Živi organizmi prouzrokovači bolesti i simptomi koje najčešce i izazivaju

Hempatia Soma iGrow Hemps garden
Status
Zatvorena za pisanje odgovora.

Jelen

Aktivan Član
13.12.2010
85
8
0
43
S obzirom da je forum prerastao informisanje o uzgoju samo drage nam biljke i radi zahvalnosti zbog znanja koje sam stekao na njemu, evo malo informacija koje ja iskopah.
Vutra org, HVALA!


ProuzrokovačI bolesti mogu biti živi, biotski I neživi, abiotski. Živi prouzrokivači bolesti (patogeni) pripadaju pripadaju istim grupama organizama koje izazivaju bolesti ljudi I životinja. Medjutim, skoro ni jedan patogen ne može da zarazi I jedne I druge, I biljke I životinje. Da bi mogao da izazove bolest, biljni patogen mora daposeduje sposobnost da brzo raste I razmnožava seu ili na oboleloj biljci I da može lako da se širi I prenosi sa zaražene na zdravu biljku. U fitopatogene organizme- žive prourokivače bolesti se ubrajaju: gljive, bakterije, virusi, viroidi, fitoplazme I parazitne cvetnice.
Živi prouzrokovači bolesti se medjusobno razlikuju po izgledu I obliku, odnosno morfologiji, načinu reprodukcije I po svojoj sposobnosti da izazovu bolest. Zbog tog, ukoliko živi organizam ostvari infekciju, odnosno zarazi biljku, u zavisnosti od njegovih karakteristika I togakojoj grupi organizama pripada, različiti tipovi simptoma I različiti intenzitet bolesti će se javiti. Različite grupe patogena često izazivaju simptome karakteristične za tu grupu. Simptomi mogu biti praćeni I znacima prisustva koji jasno upućuju na grupu, kojoj pathogen pripada. Na primer, I gljive I bakterije mogu na listu da izazovu pegavost, ali pege vrlo često potpuno drugačije izgledaju I praćene su različitimznacimaprisustva. Poznavanje osobina patogena I simptoma koje izazivaju, može da uputi na to koji pathogen bi mogao biti odgovoran zaodređenu bolest. Kad su pouzdane, ovakve pretpostavke čine sledeće korake u dijagnozi jednostavnijim.

GLJIVE
Gljive su od davnina poznate kao prouzrokivači bolesti. Godinama su smatrane delom biljnog carstva I često nazivane “nižim biljkama”. Početkom devedesetih godina klasifikacija gljiva je prošla velike promene. Zahvaljujući primeni močlekularnih metoda bolje su proučeni odnosi I genetička srodnost u okviru u okviru ove fenotipske raznolike grupe organizama. Od tada su pripadnici ove grupe gljiva svrstani u tri carstva: carstvopravih gljiva- Fungi I carstva pseudogljiva; Protozoa I Chromista (Protista).osnovne razlike medju ovim carstvima, posmatrajući vrste od značaja u izazivanju bolesti, su u sastavu ćeliskog zida I vegetativnog tela. Bez obzira na to, vrlo često kada se govori o “gljivama” misli se I napseudo gljive.
Gljive izazivaju oko 75% biljnih bolesti. One su eukariotski (imaju diferencirano jedro) mikroorganizmi čije je telo u većini slučajeva končasto (hife). U biljku prodiru kroz prirodne otvore, povrede ili direktno kroz nepovredjeno tkivo. Do danas je poznato preko 100.000 vrsta gljiva. Mnoge su strogo saprofiti, što znači da se hrane isključivo mrtvom organskom materijom, kao što je uginulo lišće ili pokošena trava. Saprofiti ne napadaju žive biljke. Mnoge pečurke se ubrajaju u ovu kategoriju kao I mnogobrojne “nevidljive” gljive, koje žive u zemljištu. Saprofiti su veoma značajni sa ekološke tačke. Samo se može zamisliti kakav bi svet bio da saprofiti ne razlažu uginule biljne I životinjske ostatke. Još jedna od njihovih višestrukih koristi je proizvodnja antibiotika.
Oko 100 vrsta gljiva izaziva bolesti čoveka I životinja, uglavnomnapadajući kožu. Međutim, više od 10.000 vrsta gljiva izaziva bolesti biljaka. Svaka biljka može biti napadnuta nekom od vrsta gljiva. Isto tako, svaka vrsta fitopatogenih gljiva može napasti jednu ili više vrsta biljaka. Fitopatogene gljive su specijalizovane da hranu koriste direkto iz živog organizma. Takav način ishrane nazivamo parazitskim (paraziti). Ukoliko gljiva ili drugi organizam koriste hranljive materije isključivo izživog tkiva onda pripadaju grupi obligatnih parazita (biotrofi). Prouzrokivači rđe I pepelnice su obligatni paraziti. Gljive mogu biti fakultativni paraziti što znači da se u suštini hrane saprofitski, ali pod određenim uslovima mogu biti paraziti. S druge strane, gljive mogu biti fakultativni sprofiti. Takve vrste se uglavnom hrane parazitski, ali pod određenim uslovima mogu koristiti mrtvu organsku materiju.

