Meni
Forumi
Nove poruke
Sve teme
Najnovije teme
Nove poruke
♫ Radio
Dnevnici
Dnevnici Vanjskog Uzgajanja
Dnevnici Unutrašnjeg Uzgajanja
Završeni Vanjski Dnevnici
Završeni Unutrašnji Dnevnici
Novo
Popularne teme
Nove poruke
Najnovije aktivnosti
Članovi
Trenutno prisutni
Forumi
Prijava
Registracija
Nove poruke
Sve teme
Najnovije teme
Nove poruke
Meni
Install the app
Install
Objavite odgovor
Forumi
Relaksacija i Razonoda
Muzika
B l u e s b l u e s
JavaScript is disabled. For a better experience, please enable JavaScript in your browser before proceeding.
Koristite zastareli pregledač. Možda neće pravilno prikazivati ove ili druge veb stranice.
Trebali biste nadograditi ili koristiti
alternativni pregledač
.
Poruka
<blockquote data-quote="Hooker" data-source="post: 170786" data-attributes="member: 26257"><p><strong>Son House (1902 - 1988) </strong></p><p>Eddie James „Son" House Jr. je bio pravi inovator na šest žica, nezaboravni vokalista i mocni izvodac koji je zapalio Deltu 1920ih i 1930ih svojim vatrenim nastupima i bezvremenim snimcima. Njegov zaštitni znak su bili snažni, repetitivni ritmovi, nerijetko praceni slajdom (grlicem boce) i njegovim mocnim bluz vokalom sa nabojem gospela. Bio je prijatelj i kolega Charley Pattona i cesto su zajedno putovali, pa je upravo preko njega House upoznao svoje kontakte u Paramount Recordsu za koji ce jedno vrijeme i snimati. Son House je vezan i za još dva velika imena svijeta bluza, bio je glavni uzor Muddy Watersu, ali i legendarnom Robert Johnsonu. Sa 15 godina zapocinje karijeru baptistickog propovjednika, pa nije ni cudo što je svo vrijeme bio u stalnom konfliktu, jednom nogom u gospelu, drugom u profanom svijetu bluz muzike.</p><p>Iako odgajan i ucen u baptistickom okruženju Son House ce voditi jedan znatno drugaciji život. Osim što ce putovati „davoljim" putevima bluza, u svojim ranim danima dospjece i u zatvor Parchman Farm zbog ubistva. Robije ga nije spasila cinjenica da je ubistvo bilo u samoodbrani. Brojna razocarenja ce ga odvoditi cesto i u svijet alkohola, što je i zabilježeno na jednom od rijetkih video zapisa na kojima se pojavljuje Son House. Naime, na jednom od nastupa Howlin Wolfa (sa kojim se u tom periodu intenzivno družio) je bio toliko pijan i bucan da je njegovo ponašanje razljutilo Wolfa, pa mu je ovaj odbrusio da mu nije on kriv što je šansu da uradi nešto od svog života bacio u vjetar. Njegove rane ploce su se jedva prodavale, pa se na dug period oprostio od studija i snimanja svojih kompozicija. Snimci koje je u ovom periodu napravio su upravo oni najrjedi i naravno najskuplji, oko kojih se otimaju kolekcinari širom svijeta. Iako slabo prodavani, ovi zapisi su uspjeli da zainteresuju muzikologa Alan Lomaxa, koji je doputovao u Mississippi 1941. godine, kako bi snimio Housea. Son House je bukvalno nestao iz interesovanja javnosti i svijeta muzike 1943. godine. Tako je ostalo sve dok ga ponovo nijesu otkrili bluzeri Nick Perls, Dick Waterman i Phil Spiro 1964. godine. House je tada radio u Rochesteru u New Yorku kao radnik željeznice, potpuno nesvjestan probudenog internacionalnog interesovanja za njegove rane snimke. Od tog vremena njegova muzika je inspirisala generaciju koja ce svoja najbolja djela iznjedriti na isteku šezdesetih, a jedan od najprivrženijih liku i djelu Son Housea je bio Al Wilson, osnivac grupe Canned