Meni
Forumi
Nove poruke
Sve teme
Najnovije teme
Nove poruke
♫ Radio
Dnevnici
Dnevnici Vanjskog Uzgajanja
Dnevnici Unutrašnjeg Uzgajanja
Završeni Vanjski Dnevnici
Završeni Unutrašnji Dnevnici
Novo
Popularne teme
Nove poruke
Najnovije aktivnosti
Članovi
Trenutno prisutni
Forumi
Prijava
Registracija
Nove poruke
Sve teme
Najnovije teme
Nove poruke
Meni
Install the app
Install
Objavite odgovor
Forumi
Relaksacija i Razonoda
Muzika
B l u e s b l u e s
JavaScript is disabled. For a better experience, please enable JavaScript in your browser before proceeding.
Koristite zastareli pregledač. Možda neće pravilno prikazivati ove ili druge veb stranice.
Trebali biste nadograditi ili koristiti
alternativni pregledač
.
Poruka
<blockquote data-quote="Hooker" data-source="post: 170788" data-attributes="member: 26257"><p><strong>Chicago Blues</strong> </p><p>Kako je Robert johnson lijepo srocio, Chicago je bio pravi "sweeet home" bluza. Najprepoznatljiviji kulturni pecat koji je ovaj grad ikada ostavio. Cikaški bluz je iznikao iz kontradiktornih korijena: afro americka migracija sa juga i razvoj moderne muzicke industrije, regionalni folk, ali i preduzetnicka snalažljivost afro-americke populacije su svi na svoj nacin uticali na radanje ovog karakteristicnog zvuka. Svi ovi momenti su se spleli i oblikovali bluz na takav nacin da on još uvijek kako u tradicionalnom, tako i u prilicno izmijenjenim vidovima živi u Vjetrovitom gradu. Razvoj bluza u Chicagu 20tih godina podudara se sa povecanjem muzickih performansa i snimaka širom zemlje. Sa druge strane bluz je vezan i za dramaticni razvoj crnih urbanih enklava tokom Velike migracije. U ovakvim uslovima su poceli sa radom i prvi bluzeri, kojih je bilo najviše medu došljacima, ali je bilo i onih rodenih i odraslih u saveznoj državi Illinois. Alberta Hunter, Cow Cow (Charles) Davenport i Blind Lemon Jefferson su bili medu prvima koji su snimali u lokalnom studiu pod nadzorom J. Mayo "Ink" Williamsa iz Paramount Recordsa. Williams, koji je nadimak „Ink" dobio zbog svoje nadaleko cuvene sposobnosti potpisivanja ugovora sa brojnim bluzerima, je okupio vecu grupu muzicara, medu kojima su bili Tampa Red (Hudson Whittaker), Big Bill (William) Broonzy i Georgia Tom. Iako se bluz scena širila veoma brzo, nju nije pratila razvijena mreža klubova u kojima bi se ova muzika mogla izvoditi. Kao i sve ostale grane, i muzicku industriju je zahvatila Velika depresija. Izmedu 1926. i 1932. godine, prodaja ploca u SAD-u je pala sa 126 na 6 miliona dolara, a na tržištu kojim su gospodarili crni umjetnici, prodaja je sa 5 miliona pala na svega 60.000 dolara. Ekonomska kriza je uslovila usporavanje migracije bluzera sa juga, koji su svoj odlazak u Chicago vezivali za poboljšanje svoje materijalne situacije. I pored svega, Chicago je bio pravi inkubator bluz umjetnika koji su strpljivo cekali oporavak muzicke industrije. Onima koji su vec bili tamo, kao što su Tampa Red i Bill Broonzy pridružili su se Memphis Minnie (Douglas), Lil Green, Memphis Slim (Peter Chatman) i Sonny Boy ( John Lee) Williamson. Kada je kriza pocela da jenjava pojavljuju se i prvi znacajni klubovi, poput: Silvio's, Gatewood's Tavern, the Flame Club i 708. Medutim bluz se tih godina nije svirao samo u klubovima i dvoranama. Ispred pijace u ulici Maxwell redovno su se održavali takozvani "rent parties", gdje su novopridošli muzicari nalazili svoja prva muzicka angažovanja. Tokom 50tih, Chicago bluz je procvjetao, razvijajuci svoj sopstveni identitet - upotrebu ritam sekcije i pojacala, koje su bile dopunjivane gitarama i usnom harmonikom kao lead instrumentima. Gitare i usna harmonika su za razliku od tradicije delta bluza gdje se preferirala akustika, propuštane kroz pojacala, što je cijelom ugodaju davalo potpuno drugu dimenziju. Nerijetko su bendovi bili upotpunjeni klavirom, saksofonom, pa i trubom. Bluz se sve više ucvršcivao, narocito od kada su osnovane nove izdavacke kuce - Chess, Vee-Jay i Cobra. Najznacajnija od svih bila je svakako izdavacka kuca Chess records ciju su prvu generaciju bluzera cinili: Muddy Waters (McKinley Morganfield), Little Walter ( Jacobs), Willie Dixon, Howlin' Wolf (Chester Burnett). Oni su bili pravi egzemplari cikaškog bluza. Razlike izmedu ovih umjetnika su dale dovoljno plodno tle za širenje i razvoj žanrova i podžanrova, soula, rock n rolla... Kao pravi primjer koliko je Chicago bluz uticao ne samo na americku muziku, vec i na muzicare sa druge strane Atlantika dovoljno govore Watersove numere "Rollin' Stone" (1950) i "Hootchie Cootchie Man" (1954), koje su inspirisale najvece britanske zvijezde Beatlese i Stonese, kao i ogroman broj drugih prekookeanskih muzicara. Jedan od kamena temeljaca ere Chicago bluza svakako je bio tekstopisac i kompozitor Wilie Dixon, koji je osim za sebe radio najveci broj pjesama za svoje kolege koji su se našli pod krovom izdavacke kuce Leon Chessa. </p><p>Kljucni katalizator za poslijeratno širenje bluza bili su disk džokeji poput Al Bensona i Big Bill Hilla, koji su predano radili na promovisanju bluz snimaka, putem svojih emisija. Vec krajem 50ih i pocetkom 60ih cikaška scena je docekala novu generaciju bluzera predvodenu imenima kakva su: Otis Rush, Magic Sam (Maghett) i Buddy (George) Guy. Razvoj cikaškog bluza je išao još dalje, pa su se autori kao Willie Dixon i Muddy Waters mogli vidjeti ne samo na turnejama po Evropi, vec i na bliskom istoku. Poslije 1960. godine razvoj Chicago bluza je bio prilicno nestalan sa cestim usponima i padovima. Tokom tih godina, zatvaraju se i izdavacke kuce. Cobra se gasi 1959. Vee Jay 1966. godine, ostavljajuci Chess Records potpuno usamljen u pokušajima da okupi preostale bluz talente. Stari rivali su se našli u istoj kuci. Buddy Guy i Otis Rush, a pored njih ugovor sa Chess Recordsom su potpisala i nova imena - Etta James, Little Milton (Campbell) i Koko Taylor. Bluz se tih godina našao u nepovoljnom položaju u odnosu na druge žanrove (soul, gospel i rnr) koji su lakše i brže dobijali nove slušaoce. Bluz klubovi su poceli polako da se gase, a 1975. godine i jedina preostala bluz izdavacka kuca - Chess Records je prestala sa radom. Pored imena koja su se vec pominjala u vezi sa Chicago bluzom, ostali najvažniji predstavnici su: Freddie King, Magic Sam, Syl Johnson, Robert Lockwood Jr., McKinley Mitchell, Bo Diddley, Mike Bloomfield, Elmore James, Big Walter Horton, Little Walter, Charlie Musselwhite, Paul Butterfield, Junior Wells, Jimmy Reed. Kao spomenik jednom vremenu, 1984. godine je u Vjetrovitom gradu održan prvi Chicago blues festival.</p></blockquote><p></p>
[QUOTE="Hooker, post: 170788, member: 26257"] [B]Chicago Blues[/B] Kako je Robert johnson lijepo srocio, Chicago je bio pravi "sweeet home" bluza. Najprepoznatljiviji kulturni pecat koji je ovaj grad ikada ostavio. Cikaški bluz je iznikao iz kontradiktornih korijena: afro americka migracija sa juga i razvoj moderne muzicke industrije, regionalni folk, ali i preduzetnicka snalažljivost afro-americke populacije su svi na svoj nacin uticali na radanje ovog karakteristicnog zvuka. Svi ovi momenti su se spleli i oblikovali bluz na takav nacin da on još uvijek kako u tradicionalnom, tako i u prilicno izmijenjenim vidovima živi u Vjetrovitom gradu. Razvoj bluza u Chicagu 20tih godina podudara se sa povecanjem muzickih performansa i snimaka širom zemlje. Sa druge strane bluz je vezan i za dramaticni razvoj crnih urbanih enklava tokom Velike migracije. U ovakvim uslovima su poceli sa radom i prvi bluzeri, kojih je bilo najviše medu došljacima, ali je bilo i onih rodenih i odraslih u saveznoj državi Illinois. Alberta Hunter, Cow Cow (Charles) Davenport i Blind Lemon Jefferson su bili medu prvima koji su snimali u lokalnom studiu pod nadzorom J. Mayo "Ink" Williamsa iz Paramount Recordsa. Williams, koji je nadimak „Ink" dobio zbog svoje nadaleko cuvene sposobnosti potpisivanja ugovora sa brojnim bluzerima, je okupio vecu grupu muzicara, medu kojima su bili Tampa Red (Hudson Whittaker), Big Bill (William) Broonzy i Georgia Tom. Iako se bluz scena širila veoma brzo, nju nije pratila razvijena mreža klubova u kojima bi se ova muzika mogla izvoditi. Kao i sve ostale grane, i muzicku industriju je zahvatila Velika depresija. Izmedu 1926. i 1932. godine, prodaja ploca u SAD-u je pala sa 126 na 6 miliona