Ako ste barem jednom uhvatili sebe da nekontrolisano vi
ete na decu ili partnera zbog neke sitnice, ovaj tekst je za vas. To je pri
a jedne mame kako je uspela da kod sebe promeni ovu loau naviku.
Cenim poruke koje dobijam od svoje dece bilo da su i~vrljane flomasterom na malom par
etu papira ili napisane savraenim rukopisom na papiru na linije. Ali pesma za Dan mama koju sam proalog prolea dobila od svoje najstarije erke me je posebno duboko pogodila.
Prvi stih pesme mi je oduzeo dah pre nego ato su suze potekle mojim licem.
Va~na stvar o mojoj mami je... ona je uvek tu za mene,
ak i kada napravim problem.
Vidite, nije uvek bilo tako.
U sred mog veoma rastrojenog ~ivota, zapo
ela sam jedan nov obi
aj koje se radikalno razlikovao od na
ina na koji sam se do tada ponaaala. Postala sam osoba koja vi
e. To nije bilo
esto, ali je bilo ekstremno kao prenaduvani balon koji iznenada pukne i svi u okru~enju se zato strahovito trgnu.
Pa ata je to bilo u vezi moje dece, koja su tada imala tri i aest godina, zbog
ega sam se gubila? Da li je to bilo insistiranje jedne erke da otr
i po joa tri narukvice i omiljene roze nao
are kada mi ve kasnimo? Da li je to ato je druga pokuaala sama da sipa pahuljice i prosula celu kutiju na sto? Da li to ato je jedna oborila na pod i polomila mog specijalnog staklenog anela poato joj je re
eno da ga ne dira? Da li to ato se druga stoji
ki borila da ne zaspi baa kada su meni bili potrebni mir i tiaina? Da li to ato su se njih dve svaale oko glupih stvari poput koja e prva da izae iz auta ili koja e dobiti najveu kuglu sladoleda?
Da bile su to te stvari normalna huakanja i tipi
ni de
iji problemi i ponaaanja koje su me iritirale do te mere da sam gubila kontrolu.
Ovu re
enicu nije lako napisati. Niti je to lep period mog ~ivota za seanje jer, istinu govorei, mrzela sam sebe u tim trenucima. U ata sam se to pretvorila da mi je trebalo da vi
em na dve dragocene male osobe koje sam volela viae nego sam ~ivot?
Rei u vam u ata sam se pretvorila. U moje distrakcije.
Preterana upotreba telefona, previae zadataka, to-do liste na viae strana i jurnjava za savraenstvom su me iscrpeli. A vikanje na ljude koje sam volela je bila direktna posledica gubitka kontrole koji sam oseala u svom ~ivotu.
Naravno, morala sam negde da puknem. Pukla sam iza zatvorenih vrata u druatvu ljudi koji su mi zna
ili najviae na svetu.
Sve do jednog sudbonosnog dana.
Moja starija erka je siala sa stolice i htela je da dohvati neato kad je slu
ajno prevrnula celu kesu pirin
a na pod. Dok je milion sitnih zrnaca letelo po podu kao kiaa, o
i mog deteta su se ispunile suzama. I tada sam ga videla strah u njenim o
ima dok se spremala za tiraniju svoje majke.
Ona me se plaai, pomislila sam uz najbolnije mogue shvatanje. Moje 6-godianje dete se plaai moje reakcije na svoju nevinu greaku.
Sa dubokim ~aljenjem sam shvatila da nisam majka uz kakvu ~elim da moja deca odrastaju, niti da tako ~elim da ~ivim ostatak ~ivota.
U nedeljama koje su usledile posle te epizode, do~ivela sam slom i prosvetljenje trenutak bolne spoznaje koji me je pokrenuo na hands free put put zaborava svih distrakcija i bavljanje onim ato je stvarno va~no. To je bilo pre tri godine godine laganog odvajanja od preterivanja u upotrebi elektronskih smetala u mom ~ivotu... tri godine oslobaanja od nedosti~nih standarda perfekcije i pritiska druatva da radia sve. Kako sam se oslobaala svojih internih i eksternih distrakcija, bes i stres koji su kuvali u meni su polako nestajali. Sa manje tereta na leima, mogla sam da reagujem na greake moje dece na mnogo smireniji, saoseajniji i razumniji na
in.
Govorila sam stvari poput:To je samo sirup od
okolade. Mo~ea to da obriaea i sto e biti kao nov.
(Umesto da ispustim ogor
en uzdah i prevrnem o
ima.)
Ponudila sam se da dr~im metlu dok ona
isti more cerealija sa poda.
(Umesto da stojim nad njom sa pogledom negodovanja i neopisive dosade.)
Pomogla sam joj da razmisli gde je ostavila svoje nao
are.
(Umesto da je postidim ato je tako neodgovorna.)
A u trenucima kada
ista iscrpeljnost i neprekidno kukanje prete da uzmu najbolje od mene, uaetala sam u kupatilo, zatvorila vrata za sobom i dala sebi malo vremena da diaem i podsetim sebe da su one deca, a deca greae. Baa kao i ja.
