Što je EGO?

Hempatia Soma iGrow Hemps garden
03.07.2009
1.740
2.317
188
Riječ Ego se koristi svugdje oko nas a da u biti i ne znamo točno značenje iste. Što je Ego? Dal svi imamo ego? Kako se ego manifestira na nas i okolinu? Dal Ego treba uništiti, prigrliti ili ga samo prihvatiti?

Tko ga to želi uništiti, priglrilit ili prihvatiti?

Donosim par tekstova sa raznih portala, pa tko voli nek izvoli :)


Ego, ili Iluzorno ja, je veo koji prekriva naše sebstvo, naše istinsko ja. Mi nismo ego. Ego je varka koju su stvorili naši roditelji, društvo, okolina, sustav, … Kada smo se rodili, imali smo svoje autentično sebstvo, no tada smo uz pomoć roditelja, rodbine, bližnjih, društva, sustava, počeli stvarati lažno sebstvo. Da smo kršćanin, katolik, grješnik, bogati, siromašni, dobri, loši, poslušni, neposlušni, sposobni, nesposobni, lijepi, ružni, … stvarali su lažnu sliku o nama, a mi smo je sa vremenom prihvaćali kao istinu, i tako gradili Ego, iluzorno ja, lažnu sliku o samome sebi i prihvaćali je kao sebe, ono što jesmo. Dali su nam ime, oko imena stvorili ambicije i usmjerenost. Roditelji su nam usadili vlastita uvjerenja, vjerovanja. Bližnji su nam usadili vlastita uvjerenja, vjerovanja, baš kao okolina i kompletno društvo, sustav.
Malo pomalo na našem egu radilo se putem škole, crkve, koledža, sveučilišta, medija, … i tako sve dok ne zaboravimo svoje nevino čisto biće, istinsko ja, i poistovjetimo se sa iluzornim ja, egom (demonom). Ego ima sve želje, ambicije, potrebe da uvijek bude u pravu, na vrhu svega. Ego nikada ne dopušta da bar na tren ugledamo vlastito autentično sebstvo, istinsko ja, slobodu i ljubav koja jesmo, već proizvodi nevolje, patnju, sukobe, razočarenja, strah, želju za kontrolom, moći, posjedovanjem, … kako bi nas držao što dalje od nas samih.
Traženje istine treba početi upravo s te točke: odbacivanjem svega u što vjerujete da jeste, što su vam bližnji, društvo, okolina, rekli da jeste. Vi to niste, jer nitko ne zna tko mi zapravo jesmo, osim nas samih. Ne znaju to ni naši roditelji, bližnji, prijatelji, partner, učitelji, svećenici, društvo, … isto kao što ni mi ne znamo tko su oni, to mogu znati samo oni sami. Sve što drugi govore o nama, pogrešno je. Odbacimo to, napustimo ego. Odbacivanjem ega, odnosno uvjerenja, vjerovanja, strahova i laži o nama samima koje čine ego, otkrit ćemo vlastito biće, istinsko sebstvo, istinsko ja, sreću, slobodu, bezuvjetnu ljubav koja jesmo.
Djeca se ne rađaju s egom. Ego je proizvod bližnjih, društva, religije, kulture… Ego je izvor svih problema, ratova, sukoba, nasilja, ljubomore, strahova, patnje. Ego teži za uspjehom, dokazivanjem, da bude u pravu, neprestano se uspoređujući sa drugima i želi imati sve, kada mu u tome ne uspijeva, vrijeđa se. Netko je ljepši od vas i to vas vrijeđa. Netko je bogatiji od vas i to vas vrijeđa. Netko je pametniji od vas i to vas vrijeđa, bezbroj stvari vas vrijeđa a vi to ni ne znate. Ali ne vrijeđaju vas zapravo stvari, već ego, vi ste uvrijeđeni zbog ega. Za ego je sve natjecanje, dokazivanje, igra. Cijelo čovječanstvo danas igra igre, to je jedna opća olimpijada koja traje na cijelom svijetu, već tisućama godina. [SIZE=small]Pojedinac se bori za svoj put prema gore, a svi ostali povlače ga prema dolje, jer na vrhu ima mjesta samo za jednoga. To je natjecanje demona, ega, i ono vam postaje tako važno da posve zaboravljate da je društvo, vaši učitelji, usadili u vas taj ego. Od dječjeg vrtića do sveučilišta, što svi oni rade? Svi jačaju vaš ego. Sve više akademskih titula dodaje se vašem imenu i vi se počinjete osjećati sve većim. Ego je najveća laž koju ste prihvatili kao istinu.[/SIZE]
Kad bi svatko postao svjestan stanja bez ega, sva ova olimpijada koja se održava na cijelom svijetu, jednostavno bi se zaustavila. Nitko se ne bi želio popeti na vrh, svi bi uživali i veselili se ondje gdje jesu. Ego vas prisiljava da čekate. Veselit ćete se sutra kad uspijete. Danas, naravno, morate patiti, morate se žrtvovati. Želite li uspjeti sutra, danas se morate žrtvovati. Morate zaslužiti uspjeh i zbog toga radite sve vrste gimnastike. A u pitanju je samo malo vremena u kojem treba trpjeti, a tada nastaje veselje.
Ali to sutra nikako da dođe. Ono nikad nije ni došlo. Sutra jednostavno znači ono što nikad ne dolazi. Sutra je prekrasna strategija koja vas održava u patnji. Ego se ne može veseliti u sadašnjosti. On ne može postojati u sadašnjosti, već postoji samo u budućnosti i u prošlosti – u onom što više ne postoji, ili što još ne postoji. Prošlosti više nema, budućnosti još nema, ni jedna ni druga ne postoje. Ego može postojati samo s onim što ne postoji, jer on je sam nepostojeći. U sadašnjosti, u jednom čistom trenutku, nećete pronaći ego u sebi, već samo tihu radost, tiho i čisto ništa.

