za život najbolje reć da j jednostavno j.ebeno dobar:icon_lol: a i sama činjecica da smo rođeni i da Postojimo je već neopisiv dar koji nam je pružen

naravno, ako opet većina kaže za svoj život da im nije savršen, dobar, kvalitetan ili bilo šta da se oni osjećaju spokojni oko tog pitanja kod njih samih sa Sobom, onda jebiga...nažalost s.ranja su uvijek više zaokupljala pozornost čovjeka:icon_lol::vb_whip: da ti život bude dobar, moraš bit načisto s njime... tako i onako, probleme ljudi stvaraju, a ne obratno

sve je borba, inače bi stvari bile tako, u najmanju ruku, dosadne
A sad, pojam "savršenosti"...eh, ne moramo se sad "kačit" ok terminologije...u osnovnom, svi dijelimo neke temelje, a i što uopće svaka riječ "znači"? da ne kažem, da doseg savršenstva nikada niti ne može dotaknuti

tako da samo pitanje, da li čovjek uživa u životu, u podarenosti koja mu je pružena, da li je uživaoc samog trenutka kojim odiše, dal se napaja izvorom svoga postojana i razloga, dal se divi samoj magičnosti svega što Jest i što imamu tu čast pripadati nečemu što nam je pruženo i u nama samima da voljno i uzmemo poput kraljeva i ostvarimo Sebe u potpunosti beskrajnih visina, čisto ovisi o samom pojedincu i njegovoj volji da učini ono što duboko svi u Sebi osjećamo, ali zanemarujemo...
Da ima 4. opcija u anketi, odabrao bi odgovor da je pojam savršenstva za život pre pre malen

majke mi, kad pogledaš kakva je to stvar, dođe čovjeku da zaplače

))):icon_lol: