Čovjek u životu mora imati vjeru u nešta jer ga ta vjera gura u životu i pomaže u najgorim trenutcima. Ja sam odrastao u katoličkoj obitelji koja crkvu vidi samo na sprovodima i vjenjčanjima, ali moji roditelji su meni pustili na volju da izaberem u šta ću vjerovati kada odrastem i osamostalim se. Nisam primao nikakve sakramente i za mene je crkva ništa drugo nego korporacija koja uzima od siromašnih da bi ostvarivala vlastiti profit. Vjerujem da nešta postoji ali to nešta bi prije rekao da je neka sila koju ljudi oslovljavaju sa Bog, Alah, Buda ili kako god. Oni koji nevjeruju u ništa su ništa drugo nego ljudi bez karaktera. Ja razmišljam na način da je čovjekova duša srž svake osobe i bića, a čovjek sveukupno je samo objekt koji nastani nečija duša tokom rođenja, a nakon smrti ta tvoja duša napušta tvoje tijelo i nastanjuje drugo biće, i tako iz života u život u krug. Jer bi bilo besmisleno da te ima i nakon smrti da te više nema.