Svako vrijeme nosi svoje breme,tako i ovo danaanje. S tim se sla~em ;) Talas je tu bit :D
Kud svi turci tu i mali Mujo ;) Tako se pri
a.
No da ne ispadne da crnja
im Barba,(jesam malo...priznajem ) ... oprosti.
Ispri
at u jednu angdotu iz svoga djetinjstva uz upozorenje da je pri
a za one +18.
Rije
je o jednoj tajni.
Ima k tome 40-tak godina mo~da. Jabuke su dozrijele kod moje 'baba Eve'. Dozvolila nam je da ih jedemo.Crvene,so
ne,domaa sorta,ne aprica se. Mada onda nisam imao predod~bu ata zna
i apricano voe.Sjedimo na granama prijatelj i ja,kao u foteljama... jer je vei guat biti gore a ne dole.Ne sjeam se o
emu smo pri
ali.
Al' u tom momentu,mene potjera srat. Ako krenem do baba Evinog vanjskog wc-a,znam da je ljepai od naaega. Ofarban je u svjetlo zeleno i iznutra ima nekih slika povjeaano...neznam hou li stii !. U to doba nismo poznavali wc papir ,nego se dupe brisalo novinama.
Uglavnom,polo~aj mi je bio savraen za posrat se iz kroanje na zemlju,pa sam to iskoristio.Kolegi nije smetalo to ato ja serem iz kroanje a i meni je bilo svejedno. Dje
urlija smo,uglavno se sere usput po livadama,aumama i okolnim destinacijama po kojima lutamo.Uglavnom smo glumili ili indijance ili partizane.No,da se vratim na pri
u ...
Stolica uredna,prava dje
a
ka...potpomognuta sokom iz jabuke...poleti prema dole.Malo gravitacije,malo te~ine ... u dodiru sa tlom tj travom se pretvarala u fino oblikovanu okruglu poveu ljudsku kakicu.
Sli
ilo je neato kao kravska balega na putu.
Toliko smo se tome smijali,da je orila cijala kroanja od jabuke.
Doalo je vrijeme za poret dalje,siemo sa jabuke i kolega se sjeti ne
ega fenomenalnog. Na
ega sam ja odmah pristao ;)
Ubrali smo najljepau jabuku na stablu,poateno je ispolirali ... ma to je bilo neato predivno.
I onda smu tu jabuku prelijepu fino zamo
ili u moju kaku,onako fino poateno. Ostatak kake smo prekrili liaem od jabuke.
I otiali dalje,svojim putem.
Jednog starog dida Ivu nisam volio.Neznam zaato ga nisam volio,ali meni je tada li
io na nekog podmuklaaa. A zamrzio sam ga poslije jedne scene na putu. Pobjegao mu je pas sa lanca. Pas koji je veinu svoga ~ivota proveo zavezan,odvezao se i pobjegao. Gledao sam i sluaao kako ga dida Ivo doziva. Kako mu tepa,kako mu izjavljuje ljubav,kako ga zove da se vrati kui. Pas ga je gledao i u jednom momentu je po
eo da maae repom. I potr
ao u zagrljaj svome dida Ivi :)
Kad je dotr
ao,dida Ivo ga je zavezao za lanac i rekao;
E sad ea vidjeti bogasvoga !!!!
Pred mojim o
imama ga je toliko naudarao,to je bio u~as za gledati.
Baba Eva je neato kopala u svojoj baa
i,sunce pr~i,ona pognuta,joa e malo pa mora bje~ati u kuu ... nailazi dida Ivo.Detalje neznam,al' u jednom momentu su ispod jabuke. I baba Eva ka~e dida Ivi; uzmi Ivo jabuku pa pojedi.
I dida Ivo ugleda jednu prelijepu jabuku na podu,pala sama,savraenstvo.
Onako halapljiv,pokvaren do sr~i,proklet da ne bi mo~da baba Eva prva uhvatila tu jabuku...ruka mu poleti prema jabuki i zgrabi ju. Zgrabio je i za moje govno,dobrano prstima :D
Baba Eva mi kasnije pri
ala,smijala bi se al' nije bio red da se smije :D
Tu tajnu smo
uvali svih ovih godina. Evo ja je sada otkrivam. Pokojni dida Ivo,jebiga...izvini ;)