Neznam jel itko prati događaje u sjevernoj aftici i na bliskom istoku u zadnjih mjesec i pol, ali rijec je o povijesnom periodu za regiju i Arapske narode, koji su svi pod blažim ili tvrđim diktatorskim režimima. Volim ovaj dio svijeta i njihovu povijest i kulturu (minus odnos prema zenama u određenim, ali ne svim, arapskim zemljama), znam ljude od tamo a i bio sam u Tunisu i Turskoj, te planiram ovo ljeto bliskoistočnu turu od 6 tjedana u vlastitom aranžmanu napravit al sad vise neznam jer zbog ovih nereda kolko ce stabilno biti dolje. Uglavnom imam vrlo snazne osjecaje prema ovim događajima i prema bilo kakvim pokušajima borbe za vecu slobodu i prava u tom dijelu svijeta, jos od kad su bili prosvjedi u Iranu 2009. godine, i srce mi se slama i glava kipi kad vidim sto se sve događa dolje i koliko su prastari diktatori voljni vlastitog naroda ubit, pokrast i izmucit da bi ostali na svom tronu.
Ako netko nije pratio toliko, sve je pocelo u Tunisu. Tunis je kakti demokratska zemlja, ima parlament, izbore, sve je na papiru super. U stvarnosti je bio cista diktatura, preserator od predsjednika bi redovito dobivao vise od 90% na izborima sto je apsolutno nemoguce, opozicija je bila maltretirana i diskriminirana, ako nisi bio za Ben Ali-ja gubio bi posao, njegove slike bile su sveprisutne, od ulica do portreta u skoro svim ducanima/kaficima, te na svakoj naslovnici novina, internet među najcenzuriranijim na svijetu, a aktivisti za ljudska prava bili bi cesto uhicivani a neki i muceni. Iz perspektive zapadnog turista sve je super i lijepo, u stvarnosti nezaposlenost je bila ogromna, Ben Ali se totalno udaljio od svog naroda i jedva se uopce osobno obracao njemu, istovremeno je naravno stekao ogromno bogatstvo, zivio u palaci na brdu odmah pored rusevina Kartage, mediji su bili ili u drzavnom vlasnistvu ili su bili privatni, a privatni su svi pripadali obitelji njegove zene.
Nakon sto se jedan prodavac voca sa zavrsenim faxom zapalio nakon sto su mu oduzeli i taj pokretni štand jer nije imao dozvolu, ljudi su napokon poludili. I tako su trajali neredi 4 tjedna, od cega su se samo zadnja 2 tjedna prikazivala u svjetskim medijima, a Ben Ali se usrao i pobjegao. 14.1.20011. Neznam, objektivno ovo nema toliko veze samnom ali ja sa cijeli dan bio euforican, sretan ko zvrk. Ovaj ološ i diktatorski preserator koji je vladao cvrstom rukom 22 godine se usrao i napustio svoje bogatstvo i lagodan zivot, nikakve sveprisutne slike i portreti mu nisu pomogli, ljudi su ga mrzili, morao je pobjeci u Saudijsku Arabiju, gdje inace zahrđali diktatori odlaze umrijeti jer ih Saudijci (nakon sjeverne koreje najstravicnije mjesto na zemlji majke mi) naravno drage volje primaju. Da se narod tako digne i pokupi i spizdi starog tvrdolinijaško prdonju s vlasti je bio presedan za arapski svijet, i nesto stvarno posebno.
Naravno sad kad je Ben Ali svrgnut, vlast je prenesena u ruke premijera pa onda na predsjednika parlamenta, te bi se kao za 6 mjeseci odrzali pravi demokratski izbori. Ljudi nisu pušili tu foru jer naravno sanse da opet na vlast dođe neki nepomicni diktator su bile vrlo stvarne, a prijelazna vlada bila je prepuna ljudi iz vladajuce Ben Ali-jeve stranke. Ljudi su i dalje prosvjedovali i nakon nekog vremena svi clanovi vladajuce stranke izbaceni su iz vlade a i sama stranka je prestala postojati. Jos je samo taj predsjednik stranke koji de facto sada vodi drzavu iz te vladajuce stranke, ali on je obecao da ce predati vlast nakon izbora. Nemora znacit da hoce ali mislim da su ljudi rekli svoje, i nadams e da nije tolko glup. Zivi bili pa vidjeli.
Vise od 200 Tunižana je izgubilo život u ovim prosvjedima.