Heat. U tom periodu ce producent John Hammond Sr. zamoliti mladog Wilsona da ponovo nauci Housea da svira „kao Son House", što ce ovaj i uraditi. Iz tog zajednickog rada nastace i album "The Father of Delta Blues - The Complete 1965 Sessions". Ovakav razvoj dogadaja ce probuditi Housea ranih sedamdesetih, pa se osim sviranju, vraca i snimanju. Iako je veci dio njegovih zapisa nepovratno izgubljen ili užasno teško nabavljiv, kolekcija Heroes of the Blues: The Very Best of Son House (Shout! Factory) bilježi neke od najvažnijh pjesama ovog autora iz 30ih, 40ih i 60ih godina prošlog vijeka. Neki od današnjih autora na koje je House ostavio jak utisak su slajd gitarista John Mooney i White Stripes. </p><p><strong>Tampa Red (1904 - 1981)</strong></p><p>Tampa Red je bio poznat tokom 20ihi i 30ih godina prošlog vijeka kao „The Guitar Wizard". Razvio je unikatan stil sviranja slajd gitar, koji ce kasnije usvojiti i nadograditi izmedu ostalih sledbenika Robert Nighthawk, Elmore James, Mose Allison, Chuck Berry i Duane Allman. Tampa Red je roden u Smithvilleu u americkoj državi Georgia kao Hudson Woodbridge, ali je od djetinjstva poznat kao Hudson Whitaker. Cuveni nadimak je zaradio zbog jarko crvene boje kose i odrastanju u Tampi na Floridi, gdje je otišao poslije smrti roditelja. Odatle mu po tetki koja ga je izdržavala ostaje prezime Whitaker. Sredinom dvadesetih se seli u Chicago. Prvi veliki proboj na bluz scenu ce napraviti kao prateci muzicar tada jako popularne Ma Rainey. Ubrzo nakon toga ce napraviti duet sa pijanistom "Georgia" Tom Dorseyem. Ovaj sastav koji ce ostati poznat po svom velikom hitu "It's Tight Like That" (1928.) zvao se The Hokum Boys, a hokum bluz koji su oni svirali, a koji je bio prepun seksualnih aluzija i duhovitih opaski je bio jako popularan tih godina. Iz ovog perioda datira i njegova saradnja sa Frankie Jaxonom. Ovaj duet je zapamcen kao Tampa Red's Hokum Jug Band. Kada se 1932. godine Dorsey okrenuo gospelu, Red je nastavio da radi kao solo izvodac. 1934. godine Red potpisuje ugovor sa Victor Recordsom, koji ce zabilježiti neke od njegovih najznacajnijih kompozicija. Cesto je nastupao i sa Big Bill Broonzyem, ali i sa ostalim bluzerima iz Delte, koje je po njihovom dolasku u Chicago pomagao koliko je mogao i pružao im svojevrsnu podršku ne bi li se što prije snašli u novom okruženju. Tampa Red je pomagao i ostale imigrante iz Delte, najcešce im pružajuci pomoc oko ishrane i smještaja. Pošto je sa talasom ostalih predratnih bluzera, kao što su Son House i Skip James nanovo otkriven ranih pedesetih, osniva kvintet Chicago Five. Ovaj bend ce biti preteca kasnijih „malih orkestara" kakvi su bili popularni u eri rokenrola. U vrijeme pocetaka rada sa grupom Chicago Five, Tampa Red preživljava najveci šok još od vremena kada je ostao bez roditelja. 1953. godine umire mu žena, od cije se smrti nikada nece potpuno oporaviti. Ubrzo poslije ovoga dogadaja odace se alkoholu, koji ce biti njegov nerazdvojni pratilac do kraja života. Uprkos svom uspjehu i zaradenom novcu, Tampa Red ce umrijeti 1981. godine u najvecem siromaštvu. Najbolje pjesme jednog od najcuvenijih predratnih bluzera koji je još poznat i po nadimku "The Man With The Gold Guitar" zbog karakteristicne pozlacene gitare koju je koristio, je izdala kuca Columbia/Legacy na kompilaciji The Guitar Wizard.