Ima san niz problema s ovogodišnjon travurinon, inače prvi put sadin pa se nisan dugo zamara ishodon. Puno san in vremena da i ipak san se trudija sa izađu kakve-takve. Na sajtu su mi bili neprijatelji jazavac i tuča te san jedinu nadu ima u onoj koja mi je bila doma, na teračici. Pošto je bila slabog rasta i namjerno netretirana nikakvin dodacima, dočeka san prvu mršavu, ali moju žetvu.
Napravija san joj idealne uvjete: kartonska kutija, sa otvorima, ona unutra obišena, lejuja. Materijala malo, al gazdu veseli. Mislija san se o mistu di ću kutiju stavit radi mirisa i odabra san šupu, prozračnu.
Nakon pet dana dolazin vidit kakva je, spuštan kutiju kad ono nešto se unutra kotrlja. Šta bi moglo ovo bit, ona visi, da nisu sjemenke otpale, nije ih niti bilo, a i to je teško moguće, šta li je. Dižen poklopac, palin lampadinu, kad ono mišja govna na dnu, a cvitovi izideni 90 %......
Ubilo me, streljalo me u pojam, zamalo nisan zaplaka. Kad san doša sebi, gledan pažljivije, kad kurvin sin probija kutiju u dnu i nauživa se.
Nakon svih peripetija, konačan kraj od miša. Sve mi se zgadilo i sve san bacija. Mislija san imat za pet dobrih truba, al ni za to neman, uz sav trud. :tuzan
