Meni
Forumi
Nove poruke
Sve teme
Najnovije teme
Nove poruke
♫ Radio
Dnevnici
Dnevnici Vanjskog Uzgajanja
Dnevnici Unutrašnjeg Uzgajanja
Završeni Vanjski Dnevnici
Završeni Unutrašnji Dnevnici
Novo
Popularne teme
Nove poruke
Najnovije aktivnosti
Članovi
Trenutno prisutni
Forumi
Prijava
Registracija
Nove poruke
Sve teme
Najnovije teme
Nove poruke
Meni
Install the app
Install
Objavite odgovor
Forumi
Relaksacija i Razonoda
Muzika
B l u e s b l u e s
JavaScript is disabled. For a better experience, please enable JavaScript in your browser before proceeding.
Koristite zastareli pregledač. Možda neće pravilno prikazivati ove ili druge veb stranice.
Trebali biste nadograditi ili koristiti
alternativni pregledač
.
Poruka
<blockquote data-quote="Hooker" data-source="post: 170784" data-attributes="member: 26257"><p><strong>10 ranih bluz umjetnika </strong></p><p>Ukratko cemo se osvrnuti na deset izvodaca koji su pomogli da se bluz definiše kao pravac. Svaki od njih je uveliko doprinio muzici, bilo svojim instrumentalnim umijecem (najcešce na gitari), bilo svojim vokalnim talentom. Njihovi rani snimci su veoma uticali na kasnije generacije.</p><p><strong>Bessie Smith (1894 - 1937)</strong></p><p>Poznata i kao „carica bluza", ona je bila najbolja i najpoznatija bluz pjevacica 20tih godina XX vijeka. Pocela je muzicku karijeru na jednom od mnogobrojnih coškova rodnog grada Chattanooga u državi Tennesse. Tu je mala Bessie pjevala sa svojim nešto starijim bratom koji joj je obezbjedivao pratnju na gitari. Upravo on ce je nešto kasnije uvesti u jednu putujucu umjetnicku trupu, ali kao igracicu. Mjesto pjevacice u toj trupi je bilo vec zauzeto. Njim je neprikosnoveno gospodarila tada vec prilicno poznata Ma Rainey, koja je bila i prva uciteljica Smithovoj. Od nje je Bessie Smith naucila više o scenskom nastupu, nego o samom pjevanju. Negdje oko 1913. godine Bessie Smith je vec formirala svoju pjevacku tacku, a do 1920. je bila poznata širom americkog juga. Snažna, nezavisna žena i veoma mocan vokal koji se podjednako dobro snalazio i u džezu i u bluzu, Bessie Smith je ujedno bila i najkomercijalniji umjetnik rane ere bluza. Njeni su se snimci prodavali u desetinama, pa možda i stotinama hiljada primjeraka - ciframa nevjerovatnim za ovo rano doba. Iza nje je ostalo oko 160 snimaka koje je uradila za Columbia Records. 1929. godine Smithova je cak glumila i u filmu „St Louis Blues" radenom po istoimenoj pjesmi W. C. Handya. Na žalost, interes javnosti za bluz i džez pjevace je splasnuo ranih tridesetih godina, pa je Bessie Smith bila zaboravljena od strane izdavaca. S obzirom na ovakav razvoj dogadaja ona se vratila svojim korijenima. Pocela je pjevati u malim klubovima gdje je zaradivala vrlo malo. Ovo je bilo daleko od svega što joj se dešavalo par godina prije toga, dok je nastupala po pozorištima i balskim dvoranama širom zemlje. Ponovo otkrivena od strane John Hammonda - skauta Columbia Recordsa, Smithova je snimala sa Benny Goodmanovim bendom sve do svoje tragicne smrti u saobracajnoj nesreci 1937. godine Iako se nekoliko puta skupljao novac za nadgrobni spomenik, njen grob je ostao neobilježen sve do 1970. godine, kada je zahvaljujuci njenoj kucnoj pomocnici iz dana slave Juaniti Green i pjevacici Janis Joplin mjesto vjecnog boravka „carice bluza" dobilo obilježje kakvo zaslužuje. Njen najbolji materijal se može cuti na dvostrukom cd-u The Essential Bessie Smith.