</p><p><strong> Tommy Johnson (1896 - 1956)</strong></p><p>Mnogi izvori kažu da je u stvari, podcijenjeni bluzer Tommy Johnson bio taj koji je jedne olujne noci na raskršcu prodao dušu davolu. Nebitno da li je to bio on ili njegov prezimenjak Robert, istina je da je Tommy Johnson ostao rijetka fusnota u vecini bluz prica. Iako obožavan od tvrodkornih bluz fanova, njegovo ime se iako nepravedno, jedva sacuvalo od zaborava. Još jednom ce ga pokriti sijenka znatno slavnijeg i poznatijeg kolege, kada ce lik crnog bluzera u filmu brace Cohen, „O Brother Wehere Art Thou?" umjesto sa Tommyem (na cijem je liku i baziran i cije ime nosi filmski bluzer) poistovjecivati sa Robertom Johnsonom. Iako je roden u mjestu Terry u Mississippiu, vecinu svog života ce provesti u Crystal Springsu gdje ce vec od 1914. godine zaradivati za život muzicirajuci sa bracom Magerom i LeDellom. Svoj karakteristican stil je bazirao na snažnom vokalu koji se tokom pjesama uzdizao od dubokog zavijanja do predivnih falset dionica. Njegova napredna tehnika sviranja na gitari ce uticati na cijelu plejadu Mississippi bluzera, ukljucujuci Howlin' Wolfa i Robert Nighthawka, a jedan je od prvih koji je izvodio trikove sa svojim instrumentom, svirajuci izmedu nogu, iza leda i glave i bacajuci i prevrcuci tokom izvedbi. Snimao je tokom veoma kratkog perioda, od 1928. do 1930. godine, pa ne cudi što njegova kompletna diskografija staje na kompilaciju Complete Recorded Works (Document Records). Jedna od najpoznatijih numera je „Canned Heat Blues" u kojoj opisuje stvaran dogadaj kada je u nedostatku alkohola pio metanol iz konzerve Canned Heat Stermoa (vrsta goriva za roštilje). Upravo po ovoj pjesmi ce Al Wilson imenovati svoj bend - Canned Heat. Johnson je bio hronicni alkoholicar, pa se vjeruje, iako za to nema dovoljno dokaza, da je alkohol prouzrokovao srcani udar koji ce ga usmrtiti 1956. godine. Njegov nadgrobni spomenik ce platiti bluzerka Bonnie Raitt. Svake godine, treceg vikenda oktobra se u Crystal Springsu održava Tommy Johnson Blues Festival.</p></blockquote><p></p>
[QUOTE="Hooker, post: 170786, member: 26257"] [B]Son House (1902 - 1988) [/B] Eddie James „Son" House Jr. je bio pravi inovator na šest žica, nezaboravni vokalista i mocni izvodac koji je zapalio Deltu 1920ih i 1930ih svojim vatrenim nastupima i bezvremenim snimcima. Njegov zaštitni znak su bili snažni, repetitivni ritmovi, nerijetko praceni slajdom (grlicem boce) i njegovim mocnim bluz vokalom sa nabojem gospela. Bio je prijatelj i kolega Charley Pattona i cesto su zajedno putovali, pa je upravo preko njega House upoznao svoje kontakte u Paramount Recordsu za koji ce jedno vrijeme i snimati. Son House je vezan i za još dva velika imena svijeta bluza, bio je glavni uzor Muddy Watersu, ali i legendarnom Robert Johnsonu. Sa 15 godina zapocinje karijeru baptistickog propovjednika, pa nije ni cudo što je svo vrijeme bio u stalnom konfliktu, jednom nogom u gospelu, drugom u profanom svijetu bluz muzike. Iako odgajan i ucen u baptistickom okruženju Son House ce voditi jedan znatno drugaciji život. Osim što ce putovati „davoljim" putevima bluza, u svojim ranim danima dospjece i u zatvor Parchman Farm zbog ubistva. Robije ga nije spasila cinjenica da je ubistvo bilo u samoodbrani. Brojna razocarenja ce ga odvoditi cesto i u svijet alkohola, što je i zabilježeno na jednom od rijetkih