Meni
Forumi
Nove poruke
Sve teme
Najnovije teme
Nove poruke
♫ Radio
Dnevnici
Dnevnici Vanjskog Uzgajanja
Dnevnici Unutrašnjeg Uzgajanja
Završeni Vanjski Dnevnici
Završeni Unutrašnji Dnevnici
Novo
Popularne teme
Nove poruke
Najnovije aktivnosti
Članovi
Trenutno prisutni
Forumi
Prijava
Registracija
Nove poruke
Sve teme
Najnovije teme
Nove poruke
Meni
Install the app
Install
Objavite odgovor
Forumi
Relaksacija i Razonoda
Putovanje na mentalnim talasima
Alan Watts
JavaScript is disabled. For a better experience, please enable JavaScript in your browser before proceeding.
Koristite zastareli pregledač. Možda neće pravilno prikazivati ove ili druge veb stranice.
Trebali biste nadograditi ili koristiti
alternativni pregledač
.
Poruka
<blockquote data-quote="Beyond" data-source="post: 93553" data-attributes="member: 1077"><p>U najširem smislu riječi, imenovati nešto znači tumačiti iskustvo pomoću prošlosti, prevoditi ga pomoću sjećanja, vezati nepoznato u sustav onoga što nam je poznato. Civiliziran čovjek teško da poznaje bilo koji drugi način razumijevanja svijeta. Svaki čovjek, svaka stvar mora na sebi imati naljepnicu, nositi svoj broj ili potvrdu, biti negdje upisana i razvrstana. Ono što nije razvrstano - neispravno je, nepredvidivo i opasno. Ničije se postojanje ne priznaje bez putovnice, rodnog lista ili pripadnosti nekom narodu. Ne slažete li se s kapitalistima, oni će vas nazvati komunistom, i obratno. Osoba koja ne prihvaća niti jedno od ovih stajališta, ubrzo svima postaje neshvatljivom. Suvremenom je umu najudaljenija od sviju mogućnosti ona da postoji i način gledanja na život koji je udaljen od svih koncepcija, uvjerenja, mišljenja i teorija. Ako takvo gledište postoji, ono se može naći jedino u posve praznom mozgu nekog slaboumnika. Zavaravamo se da se čitav utvrđeni poredak svemira održava u kategorijama ljudskih misli, bojeći se da će sve nestati u kaosu ne pridržavamo li ih se najvećom tvrdoglavošću.</p><p></p><p>Moramo ponoviti: sjećanje, misao, jezik i logika od bitnog su značenja za ljudski život. Oni su polovica zdravlja. No, osoba ili društvo koje je samo napola zdravo, nezdravo je. Gledati na život bez uporabe riječi ne znači izgubiti sposobnost da se oblikuju riječi, ne znači prestati misliti, sjećati se, planirati. Biti šutljiv ne znači izgubiti jezik. Naprotiv, samo kroz šutnju netko može otkriti nešto novo, o čemu će porazgovarati. Tko neumorno priča, ne zaustavljajući se da bi pogledao oko sebe i saslušao druge, na kraju bi se mogao ponavljati do gnušanja.</p><p></p><p>Isto se događa i s razmišljanjem, koje je zapravo tihi razgovor. Ono samo po sebi nije otvoreno za otkrivanje ičega novog, jer su ovdje jedina novina jednostavna preraspoređivanja starih ideja i riječi. Za većinu nas, druga polovica zdravlja nalazi se jednostavno u opažanju nepoznatog i uživanju u njemu, kao što možemo uživati u glazbi i ne znajući pri tome ni kako je skladana, ni kako je naše tijelo može čuti.</p><p></p><p>Svakako, revolucionarni mislilac mora krenuti s one strane misli. On zna da su gotovo sve njegove najbolje ideje naišle kad je razmišljanje prestalo. Možda se borio i natezao s problemom da bi ga razumio pomoću ustaljenih načina razmišljanja, no samo kako bi otkrio da to nije moguće. No, kad je iscrpljen prestao misliti, um se otvorio da bi sagledao problem takvim kakav jest - ne kakvim su ga oblikovale riječi - i odmah se mogao shvatiti. Ali, krenuti s one strane misli nije predodređeno samo za genije. Otvoreno je i svima nama kad shvatimo da "misterij života nije problem koji treba rješavati, nego stvarnost koju treba iskusiti".</p><p></p><p>Što bismo pomislili o nekoj od Mozartovih simfonija da su nam uši naviknute jedino na zvukove tam-tama? Možda bismo još i uhvatili njene ritmove, no gotovo ništa od njenog sklada i melodije. Drugim riječima, ne bismo otkrili bitni element glazbe. Da bismo bili sposobni čuti ili čak i napisati ovakvu simfoniju, ljudi su morali otkriti nove vrste zvukova - vibriranje struna, zvučanje zraka u cijevi, brujanje pri trzaju žice. Morali su otkriti čitav svijet tonova, koji su nešto posve različito od bubnjanja.