Amsterdamski Memoari

Hempatia Soma iGrow Hemps garden

McGreggor

Aktivan Član
20.01.2008
87
6
0
35
Dakle ovak. Prije kojih par sati vratili smo se iz Amsterdama. Kak sam vec prvi dan videl da ako se mislim sjecati neceg s puta moram vodit neki kvazi-dnevnik, to piskaranje se produzilo prek cetiri dana, da bi se na kraju pretvorilo u full-blown memoare iz Amsterdama. Ak se nekom da citat, drago mi je da mogu podijelit iskustva, napisat par smoke reportova, a i razbit koju urbanu legendu :)



Dan 1, 13:32
Vozim se u busu prema hotelu. Na usima neka muzika za koju nisam imal pojma da mi je na ajfonu. Dosli smo oko 10.30 i imali sat i pol sloodnog. Nasli se na Dam Platzu, i otisli odma do Abraxasa. Atmosfera zakon, muzika prisutna al ne zaguauje, neki goa trance, na ulazu obavijeni tezim mirisem vutre.
2dqq0xy.jpg

Prostor drven, ugodno mirisi, na sanku prodaju dva lika, jedan sa uzasno velikim usnama. Like...scarry. Gledam menu, biram medu sativama jer hocu biti sposoban hodati, i naidem na Amnesia Haze, 12€ po gramu. Dobijam paketic sa zacudujuce velikim budom, zahvalimo se dobrom striceku i po nevjeojatno klaustrofobicno uskim stepenicama se popnemo na kat. E *****u ja se dam kladiti sa su te srepenice bile uze neg ja. Prolazimo prek staklenog poda i trazimo mjesto za sjesti, ljudi okolo zavaljeni. Nailazimo na stolic do ruba galerije i sjedamo. Vadim head, i shvacam zakaj ga toliko ima, iznimno lagan i vrlo kvalitetno posusen, bjelkastog odsjaja. Trgam ga, mastan je toliko da mi se lijepi za prste. Polako ga gustamo i primjecujemo da su oko nas na tri stola ameri, francuzi i talijani. Cetiri nacionalnosti u 10 kvadratnih metara, nitko na to ne obraca pozornost, nikog nije briga.
Kaj se reporta tice, snazan sativasti head high, zujali smo po ulici, cura je uspjela pregledati dva ducana s nakitom (sve to s tim da smo imali jos samo kojih 20 minuta vremena do kretanja busa), uzasno ozednili, a nigdje al NIGDJE blizi bilo kakav ducan sa jelom i picem. Ja slikam okolo, vidim vodu i hodam po njoj, kroz ljude idem ko kroz tunel tuljana, znam da imam iznimno glup izraz polumongoloidnog osmjeha na faci ali se samo pokusavam probit kroz ljude, vidim curu kak iza mene hoda ko da klize po snijegu (snijeg je), naletimo na vodica, on jos ubijeniji od nas, on nama '...(pauza)... Zdravo.', mi njemu '...(paaaaauza)... Zdravo.'.
Hodamo dalje, gubimo rukavicu, trazino rukavicu, nademo rukavicu, udemo nekud, kazemo pizzu, i vidimo nekog indijca sleš mujahedina koji nam pizzu daje bez stipaljke rukama, molim boga da je mikrovalna pobila sve kaj je dospjelo na njih (pizze, ne ruke) zahvalimo se nasmijani bojeci se da ak nes drugo kazemo ce izadit onaj svoj krivo zavinuti noz na nas i pocet se derat ajajajajajajjajajajajaja!!
I jos svasta, al se ne sjecam vise samo kaj sam u busu mislil da mi koza gori. I sad smo valjda blizu hotela. Sou mach for nau.