video zapisa na kojima se pojavljuje Son House. Naime, na jednom od nastupa Howlin Wolfa (sa kojim se u tom periodu intenzivno družio) je bio toliko pijan i bucan da je njegovo ponašanje razljutilo Wolfa, pa mu je ovaj odbrusio da mu nije on kriv što je šansu da uradi nešto od svog života bacio u vjetar. Njegove rane ploce su se jedva prodavale, pa se na dug period oprostio od studija i snimanja svojih kompozicija. Snimci koje je u ovom periodu napravio su upravo oni najrjedi i naravno najskuplji, oko kojih se otimaju kolekcinari širom svijeta. Iako slabo prodavani, ovi zapisi su uspjeli da zainteresuju muzikologa Alan Lomaxa, koji je doputovao u Mississippi 1941. godine, kako bi snimio Housea. Son House je bukvalno nestao iz interesovanja javnosti i svijeta muzike 1943. godine. Tako je ostalo sve dok ga ponovo nijesu otkrili bluzeri Nick Perls, Dick Waterman i Phil Spiro 1964. godine. House je tada radio u Rochesteru u New Yorku kao radnik željeznice, potpuno nesvjestan probudenog internacionalnog interesovanja za njegove rane snimke. Od tog vremena njegova muzika je inspirisala generaciju koja ce svoja najbolja djela iznjedriti na isteku šezdesetih, a jedan od najprivrženijih liku i djelu Son Housea je bio Al Wilson, osnivac grupe Canned Heat. U tom periodu ce producent John Hammond Sr. zamoliti mladog Wilsona da ponovo nauci Housea da svira „kao Son House", što ce ovaj i uraditi. Iz tog zajednickog rada nastace i album "The Father of Delta Blues - The Complete 1965 Sessions". Ovakav razvoj dogadaja ce probuditi Housea ranih sedamdesetih, pa se osim sviranju, vraca i snimanju. Iako je veci dio njegovih zapisa nepovratno izgubljen ili užasno teško nabavljiv, kolekcija Heroes of the Blues: The Very Best of Son House (Shout! Factory) bilježi neke od najvažnijh pjesama ovog autora iz 30ih, 40ih i 60ih godina prošlog vijeka. Neki od današnjih autora na koje je House ostavio jak utisak su slajd gitarista John Mooney i White Stripes. [B]Tampa Red (1904 - 1981)[/B] Tampa Red je bio poznat tokom 20ihi i 30ih godina prošlog vijeka kao „The Guitar Wizard". Razvio je unikatan stil sviranja slajd gitar, koji ce kasnije usvojiti i nadograditi izmedu ostalih sledbenika Robert Nighthawk, Elmore James, Mose Allison, Chuck Berry i Duane Allman. Tampa Red je roden u Smithvilleu u americkoj državi Georgia kao Hudson Woodbridge, ali je od djetinjstva poznat kao Hudson Whitaker. Cuveni nadimak je zaradio zbog jarko crvene boje kose i odrastanju u Tampi na Floridi, gdje je otišao poslije smrti roditelja. Odatle mu po tetki koja ga je izdržavala ostaje prezime Whitaker. Sredinom dvadesetih se seli u Chicago. Prvi veliki proboj na bluz scenu ce napraviti kao prateci muzicar tada jako popularne Ma Rainey. Ubrzo nakon toga ce napraviti duet sa pijanistom "Georgia" Tom Dorseyem. Ovaj sastav koji ce ostati poznat po svom velikom hitu "It's Tight Like That" (1928.) zvao se The Hokum Boys, a hokum bluz koji su oni svirali, a koji je bio prepun seksualnih aluzija i duhovitih opaski je bio jako popularan tih godina. Iz ovog perioda datira i njegova saradnja sa Frankie Jaxonom. Ovaj duet je zapamcen kao Tampa Red's Hokum Jug Band. Kada se 1932. godine Dorsey okrenuo gospelu, Red je nastavio da radi kao solo izvodac. 