NAJOSNOVNIJE O GLJIVAMA:
MORFOLOGIJA: Telo tipične gljive izgrađeno je od hifa čiji splet čini miceliju. Oblik, veličina I boja spora I karakteristična tvorevina na ili u kojima se formira su osnovna identifikacija.
REPRODUKCIJA: Formiraju spore bespolno (mitozom) I polno (mejozom). Spore mogu da se formiraju na miceliji ili u specijalnim plodonosnim telima (sporokarpi).formiraju miceliske tvorevine (srastanjem hifa). Žive na ili u biljkama u ćeliji ili međućeliskom prostoru.
ODRŽAVANJE I ŠIRENJE: Trajne spore mogu dugo da se održe u biljnim ostacima, zemljištu, vektorima, semenu I u višegodišnjim domaćinima. Lako serasejavaju vetrom, vodom, oruđem ili insektima.
SIMPTOMI KOJE IZAZIVAJU: Na obolelim biljkama mogu da se jave pegavost, antraknoza (udubljenja koja sepovećavaju I udubljuju), plamenjača, hloroza,uvelost, nekroza delovabiljke, trulež korena I prizemnog dela stable, rak.
ZNACI PRISUSTVA PATOGENA: Spore I/ili micelija prisutni na licu ili naličiju lista I zaraženim delovima biljke su znaci prisustva gljiva.


BAKTERIJE
Bakterije su jednoćelijski prokariotski organizmi (nemaju izdvojeno jedro). Hranljive materije koriste iz živih Ili mrtvih tkiva. Nijedna od fitopatogenih baktrija do sada poznatih nije obligatni parazit. Fitopatogene bakterije su štapićastog oblika. U biljne ćelije prodiru kroz otvore (stome himatode, nektarske žlezde) ili kroz rane I povrede koje na biljkama prave insekti, ili koje nastaju mehaničkim povredama. Bakterije izazivaju oko 11% bolesti biljaka, kada su u pitanju bolesti izazvane biotskim faktorima.

NAJOSNOVNIJE O BAKTERIJAMA:
MORFOLOGIJA: Bakterije su sitni jednoćeliski prokariotski organizmi
REPRODUKCIJA: Razmnožavaju se prostom ćeliskom deobom. U biljci nastanjuju međućeliski proctor I sprovodne sudove. Fitopatogene bakterije su asporogene.
ODRŽAVANJE I ŠIRENJE: održavaju se ubiljkama, semenu, sadnom materijalu, biljnim ostacima, vektorima, zemljištu I na poljoprivrednom alatu. Šire se lako vodom, oruđem ili insektima
SIMPTOMI KOJE IZAZIVAJU: Na obolelim biljkama mogu da seuoče lisna pegavost, nekroza listova, vlažna trulež, uvelost, prisustvo izraslina I tumora, krastavost, bakterioyni tumor.
ZNACI PRISUSTVA PATOGENA: Prisustvo bakteriskog eksudata na zaraženom tkivu je znak prisustva bakterije.


