Meni
Forumi
Nove poruke
Sve teme
Najnovije teme
Nove poruke
♫ Radio
Dnevnici
Dnevnici Vanjskog Uzgajanja
Dnevnici Unutrašnjeg Uzgajanja
Završeni Vanjski Dnevnici
Završeni Unutrašnji Dnevnici
Novo
Popularne teme
Nove poruke
Najnovije aktivnosti
Članovi
Trenutno prisutni
Forumi
Prijava
Registracija
Nove poruke
Sve teme
Najnovije teme
Nove poruke
Meni
Install the app
Install
Objavite odgovor
Forumi
Relaksacija i Razonoda
Putovanje na mentalnim talasima
Antidepresiv?
JavaScript is disabled. For a better experience, please enable JavaScript in your browser before proceeding.
Koristite zastareli pregledač. Možda neće pravilno prikazivati ove ili druge veb stranice.
Trebali biste nadograditi ili koristiti
alternativni pregledač
.
Poruka
<blockquote data-quote="elephant0r" data-source="post: 59179" data-attributes="member: 2910"><p>1.1</p><p></p><p>Osnovna premisa zena jest da je najviša istina nedokučiva logičkom umu. Moguće je jedino intuitivno ju spoznati. Kada se to dogodi, doživljava se satori (na kineskom wu). Carl Gustav Jung je definirao satori kao : ''proboj svijesti koja je ograničena egom u obliku jastva koje je ne-ego.'' To je stanje svijesti u kojem su okovi razuma razbijeni i stvarnost se doživljava u njenoj punoći. Satori je zauzimanje novog gledišta na život, ne može se objasniti, ne može se prenijeti drugom koji ga nije doživio. Drugim riječima, satori koji se može objasniti nije pravi satori. Razlog tome leži u činjenici da satori kao i zen nema sadržaja koji se može obuhvatiti ili dokazati intelektom. To je vrsta unutarnje percepcije stvarnosti. To nije promjena sadržaja, već pogleda na sadržaj. </p><p>''Prije zena čovjek je čovjek, a planine su planine; tokom zen studija stvari postaju kompliciranije. Nakon prosvjetljenja čovjek je čovjek i planine su planine, samo malo iznad zemlje.'' Da bi se postigao satori, čovjek mora prevazići ideju sebe kao ega zatvorenog u vreću kože. Da bi to postigao treba sagledati u sebe. U djelu Zen i samuraji D.T.Suzuki piše: ''Učenje nije teško a ni slušanje nije teško, ali ono što je zaista teško je postati svjestan onoga što imaš u sebi i biti u stanju to upotrijebiti kao svoje. Ova samospoznaja poznata je kao 'sagledavanje unutrašnjosti vlastitoga bića', a to je satori. Satori je buđenja iz sna. Buđenje i samospoznaja i sagledavanje unutrašnjosti vlastitoga bića – to su sinonimi!''</p><p>Alan Watts govoreći o zenu, opisuje ga kao zrak, za koji znamo da je dio nas, i da smo mi dio njega, no unatoč tome mi ga ne možemo uhvatiti. Kada je Duchamp uzeo zrak iz Pariza u malu bočicu taj zrak je prestao biti zrak Pariza. Jednako tako uzmemo li morsku vodu u kantu ona prestaje teći, umiri se, no kada se izlije, ona nastavlja ponovo teći. To je osnovna premisa taoističkog mišljenja iz kojeg je zen preuzeo ideju da je najviša istina nedokučiva logičkom umu. Tu ideju su budistički svećenici koji su došli iz Indije u Kinu objeručke prihvatili. Život se ne može prigrabiti, već samo doživjeti. Kineski i japanski umjetnici kada slikaju prirodu oni je ne žele prigrabiti, već prenijeti trenutak koji se nikad više neće ponoviti.