Balkanska landrace

Hempatia Soma iGrow Hemps garden

Petar Pan

Aktivan Član
18.07.2006
228
55
28
@taurusamstaff nemoj tako, nije lipo od tebe i nije u duhu foruma. dovoljno je bilo reć da je spaljen :banana_rasta:
a ja isto čitam razvaljen i kidam se od smijeha :b_woot:
 

makisplit

Aktivan Član
07.03.2012
501
132
0
43
taurusamstaff je napisao(la):
Ne kume - samo je GLUP

Koliko sam do sada virtualno upoznao vjevericu,momak nije glup al je glupo da ga moram braniti od gluposti to svakako...njemu je samo tipkovnica brža od provarenih misli,btw oko landrace tematike nije napisao ništa glupo vec prepisao napisano sa foruma,covika ste uvatili u đir malo previše za moj ukus iako i on nas voza svakodnevno...

vjeve štop na balun prije tipkanja što i sam sebi znam reci i sve 5!
 
  • Sviđa mi se
Reactions: Ludi Gonzales

Napušena Vjeverica

Napušen Čan
Banovan
24.12.2009
1.002
189
88
Pa dobro, ja stvarno ne vidim razlog za ismijavanje. Postavio sam pitanje na koje ne znam odgovor a vi me ismijavate.
Uglavnom, sto onda znaci skracenica... aha sad sam opet procitao.

Isprike. Ja uvijek gledam siru sliku pa od sume ne vidim drvo. Nema veze, sve pet. Sigurno vam bilo smijesno :ludak
 

Hooker

music support
09.01.2012
929
2.318
163
54
Evo Vjeverice,Landrace,tražio sam,sredio tekst pa da nešto naučim i to podelim sa vama.Na kraju teksta ima i o Balkanskoj Landrace.

L A N D R A C E
Prema definiciji landrace je sorta koja je razvijana i genetski unapređivana od strane odgajivača, ali na koju nisu primenjivani savremeni postupci hibridizacije.Ujedno, proizvod su dugotrajnog inbreeding-a (ukrštanja u okviru svoje vrste ili svoje sorte),prema nekim autorima, u periodu ne kraćem od 50 godina.One su odlično adaptirane na spoljne uslove sredine iz koje potiču

Postoje još neka tumačenja ovog pojma, kao npr. ona Ed-a Rozenthal-a, iz njegove knjige“ Marijuana Grower's Handbook ”, gde jednostavno kaže da je landrace“najuobičajenija sorta jedne države ili područja”.Po slobodnom prevodu, landrace bi mogla biti “ lokalna sorta ”, ali isto tako i “divlja sorta”.

Međutim, ovaj prvi naziv (na engleskom local strain), u svetskim okvirima, bi se mogao odnositi i na neke sorte koje se gaje na nekom području npr. nekih dvadesetak godina, ali su pre toga pretrpele i ukrštanja sa nekim novijim sortama ili drugim landrace.Iako takve sorte, ugalvnom, imaju stabilnost pravih landrace, ipak treba razgraničiti stare tradicionalne sorte od ovakvih.S druge starne, naziv divlja sorta može uneti zabunu jer bi neko mogao pomisliti da se radi o nekim biljkama koje se mogu tu i tamo naći u outdoor-u kako rastu slobodno, preostale od nekih napuštenih uzgoja..

Zašto su takve sorte uopšte bitne? Neki bi mogli reći da je sasvim nepotrebno gubiti vreme oko sorti koje su po svojim ukupnim performansama ipak ispod današnjih najboljih hibrida.Drugo, većina njih je prilično teška za uzgoj u sveprisutnijem indoor-u.No, treba uvek imati na umu da svi hibridi u svojim genima imaju te sorte u da se od njih i počelo sa hibridizacijom šezdesetih i sedamdesetih godina a postoji i rastući trend među hobby breederima(a takođe I kod profesionalaca, delom) da se za stvaranje novih sorti koriste landrace iz prostog razloga što su krajnji rezultati izvesniji.

Na kraju, pored njihove uzuzetne stabilnosti, one uglavnom nose i solidnu otpornost ka bolestima, neke od njih mogu da daju zadivljujuće rezultate gajene u outdoor-u na našim prostorima, a o celokupnom efektu posle pušenja neke landrace koja je gajena baš u podneblju sa koga potiče ne treba ni govoriti.Jedino što je kod nas (a čini mi se i u svetu) sve teže naći dobru travu prokrijumčarenu iz nekih egzotičnih predela. U Holandiji se još i nekako mogu pronaći u nekim coffee shopovima koji drže do toga, naročito u obliku hasha, ali ovde se to sve svelo na pojedinačna iznenađenja za prijateljeNa žalost postoji jedna stvar koja ugrožava postojanje većine svetskih landarce: želja za sve većim prinosima(samim time i zaradom) unosi mnogo indika genetike u tradicionalno sativa područja kroz upotrebu hibrida.Na stranu to i što se gaje čiste landrace ili komercijalne sative u nekim područjima gde već postoji nekalokalna sativa.Čak se i u nekim tradicionalno indika područjima (kao npr. Liban već dugi niz godina) unose indike sa drugih područja ili se koriste hibridi.Na svetskim forumima postoje neki pokreti ili udruženja za očuvanje landrace-a ali mislim da je to sve teže ostvariti.
I da već u ovom trenutku neke od dole navedenih ne postoje.Ako se tako nastavi kroz nekih desetak godina će možda biti samo 5-6 glavnih landrace (možda ni toliko).Ovde ću početi sa nabrajanjem svih landrace prema kontinentima i za koje imam makar podatke odakle potiču.