</p><p><strong>Big Bill Broonzy (1893 - 1958)</strong></p><p>Više nego ijedan drugi umjetnik, Big Bill Broonzy (William Lee Conley Broonzy) je pomogao da bluz zavlada Chicagom. Roden je bukvalno na obali rijeke Mississippi, ali se u ranom djetinjstvu sa porodicom seli u Chicago. Vec sa deset godina pocinje njegov interes za svijet muzike. Od kutije cigara pravi prvu frulu na kojoj je svirao tradicionale. U ovom periodu svog života (oko 17 godina) Broonzy je pokazao interesovanje da postane božji covjek, ali ga je jedna simpaticna epizoda odvela na potpuno drugi put. Vlasnik jednog kluba mu je ponudio 50$ i novu violinu, ako bi ovaj zauzvrat pjevao u njegovom klubu cetiri noci. Iako je Broonzy odbio ovu ponudu, morao se prihvatiti posla, jer je njegova žena krijuci uzela novac i ugovorila svirku. Život ga je opet odveo na cudan put - na front. Pošto je dvije godine proveo boreci se pod americkom zastavom po poljima Evrope, vraca se u Chicago, gdje po prvi put uzima u ruke gitaru i zapocinje svoju muzicku karijeru. Broonzy pocinje da snima sredinom 20tih, da bi vec pocetkom sledece dekade bio glavna figura cikaške bluz scene na kojoj je nastupao zajedno sa Tampa Redom i John Lee „Sonny Boy" Williamsom. Njegovi prvi snimci su bili "Big Bill's Blues" i "House Rent Stomp" usnimljeni i izdati 1927. godine. Neki od njegovih prvih snimaka su objavljeni i pod imenima Big Bill Bromsley (usled štamparske greške), ali i Big Bill Johnson. Tokom gotovo cijelog svog života morao je da radi kao kuvar, pomocni radnik, nosac, kako bi uspio da izdržava svoju porodicu. Bio je svestran, pa je mogao da svira i starijim - vodvilj stilom i onim cikaškim, koji se u to vrijeme još uvijek razvijao. Kada je povratak bluzu poslije II svjetskog rata oznacio Broonyzev starinski stil kao stvar prošlosti, on se okrenuo vodama folk bluza, pa je tako postao jedan od prvih koji su radili turneje vecinom po Evropi, ali i Africi, Južnoj Americi i Pacifickoj regiji stvarajuci tako nove sledbenike. Njegova najbolja rana djela mogu se naci na The Young Big Bill Broonzy koji je snimio za Shanachie Records, a uz pomoc belgijskog pisca Yannick Bruynoghea je napisao autobiografiju pod nazivom „Big Bill Blues". Iza njega je ostalo oko 350 kompozicija.</p><p><strong>Blind Lemon Jefferson (1897 - 1929)</strong></p><p>Bez sumnje on je osnivac Texas bluza, jedan od najkomercijalnijih bluzera ranih 20tih i jedna od najvecih inspiracija mladim bluzerima poput Lightnin Hopkinsa i T-Bone Walkera. Iako je roden slijep, Jefferson je uspio da nauci da svira gitaru toliko dobro da je od toga uspijevao da izdržava ženu i sina. Cesto je svirao sa Ledbellyem i sa njim ili sam nastupao je po delti Mississippia, u Memphisu i Chicagu. Tokom jednog od svojih gostovanja u Dallasu, gdje je bio omiljena bluz atrakcija, Blind Lemon Jefferson je upoznao Aaron Thibeaux Walkera, kasnije poznatijeg po imenu T-Bone Walker, kome ce davati prve casove gitare koje mu je ovaj nadoknadivao tako što mu je nerijetko bio vodic. Iako je njegova studijska karijera bila veoma kratka (trajala svega tri godine, od 1926 - 29.) on je uspio da snimi preko 100 pjesama, ukljucujuci klasike poput "Matchbox Blues," "Black Snake Moan" i "See That My Grave Is Kept Clean". Kao kuriozitet je ostalo to da su prve snimljene pjesme Blind Lemon Jeffersona bile gospel, a ne bluz "I Want to be like Jesus in my Heart" i "All I Want is that Pure Religion", a izdao ih je pod pseudonimom Deacon L. J. Bates. Prvi snimci koji nose njegovo vlastito ime su "Booster Blues" i "Dry Southern Blues" snimljeni 1926. godine. Blind Lemon Jefferson je umro 1929. godine u Chicagu. Detalji njegove smrti još uvijek su obavijeni misterijom. Jedna prica kaže da ga je ljubomorni muž otrovao, dok je vjerovatnija verzija da je umro od srcanog udara, dok je dezorijentisan lutao okolinom Chicaga tokom snježne oluje. Treca verzija kaže da je Jefferson u toj oluji promrzao do smrti. Po knjizi "Tolbert's Texas", Jefferson je opljackan i ubijen. Povratak njegovog tijela u Texas je platio Paramount Records, a njegov grob je bio zadugo neobilježen. Do danas je ostao popularan zbog svojih jednostavnih kantri bluz numera, a medu onima koji su ga obradivali su i Bob Dylan, Peter Case i John Hammond Jr. Njegovi najbolji rani radovi su skupljeni na cd-u "King of the Country Blues".</p></blockquote><p></p>
