potukao...Setim se kad sam u osnovnoj akoli,5-6 razred,na fizi
kom,stajao iza Jelene,radili ve~be za zagrevanje,uski triko,ja je lupim po dupetu,ona po
ne da me vija,kao ljuta,ja be~im,kao strah me je od nje,okliznem se na neku aljaku i padnem i oderem kolena i laktove do krvi...
Naravno da mi se pojavio i Ejupi Kujtim,Albanac,sa kojim sam slu~io vojsku u Mostaru,
ovek imao dvojno dr~avljanstvo,Belgija i Jugoslavija,i dodje dobrovoljno da slu~i vojsku,nije morao,bratstvo-jedinstvo jbg.Bili smo nerazdvojni...`to su njemu slali dobru travu iz Belgije...Gde u ono vreme da nadjea travu,Mostar,vojnici,nema aanse...E njemu poaalju nekoliko puta,ateka Malbora,10 kutija,sve nove neotpakovane,otvaraj jednu po jednu,jedna je puna vutre...Kako je tako upakuju,mamu im njihovu,nemam pojma,celofan na njoj,nov...Godinu dana smo bili zajedno,nikad se viae nisam
uo sa njim,
ak sam zaboravio i kako izgleda,evo sad mi se pojavi pred o
ima mogao bih ga nacrtati....
E,stvarno,koga to interesuje...Hou da ka~em da ...Nemam pojma ata hou da ka~em....Blues u glavi....Kako je
ovek odrecitovao Mostarske kiae.
Ljudi volim ato sam vas pronaaao...Dobri ste...Baa dobri...I Tropico i Vutragenjo i Power i Opa cupa i Natura,Mazar,Venlo,Mrkvica,Nisam ja,ma i 666 999 je dobar :) ,Blade,Casper,Alika,ma ne mogu da nabrajam,svi...
Ali koga to interesuje....
Ovo u sutra da zalepim negde na forum i podelim sa vama,ne mogu viae da sedim ispred monitora,odoh u krevet,da legnem i pustim mozak da radi svoje u tiaini....