E da, vodic je stonerska legenda, najjaci citat: 'S desne strane vidite kanal, pun pun brodova. Brodovi sluze.......svacem'

18.27
Vozimo se natrag u Dam, doso k sebi prije kojih 2 sata, u hotelu jos ne kuzim kak radi tuš.

23.32
Ukratko...da. Dampkring. Zanimljivo je kak po noci opce nema tak puno ljudi okolo. A 30.12. je. Onak, dampkring nije -tolko- daleko od centra a ulica u kojoj je je pusta. Al zato nutra dupkom puno. Onaj legendarni macak fakat lezi u izlogu i boli ga *****.
315btza.jpg

Bokte to je najveci stoner koji postoji, cijeli dan je u oblaku dima, al kak izgleda, opce mu to ne smeta. Debela mrcina. U straznjem dijelu je counter s vutrom, uzimamo 1g nyc diesela (9€) i 1g sativa salada (6€). Znam, patim na sative :D u biti ko nezna, sativa salad je posebna stvarcica, mjesavina ostataka svih sativa koje imaju u meni-u. Ukupno 7-8 vrsta pomjesanih u jednu hrpu. Al nisu mrvice jer si to ipak ne bi dopustili, nego mali headici. Ko neki mistery box, neznas kaj ces dobit, al znas da ce bit dobro :D Jos je nismo probali though, bumo sutra. E da, i ona fora da nesmjes rolati a duhanom u coffee shopu je isto samo legenda, smijes stavit duhan, netrebas se skrivat od staffa, jedino ak imas kutiju cigareta na stolu te security guard u dampkringu zamoli da si stavis u dzep da bas nije na stolu. A i taj security je legenda, kak smo sjedili u izlogu kulturno je bilo da nest popijemo, pa sam ja stao kraj bara da narucim, a kak je guzva bila security mi je reko da ce nam on donjet, da ne trebamo stajat :) mislim, nije velka stvar, al onak, di bi kod nas naso takve ljude. Dakle, sjeli smo u izlog, tocno do macka (ne jebe nas pol posto), i rolamo nycd, fakat mekani slatki okus ima, osjeti je onaj aftertejst po grejpu po kojem je poznat, ne grebe ni mrvicu, efekt je tocno onakav kakav je opisan na meni-u, very clean high, nema onog white noise-a u glavi, sve je mellow. Skuzimo da bi mogli jos jedan, well, zakaj ne. Odonda se ba vise ne sjecam, znam da smo bili u mcdonaldsu di namnje neki indijac stavio 3 menia umjesto 2, a jedva da zna engleski, al aj vratili su nam pare jer nismo ni skuzili da smo 3 platili. E, da, bili i u red lightu, a kajaznam, meni je to sve nekak tuzno, ko da sam u zoloskom vrtu :( u biti da, nycd, odlican za chillanje negdje dok si zavaljen, ne tolko jak, cist, mekan i lagan.



Dan 2.
17.54. Kat tra kat trakt kart tar karta trakta raka traka ratka katarakta.
Ne. A daj. Ble. Daj vise. Od neznam puno prije. Neznam prije 2 stata. Mellow yellow blueberry i moroccan honey hash.

Blueberry - self destruct sequence initiated

----------------------------------

Dakle, erm. Khm, nisam bas jucer navecer bil u stanju znapisat sve kaj se dogadalo. Taman sam planiral navecer napisat do kraja, al naravno, unforseen has happened. Makar nakon ovog kaj se zadnjih par dana dogadalo, apsolutno nema izgovora da bilo kaj bude unforseen. Pogotovo dok se kupi Hawaiian snow. Dakle, cega se sjecam...
 

McGreggor

Aktivan Član
20.01.2008
87
6
0
35
Drugi dan je bil fenomen za sebe. Nakon kaj smo zakljucili da nemremo u rijksmuseum i van gogh museum jer bi u redu cekali 2 sata za svaki uputili smo se negdje sjesti. I to ne bilo di, nego u Mellow Yellow koji nam je bil u blizini, a kojega sam si odavno zacrto zbog odlicnih popusta koje imaju. Udemo nutra, muzika lagana, neki slow dub, idemo gore po stepenicama, na galeriji puno klupica u koje se moze zavaliti, slucajno naletimo u vrijeme dok su se neki dizali (inace je dost tesko oko nove godine si sjest u bilo koji coffeeshop) i sjednemo za oveci stol u kutu.
1zqbv5w.jpg