</p><p>Slika svijeta ljudi Dalekog istoka je drugačija od one koju imamo mi na Zapadu. Drugačiji pristup ontološkim pitanjima i drugačija epistemološka rješenja čine veoma bitnu razliku u odnosu na zapadnoeuropsku tradiciju. Drugačiji odnos naspram svijeta implicira kao uzrok drugačiju estetiku. Zapadnoeuropska tradicija izgrađena je na logosu, dok je kultura Dalekog istoka utemeljena na ''intuitivnoj viziji''. Zapadnoeuropski čovjek spoznaje svijet posredstvom jezika. Kako Alan Watts kaže zapadnjak pokušava ''vodu stvarnosti'' uhvatiti mrežom intelektualnih pojmova, ali nikada ne uspijeva. Uvijek postoji taj osjećaj da nismo sve rekli. Naše razumijevanje svijeta zamagljeno je jezikom u kojeg vjerujemo kao nekad u Boga. Nietzche kaže da je "filozof uhvaćen u mreže jezika". Mi vjerujemo u jezik, da bi to ilustrirao citirat ću francuskog psihoanalitičara Jaquesa Lacana: ''Moja devojka nikako ne može da me prevari, jer u trenutku kada je sa drugim, ona nije moja nego njegova.'' Filozofija Zapada je pojmovno mišljenje i kao takvo suštinski je povezana s jezikom. Naše razumijevanje svijeta temelji se na logosu i upravo u tome počivaju naše teškoće pri razumijevanju Istoka. No, i Zapad i Istok nalaze se pri uvidu da je sve postojeće prolazno. Lao Tzu i Buda na Istoku, kao i Heraklit na Zapadu ukazuju na prolaznost svjetovnih stvari. Međutim, Zapadnoeuropska filozofija je tražila postojanost u promjeni koje je pronašla u Platonovim idejama, Aristotelovom prvom nepokretnom pokretaču, te u Hegelovom apsolutnom duhu. Dok u Descartovom cogito, ergo sum svjedoči o onom postojanom Ja iza svih stvari. To je ono Ja za kojeg Kant kaže: ''Ono ja koje može moći pratiti sve moje predstave''. Istočni filozofi su u tom pogledu radikalniji i oni kažu da iza svih predstava i osjećaja nema postojanog Ja. Nema objekta i subjekta. Ja je samo iluzija uz pomoć koje se pokušavamo spasiti u svijetu promjena. Sama misao je ona koja misli. Misao je sama sebi svrha.</p><p></p><p></p><p>1.2</p><p></p><p>Kroz povijest umjetnosti zapadne civilizacije ističe se težnja ka boljem predočavanju stvarnosti pomoću novih tehnologija, dok na Istoku ne vidimo tu težnju, on ne želi prikazati vanjštinu već suštinu predmeta kojim se bavi.</p><p>Zen želi apsolutnu slobodu - slobodu lišenu svih okvira. Razum je samo jedan instrument spoznaje, stoga mu zen ne daje prednost. On je dobar sluga, ali loš gospodar. Suzuki govoreći o logici piše: ''U logici ima traga naporu i boli ; logika je samosvjesna. Tako je i s etikom koja je primijenjena logika na životne činjenice. Etičan čovjek čini hvalevrijedna djela, ali ih je on cijelo vrijeme svjestan, a osim toga često može misliti o nekoj budućoj nagradi. Zato možemo reći da je njegov um uprljan, a nikako čist, ma koliko da su njegova djela objektivno ili društveno dobra. Zen to prezire. Život je umjetnost, i poput savršene umjetnosti treba zaboraviti sebe; ne smije biti niti traga naporu ili bolnom osjećanju. Prema zenu, život treba živjeti kao što ptica leti kroz zrak ili kao što riba pliva u vodi. Čim se pojave znakovi tumačenja, čovjek je osuđen, nije više slobodno biće.''