Meni
Forumi
Nove poruke
Sve teme
Najnovije teme
Nove poruke
♫ Radio
Dnevnici
Dnevnici Vanjskog Uzgajanja
Dnevnici Unutrašnjeg Uzgajanja
Završeni Vanjski Dnevnici
Završeni Unutrašnji Dnevnici
Novo
Popularne teme
Nove poruke
Najnovije aktivnosti
Članovi
Trenutno prisutni
Forumi
Prijava
Registracija
Nove poruke
Sve teme
Najnovije teme
Nove poruke
Meni
Install the app
Install
Objavite odgovor
Forumi
Relaksacija i Razonoda
Putovanja
Amsterdamski Memoari
JavaScript is disabled. For a better experience, please enable JavaScript in your browser before proceeding.
Koristite zastareli pregledač. Možda neće pravilno prikazivati ove ili druge veb stranice.
Trebali biste nadograditi ili koristiti
alternativni pregledač
.
Poruka
<blockquote data-quote="McGreggor" data-source="post: 105900" data-attributes="member: 3662"><p>Drugi dan je bil fenomen za sebe. Nakon kaj smo zakljucili da nemremo u rijksmuseum i van gogh museum jer bi u redu cekali 2 sata za svaki uputili smo se negdje sjesti. I to ne bilo di, nego u Mellow Yellow koji nam je bil u blizini, a kojega sam si odavno zacrto zbog odlicnih popusta koje imaju. Udemo nutra, muzika lagana, neki slow dub, idemo gore po stepenicama, na galeriji puno klupica u koje se moze zavaliti, slucajno naletimo u vrijeme dok su se neki dizali (inace je dost tesko oko nove godine si sjest u bilo koji coffeeshop) i sjednemo za oveci stol u kutu.</p><p><img src="http://i49.tinypic.com/1zqbv5w.jpg" alt="" class="fr-fic fr-dii fr-draggable " style="" /></p><p>Ja se spustim dole do countera, i pokupim blueberry i moroccan honey hash koji su bili na jebenom popustu, blueberry je bio 4g 25€, a honey hash 3g isto 25€. Ona fora da samo 5g smijes uzet ne vrijedi, pitao sam dobrog striceka za pultom dal je problem ako uzmem vise, samo se nasmijo i reko da uzmem kolko hocu <img src="" class="smilie smilie--sprite smilie--sprite1" alt=":)" title="Smile :)" loading="lazy" data-shortname=":)" /> Uzmem si rizle koje dijele besplatno, i odem natrag za stol. Vrijeme je pokazalo da onih pol grama kaj sam za nas DVOJE srolal je bilo daleeeeko previse. Ili taman. Kak se uzme. U biti, u meduvremenu su si i neki talijani sjeli za nas stol, </p><p><img src="http://i49.tinypic.com/2qdbey9.jpg" alt="" class="fr-fic fr-dii fr-draggable " style="" /></p><p>al nikakav bed, oni uzivaju u svojem, mi u svojem, i usput skuzimo kaj da je ventilacija u galeriji nikakva <img src="/styles/default/xenforo/smilies/smajli2.png" class="smilie" loading="lazy" alt=":D" title="Kez :D" data-shortname=":D" /> zrak je doslovce bijeli.</p><p>E sad, kaje bilo poslje to sam bog zna. U jednom trenutku sam skuzil da se osjecam ko da lucidno sanjam al to traje i traje i traje. Hodam a sve kaj vidim, cujem i osjetim mi dolazi do svijesti sa nekim zakasnjenjem, ko da mi se sve stalno ubrzava i usporava, a svaki put dok s nogom stanem na zemlju (a nahodali smo se bome) mi kroz tijelo ide val vibracija (ko dok ste u kinu sa dobrim surroundom i dok nest ogromno hoda na filmu pa osjecate vibracije). U biti katastrofa, komunikacija je na razini totalne demencije, neznam dal me vise zastrasuje to kaj ja neznam kak da nekaj velim ili to da i ono kaj i velim cura apsolutno ne kuzi. I sve je to oke, al bokte ak to traje sat dva. Al ovo ***** ne pusta, zabavno je 2sata al nakon 3 samo hoces da te pusti. I jos smo morali