Ja se spustim dole do countera, i pokupim blueberry i moroccan honey hash koji su bili na jebenom popustu, blueberry je bio 4g 25€, a honey hash 3g isto 25€. Ona fora da samo 5g smijes uzet ne vrijedi, pitao sam dobrog striceka za pultom dal je problem ako uzmem vise, samo se nasmijo i reko da uzmem kolko hocu :) Uzmem si rizle koje dijele besplatno, i odem natrag za stol. Vrijeme je pokazalo da onih pol grama kaj sam za nas DVOJE srolal je bilo daleeeeko previse. Ili taman. Kak se uzme. U biti, u meduvremenu su si i neki talijani sjeli za nas stol,
2qdbey9.jpg

al nikakav bed, oni uzivaju u svojem, mi u svojem, i usput skuzimo kaj da je ventilacija u galeriji nikakva :D zrak je doslovce bijeli.
E sad, kaje bilo poslje to sam bog zna. U jednom trenutku sam skuzil da se osjecam ko da lucidno sanjam al to traje i traje i traje. Hodam a sve kaj vidim, cujem i osjetim mi dolazi do svijesti sa nekim zakasnjenjem, ko da mi se sve stalno ubrzava i usporava, a svaki put dok s nogom stanem na zemlju (a nahodali smo se bome) mi kroz tijelo ide val vibracija (ko dok ste u kinu sa dobrim surroundom i dok nest ogromno hoda na filmu pa osjecate vibracije). U biti katastrofa, komunikacija je na razini totalne demencije, neznam dal me vise zastrasuje to kaj ja neznam kak da nekaj velim ili to da i ono kaj i velim cura apsolutno ne kuzi. I sve je to oke, al bokte ak to traje sat dva. Al ovo ***** ne pusta, zabavno je 2sata al nakon 3 samo hoces da te pusti. I jos smo morali pricekati bus na parkiralistu koje je bilo fakin 800 kilometara od centra (dobro, 10 min). A na parkiralisu bus tu a vodica nema *****u!! U biti nama je vodic trebal. A nist onda odemo u neki kafic blizu jer je uzasno zima (e *****u taj sjeverni vjetar na fakin sjevernom polu), a nutra goth atmosfera. Al ne goth da ima puno klinaca koji briju na gothere nego tamno crveno ljubicasto svjetlo, ljubicasti zastori, crni zidovi, crni barsunasti jastuci, dode nam konobar, neki deda koji vjerojatno ima 72 godine radnog staza kao batler zato jer to voli, i u biti nema tu kakvu kavu oces, ak hoces kavu, on ti donese dutch coffee. I jebote dutch coffee. Mali vrc s kavom, vrc s vrhnjem, kockice secera, hrskavi keksi, al to nemre opisat kolko je fina bila!!! A poslje, nemam pojma, nasli smo se s vodicom koji je opet brijem bil stoned, neznam, nisam nist bil siguran. U meduvremenu sam izgubil stari i kupil novi šal. Isli smo po red lightu, nemam pojma iskreno di. Daa i u tramvaju smo se vozili, posebni dozivljaj dok neznas kud tocno ides, dal dobro ides, i kaj baba na nizozemskom na spikeru govori. Pustilo nas je oko 9 navecer? Neznam. Docekali smo novu donekle pribrani, na trgu, u odnosu na ono prije, bilo je fenomenalno :)
Inace, jako je tesko bilo gdje nac mjesto za sjest u ovo doba godine, a i na samu novu se u 90% slucajeva placa upad u kafice. Al zato smo mi na neku foru, dost blizu Rembrandtpleina di smo docekali novu smo naisli na neki kafic/mini club, koji je izvana izglesal katastrofa al iznutra je bil cist ok, sa ne previse ljudi (cak smo i sjedili za sankom), piva je fakin 1€, a upad je besplatan! Eee da! Kak sam ja sjedio okrenut prema ulazu a iznutra se vidi van na ulicu, odjedamput na ulici vidim golog crnca sa hlacama spustenima do koljena, boksericama 5cm vise, bez majice i s nezaobilaznim cviksama na nosu. Prvo sam mislil da mi se ucinilo, rekel curi, nismo vjerovali (jebes to kaj je gol, nego kaj je vani fakin sjeverni pol na kojem se mi smrzavamo u zimskim jaknama. Tak dugo nismo vjerovali dok nije usetal u kafic, i prosel kraj nas :D legenda :D
Al onak, to je bit amsterdama! Radi kaj god ti srce zazeli tak dugo dok to ne steti nekom drugom. Policajci ce prvom prilikom pokupit pijane seljacine na ulici koji se deru i rade sranja, al goli crnac, kurve, frula nasred ulice, sve je dozvoljeno ak si znas granicu.

