Utorak 10.07
Godine Gospodnje 2012.
Dragi Dnevniče. Napokon! Napokon sam živa, svjesna svoga postojanja, nakon toliko patnje koja me je držala u svojim kandžama kao što divlja zvijer čuva svoj plijen. Agoniji je kraj i spremna sam za pisanje znaj! Hahaha malo rime dobre sam vibre! Dragi dnevniče da ne duljimo previše, vidim da si nestrpljiv da saznaš nešto o meni! Zato je najbolje da krenem iz početka i ispričam ti priču svog života! A priča ide ovako..
Jednom davno bila jedna.... Hhahhaha opet šala, o Bože što sam dobre volje. Rodila sam se sunčanog dana 24.04. godine gospodnje 2012. u jednoj prekrasnoj čaši od jogurta, na jednom prozoru obasjanim suncem (kroz koji dan sam shvatila da je prozor obasjan veći dio dana). Kukuljica sjemenke u kojoj sam živjela cijelo to vrijeme, sad je visjele s moje male glavice i to me je jako nerviralo. Srećom kroz koji dan sam je uspjela zbaciti sa sebe i razviti svoje male listiće koji će mi pružiti energiju za dalji rast. Dva dana kasnije potjerala sam prvi kat listova. Sunce piči, ja rastem! Idila je trajala do kompletnog razvoja drugog kata listova. Tad se dogodilo nešto što me je jako iznenadilo, ustvari šokiralo. Pojavio se moj gazda (hebiga i njega moramo uvesti u priču, jako važna ličnost), sa nekakvim skalperom upitne sterilnosti i oštrine i pazi molim te šta napravi, ODREZA mi drugi kat listova! UF što je boljelo a budala to još nije dobro odradila tako da rez i nije baš dobro ispao, ostalo malo tkiva stršati! No dobro nakon nekoliko dana bolovanja i zacjelivanja rana počela sam tjerati nove grane! Da dobro si čuo počele su rasti dvije nove grane(šteta što nemam slike bedak nije slikao)! Na svakoj grani su mi se formirala dva kata listova! I opet se pojavljuje on sa skalperom i opet bol!! No barem je ovaj put to odradio kako treba! Smireno i precizno rez ispo do jaja! Šta da ti kažem ponovno na bolovanje nekoliko dana oporavka i opet tjeram nove grane! Ajoj zaboravih napomenuti dragi moj dnevniče da sam u međuvremenu dobila i novo stanište jednu teglu doduše 1 litrenu al valjda moj boss zna šta je najbolje za svoju bebu! A nakon toga nova bol novo rezanje!
Nedjelja 17.06.
Godine Gospodnje 2012.
Dragi Dnevniče, poslije toliko rezanja i presađivnja sad sam napokon mirna. rastem obasjana suncem i uživam, moja obitelj i ja. Od silnog uzbuđenje zaboraivila sam ti reći da imam rodbinu, još četiri brata ili sestre (što god) se sunčaju i maštamo o tome tko će najljepše izgledati i završiti u najboljoj rizli! Ah kako je lepo biti mlad, neizvjesna budućnost, tko zna kako ćemo završiti! A moj pakao tek počinje!
Naime ovaj datum mi se urezao u pamćenje jer se dogodilo nešto strašno! Inače je moj gazda brižno pazio da nas nitko ne vidi al ga je prevarila neradna subota i seronja je zaglavio do kasna i onako pijan i smrdljiv je došao sa svojim nekim idealima i izljevima ljubavi. Sve to i nebi bilo strašno, mi žene uvijek nekako izađemo na kraj sa pijanim muževima, da idiot nije zaboravio zatvoriti vrata!
A tad se pojavila ona, BEŠTIJA, zvijer rođena u paklenom ognju, uskrsla u ljuskom obliku ako se one silne naslage na rukama, nogama, trbuhu, pod bradom uopće mogu nazvati dijelovima ljudskog tijela! Vrag je uvijek bio stručan u stvaranju svojih nemani, pa makar oni bili ljudi! Zvijer nam se približila, vatra je gorjela u njenim očima, užasan dah je izlazio iz njenih svinjskih nosnica, užasan smrad. I zvijer se naceri a zvuk iz njezinih ralja nije bio sličan ničemu iz našega svijeta.
Sutradan se pojavio jedan dugokosi shaman i odnio mene i moju obitelj!
Nepoznat datum
Dragi Dnevniče, agonija se nastavlja! Pakao je oko mene! Onaj čupo me strpao u vrećicu sa zemljom i bacio negdje iza garaže blizu psa koji je strašno smrdio! Mora da je nuškao po septičkim jamama kvragu. Obitelj više nisam vidjela, nedostaju mi naša druženja. Nedostaje mi moj gazda!