U međuvremenu je Egipat planuo. Njihov predsjednik Mubarak je bio na vlasti nevjerojatnih 30 godina i bio izuzetno nepopularan. Situacija u zemlji slicna ko u Tunisu, Mubarak je nabio bogatstvo između nevjerojatnih 40 i 70 MILIJARDI DOLARA dok jebenih 40% Egipcana zivi ispod granice siromastva. Također je veliki problem bio policijska brutalnost koja je bila sveprisutna, policija je jednostavno mogla raditi sto god hoce bez posljedica. Pa neka im, Egipćani su vidjeli sto se dogodilo u Tunisu i motivirani time izasli na ulice. Moram reci da sam apsolutno i nevjerojatno iznenađen voljom, snagom i upornoscu ovog naroda, mislim obicno prosvjedi traju neko vrijeme i ako se vidi da nema nekog uspijeha spontano izgube na intenzitetu i ugase se ili budi raspršeni. Ali ovi ljudi su u desecima i stotinama tisuca tri tjedna prosvjedovali po ulicama unatoc brutalnoj rekaciji policije i jednostavno odvijali prestati dok Mubarak ne otiđe. Prosvjednici su ipak s vremenom natjerali policiju na povlacenje, pa je Mubarak drugi dan zbog te srmaote naredio da SVA policija izađe na ulice, i prometna i obicna i specijalna i svi, ozlijeđeni prosvjednici bi bili uhicivani po bolnicama i opcenito su se događale stvarno prestrasne stvari.
http://www.youtube.com/watch?v=moCAEi6TJTU
http://www.youtube.com/watch?v=jXwIg35nrGM
Nakon par dana policija je jednostavno nestala s ulica, prosvjednici su ju opet nadjacali, a mnoge policijske postaje su preuzete, zatvorenici pusteni i zgrade zapaljene. Sad je bio period anarhije od par dana i ljudi su se po kvartovima organizirali u straže s improviziranim oruzjem, branili svoju imovinu od pljačkaša kojih je bilo podosta.
Zatim je dosla vojska na ulice. Vojska je jako cijenjena u Egiptu kao i u Tunisu za razliku od policije, i ljudi bi cesto pjevali "vojska i narod su jedno". Vojska je relativno neovisna te nije djelovala protiv prosvjednika vec neutralno "cuvala mir" i hapsila ljude koji pljačkaju. Nedugo nakon dolaska vojske dogodilo se nekoliko dana iznimno nasilnih prosvjeda, kad su se odjednom pojavili prosvjednici koji podrzavaju Mubaraka, naravno sa hrpama molotoljevih koktela i s velikim isprintanim transparentima, mnogi na konjima i devama, totalno ne-placeni od same vlade naravno, moš mislit. Pro i anti-Mubarak prosvjednici su se brutalno sukobljavali par dana dok je vojska samo gledala, no na kraju, opet, slobodni narod je nadjacao ove placenike. Ipak, Mubarak je bio u potpunom deliriju i mnogi su tvrdili da je potpuno izgubio vezu sa stvarnoscu, te je i dalje odbijao sici s vlasti, samo davao prazna obecanja da se nece kandidirati na "izborima" za 8 mjeseci, raspustio vladu, a ironicno imenovao pod-predsjednika koji je jebeni obavještajac. Jednostavno nije kuzio da ljudi ne zele promjene OD Mubaraka, nego da ljudi mrze njega i sve sto on predstavlja, te da je glavni uvjet upravo taj da on jednostavno prestane vladati zemljom jer ga nitko ne zeli.
Na kraju, dok se prosvjedi opet nimalo nisu stisavali, jedan dan se ocekivala vrlo vazna izjava Mubaraka i vojske, i mnogi su mislili da ce napokon objavit da ce sici s vlasti. Ogromna rulja se okupila na glavnom trgu i slusala izjavu (preko TV-a naravno) u tisini, no Mubarak i dalje nije silazio, nago valjao prazne rijeci o velikom egiptu, o tome kako su egipcani njegova djeca koju ce on cuvati, i jos nekakve gluposti koje ni ne zavrijeđuju da ih se sjecam, ljudi su popizdili i krenuli prema predsjednickoj palaci, do koje nisu dosli jer ju hrpa vojske cuva. Ali, drugi dan javio se glavni general u vojsci i rekao da vojska preuzima zemlju, a Mubarak pobjegao u vilu u Shram-el Sheikh-u na Sinaju, gdje navodno i sad ceka, i vjerojatno ce na najmanju naznaku da bi se mogao vodit nekakav postupak protiv njega pobjeci preko kod Saudijaca. Vojska ce drzat vlast 6 mjeseci do demokratskih izbora. Nadajmo se.