Dan 3
Ovi su nekud u haag isli, a mi putješestvije do Dama. Buduci da nam je hotel u ***** materini 30km od grada morali smo prvo busom 45min a onda vlakom 10 min. A simpatican je bil vozac busa koji je u pol puta stao na parkiralistu, digo se, i reko nam nasmijan 'sorry, new year, its too early for me :D the other driver will take you'. U biti bauljali smo sve okolo, otisli do Greenhouse Centruma, tam je bila teska guzva pa smo samo kupili, 1g White Widdowa (indica-9€), 1g Hawaiian Snowa (haze-11€) i 1g Trainwrecka (oko 10€). Da nije tolka guzva fora bi bilo, u pozadini svira Marley, a na zidovima su fotografije selebritija na koje su cini se posebno ponosni. Fakat ima svega, od Tarantina, Bona, pa do Woody Harrelsona kojeg su centralno pozicionirali, bog zna zakaj :)
Poslje smo pogledali New Church i Old Church koji su nazalost bili zatvoreni, ali su ipak a sight to see.
Zasli smo i u Kadinsky, za koji sam isto znal da imaju jebene popuste, al su me i uz to dodatno iznenadili, bokte 5g Marakkesh hasha za fakin 17 eura! Ludi rusi xD
Navecer smo se vratili u hotel, a kak se nesmje nutra pusit (nismo htjeli sranja jer imaju smoke detecore, mislim, s balkana smo al to ne znaci da se moramo ponasat ko seljacine), srolo sam jednog dugog tankog s malo papira, i kojih 0,3-0,4g Hawaiian Snowa. Jebote. Haze ubojica. Nije tolko nas skrsio kolko je dugo trajo. Dosuse, 'nije nas tolko skrsio' govorim u odnosu na Blueberry od kojeg sam bez premca bil najvise stone-an u zivotu. Stvar je u tome sa je po slobodnoj prodjeni vutra tamo 4-5 puta jaca od nase. A od ove marihuane domace usudio bi se rec i desetak-petnaestak puta. Dakle ovaj Hawaiian Snow, otisli na parkiraliste, setali, zapalili, slatkasti vocni okus, ne grebe, al vec do ulaza u hotel je bilo jasno da nema zajebancije. Jedva smo natjerali lift da ide gore, dam se kladiti sa nas je namjerno htio zgnjecit, trali po hodniku, mene sprestravio šal koji je na neku foru mi se zaljepio na glavu, a u sobi krš i lom. Izgubljen, na televiziji nizozemske vijesti, krenemo zderat, plavi (crunchy) m&m-si (btw, to je u gradu prepoznatljiv trademark stonera, svi nose okolo m&m-se i zderu ih), kiki-ji, milka, peciva i pasteta. Slozili smo i paketic za doma, a onda... amnesia. Nist se ne sjecam. Tabula rasa.