</p><p></p><p>Sigurno, besmisleno je tragati za Bogom pomoću već prije oblikovane zamisli o tome što je Bog. Naime, tragati za nečim znači samo otkriti ono što već znamo o tome, i upravo se zbog toga tako lako zavaravamo i dopuštamo da nas zavedu sve vrste "nadnaravnih" iskustava i vizija. Vjerovati u Boga i tragati za Bogom u kojega vjerujete jednostavno se svodi na traganje za potvrdom vlastita mišljenja. Tražiti objavljenje Božje volje, a potom je "testirati" povezujući je sa svojim već utvrđenim moralnim standardima znači izrugivati se tom zahtjevu. Jer, odgovor ste unaprijed znali. Na taj način, traganje za "Bogom" nije ništa više od traženja da vam apsolutni autoritet udari svoj pečat, i postizanja sigurnosti o onome u što ionako vjerujete. To znači dobiti jamstvo da će nepoznato i budućnost biti nastavak onoga što želite zadržati iz svoje prošlosti - tek veća i bolja utvrda za naše "Ja". </p><p></p><p>Uzaludno je što možemo predviđati i nadzirati tijek događaja u budućnosti ako ne znamo kako živjeti u sadašnjosti. Uzalud nam liječnici produžuju život, ako svoje vrijeme trošimo strepeći hoćemo li još duže živjeti. Zaludu inženjeri razvijaju sve brža i jednostavnija prijevozna sredstva ako su novi vidici pred nama poredani i shvaćeni jedino pomoću naših starih predrasuda. Čemu smo doprli do snage atoma ako samo nastavljamo kročiti kolotečinom dizanja ljudi u zrak!</p><p></p><p>Ovakva sredstva, kao i pomagala kakva su jezik i misao, ljudima stvarno koriste samo ako su budni - ako nisu izgubljeni u zemlji snova, nalazila se ona u prošlosti ili budućnosti, i ako su u najbliskijem dodiru s točkom iskustva u kojoj se može otkriti jedino stvarnost, a to je - ovaj trenutak.</p><p></p><p>Ovdje je život živ, vibrirajući, živahan i prisutan, ovdje sadrži dubine koje teško da smo uopće i započeli istraživati. No, da bi sve to zapazio i shvatio, um ne smije biti rascijepljen na "Ja" i na "ovo iskustvo". Trenutak mora biti ono što uvijek i jest - sve ono što ti jesi, i sve ono što znaš. </p><p></p><p><em>Alan Watts - Mudrost Nesigurnosti</em></p></blockquote><p></p>
[QUOTE="Beyond, post: 93553, member: 1077"] U najširem smislu riječi, imenovati nešto znači tumačiti iskustvo pomoću prošlosti, prevoditi ga pomoću sjećanja, vezati nepoznato u sustav onoga što nam je poznato. Civiliziran čovjek teško da poznaje bilo koji drugi način razumijevanja svijeta. Svaki čovjek, svaka stvar mora na sebi imati naljepnicu, nositi svoj broj ili potvrdu, biti negdje upisana i razvrstana. Ono što nije razvrstano - neispravno je, nepredvidivo i opasno. Ničije se postojanje ne priznaje bez putovnice, rodnog lista ili pripadnosti nekom narodu. Ne slažete li se s kapitalistima, oni će vas nazvati komunistom, i obratno. Osoba koja ne prihvaća niti jedno od ovih stajališta, ubrzo svima postaje neshvatljivom. Suvremenom je umu najudaljenija od sviju mogućnosti ona da postoji i način gledanja na život koji je udaljen od svih koncepcija, uvjerenja, mišljenja i teorija. Ako takvo gledište postoji, ono se može naći jedino u posve praznom mozgu nekog slaboumnika. Zavaravamo se da se čitav utvrđeni poredak svemira održava u kategorijama ljudskih misli, bojeći se da će sve nestati u kaosu ne pridržavamo li ih se najvećom tvrdoglavošću. Moramo ponoviti: sjećanje, misao, jezik i logika od bitnog su značenja za ljudski život. Oni su polovica zdravlja. No, osoba ili društvo koje je samo napola zdravo, nezdravo je. Gledati na život bez uporabe riječi ne znači izgubiti sposobnost da se oblikuju riječi, ne znači prestati misliti, sjećati se, planirati. Biti šutljiv ne znači izgubiti jezik. Naprotiv, samo kroz