Vise od 360 egipcana je dalo svoj zivot, a egipat izgubio milijarde i milijarde zbog opalog turizma i ekonomije, da bi ovaj prastari 82-godisnji diktatorski lopov i gad odjebao s vlasti. S obzirom na reakciju policije, i na one placenike pro-Mubarak "prosvjednike" koji su za takav kaos i ulicni rat odgovorni, pravo je Mubarakova sreca da ga je vojska odgurnula s vlasti jer inace jedini nacin da ovo zavrsi bi bio da ili pol Egipta bude pobiejno, ili da Mubaraka izvuku iz palace za crijeva, sto bi svakako i zasluzio.
Ako netko nije pratio toliko, sve je pocelo u Tunisu. Tunis je kakti demokratska zemlja, ima parlament, izbore, sve je na papiru super. U stvarnosti je bio cista diktatura, preserator od predsjednika bi redovito dobivao vise od 90% na izborima sto je apsolutno nemoguce, opozicija je bila maltretirana i diskriminirana, ako nisi bio za Ben Ali-ja gubio bi posao, njegove slike bile su sveprisutne, od ulica do portreta u skoro svim ducanima/kaficima, te na svakoj naslovnici novina, internet među najcenzuriranijim na svijetu, a aktivisti za ljudska prava bili bi cesto uhicivani a neki i muceni. Iz perspektive zapadnog turista sve je super i lijepo, u stvarnosti nezaposlenost je bila ogromna, Ben Ali se totalno udaljio od svog naroda i jedva se uopce osobno obracao njemu, istovremeno je naravno stekao ogromno bogatstvo, zivio u palaci na brdu odmah pored rusevina Kartage, mediji su bili ili u drzavnom vlasnistvu ili su bili privatni, a privatni su svi pripadali obitelji njegove zene.
Nakon sto se jedan prodavac voca sa zavrsenim faxom zapalio nakon sto su mu oduzeli i taj pokretni štand jer nije imao dozvolu, ljudi su napokon poludili. I tako su trajali neredi 4 tjedna, od cega su se samo zadnja 2 tjedna prikazivala u svjetskim medijima, a Ben Ali se usrao i pobjegao. 14.1.20011. Neznam, objektivno ovo nema toliko veze samnom ali ja sa cijeli dan bio euforican, sretan ko zvrk. Ovaj ološ i diktatorski preserator koji je vladao cvrstom rukom 22 godine se usrao i napustio svoje bogatstvo i lagodan zivot, nikakve sveprisutne slike i portreti mu nisu pomogli, ljudi su ga mrzili, morao je pobjeci u Saudijsku Arabiju, gdje inace zahrđali diktatori odlaze umrijeti jer ih Saudijci (nakon sjeverne koreje najstravicnije mjesto na zemlji majke mi) naravno drage volje primaju. Da se narod tako digne i pokupi i spizdi starog tvrdolinijaško prdonju s vlasti je bio presedan za arapski svijet, i nesto stvarno posebno.
Naravno sad kad je Ben Ali svrgnut, vlast je prenesena u ruke premijera pa onda na predsjednika parlamenta, te bi se kao za 6 mjeseci odrzali pravi demokratski izbori. Ljudi nisu pušili tu foru jer naravno sanse da opet na vlast dođe neki nepomicni diktator su bile vrlo stvarne, a prijelazna vlada bila je prepuna ljudi iz vladajuce Ben Ali-jeve stranke. Ljudi su i dalje prosvjedovali i nakon nekog vremena svi clanovi vladajuce stranke izbaceni su iz vlade a i sama stranka je prestala postojati. Jos je samo taj predsjednik stranke koji de facto sada vodi drzavu iz te vladajuce stranke, ali on je obecao da ce predati vlast nakon izbora. Nemora znacit da hoce ali mislim da su ljudi rekli svoje, i nadams e da nije tolko glup. Zivi bili pa vidjeli.
Vise od 200 Tunižana je izgubilo život u ovim prosvjedima.