Budući da je ego laž, iluzija koju smo prihvatili kao stvarnost, postoje trenuci kad smo bez njega. On može postojati samo ako ga podržavate. Iluzije, laži je potrebno snažno podržavanje novim iluzijama, lažima kako bi opstale. Istini ono nije potrebno, u tome leži ljepota istine. Ali laži, iluziji? Morate je stalno stvarati da je tu i tamo potaknete, jer ona neprestano tone. Dok je uspijete potaknuti na jednoj strani, ona potone na drugoj.
I to je ono što ljudi čine cijeli život, pokušavaju učiniti da iluzija, laž izgleda kao istina. Kad imate više novca, imate i veći ego, nešto čvršći od ega siromašna čovjeka. Ego siromašna čovjeka je tanak, on si ne može priuštiti veći ego. Ako postanete predsjednik vlade ili predsjednik države, vaš će se ego napuhati do krajnjih granica. Tada više ne hodate po zemlji.
Cijeli naš život, potraga za novcem, moć, ugled, ovo i ono, sve to nije ništa drugo nego potraga za novim uporištem, potraga za novom zaštitom, da biste nekako zadržali iluziju, laž. A sve vrijeme znate da smrt dolazi. Sve što učinite, smrt će uništiti. A ipak se čovjek i dalje nada, protiv svih nada on gaji nadu: možda svi umru, osim mene.
Na neki način to je istina. Uvijek ste vidjeli da drugi ljudi umiru, nikad niste vidjeli sebe da umirete. Zato to izgleda istinito i logično. Ovaj čovjek umre, onaj čovjek umre, a vi nikad ne umirete. Vi ste uvijek tu da ih žalite, vi uvijek idete s njima na groblje da se oprostite od njih, a tada opet pođete kući.
Ne dajte se zavarati time jer svi su ti ljudi isto radili. A nitko nije izuzetak. Smrt dođe i uništi svu laž, iluziju vašeg uma, vašeg ugleda. Smrt dođe i jednostavno izbriše sve. Štogod učinimo sa svojim životom nije ništa drugo nego pisanje na vodi, čak nije ni pisanje na pijesku, nego na vodi. Niste još ništa ni napisali, a već je svega nestalo. Ne uspijete to ni pročitati. Prije nego pročitate, svega nestane.
Ali mi i dalje gradimo kule u zraku. Budući da su one iluzija, temeljene na lažima, potrebno ih je stalno održavati, stalno se truditi, danju i noću. A nitko ne može paziti na to dvadeset četiri sata dnevno.
I zato katkad, unatoč vama, jave se trenuci kad na čas ugledate stvarnost bez ega koji funkcionira kao prepreka. Zapamtite da unatoč paravana ega kojim se kriju prave namjere, unatoč vama, ti trenuci ipak postoje. Svatko ih jednom doživi. Na primjer, svake noći kad zapadnete u dubok san, san je tako dubok da ne možete čak ni sanjati, tada ego nije više vaš temelj, sve su njegove funkcije nestale. Dubok san bez snova vrsta je male smrti.
U snu bez snova ego posve nestaje, jer kad nema razmišljanja ni snova, kako možete održati iluziju? Ali spavanje bez snova traje tek kratko vrijeme. U osam sati zdravog sna, ono ne traje više od dva sata. A sama ta dva sata vas revitaliziraju. Doživite li ta dva sata duboka spavanja bez snova, ujutro ćete se probuditi kao novi, svježi, oživjeli. Život ponovno postaje uzbudljiv, dan se čini kao dar. Sve izgleda kao novo jer ste vi novi. I sve se čini prekrasnim, jer ste vi u prekrasnom prostoru.
Sto se dogodilo u ta dva sata kad ste zapali u dubok san
- u ono što Patahjali i joga zovu suuupti, spavanje bez snova? Ego je nestao. A nestajanje ega vas je revitaliziralo, pomladilo. Nestankom ega, premda u dubokom stanju bez svijesti, doživjeli ste Boga. Patanjali kaže da nema razlike između spavanja bez snova – suuupti i krajnjeg stanja stopljenosti s Apsolutom – samadhi. Nema mnogo razlike premda ipak postoji razlika. Razlika je u svijesti. U snu bez snova vi niste ničega svjesni, u stanju samadhi vi ste svjesni, ali stanje je isto. Vi se krećete k Bogu, krećete se k univerzalnom središtu. Nestajete u vanjskoj razini i približavate se središtu. I upravo taj dodir sa središtem tako vas pomlađuje.
Budući da je ego iluzija, on katkad nestaje. Najdragocjenije vrijeme je spavanje bez snova. Zato zapamtite – spavanje je vrlo dragocjeno, nemojte ga propustiti ni zbog kojeg razloga. Za održavanje ega, odnosno laži, iluzije, potrebno je mnogo energije, jer stvaranje novih laži, novih iluzija je težak posao.
Ljubav je drugi fenomen, jedan od najmoćnijih, kad ego nestaje, a vi ste svjesni, potpuno svjesni, vi pulsirate, vibrirate. Više niste individualist, već ste izgubljeni u energiji cjeline.
Tada polako, polako, neka to postane vaš način života. Ono što se događa na vrhuncu ljubavi mora postati vaša disciplina, ne samo iskustvo, nego disciplina. Tada sve što činite i kamo god pođete.. .rano ujutro sa suncem koje izlazi, sve će imati isti osjećaj, sve će biti isto upijanje postojanja. Kad legnete na tlo pod nebom punim zvijezda, doživjet ćete isto stapanje.
Kad legnete na zemlju, osjetit ćete se jedno sa zemljom.