</p><p>U ovom citatu možemo primijetiti još jednu ideju zena, a to je da prava umjetnost sebe nije svjesna. O tome će biti više riječi kasnije, ali valja napomenuti da je to jedna od karakteristika koja će obilježiti njujoršku likovnu scenu 40-ih i 50-ih godina u umjetnosti apstraktnog ekspresionizma. Djeluje se zbog djelovanja, proces je bitan, ne konačno djelo.</p><p>Po zenu besmisleno je i nepotrebno kontrolirati prirodu. Kada se spozna vlastita priroda (satori), tj. nepostojanje subjekta i objekta, vanjskog i unutarnjeg svijeta, već sveobuhvatnost jednog procesa, djeluje se u skladu s prirodom koja nije ni unutarnja, ni izvanjska. Zen učitelj kaže: ''Djeluj, ono što radiš može biti i ispravno i pogrešno; jedno i drugo je dobro.'' Kada nema podvojenog uma, nema se što kontrolirati i čovjek djeluje u skladu s prirodom. Kontrola vodi ukočenosti, a zen prezire ukočenost. Ne djelovati je u redu, djelovati je u redu, ali predomišljati se što napraviti je najgora moguća solucija. Trenutak odlazi, nema vremena za predomišljanja.</p><p>Da bih ilustrirao ovu tvrdnju citirat ću jednu zen priču: ''Kad se priđe hramu Obaku u Kyotu, mogu se vidjeti riječi urezane iznad vrata: ‘Prvotni princip’. Slova su neuobičajeno velika, a svi koji vole kaligrafiju dive im se kao istinskom remek-djelu. Napisao ih je Kosen prije dvjesto godina. Kad ih je učitelj crtao, činio je to prvo na papiru, a radnici su ih uvećali i izrezbarili u drvetu. Dok je Kosen crtao slova, uz njega je bio jedan drzak učenik koji mu je napravio nekoliko litara mastila i nije propuštao priliku da iskritizira njegov rad.</p><p></p><p>- To ne valja, rekao je Kosenu nakon prvog pokušaja.</p><p></p><p>- Kakav je ovaj ?</p><p></p><p>- Loš. Lošiji nego prethodni, izjavi učenik.</p><p></p><p>Kosen je strpljivo iscrtavao list za listom, sve dok se nisu skupila osamdeset i četiri ‘Prvotna principa’, još uvijek bez učenikove pohvale.</p><p>A kada je mladić izašao na nekoliko trenutaka, Kosen pomisli: ‘Sada je prilika da izbjegnem njegovo kritičko oko’, pa slobodna i neometana uma napisa na brzinu: ’Prvotni princip.’</p><p></p><p>- Remek - djelo, izjavi učenik.''</p></blockquote><p></p>
[QUOTE="elephant0r, post: 59179, member: 2910"] 1.1 Osnovna premisa zena jest da je najviša istina nedokučiva logičkom umu. Moguće je jedino intuitivno ju spoznati. Kada se to dogodi, doživljava se satori (na kineskom wu). Carl Gustav Jung je definirao satori kao : ''proboj svijesti koja je ograničena egom u obliku jastva koje je ne-ego.'' To je stanje svijesti u kojem su okovi razuma razbijeni i stvarnost se doživljava u njenoj punoći. Satori je zauzimanje novog gledišta na život, ne može se objasniti, ne može se prenijeti drugom koji ga nije doživio. Drugim riječima, satori koji se može objasniti nije pravi satori. Razlog tome leži u činjenici da satori kao i zen nema sadržaja koji se može obuhvatiti ili dokazati intelektom. To je vrsta unutarnje percepcije stvarnosti. To nije promjena sadržaja, već pogleda na sadržaj. ''Prije zena čovjek je čovjek, a planine su planine; tokom zen studija stvari postaju kompliciranije. Nakon prosvjetljenja čovjek je čovjek i planine su planine, samo malo iznad zemlje.'' Da bi se postigao satori, čovjek mora prevazići ideju sebe kao ega zatvorenog u vreću kože. Da bi to postigao treba sagledati u sebe. U djelu Zen i