U međuvremenu je Egipat planuo. Njihov predsjednik Mubarak je bio na vlasti nevjerojatnih 30 godina i bio izuzetno nepopularan. Situacija u zemlji slicna ko u Tunisu, Mubarak je nabio bogatstvo između nevjerojatnih 40 i 70 MILIJARDI DOLARA dok jebenih 40% Egipcana zivi ispod granice siromastva. Također je veliki problem bio policijska brutalnost koja je bila sveprisutna, policija je jednostavno mogla raditi sto god hoce bez posljedica. Pa neka im, Egipćani su vidjeli sto se dogodilo u Tunisu i motivirani time izasli na ulice. Moram reci da sam apsolutno i nevjerojatno iznenađen voljom, snagom i upornoscu ovog naroda, mislim obicno prosvjedi traju neko vrijeme i ako se vidi da nema nekog uspijeha spontano izgube na intenzitetu i ugase se ili budi raspršeni. Ali ovi ljudi su u desecima i stotinama tisuca tri tjedna prosvjedovali po ulicama unatoc brutalnoj rekaciji policije i jednostavno odvijali prestati dok Mubarak ne otiđe. Prosvjednici su ipak s vremenom natjerali policiju na povlacenje, pa je Mubarak drugi dan zbog te srmaote naredio da SVA policija izađe na ulice, i prometna i obicna i specijalna i svi, ozlijeđeni prosvjednici bi bili uhicivani po bolnicama i opcenito su se događale stvarno prestrasne stvari.
http://www.youtube.com/watch?v=moCAEi6TJTU
http://www.youtube.com/watch?v=jXwIg35nrGM
Nakon par dana policija je jednostavno nestala s ulica, prosvjednici su ju opet nadjacali, a mnoge policijske postaje su preuzete, zatvorenici pusteni i zgrade zapaljene. Sad je bio period anarhije od par dana i ljudi su se po kvartovima organizirali u straže s improviziranim oruzjem, branili svoju imovinu od pljačkaša kojih je bilo podosta.
Zatim je dosla vojska na ulice. Vojska je jako cijenjena u Egiptu kao i u Tunisu za razliku od policije, i ljudi bi cesto pjevali "vojska i narod su jedno". Vojska je relativno neovisna te nije djelovala protiv prosvjednika vec neutralno "cuvala mir" i hapsila ljude koji pljačkaju. Nedugo nakon dolaska vojske dogodilo se nekoliko dana iznimno nasilnih prosvjeda, kad su se odjednom pojavili prosvjednici koji podrzavaju Mubaraka, naravno sa hrpama molotoljevih koktela i s velikim isprintanim transparentima, mnogi na konjima i devama, totalno ne-placeni od same vlade naravno, moš mislit. Pro i anti-Mubarak prosvjednici su se brutalno sukobljavali par dana dok je vojska samo gledala, no na kraju, opet, slobodni narod je nadjacao ove placenike. Ipak, Mubarak je bio u potpunom deliriju i mnogi su tvrdili da je potpuno izgubio vezu sa stvarnoscu, te je i dalje odbijao sici s vlasti, samo davao prazna obecanja da se nece kandidirati na "izborima" za 8 mjeseci, raspustio vladu, a ironicno imenovao pod-predsjednika koji je jebeni obavještajac. Jednostavno nije kuzio da ljudi ne zele promjene OD Mubaraka, nego da ljudi mrze njega i sve sto on predstavlja, te da je glavni uvjet upravo taj da on jednostavno prestane vladati zemljom jer ga nitko ne zeli.
Na kraju, dok se prosvjedi opet nimalo nisu stisavali, jedan dan se ocekivala vrlo vazna izjava Mubaraka i vojske, i mnogi su mislili da ce napokon objavit da ce sici s vlasti. Ogromna rulja se okupila na glavnom trgu i slusala izjavu (preko TV-a naravno) u tisini, no Mubarak i dalje nije silazio, nago valjao prazne rijeci o velikom egiptu, o tome kako su egipcani njegova djeca koju ce on cuvati, i jos nekakve gluposti koje ni ne zavrijeđuju da ih se sjecam, ljudi su popizdili i krenuli prema predsjednickoj palaci, do koje nisu dosli jer ju hrpa vojske cuva. Ali, drugi dan javio se glavni general u vojsci i rekao da vojska preuzima zemlju, a Mubarak pobjegao u vilu u Shram-el Sheikh-u na Sinaju, gdje navodno i sad ceka, i vjerojatno ce na najmanju naznaku da bi se mogao vodit nekakav postupak protiv njega pobjeci preko kod Saudijaca. Vojska ce drzat vlast 6 mjeseci do demokratskih izbora. Nadajmo se.
Vise od 360 egipcana je dalo svoj zivot, a egipat izgubio milijarde i milijarde zbog opalog turizma i ekonomije, da bi ovaj prastari 82-godisnji diktatorski lopov i gad odjebao s vlasti. S obzirom na reakciju policije, i na one placenike pro-Mubarak "prosvjednike" koji su za takav kaos i ulicni rat odgovorni, pravo je Mubarakova sreca da ga je vojska odgurnula s vlasti jer inace jedini nacin da ovo zavrsi bi bio da ili pol Egipta bude pobiejno, ili da Mubaraka izvuku iz palace za crijeva, sto bi svakako i zasluzio.