Polako, polako, ljubav vam mora dati ključ kako da budete zaljubljeni u samo postojanje. I tada ćete ego prepoznati kao iluziju, bit će korišten kao iluzija. A kad ga tako koristite, on nije opasan.
Ima nekoliko drugih trenutaka kad ego otpadne sam od sebe. U trenucima velike opasnosti, kad na primjer vozite auto i iznenada vidite da će se dogoditi nesreća. Izgubili ste kontrolu nad automobilom i čini se da ne postoji mogućnost da se spasite. Udarit ćete u drvo, ili u kamion koji vam vozi ususret, ili ćete pasti u rijeku, to je apsolutno sigurno. U tim trenucima ego iznenada nestaje.
Zbog toga je tako privlačno naći se u opasnim situacijama. Ljudi se penju na Everest. To je duboka meditacija, a oni to možda razumiju, a možda i ne.
Prihvačanjem ega, iluzornog ja, odnosno laži, iluzije kao istine, izgubili smo dodir sa izvorom, a samim time izgubili smo i smisao života, to je kao da drvo izgubi dodir s vlastitim korijenjem. Tada nema cvijeća, a lišće počne otpadati. Lišće padne, a novo ne nikne. Sokovi prestaju protjecati, više ne postoji životna snaga. Drvo umire, ono postaje mrtvo.
I drvo će možda početi filozofirati, ono može postati egzistencijalist, poput J. P. Sartra ili nekoga drugog. I počne govoriti da u životu nema cvijeća. Da život nema cvijeća ni mirisa, da nema više ni ptica. I drvo može početi govoriti da je uvijek tako bilo, a naši su preci bili samo u zabludi kad su mislili da su cvjetovi. Oni su to samo zamišljali. Uvijek je bilo tako, proljeće nikad nije ni došlo. Ljudi su samo fantazirali. Ti prosvijetljeni ljudi jednostavno su zamišljali, fantazirali su da cvijeće cvijeta i da postoji velika radost, da ptice lete, a Sunce sja. Ali ničega nema, sve je tama, sve je slučajnost, ništa nema smisla.” Drvo bi to moglo reći.
A prava stvar nije u tomu da ništa nema smisla, da više nema cvijeća, da cvijeće ne postoji, a miris je samo fantazija, već je drvo jednostavno izgubilo kontakt sa svojim vlastitim korijenom.
Ako niste ukorijenjeni u svoju prosvijetljenost, svoje biće, ono što jeste, nećete cvjetati. Nećete pjevati, nećete znati što je slavlje. A kako ćete onda znati Boga, ako ne znate za slavlje? Vi ste zaboravili kako se pleše,. Vaše drvo je suho, vaša životna snaga je nestala. Morati ćete ponovno pronaći svoje korijene. Gdje ćete ih pronaći? Oni se moraju pronaći ovdje i sada.