samuraji D.T.Suzuki piše: ''Učenje nije teško a ni slušanje nije teško, ali ono što je zaista teško je postati svjestan onoga što imaš u sebi i biti u stanju to upotrijebiti kao svoje. Ova samospoznaja poznata je kao 'sagledavanje unutrašnjosti vlastitoga bića', a to je satori. Satori je buđenja iz sna. Buđenje i samospoznaja i sagledavanje unutrašnjosti vlastitoga bića – to su sinonimi!'' Alan Watts govoreći o zenu, opisuje ga kao zrak, za koji znamo da je dio nas, i da smo mi dio njega, no unatoč tome mi ga ne možemo uhvatiti. Kada je Duchamp uzeo zrak iz Pariza u malu bočicu taj zrak je prestao biti zrak Pariza. Jednako tako uzmemo li morsku vodu u kantu ona prestaje teći, umiri se, no kada se izlije, ona nastavlja ponovo teći. To je osnovna premisa taoističkog mišljenja iz kojeg je zen preuzeo ideju da je najviša istina nedokučiva logičkom umu. Tu ideju su budistički svećenici koji su došli iz Indije u Kinu objeručke prihvatili. Život se ne može prigrabiti, već samo doživjeti. Kineski i japanski umjetnici kada slikaju prirodu oni je ne žele prigrabiti, već prenijeti trenutak koji se nikad više neće ponoviti. Slika svijeta ljudi Dalekog istoka je drugačija od one koju imamo mi na Zapadu. Drugačiji pristup ontološkim pitanjima i drugačija epistemološka rješenja čine veoma bitnu razliku u odnosu na zapadnoeuropsku tradiciju. Drugačiji odnos naspram svijeta implicira kao uzrok drugačiju estetiku. Zapadnoeuropska tradicija izgrađena je na logosu, dok je kultura Dalekog istoka utemeljena na ''intuitivnoj viziji''. Zapadnoeuropski čovjek spoznaje svijet posredstvom jezika. Kako Alan Watts kaže zapadnjak pokušava ''vodu stvarnosti'' uhvatiti mrežom intelektualnih pojmova, ali nikada ne uspijeva. Uvijek postoji taj osjećaj da nismo sve rekli. Naše razumijevanje svijeta zamagljeno je jezikom u kojeg vjerujemo kao nekad u Boga. Nietzche kaže da je "filozof uhvaćen u mreže jezika". Mi vjerujemo u jezik, da bi to ilustrirao citirat ću francuskog psihoanalitičara Jaquesa Lacana: ''Moja devojka nikako ne može da me prevari, jer u trenutku kada je sa drugim, ona nije moja nego njegova.'' Filozofija Zapada je pojmovno mišljenje i kao takvo suštinski je povezana s jezikom. Naše razumijevanje svijeta temelji se na logosu i upravo u tome počivaju naše teškoće pri razumijevanju Istoka. No, i Zapad i Istok nalaze se pri uvidu da je sve postojeće prolazno. Lao Tzu i Buda na Istoku, kao i Heraklit na Zapadu ukazuju na prolaznost svjetovnih stvari. Međutim, Zapadnoeuropska filozofija je tražila postojanost u promjeni koje je pronašla u Platonovim idejama, Aristotelovom prvom nepokretnom pokretaču, te u Hegelovom apsolutnom duhu. Dok u Descartovom cogito, ergo sum svjedoči o onom postojanom Ja iza svih stvari. To je ono Ja za kojeg Kant kaže: ''Ono ja koje može moći pratiti sve moje predstave''. Istočni filozofi su u tom pogledu radikalniji i oni kažu da iza svih predstava i osjećaja nema postojanog Ja. Nema objekta i subjekta. Ja je samo iluzija uz pomoć koje se pokušavamo spasiti u svijetu promjena. Sama misao je ona koja misli. Misao je sama sebi svrha. 