Emir Kusturica:
"
Ja sam bio uvjeren da u Hercegovini ima kamena napretek. Ovih dana je ustanovljeno da je ta stvar na terenu druk
ija! Tamo fali kamena! Mnogi Hercegovci, bez obzira na to da li je kamen pod vodom ili u nedoiji, prema kamenim tvorevinama gaje intimna osjeanja! Zbog toga ovakvima kao ja, dakle koji ne ~ive na teritoriji Hercegovine, kamen se pri
injava kao fatamorgana. Ima ga, ali i nema! ak su imena tvorevina promijenjena! Ka~ea kula a ono ispada da je kasarna. Nije mala razlika! Onda ka~ea karaula a ono zid zarastao u korov. ovjek bi pomislio da tamo mnogi do~ivljavaju kamen kao majka dijete. Kao krava odoj
e! Kao dio svoga tijela. Iako, kada se trezveno razmisli to je neato drugo.
Porijeklo zabune je u razli
itim do~ivljajima svrhe kamenja. Kada sam jednom pokuaao da kameni most potopljen u trebinjskom jezeru za potrebe tamoanje hidrocentrale, uz pomo drugova, premjestim na kopno, digao se protiv mene slobodoumni narod Hercegovine. Rekli su ne damo mi naa kamen. Moja ideja je bila da je most bolji kada ljudi prelaze preko njega nego kada je pod vodom. Nije pomoglo ato sam i sam iz Hercegovine. Ovaj put se izmeu mene i mojih zemljaka isprije
ila logika. Jer, taj most
ami pod vodom i nema svrhu. Ne damo, ka~u slobodoumni ljudi, neka
ami, mi ga vidimo svakih sedam godina, sedam dana kada se
isti brana, nama je i to dosta! Iako nezavraenog posla bio sam dirnut kako ljubav zna da bude beskrajna. Ni majka ocvale ljepote nije posesivna prema lijepoj keri kao ovi ljudi prema mostu pod vodom. Nema veze ato most nije privatno vlasniatvo! Nije bilo druge nego da se odustane od mosta koji je trebalo, poslije premjeatanja, da spaja Andriev grad preko Rzava sa Viaegradom. Nastavio sam graditeljske pothvate, ali mi je
esto misao bje~ala pod vodu, ka mostu koga zaljubljeni ljudi dr~e potopopljenim. Tjeailo me jedino ato vjerujem da se i most
udio kao i ja.
Sa kamenom je kao i sa jezikom, re
e mi Matija Bekovi. Kada sam ga pitao kako piae svoje pjesme, on mi je odgovorio: Lijepo! Zamisli da aetaa Hercegovinom ili Crnom Gorom! Po vrletima gdje svako malo nailazia na napuatene i poluraspadnute kamene kue ti vratia kamen tamo gdje je nekada stajao. Tako ja piaem!
Tako sam ja napravio drven grad. Drvene kue koje su uhvaene u trenutku raspadanja, demontirane i odnesene, ponovo sklopljene, dobile su u Drvengradu joa jedan ~ivot. Tu sam svaata nau
io. Najviae o drvenim kuama po dinarskim zemljama, ima u bilje~nicama austrijskih apijuna koji su se spremali za Prvi svjetski rat.
Oni su mnogo prije pucnja Gavrila Principa tajnim putevima upadali na naau teritoriju i pomno pratili sve ato e im za rat biti neophodno. Skice naaih staniata, dimenzije drvenih kua i na
in na koji se vajati di~u, to je sve zapisano u knjigama.
Prvi svjetski rat je bio najvee iskuaenje naaeg naroda i njegova najslavnija pobjeda u novijoj istoriji, ali i najvei gubitak. Izgubili smo dva miliona muakih glava. Naaa slavna vojska se izborila sa Austrijom iza koje nije ostalo mnogo. U tadaanjoj Bosni i Hercegovini, uskotra
na pruga, dvije-tri mra
ne upravne zgrade u Sarajevu i nekolicina karaula koja su nas kao vampirske utvrde podsjeale na okupaciju i najvee ljudske gubitke. Niata Austrija nije izgradila ato je zavrijedilo zaatitu. Niata kao most na Drini koga je, na kraju, zaatitio Unesko!
Pratei ideju Matije Bekovia i na
in na koji on piae svoju poeziju, ja sam odlu
io da izgradim Andriev grad. Iako se ovaj postupak razlikuje od njegovih pjesama. Ovdje se kamen vraa tamo gdje nikada nije bio. Ipak, mogao je da bude ili je bio u literaturi Ive Andria! Viae razloga je uslovilo ovaj projekat koji e 28. juna do~ivjeti svoju prvu proslavu! Prva polovina grada je gotova i tada e biti otkriven spomenik Ivi Andriu. Istorijska pojava Milorada Dodika je omoguila
itav projekat, ali i moje uvjerenje da je Andri jedan od najveih pisaca svijeta i istina da su njegovi romani jednako va~ni kao Rat i mir, Maestro i Margarita, Budenbrokovi! Li
ni razlozi za ovu akciju nisu pokrenuti samo onom porukom koju smo dobili kada je jula 1991. bistu nobelovca macolom sruaio Murat `abanovi i zbog toga ato, kasnije, nikome nije palo na um da obnovi tu bistu!
