Čuj ovo baš i nije tema za naše filozofiranje...
Mislim da u matrixu sve ima nivoe, ali moj fragment svijesti i sva svijest ima izvor u 'nultoj točki', tamo gdje je sve jedno, u implicitnom. A to o čemu govorim je dodir tog jednistva iz perspektive svog fragmenta svijsti.
Znaš... kao da imaš bačvu vode i zagrabiš čašom i izdvojiš nešto malo vodice - to sam ja... i to iskustvo je kao prisječanje one bačve vode, svog izvora, na neki način ponovno povezivanje s njim. Jer u našem svemiru ništa nikad nemože biti odvojeno u pravom smislu riječi, jer sve je jedno a izdvojenost je iluzija koja nam omogučuje na funkcioniramo kao pojedinci.
Ne smatram da je matrix nužno nešto loše, da nema njega nebi bilo raznolikosti a time ni ničega ostalog... problem je kako ga mi kreiramo, zabrijavanje naših umova.