Osho

Izvor: Transformacijasvijesti.com

--------------------------------------------------------

Što je ego?
Types-of-ego-Cro.jpg

1. Duhovna definicija ega
Iz duhovne perspektive, ego (Aham) označava poimanje sebe kao različitog od drugih i Boga zbog identifikacije s fizičkim tijelom i impresijama (Sanskaars) u različitim centrima suptilnog tijela. Ukratko, ego vodi naš život na osnovu mišljenja da je naše postojanje ograničeno s naših 5 čula, umom i intelektom i identificirajući se s njima do određene mjere.
Prema Duhovnoj znanosti, naše istinsko stanje postojanja je poistovjećivanje s Dušom ili Božjim principom u nama i održavanje te svijesti u svakodnevnom životu. Kako jedan isti Božji princip postoji u svima nama, iz duhovne perspektive u čitavoj Božjoj kreaciji je prisutno jedinstvo.
Međutim, zavisno od razine našeg ega, u različitoj mjeri se identificiramo s Božjim principom, tj. Dušom u nama. Ako je naš ego visok, manje se identificiramo s Dušom ili Božjim principom u nama.
2. Ego iz psihološke perspektive
Laičkim rječnikom ego se može definirati kao ponos na samog sebe. Misli kao što su: moje tijelo i um, moj intelekt, moj život, moje bogatstvo, moja žena i djeca, ja sam zaslužio biti sretan itd., dolaze samo iz ega.
Ego (Ahankaar), svijest o sebi (Ahambhaav), ponos, uobraženost i ‘ja-stvo’ su riječi koje su povezane s riječju ‘ego ili aham’, ali na psihološkom planu.
3. Suptilna slika osobe koja ima ego
Slijedi prikaz suptilne slike osobe koja ima ego. Nacrtao ju je tragatelj Fundacije za istraživanje duhovne znanosti (SSRF) s razvijenim šestim čulom, nadčulnom percepcijom ili ESP. Tamni omotač koji se vidi oko Duše je ego osobe. Kako je ego ove osobe visok, on se ne identificira s Dušom. Zbog ega se oko njega nakupio omotač crne energije. Isto tako, kad je ego visok, blokiran je dotok Božje milosti.
Subtle-pic-of-ego-Cro.jpg
Omotač crne energije, zajedno s blokom u pristupu Božanskoj milosti, negativno utječe na život te osobe.

Izvor: spiritualresearchfoundation.org

-------------------------------------------------
Neki od dodatnih izvora:

http://jednostavnost.com/ego-i-kako-ga-shvatiti/

http://www.oslobodium.com/o-umu/sto-je-ego
 
Poslednja izmena od urednika:

Hooker

music support
09.01.2012
929
2.318
163
55
[SIZE=10pt]Ego je naša sujeta,[/SIZE][SIZE=10pt] pogrešna slika koju imamo o sebi, naše lažno ja[/SIZE].