1.2 Kroz povijest umjetnosti zapadne civilizacije ističe se težnja ka boljem predočavanju stvarnosti pomoću novih tehnologija, dok na Istoku ne vidimo tu težnju, on ne želi prikazati vanjštinu već suštinu predmeta kojim se bavi. Zen želi apsolutnu slobodu - slobodu lišenu svih okvira. Razum je samo jedan instrument spoznaje, stoga mu zen ne daje prednost. On je dobar sluga, ali loš gospodar. Suzuki govoreći o logici piše: ''U logici ima traga naporu i boli ; logika je samosvjesna. Tako je i s etikom koja je primijenjena logika na životne činjenice. Etičan čovjek čini hvalevrijedna djela, ali ih je on cijelo vrijeme svjestan, a osim toga često može misliti o nekoj budućoj nagradi. Zato možemo reći da je njegov um uprljan, a nikako čist, ma koliko da su njegova djela objektivno ili društveno dobra. Zen to prezire. Život je umjetnost, i poput savršene umjetnosti treba zaboraviti sebe; ne smije biti niti traga naporu ili bolnom osjećanju. Prema zenu, život treba živjeti kao što ptica leti kroz zrak ili kao što riba pliva u vodi. Čim se pojave znakovi tumačenja, čovjek je osuđen, nije više slobodno biće.'' U ovom citatu možemo primijetiti još jednu ideju zena, a to je da prava umjetnost sebe nije svjesna. O tome će biti više riječi kasnije, ali valja napomenuti da je to jedna od karakteristika koja će obilježiti njujoršku likovnu scenu 40-ih i 50-ih godina u umjetnosti apstraktnog ekspresionizma. Djeluje se zbog djelovanja, proces je bitan, ne konačno djelo. Po zenu besmisleno je i nepotrebno kontrolirati prirodu. Kada se spozna vlastita priroda (satori), tj. nepostojanje subjekta i objekta, vanjskog i unutarnjeg svijeta, već sveobuhvatnost jednog procesa, djeluje se u skladu s prirodom koja nije ni unutarnja, ni izvanjska. Zen učitelj kaže: ''Djeluj, ono što radiš može biti i ispravno i pogrešno; jedno i drugo je dobro.'' Kada nema podvojenog uma, nema se što kontrolirati i čovjek djeluje u skladu s prirodom. Kontrola vodi ukočenosti, a zen prezire ukočenost. Ne djelovati je u redu, djelovati je u redu, ali predomišljati se što napraviti je najgora moguća solucija. Trenutak odlazi, nema vremena za predomišljanja. Da bih ilustrirao ovu tvrdnju citirat ću jednu zen priču: ''Kad se priđe hramu Obaku u Kyotu, mogu se vidjeti riječi urezane iznad vrata: ‘Prvotni princip’. Slova su neuobičajeno velika, a svi koji vole kaligrafiju dive im se kao istinskom remek-djelu. Napisao ih je Kosen prije dvjesto godina. Kad ih je učitelj crtao, činio je to prvo na papiru, a radnici su ih uvećali i izrezbarili u drvetu. Dok je Kosen crtao slova, uz njega je bio jedan drzak učenik koji mu je napravio nekoliko litara mastila i nije propuštao priliku da iskritizira njegov rad. - To ne valja, rekao je Kosenu nakon prvog pokušaja. - Kakav je ovaj ? - Loš. Lošiji nego prethodni, izjavi učenik. Kosen je strpljivo iscrtavao list za listom, sve dok se nisu skupila osamdeset i četiri ‘Prvotna principa’, još uvijek bez učenikove pohvale. A kada je mladić izašao na nekoliko trenutaka, Kosen pomisli: ‘Sada je prilika da izbjegnem njegovo kritičko oko’, pa slobodna i neometana uma napisa na brzinu: ’Prvotni princip.’ - Remek - djelo, izjavi učenik.'' [/QUOTE]
Verifikacija
Objavite odgovor
Forumi
Relaksacija i Razonoda
Putovanje na mentalnim talasima
Antidepresiv?
Top
Bottom