Vremenom je strah koji se video u o
ima moje dece kada upadnu u nevolju nestao. I hvala Bogu, postala sam uto
iate u njihovim teakim trenucima, umesto neprijatelj od kog treba da be~e i da se kriju.
Nisam sigurna da bih se setila da piaem o ovoj dubokoj transformaciji da se nije desio incident dok sam zavraavala rukopis za moju knjigu. U tom trenutku sam osetila da mi je ~ivot pretrpan i potreba da vi
em mi je bila na vrh jezika. Privodila sam kraju poslednja poglavlja knjige kada se moj kompjuter zamrzao. Iznenada, izmene na tri cela poglavlja su nestale pred mojim o
ima. Provela sam nekoliko minuta mahnito pokuaavajui da povratim poslednju verziju rukopisa. Kada mi to nije uspelo, konsultovala sam i backup samo da bih otkrila da je i tamo rukopis nestao nekom greakom. Kada sam shvatila da nikada neu povratiti poglavlja na kojima sam radila, htela sam da pla
em, ili joa bolje, htela sam da vriatim od besa.
Ali, nisam mogla jer je bilo vreme da pokupim decu iz akole i odvedem ih na plivanje. Uz veliku uzdr~anost sam mirno zatvorila svoj kompjuter i podsetila sebe da postoje mnogo, ali mnogo gori problemi od ponovnog pisanja ovih poglavlja. Zatim sam rekla sebi da ne postoji apsolutno niata ato bih mogla sada da uradim da bih reaila ovaj problem.
Kada su moja deca uala u kola, odmah su znala da neato nije u redu. `ta nije u redu, mama? pitala su me jednoglasno posle samo kratkog pogleda na moje bledo lice.
Doalo mi je da vrisnem Upravo sam izgubila
etvrtinu moje knjige!
Htela sam da razbijem volan pesnicom jer je sedenje u kolima bilo poslednje mesto na kom sam htela da budem u tom trenutku. }elela sam da idem kui i popravim moju knjigu a ne da vozikam decu na plivanje, cedim mokre kupae kostime,
ealjam izgu~vanu kosu, kuvam ve
eru, sreujem prljavo posue i uspavljujem ih.
Ali umesto toga mirno sam rekla Malo mi je problem da sada pri
am. Izgubila sam deo knjige. I ne ~elim da pri
am o tome jer se oseam loae.
}ao nam je, rekla je starija erka u ime obe. I onda, kao da su znale da mi je trebalo prostora, bile su mirne sve do bazena. Deca i ja smo obavile sve aktivnosti tog dana i, iako sam bila tiaa nego obi
no, nisam vikala i dala sam sve od sebe da se suzdr~im od razmialjanja o knjizi.
Napokon se dan skoro zavraio. Uauakala sam mlau erku u krevet i legla pored starije za uobi
ajeno ve
ernje askanje.
Da li mislia da ea povratiti poglavlja? tiho je pitala moja erka.
I tada sam po
ela da pla
em, ne toliko zbog tri poglavlja, znala sam da mogu ponovo da ih napiaem, moj lom se desio viae zbog umora i frustracije koju podrazumeva pisanje i ureivanje knjige. Bila sam tako blizu kraja. Kako mi je to samo oduzeto iz ruku je bilo veliko razo
aranje.
Na moje iznenaenje, moje dete je pru~ilo ruku i ne~no me pomilovalo po kosi. Izgovorila je ohrabrujue re
i poput Kompjuteri mogu da budu tako frustrirajui i Mogu da pogledam backup i vidim da li mogu da popravim knjigu. I na kraju Mama, ti to mo~ea. Ti si najbolji pisac kog poznajem, i ja u ti pomoi kako god mogu.
Kada sam ja imala problem, ona je bila tu, strpljivo i saoseajno me hrabrila ni ne pomislivai da me udari kada sam ve bila na dnu.
Moje dete ne bi nau
ilo ovaj odgovor pun empatije da sam ja ostala ona osoba koja vi
e. Jer vikanje zatvara komunikaciju, prekida veze, ono
ini da se ljudi razdvajaju, umesto zbli~avaju.
Va~na stvar je....moja mama je uvek tu za mene,
ak i kada napravim problem.
Moje dete je to napisalo o meni, ~eni koja je proala kroz te~ak period na koji nije ponosna, ali iz kog je nau
ila. I u re
ima moje erke vidim nadu i za druge.
Va~no je... da nije kasno da prestanete da vi
ete.
Va~no je... da deca opraataju naro
ito kada vide da osoba koju vole pokuaava da se promeni.
Va~no je... da je ~ivot previae kratak da bismo se nervirali oko prosutih cerealija i zagubljenih cipela.
Va~no je... da bez obzira ata se desilo ju
e, danas je novi dan.
Danas mo~emo odabrati da reagujemo mirno.
I dok to radimo, u
imo decu da mir gradi mostove mostove kojima mo~emo poi kada imamo probleme.
Pro
itajte ovo :)