Petak 22.06
Godine Gospodnje 2012.
Tračak nade dragi moj Dnevniče. Čupavi shaman se pojavljuje i zajedno sa vrećicom me nosi negdje. Obitelj još uvijek nisam vidjela nakon 10.06. a mislim da ih i neću više vidjeti. Ah kako mi nedostaju! Čupo me unosi u poznato okruženje i tad vidjeh njega, svog gazdu, jedinoga! joj kakvo uzbuđenje tresla sam se od sreće, ali sam i plakala jer sam izgledala izmučeno kao kurva poslije radne noći! Gazda je bio nježan prema meni, poput pravog ljubavnika, tepao mi je i mazio me ipak se nismo vidjeli skoro dva tjedna! Pripremio mi je jednu kanticu od 3 litre i poput spasitelja me nježno spustio, zasuo zemljom i zalio dragocjenom tekućinom, vodom! Ajoj odmah sam živnula
Dok sam ja uživala u društvu svoga dragog i cijenila blagodati vode on mi je ispričao o Beštiji! Beštija je ustvari bliža rodbina od njegove žene i koliko god ja vjerovala u to nisam se mogla pomiriti sa činjenicom da je ono stvorenje ljudsko biće. Stvor je upitao njegovu ženu o biljkama koje njen muž uzgaja, jadnica pretrnula je od straha! Uglavnom gazda je morao riješiti familiju što prije jer sa vražijim stvorenjima nevalja igrati kolo. Tako sam završila u vrećici kraj psećeg dreka!
Nakon što sam povratila snagu i živnula svojim listićima upitala sam gazdu što će biti samnom. Na to se on nasmiješio i pokazao mi dvije j****e kante, jedna naseđena na drugu. Prasnula sam u smijeh! Na to se on također opalio smijati i ni pet ni šest hop u kantu! Na kanti koja je služila kao poklopac nalazio se PC ventilator 12V i dvije philipsove štedne žarulje u crvenom spektru sudeći po boji spektra zajedničke snage 840 lumena! Nije nešto al bar neću crknuti. Kanta u kojoj sam se ja nalazila je u blizini dna imala rupu za odvod zraka. Kante su obložene aluminijskom folijom. Kaže gazda da me hoće sakriti od najgorih zvijeri i da je ovo samo privremeno, da ću uskoro u Hilton, što mu god to značilo.
Do skorog pisanja Dnevniče, odoh spat!
Godine Gospodnje 2012.
Dragi Dnevniče. Napokon! Napokon sam živa, svjesna svoga postojanja, nakon toliko patnje koja me je držala u svojim kandžama kao što divlja zvijer čuva svoj plijen. Agoniji je kraj i spremna sam za pisanje znaj! Hahaha malo rime dobre sam vibre! Dragi dnevniče da ne duljimo previše, vidim da si nestrpljiv da saznaš nešto o meni! Zato je najbolje da krenem iz početka i ispričam ti priču svog života! A priča ide ovako..
Jednom davno bila jedna.... Hhahhaha opet šala, o Bože što sam dobre volje. Rodila sam se sunčanog dana 24.04. godine gospodnje 2012. u jednoj prekrasnoj čaši od jogurta, na jednom prozoru obasjanim suncem (kroz koji dan sam shvatila da je prozor obasjan veći dio dana). Kukuljica sjemenke u kojoj sam živjela cijelo to vrijeme, sad je visjele s moje male glavice i to me je jako nerviralo. Srećom kroz koji dan sam je uspjela zbaciti sa sebe i razviti svoje male listiće koji će mi pružiti energiju za dalji rast. Dva dana kasnije potjerala sam prvi kat listova. Sunce piči, ja rastem! Idila je trajala do kompletnog razvoja drugog kata listova. Tad se dogodilo nešto što me je jako iznenadilo, ustvari šokiralo. Pojavio se moj gazda (hebiga i njega moramo uvesti u priču, jako važna ličnost), sa nekakvim skalperom upitne sterilnosti i oštrine i pazi molim te šta napravi, ODREZA mi drugi kat listova! UF što je boljelo a budala to još nije dobro odradila tako da rez i nije baš dobro ispao, ostalo malo tkiva stršati! No dobro nakon nekoliko dana bolovanja i zacjelivanja rana počela sam tjerati nove grane! Da dobro si čuo počele su rasti dvije nove grane(šteta što nemam slike bedak nije slikao)! Na svakoj grani su mi se formirala dva kata listova! I opet se pojavljuje on sa skalperom i opet bol!! No barem je ovaj put to odradio kako treba! Smireno i precizno rez ispo do jaja! Šta da ti kažem ponovno na bolovanje nekoliko dana oporavka i opet tjeram nove grane! Ajoj zaboravih napomenuti dragi moj dnevniče da sam u međuvremenu dobila i novo stanište jednu teglu doduše 1 litrenu al valjda moj boss zna šta je najbolje za svoju bebu! A nakon toga nova bol novo rezanje!