"Whenever I climb I am followed by a dog called 'Ego'."
Friedrich Nietzsche
 
03.07.2009
1.740
2.317
188
:)

A tko to ima pogrešnu sliku o sebi? Tko je promatrač? kakvo je to naše lažno Ja a kakvo je ispravno ja? :icon_lol:

btw tko sudi? :)
 

jurca

Aktivan Član
20.05.2012
115
169
43
36
baš čitam knjigu eckharta tollea , Nova zemlja , govori upravo o egu .
evo neki dijelovi koje sam si stavio u notepad , neću reći da bi svi trebali pročitati tu knjigu, ali da ju svi pročitaju hm.
tropico mislim da ćeš odgovor na tvoje zadnje pitanje pronaći u toj knjizi

Zadovoljstvo ega je kratkotrajno

najveći neprijatelj egu je sadašnji trenutak

jedina svrha ljutnje je jačanje lažnog osjećaja vlastite osobnosti

Prošlost ne posjeduje moć kojom bi vas spriječila da sada budete
prisutni. Tu moć posjeduje samo vaša ljutnja. A što je ona? Teret starih
misli i emocija.

Možete li postati svjesni
svojih misli koje se vrtlože pokušavajući obraniti svoj stav, opravdati,
napasti, okriviti? Drugim riječima, možete li se probuditi u tom trenutku
nesvjesnog stanja? Možete li osjetiti da u vama postoji nešto što je u ratu,
nešto što se osjeća ugroženo i pod svaku cijenu želi preživjeti, nešto
čemu je potrebna drama kako bi potvrdilo svoj identitet pobjedničkog
lika u ovoj kazališnoj predstavi? Možete li osjetiti da u vama postoji
nešto što bi radije bilo u pravu nego živjelo u miru?



Zamislite da nekome namjeravate ispričati što se dogodilo. »Znaš
U što se dogodilo? Još nisi čuo? Reći ću ti.« Ako ste dovoljno budni i
prisutni, možda ćete biti u stanju uočiti onaj trenutačni osjećaj zadovoljstva
u sebi koji se javlja neposredno prije prenošenja vijesti, čak i
kad su to loše vijesti. Javlja se zbog činjenice da u očima ega između vas
i druge osobe na trenutak postoji neravnoteža u vašu korist. Tijekom
toga kratkog trenutka vi znate više od druge osobe. Zadovoljstvo koje
osjećate je ego, a izvire iz osjećaja da je vaša osobnost snažnija u odnosu
na osobnost druge osobe. Čak i ako je druga osoba predsjednica i l i
papa, toga se trenutka osjećate nadmoćnim zato što više znate. Mnogi
su ljudi djelomično i zbog toga razloga ovisni o ogovaranju. Osim toga,
ogovaranje je često prožeto zlobnim kriticizmom i prosuđivanjem drugih,
pa i tako jača ego zahvaljujući zamišljenoj moralnoj nadmoćnosti
koja se javlja kad god nekoga negativno prosuđujete


Besmisleno i pretjerano vrednovanje slave samo je jedno od mnogih
očitovanja egoističnog ludila u našemu svijetu.


Ego uživa u tuđoj
pažnji, koja je, na kraju krajeva, oblik psihičke energije. Ego ne zna da
se izvor sveukupne energije nalazi u vama, stoga je traži u vanjskome
svijetu. On ne traga za bezobličnom pažnjom Prisutnosti, nego za
pažnjom u nekom obliku, kao što je prepoznavanje, pohvala, divljenje
ili jednostavno Zamjećivanje, potvrda njegova postojanja.


U sebi trebate spoznati i promatrati
samo jedno: kad god se u odnosu na nekoga osjećate manje i l i više
vrijedni, to u vama progovara ego


Ako
sebe definirate mišlju, tada ste se ograničili.


Kad igrate uloge,
tada niste svjesni.


Način na koji razgovarate s djetetom
mogao bi se razlikovati od načina na koji razgovarate s odraslom
osobom. Zašto? Igrate uloge. Vi niste vi, ni s predsjednikom odbora, ni
sa čistačem, ni s djetetom. Kad uđete u dućan da biste nešto kupili, kad
uđete u restoran, banku, poštu, mogli biste shvatiti da istodobno ulazite
i u unaprijed određene društvene uloge. Postajete kupac te se kao kupac
ponašate i govorite. Prodavač ili konobar, koji također igraju uloge, mogli
bi se prema vama odnositi kao prema kupcu
 
03.07.2009
1.740
2.317
188
Imam od Tollea već duže vrijeme Moć sadašnjeg trenutka ali to su knjige koje se citaju vise puta sa stankama...barem je tako kod mene, jer treba da sjedne sve na svoje mjesto, tako da novu zemlju bedem kad za nju dođe vrijeme :)
A o egu više manje svi duhovni učitelji pričaju samo na svoj način pa na oko izgleda da pričaju o totalno drugim stvarima, a u biti sve se svodi na ego...
 