VIRUSI
Virusi su izuzetno sitni organizmi izgradjeni od nukleinske kiseline (DNK ili RNK) okružene proteinskim omotačem. Virusi se umnožavaju živoj ćeliji I sposobni su dapreuzmu komandu nad metaboličkim procesimau ćeliji, radi stvaranja novih virusnih čestica. Zbog sitnih dimenzijai biologije viruse je oduvek bilo teško identifikovati. Simptomi koje izazivaju upućuju na korisne zaključke, ali oni ipak nisu čvrst dokaz o kojem je tačno virusu reč. Virusi u biljku prodiru kroz fine povrede. Način prenošenja I unošenja u biljku je specifičan I mnogo zavisi od same vrste virusa. Neke viruse npr. unose u biljku vaši dokse ishranjuju, dok drugi se prenose mehanički, sokom zaražene biljke. Virusi mogu da se prenose: vektorima- insektima grinjama, gljivama, nematodama; semenom- neposredno ispod povrsine ili u semenu; mehanički- sokom zaraženih biljaka na rukama, oruđem, ili dodirom zaražene I zdrave biljke, vegetativno- dobijenim sadnim materijalom.

NAJVAŽNIJE O VIRUSIMA:
MORFOLOGIJA: Virusi su subatomske čestice, koje sesastoje od nukleinske kiseline(DNK ili RNK) I proteinskog omotača-
REPRODUKCIJA: Virusi su obligatni paraziti, koji preuzimaju kontrolu nad metaboličkim preocesima u ćeliji domaćina, radi stvaranja novih čestica (viriona).
ODRŽAVANJE I ŠIRENJE: Održavaju se u živim biljkama, semenu , sadnom materijalu I vektorima. Prenose se vektorima ili mehanički.
SIMPTOMI KOJE IZAZIVAJU: Na biljkama se javljaju: zaostajanje u porastu (zakržljalost I deformacija tkiva), promene u boji listova (mozaik, šarenilo, prstenasto prošaravanje).
ZNACI PRISUSTVA PATOGENA: Virusne čestice moguda se vide elektronskim mikroskopom.





VIROIDI
Viroidi su deo genetičkog materijalakoji, za razliku od virusa nema proteinski omotač. U zaraženoj biljci viroidi menjaju metabolizam ćelije u smeru stvaranja novih viroida. Šire se vegetativno razmnoženim sadnim materijalom.

NAJOSNOVNIJE O VIROIDIMA:
MORFOLOGIJA: Viroidi su subatomske čestice koje se sastoje od nukleinske kiseline, a ne poseduju proteinski omotač.
REPRODUKCIJA: Viroidi su RNK malih molekulskih masa koje preuzimaju kontrolu nad metaboličkim procesima u ćeliji domaćina, radi stvaranja novih čestica-
ODRŽAVANJE I ŠIRENJE: Održavaju seu živim biljkam, posebnovišegodišnjim, sadnom materijali, vektorima. Prenose se vegetativno razmnoženim sadnim materijalom.
SIMPTOMI KOJE IZAZIVAJU: Na obolelim biljkama mogu da se uoče: žutica, mozaik, prugavost, nekroza, deformacije cveta, zaostajanje u porastu.
ZNACI PRISUSTVA PATOGENA: Čestice viroida mogu da se vide elektronskim mikroskopom.


FITOPLAZME:
Fitoplazme (ranije nazivane m”mikroplazmama slični organizmi”) su slične bakterijama ali nemaju ćeliski zid. Razmnožavaju se kao bakterije I najčešće nastanjuju floem zaražene biljke.

NAJOSNOVNIJE O FITOPLAZMAMA
MORFOLOGIJA: fitoplazme su prokariotski, pleomorfni mikroorganizmi, bez ćeliskog zida.
REPRODUKCIJA: Prostom ćeliskom deobom se razmnožavaju, nastanjuju floem.
ODRŽAVANJE I ŠIRENJE: Održavaju se u višegodišnjim biljkama I one su osnovni izvor zaraze. Prenose ih razne vrste cicada.
SIMPTOMI KOJE IZAZIVAJU: Na obolelim biljkama se javljaju zaostalost u porastu, hloroza, crvenilo, deformacija cvetova, nekroza.
ZNACI PRISUSTVA PATOGENA: Fitoplazme mogu jedino da se vide elektronskim mikroskopom u telu domaćina.

Nastaviće se....
 
  • Sviđa mi se
Reactions: HazeSeeker
Status
Zatvorena za pisanje odgovora.