Nedjelja 17.06.
Godine Gospodnje 2012.
Dragi Dnevniče, poslije toliko rezanja i presađivnja sad sam napokon mirna. rastem obasjana suncem i uživam, moja obitelj i ja. Od silnog uzbuđenje zaboraivila sam ti reći da imam rodbinu, još četiri brata ili sestre (što god) se sunčaju i maštamo o tome tko će najljepše izgledati i završiti u najboljoj rizli! Ah kako je lepo biti mlad, neizvjesna budućnost, tko zna kako ćemo završiti! A moj pakao tek počinje!
Naime ovaj datum mi se urezao u pamćenje jer se dogodilo nešto strašno! Inače je moj gazda brižno pazio da nas nitko ne vidi al ga je prevarila neradna subota i seronja je zaglavio do kasna i onako pijan i smrdljiv je došao sa svojim nekim idealima i izljevima ljubavi. Sve to i nebi bilo strašno, mi žene uvijek nekako izađemo na kraj sa pijanim muževima, da idiot nije zaboravio zatvoriti vrata!
A tad se pojavila ona, BEŠTIJA, zvijer rođena u paklenom ognju, uskrsla u ljuskom obliku ako se one silne naslage na rukama, nogama, trbuhu, pod bradom uopće mogu nazvati dijelovima ljudskog tijela! Vrag je uvijek bio stručan u stvaranju svojih nemani, pa makar oni bili ljudi! Zvijer nam se približila, vatra je gorjela u njenim očima, užasan dah je izlazio iz njenih svinjskih nosnica, užasan smrad. I zvijer se naceri a zvuk iz njezinih ralja nije bio sličan ničemu iz našega svijeta.
Sutradan se pojavio jedan dugokosi shaman i odnio mene i moju obitelj!
Nepoznat datum
Dragi Dnevniče, agonija se nastavlja! Pakao je oko mene! Onaj čupo me strpao u vrećicu sa zemljom i bacio negdje iza garaže blizu psa koji je strašno smrdio! Mora da je nuškao po septičkim jamama kvragu. Obitelj više nisam vidjela, nedostaju mi naša druženja. Nedostaje mi moj gazda!
Petak 22.06
Godine Gospodnje 2012.
Tračak nade dragi moj Dnevniče. Čupavi shaman se pojavljuje i zajedno sa vrećicom me nosi negdje. Obitelj još uvijek nisam vidjela nakon 10.06. a mislim da ih i neću više vidjeti. Ah kako mi nedostaju! Čupo me unosi u poznato okruženje i tad vidjeh njega, svog gazdu, jedinoga! joj kakvo uzbuđenje tresla sam se od sreće, ali sam i plakala jer sam izgledala izmučeno kao kurva poslije radne noći! Gazda je bio nježan prema meni, poput pravog ljubavnika, tepao mi je i mazio me ipak se nismo vidjeli skoro dva tjedna! Pripremio mi je jednu kanticu od 3 litre i poput spasitelja me nježno spustio, zasuo zemljom i zalio dragocjenom tekućinom, vodom! Ajoj odmah sam živnula
Dok sam ja uživala u društvu svoga dragog i cijenila blagodati vode on mi je ispričao o Beštiji! Beštija je ustvari bliža rodbina od njegove žene i koliko god ja vjerovala u to nisam se mogla pomiriti sa činjenicom da je ono stvorenje ljudsko biće. Stvor je upitao njegovu ženu o biljkama koje njen muž uzgaja, jadnica pretrnula je od straha! Uglavnom gazda je morao riješiti familiju što prije jer sa vražijim stvorenjima nevalja igrati kolo. Tako sam završila u vrećici kraj psećeg dreka!
Nakon što sam povratila snagu i živnula svojim listićima upitala sam gazdu što će biti samnom. Na to se on nasmiješio i pokazao mi dvije j****e kante, jedna naseđena na drugu. Prasnula sam u smijeh! Na to se on također opalio smijati i ni pet ni šest hop u kantu! Na kanti koja je služila kao poklopac nalazio se PC ventilator 12V i dvije philipsove štedne žarulje u crvenom spektru sudeći po boji spektra zajedničke snage 840 lumena! Nije nešto al bar neću crknuti. Kanta u kojoj sam se ja nalazila je u blizini dna imala rupu za odvod zraka. Kante su obložene aluminijskom folijom. Kaže gazda da me hoće sakriti od najgorih zvijeri i da je ovo samo privremeno, da ću uskoro u Hilton, što mu god to značilo.
Do skorog pisanja Dnevniče, odoh spat!