pricekati bus na parkiralistu koje je bilo fakin 800 kilometara od centra (dobro, 10 min). A na parkiralisu bus tu a vodica nema *****u!! U biti nama je vodic trebal. A nist onda odemo u neki kafic blizu jer je uzasno zima (e *****u taj sjeverni vjetar na fakin sjevernom polu), a nutra goth atmosfera. Al ne goth da ima puno klinaca koji briju na gothere nego tamno crveno ljubicasto svjetlo, ljubicasti zastori, crni zidovi, crni barsunasti jastuci, dode nam konobar, neki deda koji vjerojatno ima 72 godine radnog staza kao batler zato jer to voli, i u biti nema tu kakvu kavu oces, ak hoces kavu, on ti donese dutch coffee. I jebote dutch coffee. Mali vrc s kavom, vrc s vrhnjem, kockice secera, hrskavi keksi, al to nemre opisat kolko je fina bila!!! A poslje, nemam pojma, nasli smo se s vodicom koji je opet brijem bil stoned, neznam, nisam nist bil siguran. U meduvremenu sam izgubil stari i kupil novi šal. Isli smo po red lightu, nemam pojma iskreno di. Daa i u tramvaju smo se vozili, posebni dozivljaj dok neznas kud tocno ides, dal dobro ides, i kaj baba na nizozemskom na spikeru govori. Pustilo nas je oko 9 navecer? Neznam. Docekali smo novu donekle pribrani, na trgu, u odnosu na ono prije, bilo je fenomenalno <img src="" class="smilie smilie--sprite smilie--sprite1" alt=":)" title="Smile :)" loading="lazy" data-shortname=":)" /></p><p>Inace, jako je tesko bilo gdje nac mjesto za sjest u ovo doba godine, a i na samu novu se u 90% slucajeva placa upad u kafice. Al zato smo mi na neku foru, dost blizu Rembrandtpleina di smo docekali novu smo naisli na neki kafic/mini club, koji je izvana izglesal katastrofa al iznutra je bil cist ok, sa ne previse ljudi (cak smo i sjedili za sankom), piva je fakin 1€, a upad je besplatan! Eee da! Kak sam ja sjedio okrenut prema ulazu a iznutra se vidi van na ulicu, odjedamput na ulici vidim golog crnca sa hlacama spustenima do koljena, boksericama 5cm vise, bez majice i s nezaobilaznim cviksama na nosu. Prvo sam mislil da mi se ucinilo, rekel curi, nismo vjerovali (jebes to kaj je gol, nego kaj je vani fakin sjeverni pol na kojem se mi smrzavamo u zimskim jaknama. Tak dugo nismo vjerovali dok nije usetal u kafic, i prosel kraj nas <img src="/styles/default/xenforo/smilies/smajli2.png" class="smilie" loading="lazy" alt=":D" title="Kez :D" data-shortname=":D" /> legenda <img src="/styles/default/xenforo/smilies/smajli2.png" class="smilie" loading="lazy" alt=":D" title="Kez :D" data-shortname=":D" /></p><p>Al onak, to je bit amsterdama! Radi kaj god ti srce zazeli tak dugo dok to ne steti nekom drugom. Policajci ce prvom prilikom pokupit pijane seljacine na ulici koji se deru i rade sranja, al goli crnac, kurve, frula nasred ulice, sve je dozvoljeno ak si znas granicu.</p><p></p><p><strong>Dan 3</strong></p><p>Ovi su nekud u haag isli, a mi putješestvije do Dama. Buduci da nam je hotel u ***** materini 30km od grada morali smo prvo busom 45min a onda vlakom 10 min. A simpatican je bil vozac busa koji je u pol puta stao na parkiralistu, digo se, i reko nam nasmijan 'sorry, new year, its too early for me <img src="/styles/default/xenforo/smilies/smajli2.png" class="smilie" loading="lazy" alt=":D" title="Kez :D" data-shortname=":D" /> the other driver will take you'. U biti bauljali smo sve okolo, otisli do Greenhouse Centruma, tam je bila teska guzva pa smo