Meni
Forumi
Nove poruke
Sve teme
Najnovije teme
Nove poruke
♫ Radio
Dnevnici
Dnevnici Vanjskog Uzgajanja
Dnevnici Unutrašnjeg Uzgajanja
Završeni Vanjski Dnevnici
Završeni Unutrašnji Dnevnici
Novo
Popularne teme
Nove poruke
Najnovije aktivnosti
Članovi
Trenutno prisutni
Forumi
Prijava
Registracija
Nove poruke
Sve teme
Najnovije teme
Nove poruke
Meni
Install the app
Install
Objavite odgovor
Forumi
Relaksacija i Razonoda
Putovanje na mentalnim talasima
Život kao prijelaz
JavaScript is disabled. For a better experience, please enable JavaScript in your browser before proceeding.
Koristite zastareli pregledač. Možda neće pravilno prikazivati ove ili druge veb stranice.
Trebali biste nadograditi ili koristiti
alternativni pregledač
.
Poruka
<blockquote data-quote="JaSamZa" data-source="post: 22438" data-attributes="member: 1665"><p>Eh pa vidiš dobro pitanje. Kada o tome razmišljam ne mogu točno definirati što je taj prijelaz. Ne mogu se ni otet dojmu da se on događa jako postepeno, odnosno da čak potpuno neprimjetno prelazimo, a da toga i nismo svjesni. Radi toga se u trenutku možemo naći u situaciji koju već duže vremena očekujemo, a nismo je uopće nikada očekivali, nego smo samo osjećali da ćemo to toga doći u životu.</p><p></p><p>Ako i poslije života nema ničega, za vrijeme života možda možemo okusit onakav život u kakvom će možda živjeti naši sinovi ili unuci. Ako dovoljno dobro promatramo vidimo da je baš taj život za nas raj, odnosno vječnost, a to je onda povezano s našim životom jer smo tu da im olakšamo i da ih izvedemo na lakši i bolji put. Isto kao što su to radili naši stariji.</p><p></p><p>Tako kada gledam vidim jednu koheziju, jednu homogenost života, koja se inače teško da naslutit. Ako recimo za života ne budemo u stanju ostvariti ono što smo najviše željeli, jer nas je možda "sudbina" spriječila, tim prijelazom ostavljamo nadu da ćemo zakoračiti negdje gdje je sudbina milostivija, a život još više osjetljiviji.</p><p></p><p>Nije to svijet patuljaka i vilenjaka, iako mogao bih biti. Samo kada bi se ljudi prepustili i zaboravili na predrasude i mržnju...</p></blockquote><p></p>
[QUOTE="JaSamZa, post: 22438, member: 1665"] Eh pa vidiš dobro pitanje. Kada o tome razmišljam ne mogu točno definirati što je taj prijelaz. Ne mogu se ni otet dojmu da se on događa jako postepeno, odnosno da čak potpuno neprimjetno prelazimo, a da toga i nismo svjesni. Radi toga se u trenutku možemo naći u situaciji koju već duže vremena očekujemo, a nismo je uopće nikada očekivali, nego smo samo osjećali da ćemo to toga doći u životu. Ako i poslije života nema ničega, za vrijeme života možda možemo okusit onakav život u kakvom će možda živjeti naši sinovi ili unuci. Ako dovoljno dobro promatramo vidimo da je baš taj život za nas raj, odnosno vječnost, a to je onda povezano s našim životom jer smo tu da im olakšamo i da ih izvedemo na lakši i bolji put. Isto kao što su to radili naši stariji. Tako kada gledam vidim jednu koheziju, jednu homogenost života, koja se inače teško da naslutit. Ako recimo za života ne budemo u stanju ostvariti ono što smo najviše željeli, jer nas je možda "sudbina" spriječila, tim prijelazom ostavljamo nadu da ćemo zakoračiti negdje gdje je sudbina milostivija, a život još više osjetljiviji. Nije to svijet patuljaka i vilenjaka, iako mogao bih biti. Samo kada bi se ljudi prepustili i zaboravili na predrasude i mržnju... [/QUOTE]
Verifikacija
Objavite odgovor
Forumi
Relaksacija i Razonoda
Putovanje na mentalnim talasima
Život kao prijelaz
Top
Bottom