sale dobro zbori...
u počecima vam padaju take stvari napamet, no kasnije ako skopčate kako se outdoor igra, nemate takih ideja...
jezik za zubima je najbitnija stvar a po meni nemaju svi uvjete za outdoor....ja živim na selu pa nije lako, a divljina oko mene, e sad u takvim slučajevima ili se ide na gerilu ili na indoor...
tehnologijom pratiti nasad je više šanse samo da bubnete...
oslanjati se samo na jedan nasad je također riskantno, znači nek je 2 mjesta....
mnogi počnu outdoor na mjestu koji za to nije pa svojim prisutstvom otkriju sami sebe...
za out je najbitnije, zaista najbitnije, da je nepristupačan, i ako ga obilazite da imate jebačku spiku i paravan...gljive, pčele, kukci, gmazovi, ptice, popraćeno slikama na mobu i sl...ja sam zainteresiran za prirodu pa slikam svaku pizdariju npr....ako ste potkovani podacima i spikom o tom što vam je paravan, još možete gljivara posramit spikom o nekoj gljivi...:)...npr. ja na šumare navalio što sjeku na način kako sjeku, da neznaju što rade u cijelom konceptu šume, da mi prirodne medikamente uništavaju za pčele...da se tu na mozak napast odma, svi se povlače...
ako nađete dobar sajt, znači da ćete svaki tjedan ako idete morati imati jebačku muku da dođete do njega kroz vegetaciju, ta vam muka garantira i uspjeh vašeg bilja radi vlage...
čim je vega jaka znači nemate šta zaljevat, nema opreme u torbi za grow, u slučaju zaustavljanja nemate s growanjem veze...
neznam dali su sva stara iskustva i dnevnici prebačeni, no vjerujem da u arivama imamo slučajeva da plačeš...
po meni je tehnologija u ovoj igri totalna greška, i sam sam napočetku imao kojekakve ideje...
protiv divljači i prirodnih elemenata se educiratje na ubari, ima starih načina, indijanskih, seljačkih...
svaki najmanji znak, opušak, špagica koja nije trula, vrečica, čep, sve to odmah privlači, pa bi ja rekao da je outdoor kao i kung-fu, dubokim promišljanjem, vježbom, upornošću i pedantnošću, može se doći do "zelenog" pojasa, i to pravog pojasa bez tehnologije...
outdoor je umjeće...