samo kupili, 1g White Widdowa (indica-9€), 1g Hawaiian Snowa (haze-11€) i 1g Trainwrecka (oko 10€). Da nije tolka guzva fora bi bilo, u pozadini svira Marley, a na zidovima su fotografije selebritija na koje su cini se posebno ponosni. Fakat ima svega, od Tarantina, Bona, pa do Woody Harrelsona kojeg su centralno pozicionirali, bog zna zakaj <img src="" class="smilie smilie--sprite smilie--sprite1" alt=":)" title="Smile :)" loading="lazy" data-shortname=":)" /></p><p>Poslje smo pogledali New Church i Old Church koji su nazalost bili zatvoreni, ali su ipak a sight to see.</p><p>Zasli smo i u Kadinsky, za koji sam isto znal da imaju jebene popuste, al su me i uz to dodatno iznenadili, bokte 5g Marakkesh hasha za fakin 17 eura! Ludi rusi xD</p><p>Navecer smo se vratili u hotel, a kak se nesmje nutra pusit (nismo htjeli sranja jer imaju smoke detecore, mislim, s balkana smo al to ne znaci da se moramo ponasat ko seljacine), srolo sam jednog dugog tankog s malo papira, i kojih 0,3-0,4g Hawaiian Snowa. Jebote. Haze ubojica. Nije tolko nas skrsio kolko je dugo trajo. Dosuse, 'nije nas tolko skrsio' govorim u odnosu na Blueberry od kojeg sam bez premca bil najvise stone-an u zivotu. Stvar je u tome sa je po slobodnoj prodjeni vutra tamo 4-5 puta jaca od nase. A od ove marihuane domace usudio bi se rec i desetak-petnaestak puta. Dakle ovaj Hawaiian Snow, otisli na parkiraliste, setali, zapalili, slatkasti vocni okus, ne grebe, al vec do ulaza u hotel je bilo jasno da nema zajebancije. Jedva smo natjerali lift da ide gore, dam se kladiti sa nas je namjerno htio zgnjecit, trali po hodniku, mene sprestravio šal koji je na neku foru mi se zaljepio na glavu, a u sobi krš i lom. Izgubljen, na televiziji nizozemske vijesti, krenemo zderat, plavi (crunchy) m&m-si (btw, to je u gradu prepoznatljiv trademark stonera, svi nose okolo m&m-se i zderu ih), kiki-ji, milka, peciva i pasteta. Slozili smo i paketic za doma, a onda... amnesia. Nist se ne sjecam. Tabula rasa.</p><p></p><p></p><p><strong>Dan 4.</strong></p><p>Ujutro se budim, i vidim da nekaj ne valja, 8 ujutro (11 sati nakon kaj smo ha skurili, ja jos napljugan. I to posteno, ne ko neki mamurluk od loseg hasha. Zdero dorucak ko da nema sutra, radio slalom po hodniku, opet se borio sa liftom, the usual. Pustilo me tek negdje oko 10. Bili smo u Van Goghovom muzeju jer je u Rijksmuseumu bilo otvoreno samo jedno krilo. Cekali smo doduse u redu vise od sat vremena al definitivno se isplatilo. Muzej je bil fenomenalan i osim cinjenice da je bilo malo previse ljudi, fakat smo uzivali u svakom dijelu. Zadnji dan se nismo htjeli ubijat, da budemo normalni na granici, a i htjeli smo obici grad kak treba, jer se sad sve otvorilo.</p><p>E sad, granica, to svako ima svoju pricu. Po nekakvoj mojoj procjeni, profurati nest prek granice je 40% inteligencije, 40% mašte i 20% srece. Ja sam imao dost ideja, od duplog dna u pringlesima, pa prek klasicnih prica sa gelom za tusiranje. Na kraju sam se snasel jer je stolac do prozora u busu imal strganu rucku za dizanje i spustanje, a na njezinom mjeatu je bila rupa otprilike 10x3cm dostupna samo ak ciljano znate di je i napamet gurate ruku duboko pod stolac. Napravil sam malu ciglicu velicine hard diska sa 20g svega i svacega, sa žnorom kojom sam je povuko natragda mi ne bi ostala u stolcu.