dolara, a na tržištu kojim su gospodarili crni umjetnici, prodaja je sa 5 miliona pala na svega 60.000 dolara. Ekonomska kriza je uslovila usporavanje migracije bluzera sa juga, koji su svoj odlazak u Chicago vezivali za poboljšanje svoje materijalne situacije. I pored svega, Chicago je bio pravi inkubator bluz umjetnika koji su strpljivo cekali oporavak muzicke industrije. Onima koji su vec bili tamo, kao što su Tampa Red i Bill Broonzy pridružili su se Memphis Minnie (Douglas), Lil Green, Memphis Slim (Peter Chatman) i Sonny Boy ( John Lee) Williamson. Kada je kriza pocela da jenjava pojavljuju se i prvi znacajni klubovi, poput: Silvio's, Gatewood's Tavern, the Flame Club i 708. Medutim bluz se tih godina nije svirao samo u klubovima i dvoranama. Ispred pijace u ulici Maxwell redovno su se održavali takozvani "rent parties", gdje su novopridošli muzicari nalazili svoja prva muzicka angažovanja. Tokom 50tih, Chicago bluz je procvjetao, razvijajuci svoj sopstveni identitet - upotrebu ritam sekcije i pojacala, koje su bile dopunjivane gitarama i usnom harmonikom kao lead instrumentima. Gitare i usna harmonika su za razliku od tradicije delta bluza gdje se preferirala akustika, propuštane kroz pojacala, što je cijelom ugodaju davalo potpuno drugu dimenziju. Nerijetko su bendovi bili upotpunjeni klavirom, saksofonom, pa i trubom. Bluz se sve više ucvršcivao, narocito od kada su osnovane nove izdavacke kuce - Chess, Vee-Jay i Cobra. Najznacajnija od svih bila je svakako izdavacka kuca Chess records ciju su prvu generaciju bluzera cinili: Muddy Waters (McKinley Morganfield), Little Walter ( Jacobs), Willie Dixon, Howlin' Wolf (Chester Burnett). Oni su bili pravi egzemplari cikaškog bluza. Razlike izmedu ovih umjetnika su dale dovoljno plodno tle za širenje i razvoj žanrova i podžanrova, soula, rock n rolla... Kao pravi primjer koliko je Chicago bluz uticao ne samo na americku muziku, vec i na muzicare sa druge strane Atlantika dovoljno govore Watersove numere "Rollin' Stone" (1950) i "Hootchie Cootchie Man" (1954), koje su inspirisale najvece britanske zvijezde Beatlese i Stonese, kao i ogroman broj drugih prekookeanskih muzicara. Jedan od kamena temeljaca ere Chicago bluza svakako je bio tekstopisac i kompozitor Wilie Dixon, koji je osim za sebe radio najveci broj pjesama za svoje kolege koji su se našli pod krovom izdavacke kuce Leon Chessa. Kljucni katalizator za poslijeratno širenje bluza bili su disk džokeji poput Al Bensona i Big Bill Hilla, koji su predano radili na promovisanju bluz snimaka, putem svojih emisija. Vec krajem 50ih i pocetkom 60ih cikaška scena je docekala novu generaciju bluzera predvodenu imenima kakva su: Otis Rush, Magic Sam (Maghett) i Buddy (George) Guy. Razvoj cikaškog bluza je išao još dalje, pa su se autori kao Willie Dixon i Muddy Waters mogli vidjeti ne samo na turnejama po Evropi, vec i na bliskom istoku. Poslije 1960. godine razvoj Chicago bluza je bio prilicno nestalan sa cestim usponima i padovima. Tokom tih godina, zatvaraju se i izdavacke kuce. Cobra se gasi 1959. Vee Jay 1966. godine, ostavljajuci Chess Records potpuno usamljen u pokušajima da okupi preostale bluz talente. Stari rivali su se našli u istoj kuci. Buddy Guy i Otis Rush, a pored njih ugovor sa Chess Recordsom su potpisala i nova imena - Etta James, Little Milton (Campbell) i Koko Taylor. Bluz se tih godina našao u nepovoljnom položaju u odnosu na druge žanrove (soul, gospel i rnr) koji su lakše i brže dobijali nove slušaoce. Bluz klubovi su poceli polako da se gase, a 1975. godine i jedina preostala bluz izdavacka kuca - Chess Records je prestala sa radom. Pored imena koja su se vec pominjala u vezi sa Chicago bluzom, ostali najvažniji predstavnici su: Freddie King, Magic Sam, Syl Johnson, Robert Lockwood Jr., McKinley Mitchell, Bo Diddley, Mike Bloomfield, Elmore James, Big Walter Horton, Little Walter, Charlie Musselwhite, Paul Butterfield, Junior Wells, Jimmy Reed. Kao spomenik jednom vremenu, 1984. godine je u Vjetrovitom gradu održan prvi Chicago blues festival. [/QUOTE]
Verifikacija
Objavite odgovor
Forumi
Relaksacija i Razonoda
Muzika
B l u e s b l u e s
Top
Bottom