[QUOTE="Hooker, post: 170784, member: 26257"] [B]10 ranih bluz umjetnika [/B] Ukratko cemo se osvrnuti na deset izvodaca koji su pomogli da se bluz definiše kao pravac. Svaki od njih je uveliko doprinio muzici, bilo svojim instrumentalnim umijecem (najcešce na gitari), bilo svojim vokalnim talentom. Njihovi rani snimci su veoma uticali na kasnije generacije. [B]Bessie Smith (1894 - 1937)[/B] Poznata i kao „carica bluza", ona je bila najbolja i najpoznatija bluz pjevacica 20tih godina XX vijeka. Pocela je muzicku karijeru na jednom od mnogobrojnih coškova rodnog grada Chattanooga u državi Tennesse. Tu je mala Bessie pjevala sa svojim nešto starijim bratom koji joj je obezbjedivao pratnju na gitari. Upravo on ce je nešto kasnije uvesti u jednu putujucu umjetnicku trupu, ali kao igracicu. Mjesto pjevacice u toj trupi je bilo vec zauzeto. Njim je neprikosnoveno gospodarila tada vec prilicno poznata Ma Rainey, koja je bila i prva uciteljica Smithovoj. Od nje je Bessie Smith naucila više o scenskom nastupu, nego o samom pjevanju. Negdje oko 1913. godine Bessie Smith je vec formirala svoju pjevacku tacku, a do 1920. je bila poznata širom americkog juga. Snažna, nezavisna žena i veoma mocan vokal koji se podjednako dobro snalazio i u džezu i u bluzu, Bessie Smith je ujedno bila i najkomercijalniji umjetnik rane ere bluza. Njeni su se snimci prodavali u desetinama, pa možda i stotinama hiljada primjeraka - ciframa nevjerovatnim za ovo rano doba. Iza nje je ostalo oko 160 snimaka koje je uradila za Columbia Records. 1929. godine Smithova je cak glumila i u filmu „St Louis Blues" radenom po istoimenoj pjesmi W. C. Handya. Na žalost, interes javnosti za bluz i džez pjevace je splasnuo ranih tridesetih godina, pa je Bessie Smith bila zaboravljena od strane izdavaca. S obzirom na ovakav razvoj dogadaja ona se vratila svojim korijenima. Pocela je pjevati u malim klubovima gdje je zaradivala vrlo malo. Ovo je bilo daleko od svega što joj se dešavalo par godina prije toga, dok je nastupala po pozorištima i balskim dvoranama širom zemlje. Ponovo otkrivena od strane John Hammonda - skauta Columbia Recordsa, Smithova je snimala sa Benny Goodmanovim bendom sve do svoje tragicne smrti u saobracajnoj nesreci 1937. godine Iako se nekoliko puta skupljao novac za nadgrobni spomenik, njen grob je ostao neobilježen sve do 1970. godine, kada je zahvaljujuci njenoj kucnoj pomocnici iz dana slave Juaniti Green i pjevacici Janis Joplin mjesto vjecnog boravka „carice bluza" dobilo obilježje kakvo zaslužuje. Njen najbolji materijal se može cuti na dvostrukom cd-u The Essential Bessie Smith. [B]Big Bill Broonzy (1893 - 1958)[/B] Više nego ijedan drugi umjetnik, Big Bill Broonzy (William Lee Conley Broonzy) je pomogao da bluz zavlada Chicagom. Roden je bukvalno na obali rijeke Mississippi, ali se u ranom djetinjstvu sa porodicom seli u Chicago. Vec sa deset godina pocinje njegov interes za svijet muzike. Od kutije cigara pravi prvu frulu na kojoj je svirao tradicionale. U ovom periodu svog života (oko 17 godina) Broonzy je pokazao interesovanje da postane božji covjek, ali ga je jedna simpaticna epizoda odvela na potpuno drugi put. Vlasnik jednog kluba mu je ponudio 50$ i novu violinu, ako bi ovaj zauzvrat pjevao u njegovom klubu cetiri noci. Iako je Broonzy odbio ovu ponudu, morao