ega sve ne ~elim da se odreknem, pitao sam se dok se svijet mijenjao posljednjih dvadeset godina?! Nisam ~elio ali ni mogao da se odreknem vlastitog djetinjstva. Roen sam deset koraka od stopa Gavrila Principa i kao petogodianji dje
ak najmanje sto puta pucao iz nevidljivog piatolja u zamialjenog cara, navijao sam u koaarci za Mladu Bosnu i Davorina Popovia. Kada sam u gimnaziji otkrivao Ivu Andria njegova umjetnost me o
arala, ali je njegova pripadnost oslobodila
koj organizaciji Mlada Bosna kod mene probudila uzviaena osjeanja!
Danas, mnogo godina kasnije, niata se nije promjenilo. Dapa
e, grad kojeg gradim je ishodiate svih mojih umjetni
kih djelovanja, ali i ideje odbrane mog djetinjstva!
Ako je naa nobelovac bio
lan Mlade Bosne i robijao zbog te pripadnosti, a Gavrilo nije pucao u cara u Be
u nego na okupiranoj teritoriji, i ako u mom rodnom gradu danas Principov most zovu Ferdinandov, a stope viae nisu tamo gdje su bile, sve se tu promjenilo. Neko hoe da promijeni moju istoriju, poniati moja uvjerenja?! Utoliko je Andri povezao mnoge stvari iz moga, ali i naaih ~ivota. Izmeu ostalog i sudbinu Trebinja, gdje su austrijski vojnici potr
ali iz karaula koje danaanji Trebinjci
uvaju i usred grada potjerali najuglednije graane. U
inili su to kao odmazdu za atentat na Ferdinanda. Pod krovove tog grada ugraujemo motive koji e biti i sudbinska odbrana naaeg naroda! U
inilo mi se da je bolje kamenu sa raspale karaule da bude na vratima grada naaeg nobelovca i svojom patinom uljepaa atmosferu u kojoj e boraviti velikani muzike, filma, filozofije, ali i obi
ni graani?!
Ali, tu je izgleda greaka. Nisam shvatio da je stanje stvari u naaem narodu takvo da se i raspale karaule nazivaju spomenicima kulture!? Iako zvani
ne institucije tvrde obrnuto. U slu
aju ove o kojoj je rije
radi se o jednom zidu poato su upravo neki od ovih demostranata godinama odvla
ili kamen sebi za vlastite poslove!? Sigurno je da ovdje nije bilo ljubavi kao kod onog potopljenog mosta. Ako ljudi vjeruju da je mostu bolje pod vodom, pa makar i nevidljiv on je njihov, onda je pitanje zaato bi isti ljudi vjerovali da pod krov Andrievog grada treba smjestiti sve one motive koji, nema sumnje, brane budunost njihove djece?! Na tom skupu koji je obilje~io po
etak izborne kampanje u Republici Srpskoj, gdje je slobodoumni svijet stao u odbranu istorijskih vrijednosti,
itaj zida, okupili su se stanovnici Trebinja kojima smeta odluka na
elnika uka da Andrievom gradu pokloni kamen sa kule. Jedan od njih nas je posjetio na dugogodianju dostavlja
ku tradiciju koja je uvijek postojala u naaem narodu i stajala naspram juna
kih djela. Taj
ovjek je rekao: Brao Hercegovci, najbolje je da mi obavjestimo austrijsku ambasadu o ovom vandalskom aktu.
Kada 2014. godine kroz Trijumfalnu kapiju u Parizu budu marairale pobjedni
ke vojske iz Prvog svjetskog rata, bie otvoren Andriev grad kao jedinstvena kulturna utvrda. Tada e u Parizu marairati i srpska po
asna
eta, uz njih e biti sjene naaih boraca koji su zajedno sa saveznicima 1914. tukli najveu silu svijeta, a u hladovini politi
ke scene Hercegovine, i tada e, kao i danas, tamoanji politi
ari braniti vampirske graevine austrijskih kasarni i ako im zatreba nazvae ih kulturnim spomenicima!
Volio bih da me vrijeme demantuje, ali aanse za obrt su mraave. Obeanje na
elnika opatine Trebinje da e on li
no i njegova opatina tim kamenom pomoi izgradnju Andrievog grada ve je do~ivjela krah. Pod pritiskom i politi
kih rivala i straha da ne izgubi izbornu trku sa suparnicima on je popustio. `ta god sada pri
ao on zna ata je meni obeao. A ja mu to neu ponavljati. Nadam se da se nee ponaaati kao veina opatinskih politi
ara koji svoje odluke uglavnom donose pod pritiskom male ili velike nu~de!
P. S.
Ako se ova situacija bude dramatizovala, komplikovala, ja pristajem da pregovaram o naknadi za kamen sa austrijskim generalatabom direktno, nikako sa
uvarima raspale monarhije."