Dan 4.
Ujutro se budim, i vidim da nekaj ne valja, 8 ujutro (11 sati nakon kaj smo ha skurili, ja jos napljugan. I to posteno, ne ko neki mamurluk od loseg hasha. Zdero dorucak ko da nema sutra, radio slalom po hodniku, opet se borio sa liftom, the usual. Pustilo me tek negdje oko 10. Bili smo u Van Goghovom muzeju jer je u Rijksmuseumu bilo otvoreno samo jedno krilo. Cekali smo doduse u redu vise od sat vremena al definitivno se isplatilo. Muzej je bil fenomenalan i osim cinjenice da je bilo malo previse ljudi, fakat smo uzivali u svakom dijelu. Zadnji dan se nismo htjeli ubijat, da budemo normalni na granici, a i htjeli smo obici grad kak treba, jer se sad sve otvorilo.
E sad, granica, to svako ima svoju pricu. Po nekakvoj mojoj procjeni, profurati nest prek granice je 40% inteligencije, 40% mašte i 20% srece. Ja sam imao dost ideja, od duplog dna u pringlesima, pa prek klasicnih prica sa gelom za tusiranje. Na kraju sam se snasel jer je stolac do prozora u busu imal strganu rucku za dizanje i spustanje, a na njezinom mjeatu je bila rupa otprilike 10x3cm dostupna samo ak ciljano znate di je i napamet gurate ruku duboko pod stolac. Napravil sam malu ciglicu velicine hard diska sa 20g svega i svacega, sa žnorom kojom sam je povuko natragda mi ne bi ostala u stolcu.
vzihk3.jpg

Iskreno, da sam osavil staklenku trave na sjedalu autobusa niko ne bi nist skuzio je uopce nisu pregledavali. Ni nas, ni prtljagu, ni autobus. Al to je onih 20% srece. Al cinjenica da ona famtomska granica nizozemska-njemacka di svaki policajac s tri kera hoda i rengenski snimaju sve od vas do prtljage.....ne postoji. Nema je. Barem ne dok se autom ili busom. Jedino smo stali izmedu Dežele i hrvatske. Samo izasli, postambiljali nam putovnice, vratili se u bus i pa-pa :)
2ai0h1j.jpg



Well, to je to :) nadam se da nisam bil predosadan, ak vas nest zanima sam pitajte :)
 

Enolagay

Aktivan Član
30.08.2007
60
5
0
35
prijatelju. pa zaboravio si najjacu stvar. gljive. mislim ima tu još i salvie i pejotla. to možeš nekako zabpravit, ali gljive su predobre. trebali ste probat barem jednom.

ali sve u svemu dobro ste se proveli. i meni bilo tako nekako samo šta ja onda nisam znao šta je sativa, šta indica i šta znači koje ime. ja sam kupovao po cijenama ;D ah. bilo to dobro :)
 

SuperAngel

Aktivan Član
15.12.2008
375
66
0
41
Super putopis pravi stonerski :p Išli su mi neki frendovi s tom turom i oni su nosili nazad lol Uglavnom njih se najviše dojmio neki coffeshop Highway neam pojma, makar vidim da si ti išao tamo s ciljem običi najbolje!
 

Highty

Aktivan Član
05.09.2005
162
50
0
S guštom sam čitala tvoje memoare :p! Lijepo što si odlučio to staviti na forum :). Nadam se da ću i ja tako uskoro, pozz
 

McGreggor

Aktivan Član
20.01.2008
87
6
0
35
SuperAngel je napisao(la):
Super putopis pravi stonerski :p Išli su mi neki frendovi s tom turom i oni su nosili nazad lol Uglavnom njih se najviše dojmio neki coffeshop Highway neam pojma, makar vidim da si ti išao tamo s ciljem običi najbolje!

Da, Highway blues, americki coffeeshop, prosli kraj njega par puta al neznam, nekak mi je pre pre preamericki bil. I mislim da znam koji su to tvoji frendovi, ak su to oni iskreno me bilo fakat strah da nas zbog njih ne zajebavaju na grani, jer su cijeli bus vonjo po vutri zbog njih, na svakoj benzinskoj zapalili valjda :D ak su to oni
 

Red Weed

Aktivan Član
12.04.2008
136
8
0
36
To su bili moji hehehe...
Jbg treba se sve poduvat do granice... hehe sto mi zao sto nisam iso... ali zato danas na rockas cu sve nadokandit...
HEhe
 

Kreso1988

Aktivan Član
04.07.2009
143
23
0
33
stvarno odlicno ja da bi piso bilo bi slicno samo sto sam duze bio malo, i jeo gljive pusio salviju(koja mi i nije nest) ali gljive su bile odlicneeee