</p><p><img src="http://i50.tinypic.com/vzihk3.jpg" alt="" class="fr-fic fr-dii fr-draggable " style="" /></p><p>Iskreno, da sam osavil staklenku trave na sjedalu autobusa niko ne bi nist skuzio je uopce nisu pregledavali. Ni nas, ni prtljagu, ni autobus. Al to je onih 20% srece. Al cinjenica da ona famtomska granica nizozemska-njemacka di svaki policajac s tri kera hoda i rengenski snimaju sve od vas do prtljage.....ne postoji. Nema je. Barem ne dok se autom ili busom. Jedino smo stali izmedu Dežele i hrvatske. Samo izasli, postambiljali nam putovnice, vratili se u bus i pa-pa <img src="" class="smilie smilie--sprite smilie--sprite1" alt=":)" title="Smile :)" loading="lazy" data-shortname=":)" /></p><p><img src="http://i49.tinypic.com/2ai0h1j.jpg" alt="" class="fr-fic fr-dii fr-draggable " style="" /></p><p></p><p></p><p>Well, to je to <img src="" class="smilie smilie--sprite smilie--sprite1" alt=":)" title="Smile :)" loading="lazy" data-shortname=":)" /> nadam se da nisam bil predosadan, ak vas nest zanima sam pitajte <img src="" class="smilie smilie--sprite smilie--sprite1" alt=":)" title="Smile :)" loading="lazy" data-shortname=":)" /></p></blockquote><p></p>
[QUOTE="McGreggor, post: 105900, member: 3662"] Drugi dan je bil fenomen za sebe. Nakon kaj smo zakljucili da nemremo u rijksmuseum i van gogh museum jer bi u redu cekali 2 sata za svaki uputili smo se negdje sjesti. I to ne bilo di, nego u Mellow Yellow koji nam je bil u blizini, a kojega sam si odavno zacrto zbog odlicnih popusta koje imaju. Udemo nutra, muzika lagana, neki slow dub, idemo gore po stepenicama, na galeriji puno klupica u koje se moze zavaliti, slucajno naletimo u vrijeme dok su se neki dizali (inace je dost tesko oko nove godine si sjest u bilo koji coffeeshop) i sjednemo za oveci stol u kutu. [IMG]http://i49.tinypic.com/1zqbv5w.jpg[/IMG] Ja se spustim dole do countera, i pokupim blueberry i moroccan honey hash koji su bili na jebenom popustu, blueberry je bio 4g 25€, a honey hash 3g isto 25€. Ona fora da samo 5g smijes uzet ne vrijedi, pitao sam dobrog striceka za pultom dal je problem ako uzmem vise, samo se nasmijo i reko da uzmem kolko hocu :) Uzmem si rizle koje dijele besplatno, i odem natrag za stol. Vrijeme je pokazalo da onih pol grama kaj sam za nas DVOJE srolal je bilo daleeeeko previse. Ili taman. Kak se uzme. U biti, u meduvremenu su si i neki talijani sjeli za nas stol, [IMG]http://i49.tinypic.com/2qdbey9.jpg[/IMG] al nikakav bed, oni uzivaju u svojem, mi u svojem, i usput skuzimo kaj da je ventilacija u galeriji nikakva :D zrak je doslovce bijeli. E sad, kaje bilo poslje to sam bog zna. U jednom trenutku sam skuzil da se osjecam ko da lucidno sanjam al to traje i traje i traje. Hodam a sve kaj vidim, cujem i osjetim mi dolazi do svijesti sa nekim zakasnjenjem, ko da mi se sve stalno ubrzava i usporava, a svaki put dok s nogom stanem na zemlju (a nahodali smo se bome) mi kroz tijelo ide val vibracija (ko dok ste u kinu sa dobrim surroundom i dok nest ogromno hoda na filmu pa osjecate vibracije). U biti katastrofa, komunikacija je na razini totalne demencije, neznam dal me vise zastrasuje to kaj ja neznam kak da nekaj velim ili to da i ono kaj i velim cura apsolutno ne kuzi. I sve je to oke, al bokte ak to traje sat dva. Al ovo ***** ne pusta, zabavno je 2sata al nakon 3 samo hoces da te pusti. I jos smo morali pricekati