šutnju netko može otkriti nešto novo, o čemu će porazgovarati. Tko neumorno priča, ne zaustavljajući se da bi pogledao oko sebe i saslušao druge, na kraju bi se mogao ponavljati do gnušanja. Isto se događa i s razmišljanjem, koje je zapravo tihi razgovor. Ono samo po sebi nije otvoreno za otkrivanje ičega novog, jer su ovdje jedina novina jednostavna preraspoređivanja starih ideja i riječi. Za većinu nas, druga polovica zdravlja nalazi se jednostavno u opažanju nepoznatog i uživanju u njemu, kao što možemo uživati u glazbi i ne znajući pri tome ni kako je skladana, ni kako je naše tijelo može čuti. Svakako, revolucionarni mislilac mora krenuti s one strane misli. On zna da su gotovo sve njegove najbolje ideje naišle kad je razmišljanje prestalo. Možda se borio i natezao s problemom da bi ga razumio pomoću ustaljenih načina razmišljanja, no samo kako bi otkrio da to nije moguće. No, kad je iscrpljen prestao misliti, um se otvorio da bi sagledao problem takvim kakav jest - ne kakvim su ga oblikovale riječi - i odmah se mogao shvatiti. Ali, krenuti s one strane misli nije predodređeno samo za genije. Otvoreno je i svima nama kad shvatimo da "misterij života nije problem koji treba rješavati, nego stvarnost koju treba iskusiti". Što bismo pomislili o nekoj od Mozartovih simfonija da su nam uši naviknute jedino na zvukove tam-tama? Možda bismo još i uhvatili njene ritmove, no gotovo ništa od njenog sklada i melodije. Drugim riječima, ne bismo otkrili bitni element glazbe. Da bismo bili sposobni čuti ili čak i napisati ovakvu simfoniju, ljudi su morali otkriti nove vrste zvukova - vibriranje struna, zvučanje zraka u cijevi, brujanje pri trzaju žice. Morali su otkriti čitav svijet tonova, koji su nešto posve različito od bubnjanja. Sigurno, besmisleno je tragati za Bogom pomoću već prije oblikovane zamisli o tome što je Bog. Naime, tragati za nečim znači samo otkriti ono što već znamo o tome, i upravo se zbog toga tako lako zavaravamo i dopuštamo da nas zavedu sve vrste "nadnaravnih" iskustava i vizija. Vjerovati u Boga i tragati za Bogom u kojega vjerujete jednostavno se svodi na traganje za potvrdom vlastita mišljenja. Tražiti objavljenje Božje volje, a potom je "testirati" povezujući je sa svojim već utvrđenim moralnim standardima znači izrugivati se tom zahtjevu. Jer, odgovor ste unaprijed znali. Na taj način, traganje za "Bogom" nije ništa više od traženja da vam apsolutni autoritet udari svoj pečat, i postizanja sigurnosti o onome u što ionako vjerujete. To znači dobiti jamstvo da će nepoznato i budućnost biti nastavak onoga što želite zadržati iz svoje prošlosti - tek veća i bolja utvrda za naše "Ja". Uzaludno je što možemo predviđati i nadzirati tijek događaja u budućnosti ako ne znamo kako živjeti u sadašnjosti. Uzalud nam liječnici produžuju život, ako svoje vrijeme trošimo strepeći hoćemo li još duže živjeti. Zaludu inženjeri razvijaju sve brža i jednostavnija prijevozna sredstva ako su novi vidici pred nama poredani i shvaćeni jedino pomoću naših starih predrasuda. Čemu smo doprli do snage atoma ako samo nastavljamo kročiti kolotečinom dizanja ljudi u zrak! Ovakva sredstva, kao i pomagala kakva su jezik i misao, ljudima stvarno koriste samo ako su budni - ako nisu izgubljeni u zemlji snova, nalazila se ona u prošlosti ili budućnosti, i ako su u najbliskijem dodiru s točkom iskustva u kojoj se može otkriti jedino stvarnost, a to je - ovaj trenutak. Ovdje je život živ, vibrirajući, živahan i prisutan, ovdje sadrži dubine koje teško da smo uopće i započeli istraživati. No, da bi sve to zapazio i shvatio, um ne smije biti rascijepljen na "Ja" i na "ovo iskustvo". Trenutak mora biti ono što uvijek i jest - sve ono što ti jesi, i sve ono što znaš. [I]Alan Watts - Mudrost Nesigurnosti[/I] [/QUOTE]
Verifikacija
Objavite odgovor
Forumi
Relaksacija i Razonoda
Putovanje na mentalnim talasima
Alan Watts
Top
Bottom