dziba je napisao(la):
ostao sam bez riječi.
ovo si stvarno dobro napisao i smislio, a i ostatak je moćan. i masu mi se sviđa. nešto kao da se svijest izolira od života, tako da ga samo proživljava bez čestog upletanja. al svejedno stoji u kutku i pazi na nas da ne bi previše otišli od same biti. iako je vjerovatno jako moćan način da se svijest može ispoljavat tako da je vrlo teško odrediti kada to radi, a kada samo živimo.
dziba je napisao(la):
meni se nekada čini da je samo tijelo u biti svijest. odnosno njeno saznanje o postojanju. te se onda ona tako ispoljava. ah u ovim trenucima mi dođe da .. uf... mrzim taj osjećaj kada mi je sve tu, sve tako blizu i jasno. a opet, nije moguće. ne bez nekih vanjskih utjecaja. mrzim to što ne mogu pokušati, a da se ne trebam zabrinjavat. da samo krenem, lagano i vidim jeli to što mislim moguće. no to život neće dopustit. jer je pre krut, pre čvrst. previše se boji mijenjat, jer se pravi iskusan. misli da je znalac, da je majstor. a u meni je uvjerenje da bih mogao to bolje. naravno, ne bih previše mijenjao, al bi li uspio išta promijeniti a da ne s***** cjelu koncepciju. mislim da ne....
D bizarno se čini ideja) se jednostavno "ugase"...
putovanje čistom svijesti bar je to moja interpretacija.