Papa Romeo

barba non facit philosophus
Prijatelj Foruma
30.03.2011
1.204
6.193
258
Zamislimo zajednicu u kojoj niko ne razgovara, niko nista ne radi osim primitivnih, sirovih egzistencionalnih potreba. Pasu travu, brste list, kidaju parcad mesa sa tek ulovljenog plijena, kenjaju gdje ih kenjanje spopadne bez mogucnosti da razmisle hoce li se trenutak kasnije uvaliti u to sranje i zaspati, pa se probude naspavani i dignute cune dograbe prvo zensko do sebe i odrade nagonski posao.
Kako bismo okarakterisali pripadnike te zajednice?

Zamislimo jednog clana zajednice koji zeli malo ugodniji zivot od onog u kojem se zatekao primitivnim ponasanjem zajednice. Zeli da je u toplom, okupan, da ne spava u mjesavini vlastitih i tudjih govana, da uziva dok jede, da uziva dok posmatra zvjezdano nebo, jednostavno zeli da uziva u zivotu.
Mozemo zamisliti jos jednog koji zeli uzivati vise od ovog prvog, pa ga zamislimo da i uziva vise. Zamislimo ga sposobnim da sebi olaksa zivot i da u istom uziva vise.
Po nekoj logici njih dvojica uzivaju u zivotu. Jedan vise, drugi manje, dok ostale nije briga - ostali pasu travu i zapisavaju se po nogama.
Zamislimo treceg koji zeli da uziva vise i bolje od ove dvojice, a koji je lijen ili nesposoban da to sebi omoguci, ali ga nista ne sprecava da prica da je bolji i spretniji i da zna vise uzivati od ove dvojice, ponasa se i ima stav kao da mu je bolje, bez obzira sto mu je i dalje hladno, sto je gladan, sto ga muhe i crvi nagrizaju privuceni necistocom i smradom.
Da li vi u svoj ovoj zamisljenoj prici i zajednici prepoznajete egoistu?
 
03.07.2009
1.740
2.317
188
"duboko udahnimo, otpustimo misli i onda zamislimo" :lol: :rofl:

Zašto da išta zamišljamo kad mozemo svjedočiti ovom trenutku dok sad pišem? Dobro za one koji ce ovo čitati to će biti prošlost pa samim time će da propuste i trenutak u kojem se nalaze kao i ja sad dok ovo pišem. ne tvrdim da imam nesto vaznije ili pametnije za raditi trenutno ali ne tvrdim ni da nemam.

Uvijek zamišljamo, sudimo i gubimo se u kojekakvim pričama...

želija bi ga se riješiti, svog ega, prođe mi misao 100 puta kroz glavu ali isto tako proleti mi misao, tko se želi riješiti ega (ha? misao na misao, ego na ego)? Onda nastupi trenutak šutnje koji je nemjerljiv dok se u to ne ukljuci ego i nakaci na misao, preuzme kormilo i predstavlja sebe kao "nas". nešto slično špici na gljivama ili salviji, govoreći s one točke gledišta kad "upoznajemo" svijest, nas, Ja što god to bilo i kako god ga mi nazivali, kad takav trenutak nastupi ego ne postoji, postoji savršena tišina koja nije tišina, i koja izaziva smiejh iz "dubine" bez ikakvih maski . (osoba sa "velikim"egom moze da dozivi jebeno pranje, pa upadne u bed trip jer se ne moze nositi sa stvarnošću koja se nalazi oko njega ili točnije rečeno u samom biću.

problem je u pojedincu a ne u okolini u kojoj se nalazi. Potrebno je mjenjati sebe a ne druge. To najlakše shvatimo kad pogledamo naprimjer postove na forumu. u jednom trenutku zakuha se situacija, "mozak" poludi i počne krojiti kroj bez kraja u nadi da ce biti pametniji, bolji, komičniji itd itd itd masu primjera ali ovog sam se prvo sjetio i s tim se povezuje, predstavlja sebe nečime što zapravo nije, traga za mirom i savršenstvom uvijek negdje tamo, pokušava srediti život iako mi jesmo život, iako je s nama sve u redu mi i dallje nešto pokušavamo...paradoks..