se prihvatiti posla, jer je njegova žena krijuci uzela novac i ugovorila svirku. Život ga je opet odveo na cudan put - na front. Pošto je dvije godine proveo boreci se pod americkom zastavom po poljima Evrope, vraca se u Chicago, gdje po prvi put uzima u ruke gitaru i zapocinje svoju muzicku karijeru. Broonzy pocinje da snima sredinom 20tih, da bi vec pocetkom sledece dekade bio glavna figura cikaške bluz scene na kojoj je nastupao zajedno sa Tampa Redom i John Lee „Sonny Boy" Williamsom. Njegovi prvi snimci su bili "Big Bill's Blues" i "House Rent Stomp" usnimljeni i izdati 1927. godine. Neki od njegovih prvih snimaka su objavljeni i pod imenima Big Bill Bromsley (usled štamparske greške), ali i Big Bill Johnson. Tokom gotovo cijelog svog života morao je da radi kao kuvar, pomocni radnik, nosac, kako bi uspio da izdržava svoju porodicu. Bio je svestran, pa je mogao da svira i starijim - vodvilj stilom i onim cikaškim, koji se u to vrijeme još uvijek razvijao. Kada je povratak bluzu poslije II svjetskog rata oznacio Broonyzev starinski stil kao stvar prošlosti, on se okrenuo vodama folk bluza, pa je tako postao jedan od prvih koji su radili turneje vecinom po Evropi, ali i Africi, Južnoj Americi i Pacifickoj regiji stvarajuci tako nove sledbenike. Njegova najbolja rana djela mogu se naci na The Young Big Bill Broonzy koji je snimio za Shanachie Records, a uz pomoc belgijskog pisca Yannick Bruynoghea je napisao autobiografiju pod nazivom „Big Bill Blues". Iza njega je ostalo oko 350 kompozicija. [B]Blind Lemon Jefferson (1897 - 1929)[/B] Bez sumnje on je osnivac Texas bluza, jedan od najkomercijalnijih bluzera ranih 20tih i jedna od najvecih inspiracija mladim bluzerima poput Lightnin Hopkinsa i T-Bone Walkera. Iako je roden slijep, Jefferson je uspio da nauci da svira gitaru toliko dobro da je od toga uspijevao da izdržava ženu i sina. Cesto je svirao sa Ledbellyem i sa njim ili sam nastupao je po delti Mississippia, u Memphisu i Chicagu. Tokom jednog od svojih gostovanja u Dallasu, gdje je bio omiljena bluz atrakcija, Blind Lemon Jefferson je upoznao Aaron Thibeaux Walkera, kasnije poznatijeg po imenu T-Bone Walker, kome ce davati prve casove gitare koje mu je ovaj nadoknadivao tako što mu je nerijetko bio vodic. Iako je njegova studijska karijera bila veoma kratka (trajala svega tri godine, od 1926 - 29.) on je uspio da snimi preko 100 pjesama, ukljucujuci klasike poput "Matchbox Blues," "Black Snake Moan" i "See That My Grave Is Kept Clean". Kao kuriozitet je ostalo to da su prve snimljene pjesme Blind Lemon Jeffersona bile gospel, a ne bluz "I Want to be like Jesus in my Heart" i "All I Want is that Pure Religion", a izdao ih je pod pseudonimom Deacon L. J. Bates. Prvi snimci koji nose njegovo vlastito ime su "Booster Blues" i "Dry Southern Blues" snimljeni 1926. godine. Blind Lemon Jefferson je umro 1929. godine u Chicagu. Detalji njegove smrti još uvijek su obavijeni misterijom. Jedna prica kaže da ga je ljubomorni muž otrovao, dok je vjerovatnija verzija da je umro od srcanog udara, dok je dezorijentisan lutao okolinom Chicaga tokom snježne oluje. Treca verzija kaže da je Jefferson u toj oluji promrzao do smrti. Po knjizi "Tolbert's Texas", Jefferson je opljackan i ubijen. Povratak njegovog tijela u Texas je platio Paramount Records, a njegov grob je bio zadugo neobilježen. Do danas je ostao popularan zbog svojih jednostavnih kantri bluz numera, a medu onima koji su ga obradivali su i Bob Dylan, Peter Case i John Hammond Jr. Njegovi najbolji rani radovi su skupljeni na cd-u "King of the Country Blues". [/QUOTE]
Verifikacija
Objavite odgovor
Forumi
Relaksacija i Razonoda
Muzika
B l u e s b l u e s
Top
Bottom