bus na parkiralistu koje je bilo fakin 800 kilometara od centra (dobro, 10 min). A na parkiralisu bus tu a vodica nema *****u!! U biti nama je vodic trebal. A nist onda odemo u neki kafic blizu jer je uzasno zima (e *****u taj sjeverni vjetar na fakin sjevernom polu), a nutra goth atmosfera. Al ne goth da ima puno klinaca koji briju na gothere nego tamno crveno ljubicasto svjetlo, ljubicasti zastori, crni zidovi, crni barsunasti jastuci, dode nam konobar, neki deda koji vjerojatno ima 72 godine radnog staza kao batler zato jer to voli, i u biti nema tu kakvu kavu oces, ak hoces kavu, on ti donese dutch coffee. I jebote dutch coffee. Mali vrc s kavom, vrc s vrhnjem, kockice secera, hrskavi keksi, al to nemre opisat kolko je fina bila!!! A poslje, nemam pojma, nasli smo se s vodicom koji je opet brijem bil stoned, neznam, nisam nist bil siguran. U meduvremenu sam izgubil stari i kupil novi šal. Isli smo po red lightu, nemam pojma iskreno di. Daa i u tramvaju smo se vozili, posebni dozivljaj dok neznas kud tocno ides, dal dobro ides, i kaj baba na nizozemskom na spikeru govori. Pustilo nas je oko 9 navecer? Neznam. Docekali smo novu donekle pribrani, na trgu, u odnosu na ono prije, bilo je fenomenalno :) Inace, jako je tesko bilo gdje nac mjesto za sjest u ovo doba godine, a i na samu novu se u 90% slucajeva placa upad u kafice. Al zato smo mi na neku foru, dost blizu Rembrandtpleina di smo docekali novu smo naisli na neki kafic/mini club, koji je izvana izglesal katastrofa al iznutra je bil cist ok, sa ne previse ljudi (cak smo i sjedili za sankom), piva je fakin 1€, a upad je besplatan! Eee da! Kak sam ja sjedio okrenut prema ulazu a iznutra se vidi van na ulicu, odjedamput na ulici vidim golog crnca sa hlacama spustenima do koljena, boksericama 5cm vise, bez majice i s nezaobilaznim cviksama na nosu. Prvo sam mislil da mi se ucinilo, rekel curi, nismo vjerovali (jebes to kaj je gol, nego kaj je vani fakin sjeverni pol na kojem se mi smrzavamo u zimskim jaknama. Tak dugo nismo vjerovali dok nije usetal u kafic, i prosel kraj nas :D legenda :D Al onak, to je bit amsterdama! Radi kaj god ti srce zazeli tak dugo dok to ne steti nekom drugom. Policajci ce prvom prilikom pokupit pijane seljacine na ulici koji se deru i rade sranja, al goli crnac, kurve, frula nasred ulice, sve je dozvoljeno ak si znas granicu. [B]Dan 3[/B] Ovi su nekud u haag isli, a mi putješestvije do Dama. Buduci da nam je hotel u ***** materini 30km od grada morali smo prvo busom 45min a onda vlakom 10 min. A simpatican je bil vozac busa koji je u pol puta stao na parkiralistu, digo se, i reko nam nasmijan 'sorry, new year, its too early for me :D the other driver will take you'. U biti bauljali smo sve okolo, otisli do Greenhouse Centruma, tam je bila teska guzva pa smo samo kupili, 1g White Widdowa (indica-9€), 1g Hawaiian Snowa (haze-11€) i 1g Trainwrecka (oko 10€). Da nije tolka guzva fora bi bilo, u pozadini svira Marley, a na zidovima su fotografije selebritija na koje su cini se posebno ponosni. Fakat ima svega, od Tarantina, Bona, pa do Woody Harrelsona kojeg su centralno pozicionirali, bog zna zakaj :) Poslje smo pogledali New Church i Old Church koji su nazalost bili zatvoreni, ali su ipak a sight to see. Zasli smo i u Kadinsky, za koji sam isto znal da imaju jebene popuste, al su me i uz to dodatno