1934. godine Red potpisuje ugovor sa Victor Recordsom, koji ce zabilježiti neke od njegovih najznacajnijih kompozicija. Cesto je nastupao i sa Big Bill Broonzyem, ali i sa ostalim bluzerima iz Delte, koje je po njihovom dolasku u Chicago pomagao koliko je mogao i pružao im svojevrsnu podršku ne bi li se što prije snašli u novom okruženju. Tampa Red je pomagao i ostale imigrante iz Delte, najcešce im pružajuci pomoc oko ishrane i smještaja. Pošto je sa talasom ostalih predratnih bluzera, kao što su Son House i Skip James nanovo otkriven ranih pedesetih, osniva kvintet Chicago Five. Ovaj bend ce biti preteca kasnijih „malih orkestara" kakvi su bili popularni u eri rokenrola. U vrijeme pocetaka rada sa grupom Chicago Five, Tampa Red preživljava najveci šok još od vremena kada je ostao bez roditelja. 1953. godine umire mu žena, od cije se smrti nikada nece potpuno oporaviti. Ubrzo poslije ovoga dogadaja odace se alkoholu, koji ce biti njegov nerazdvojni pratilac do kraja života. Uprkos svom uspjehu i zaradenom novcu, Tampa Red ce umrijeti 1981. godine u najvecem siromaštvu. Najbolje pjesme jednog od najcuvenijih predratnih bluzera koji je još poznat i po nadimku "The Man With The Gold Guitar" zbog karakteristicne pozlacene gitare koju je koristio, je izdala kuca Columbia/Legacy na kompilaciji The Guitar Wizard. [B] Tommy Johnson (1896 - 1956)[/B] Mnogi izvori kažu da je u stvari, podcijenjeni bluzer Tommy Johnson bio taj koji je jedne olujne noci na raskršcu prodao dušu davolu. Nebitno da li je to bio on ili njegov prezimenjak Robert, istina je da je Tommy Johnson ostao rijetka fusnota u vecini bluz prica. Iako obožavan od tvrodkornih bluz fanova, njegovo ime se iako nepravedno, jedva sacuvalo od zaborava. Još jednom ce ga pokriti sijenka znatno slavnijeg i poznatijeg kolege, kada ce lik crnog bluzera u filmu brace Cohen, „O Brother Wehere Art Thou?" umjesto sa Tommyem (na cijem je liku i baziran i cije ime nosi filmski bluzer) poistovjecivati sa Robertom Johnsonom. Iako je roden u mjestu Terry u Mississippiu, vecinu svog života ce provesti u Crystal Springsu gdje ce vec od 1914. godine zaradivati za život muzicirajuci sa bracom Magerom i LeDellom. Svoj karakteristican stil je bazirao na snažnom vokalu koji se tokom pjesama uzdizao od dubokog zavijanja do predivnih falset dionica. Njegova napredna tehnika sviranja na gitari ce uticati na cijelu plejadu Mississippi bluzera, ukljucujuci Howlin' Wolfa i Robert Nighthawka, a jedan je od prvih koji je izvodio trikove sa svojim instrumentom, svirajuci izmedu nogu, iza leda i glave i bacajuci i prevrcuci tokom izvedbi. Snimao je tokom veoma kratkog perioda, od 1928. do 1930. godine, pa ne cudi što njegova kompletna diskografija staje na kompilaciju Complete Recorded Works (Document Records). Jedna od najpoznatijih numera je „Canned Heat Blues" u kojoj opisuje stvaran dogadaj kada je u nedostatku alkohola pio metanol iz konzerve Canned Heat Stermoa (vrsta goriva za roštilje). Upravo po ovoj pjesmi ce Al Wilson imenovati svoj bend - Canned Heat. Johnson je bio hronicni alkoholicar, pa se vjeruje, iako za to nema dovoljno dokaza, da je alkohol prouzrokovao srcani udar koji ce ga usmrtiti 1956. godine. Njegov nadgrobni spomenik ce platiti bluzerka Bonnie Raitt. Svake godine, treceg vikenda oktobra se u Crystal Springsu održava Tommy Johnson Blues Festival. [/QUOTE]
Verifikacija
Objavite odgovor
Forumi
Relaksacija i Razonoda
Muzika
B l u e s b l u e s
Top
Bottom