Začaran je krug to kojeg mnogi nisu ni svjesni. neki pak "jesu" a cijeli zivot provedu pokušavajući nešto više ili bolje jer uvijek postoji zelja za vise i bolje pa na kraju opet umru,

ka i oni sta su seu papinoj priči valjali u govnima i svasta nesta radili ili pak nisu nista radili ali posto je to prica vjerovat cu da su radili ono sta su osjecali jer su primitivni pa tako i ego bude manji (bogat - veći ego, siromah- manji ego), a samim time više osjeća. ostala 2-3 ili koliko ih je vec nabroja "trate " svoje zivote u iluziji za necim visim i bolji i umiru tragajuci, umjesto da jednostavno budu to sto jesu, ni loši ni zli, samo savršeni!

(naravno toplo i sveostalo nabrojano, podrazumjeva se da je to potrebno za "normalan" zivot)..sva sreća ovdje ipak opuštenih misli zamišljamo neku priču :lol:...

Al iskreno malo mi teško da i zamislim tako primitivnu zajednicu a opet tu i tamo neki pojedinac umjesto govana zeli đakuzi u vrtu...

misao, ništa više a ni manje...

:heartbeat:

Stoga smatram da je šutnja stvarno zlato!
 

Papa Romeo

barba non facit philosophus
Prijatelj Foruma
30.03.2011
1.204
6.193
258
Svi mi tezimo necemu. Mislimo i mislima kreiramo svijet oko sebe na osnovu onoga koji se nalazi unutar nas. Onog momenta kada se prepustimo bivstvovanju u svijetu koji se nalazi unutar nas, a da isti ne ispoljavamo u ovaj spoljni, zajednicki, a koji bi predstavljao prostor u kojem obitavamo sa sve drugim bicima i pojavama, onda postajemo asocijalni i psihopate, a tu psihopatiju mnogi tumace kao ego.
Nije ego nista lose. Ego je nase "ja" onakvo kakvim nas drugi vide. Kakav ce nam ego biti zavisi od nase licne spremnosti da se pokrenemo sa one pocetne tacke kolektivnog hranjenja, sranja i seksualnog opcenja bez tendencije da mislimo o tome sta radimo i bez zelje da se po necemu od tog krda razlikujemo.
Kada bismo zanemarili misao ne bismo makli dalje od one prvobitne zajednice. Kada pocnemo razmisljati i ziviti zivot po onom zamisljenom dobijamo progres, napredak u shvatanju i tumacenju onoga sto nam je nepoznato i sto ne mozemo na prvu da shvatimo. Da nismo razmisljali ne bismo ni pisali na ovom forumu.
Prihvatanje ljudskih osobina je prirodno i ne podrazumijeva matricu po kojoj bi svi trebali isto da mislimo ili da se isto ponasamo, pa tako i ove danasnje norme i propisi ne podrazumijevaju da se striktno pridrzavamo istih, vec nam ukazuju na cinjenicu da zarad svog licnog zadovoljstva ne smijemo drugima nametati nezadovoljstvo protiv njihove volje.
Nikoga ego ne moze opteretiti, ako pod egom podrazumijevamo sebe, vec izostanak djelovanja u ostvarenju zelje da bude nesto sto trenutno nije, a sto bi zelio da bude. Stanje u kojem se trenutno nalazimo je posledica naseg djelovanja, a djelovanje zavisi od nasih misli i onoga cemu tezimo. Neko tezi duhovnom zivotu i u zavisnosti od afiniteta moze da bude isposnik ili vrhovni vodja neke vjerske zajednice. Neko ce da bude majstor svog zanata, a neko segrt majstoru. Bitno je da segrt ne kudi majstora i ne naziva ga egoistom zbog rezultata njegovog rada, jer da nije slijedio misao ne bi se majstorom ni zvao.
Neko cezne za duhovnim zivotom, ali ga prilike nisu stedile i zaglavio je negdje gdje mu nije lijepo i ne vidi nacin kako da se iz svega izvuce, a nacin je krajnje jednostavan - treba djelovati i biti ono sto se zeli biti.

Danasnje shvatanje ega proizilazi iz psihopatije nas samih prouzrokovane licnom nesposobnoscu da budemo bolji u onome sto licno smatramo kao bolje.
Manje sposoban sportista pod uticajem psihopatije zavidi uspjesnijem i sposobnijem sportisti te ga zbog pokazanih i dokazanih rezultata vlastitog truda naziva egoistom.
Nazalost, egoizam se po danasnjem vecinskom shvatanju ne predstavlja onako kako ga je determinisao izvorni tvorac, vec mu se daju psihopatoloske karakteristike, a kojih ima mnogo.
 