iznenadili, bokte 5g Marakkesh hasha za fakin 17 eura! Ludi rusi xD Navecer smo se vratili u hotel, a kak se nesmje nutra pusit (nismo htjeli sranja jer imaju smoke detecore, mislim, s balkana smo al to ne znaci da se moramo ponasat ko seljacine), srolo sam jednog dugog tankog s malo papira, i kojih 0,3-0,4g Hawaiian Snowa. Jebote. Haze ubojica. Nije tolko nas skrsio kolko je dugo trajo. Dosuse, 'nije nas tolko skrsio' govorim u odnosu na Blueberry od kojeg sam bez premca bil najvise stone-an u zivotu. Stvar je u tome sa je po slobodnoj prodjeni vutra tamo 4-5 puta jaca od nase. A od ove marihuane domace usudio bi se rec i desetak-petnaestak puta. Dakle ovaj Hawaiian Snow, otisli na parkiraliste, setali, zapalili, slatkasti vocni okus, ne grebe, al vec do ulaza u hotel je bilo jasno da nema zajebancije. Jedva smo natjerali lift da ide gore, dam se kladiti sa nas je namjerno htio zgnjecit, trali po hodniku, mene sprestravio šal koji je na neku foru mi se zaljepio na glavu, a u sobi krš i lom. Izgubljen, na televiziji nizozemske vijesti, krenemo zderat, plavi (crunchy) m&m-si (btw, to je u gradu prepoznatljiv trademark stonera, svi nose okolo m&m-se i zderu ih), kiki-ji, milka, peciva i pasteta. Slozili smo i paketic za doma, a onda... amnesia. Nist se ne sjecam. Tabula rasa. [B]Dan 4.[/B] Ujutro se budim, i vidim da nekaj ne valja, 8 ujutro (11 sati nakon kaj smo ha skurili, ja jos napljugan. I to posteno, ne ko neki mamurluk od loseg hasha. Zdero dorucak ko da nema sutra, radio slalom po hodniku, opet se borio sa liftom, the usual. Pustilo me tek negdje oko 10. Bili smo u Van Goghovom muzeju jer je u Rijksmuseumu bilo otvoreno samo jedno krilo. Cekali smo doduse u redu vise od sat vremena al definitivno se isplatilo. Muzej je bil fenomenalan i osim cinjenice da je bilo malo previse ljudi, fakat smo uzivali u svakom dijelu. Zadnji dan se nismo htjeli ubijat, da budemo normalni na granici, a i htjeli smo obici grad kak treba, jer se sad sve otvorilo. E sad, granica, to svako ima svoju pricu. Po nekakvoj mojoj procjeni, profurati nest prek granice je 40% inteligencije, 40% mašte i 20% srece. Ja sam imao dost ideja, od duplog dna u pringlesima, pa prek klasicnih prica sa gelom za tusiranje. Na kraju sam se snasel jer je stolac do prozora u busu imal strganu rucku za dizanje i spustanje, a na njezinom mjeatu je bila rupa otprilike 10x3cm dostupna samo ak ciljano znate di je i napamet gurate ruku duboko pod stolac. Napravil sam malu ciglicu velicine hard diska sa 20g svega i svacega, sa žnorom kojom sam je povuko natragda mi ne bi ostala u stolcu. [IMG]http://i50.tinypic.com/vzihk3.jpg[/IMG] Iskreno, da sam osavil staklenku trave na sjedalu autobusa niko ne bi nist skuzio je uopce nisu pregledavali. Ni nas, ni prtljagu, ni autobus. Al to je onih 20% srece. Al cinjenica da ona famtomska granica nizozemska-njemacka di svaki policajac s tri kera hoda i rengenski snimaju sve od vas do prtljage.....ne postoji. Nema je. Barem ne dok se autom ili busom. Jedino smo stali izmedu Dežele i hrvatske. Samo izasli, postambiljali nam putovnice, vratili se u bus i pa-pa :) [IMG]http://i49.tinypic.com/2ai0h1j.jpg[/IMG] Well, to je to :) nadam se da nisam bil predosadan, ak vas nest zanima sam pitajte :) [/QUOTE]
Verifikacija
Objavite odgovor
Forumi
Relaksacija i Razonoda
Putovanja
Amsterdamski Memoari
Top
Bottom