  • Sviđa mi se
Reactions: Sativa Diva

userNomore

Aktivan Član
16.09.2013
193
606
93
Papa Romeo je napisao(la):
Zamislimo zajednicu u kojoj niko ne razgovara, niko nista ne radi osim primitivnih, sirovih egzistencionalnih potreba. Pasu travu, brste list, kidaju parcad mesa sa tek ulovljenog plijena, kenjaju gdje ih kenjanje spopadne bez mogucnosti da razmisle hoce li se trenutak kasnije uvaliti u to sranje i zaspati, pa se probude naspavani i dignute cune dograbe prvo zensko do sebe i odrade nagonski posao.
Kako bismo okarakterisali pripadnike te zajednice?
Okarakterizirao bi ih kao primitivne i spontane. Iskrene/istinske prema sebi samima. Život za njih nije problem. Oni jesu život, ne trebaju ništa o njemu znati.

Papa Romeo je napisao(la):
Zamislimo jednog clana zajednice koji zeli malo ugodniji zivot od onog u kojem se zatekao primitivnim ponasanjem zajednice. Zeli da je u toplom, okupan, da ne spava u mjesavini vlastitih i tudjih govana, da uziva dok jede, da uziva dok posmatra zvjezdano nebo, jednostavno zeli da uziva u zivotu.
Rekao bi da je sama želja Ego, a javlja se nakon što Um kroz tijelo spozna iskustveno osjećaj topline, čistoće. Pa biološki kompjuter može prevrtat po sjećanju i projicirat iz njega budućnost. Pitanje ostaje gdje je taj pojedinac iskusio nova iskustva? Morao bi izać iz te zajednice gdje su primitivni.
Papa Romeo je napisao(la):
Mozemo zamisliti jos jednog koji zeli uzivati vise od ovog prvog, pa ga zamislimo da i uziva vise. Zamislimo ga sposobnim da sebi olaksa zivot i da u istom uziva vise. Po nekoj logici njih dvojica uzivaju u zivotu. Jedan vise, drugi manje, dok ostale nije briga - ostali pasu travu i zapisavaju se po nogama. Zamislimo treceg koji zeli da uziva vise i bolje od ove dvojice, a koji je lijen ili nesposoban da to sebi omoguci, ali ga nista ne sprecava da prica da je bolji i spretniji i da zna vise uzivati od ove dvojice, ponasa se i ima stav kao da mu je bolje, bez obzira sto mu je i dalje hladno, sto je gladan, sto ga muhe i crvi nagrizaju privuceni necistocom i smradom.
Da li vi u svoj ovoj zamisljenoj prici i zajednici prepoznajete egoistu?
Priznajem da ne razumijem najbolje...
Kako si posložio priču stječem dojam da pretpostavljaš da je život potraga za stanjem vječne ugode, što je bliže moguće osjećaju maternice?
Misliš da ovi što naizgled žele "više" i "ugodnije" od života, funkcionirajući u Umu, imaju Ego?
Biti život ili znati život pitanje je sad?
edit:: imati ego nije ništa loše naravno, jer da bi nešto odbacio, moraš to prvo imati :D
 
  • Sviđa mi se
Reactions: Sativa Diva

Papa Romeo

barba non facit philosophus
Prijatelj Foruma
30.03.2011
1.204
6.193
258
Neko je iz one prvobitne zajednice osjetio prijatnu toplinu vatre prouzrokovane munjom i poceo traziti nacin da je samovoljno zapali i tako je svijet krenuo dalje :)
 

Sativa Diva

miljenica bogova
23.04.2012
1.517
5.238
258
Ego je vise povezaniji sa nedostatkom samopouzdanja.. pa sluzi kao maska.. o tome je priča? Psihopatija dio.. i to si dobro poveza papa! Svi nismo egoisti dok se slucajno ne ugrozi nesto nase, vlastiti interes i slicno..





Papa Romeo je napisao(la):
Neko je iz one prvobitne zajednice osjetio prijatnu toplinu vatre prouzrokovane munjom i poceo traziti nacin da je samovoljno zapali i tako je svijet krenuo dalje :)
pa vatra je tu da se nesmrznemo, da kuvamo na njoj, da nam služi.. ugoda - potreba, dvi različite stvari.. manje potreba - manje ega..