AFRIKA
Iako u dobroj meri ima indika u severnoj Africi, gro biljaka sa ovog kontineta su sative.Postoji nešto zaista posebno u vezi s tim podsaharskim sativama što ih u dobroj meri izdvaja od ostalih.Prvo, većina njih ne pravi mnogo zezalica u mozgu (hajde da izbegnemo reč “paranoja”) kao južnoameričke, naročito, indokineske.Nisu naročito psihodelične ali zato teraju na druženje zabavu,igru.Često se desi od njih da je jezik brži od pameti, a ko ne ustane da igra uz muziku – propao je.Kažu da ko je makar jednom pušio Durban Poison zna o čemu govorim. Drugo, mnoge imaju rano cvetanje.To za južnoafričke sorte i nije toliko čudno, ali takvu sposobnost imaju i neke koje potiču iz predela bliže ekvatoru.Treće, ali ne manje važno, pojedine imaju znatnu sposobnost da izdrže niske temperature i da dobro sazrevaju u nekim umerenokontinentalnim predelima iako potiču iz tropa.Najčešće se pominje da su na ovaj kontinent konoplju doneli Arapi u 16.veku, ali definitivno da je ona bila poznata i ranije.Sasvim je evidentno da su mnogi krajevi tek tada upoznali tu biljku, ali suseverni, arapski krajevi, morali da znaju za nju još u 12. ili makar u 13. veku najkasnije.Takođe, po nekim novijim saznanjima, na jugu Afrike je bila poznata sigurno pre 16. veka.Logično je pretpostaviti da su i istočne obale (tradicionalno u dobrimtrgovačkim vezama sa Arapskim poluostrvom) znale za konoplju pre16.veka.
Angolese i Congolese
su verovatno, ako ne jedna ista, ono vrlo sličn esorte i jako su aromatične.
Durban
je jedna od sorti koje su korišćene za stvaranje Durban Poison-a(koji jeste stvoren u Južnoj Africi u okolini istoimenog grada, ali današnje verzije potiču od posebno selektovanog kalifornijskog DP).
Ethiopian Highland
je sorta jako otporna na hladnoću i potiče sa etiopskih visoravni gde se gaji i na 4000m nadmorske visine.
Kariba
je iz Zimbabvea i zahteva obilje vode za uspešan uzgoj.Pod
Kenyan
može da bude svašta a kažu da tamo ima i nešto indika genetike.Tu je najpoznatija sorta Kisumu(sativa).
Lesothan
je klasična južnoafrička sativa sa ranim sazrevanjem i dobrom otpornosti ka niskim temperaturama. Navodno jedna od sorti koja je učestvovala u nastanku Durban Poisona.
Malawi Gold
je iz Malavija i cvetovi sušenjem dobijaju izrazitu zlatnu boju.
Maroc
potiče sa juga Maroka i to je sativa (za razliku od kasnije introdukovanih indika na severu).U današnje vreme nije više toliko karakteristična za hash proizvodnju.
Moroccan Hash Plant
je indika koja se gaji u planinskim regionima Maroka i služi prvenstveno za spravljanje hasha.Uvedena je tokom 19. ili početkom 20. veka. U okviru sorte postoje izvesne varijacije.
Nigerian Lowland
je sativa iz ravnica sa juga Nigerije. Imanešto duži period cvetanja i jače psihodelično dejstvo u odnosuna ostale ovde navedene.
Congo Swazi
potiče iz istoimene oblasti u Južnoafričkoj Republici. Varijanta „Rooi Bart“ (crvena brada) je ona koja ima crvene/narandžaste konce na cvetovima. Daje visoke prinose.
Tanzanian Magic
je stealth sativa koja raste samo do visine od oko 1m sa prilično malim prinosima.Pošto je većina biljaka podložna spontanom cvetanju, proces počinje krajem 4. a period cvetanja u outdooru je 6-8 nedelja. Moguće da je nastala kao posledica neke spontane mutacije.
Transkei Green
je najpsihodeličnija sativa iz JAR (potiče iz regiona Transkei) i ima naduži period cvetanjaod svih njih.
Zamal
potiče sa ostrva Reunion i direktni preci su joj južnoindijske sative sa kojima je dosta slična po dugomperiodu cvetanja i psihodeličnom efektu, mada ima razlika u smislu da je nekada davno pretpela neko ukrštanje sa južnoafričkim sativama ili se jednostavno adaptirala na lokalne uslove.Karakteristično je i da gotovo nikad nema više od 5 lisnih zaperaka a neretko je to samo 3.
Zambian Copper
je vrlo slična Malawi Gold i ima nešto kraći period cvetanja i bolje podnosi niske temperature.Što se tiče nabavke semena, najviše ove genetike se može naći kod African Seeds i Afropips a zatim i kod Reeferman Seeds. Neke od sorti čak i u uzvornom obliku.
 
  • Sviđa mi se
Reactions: Ludi Gonzales

Hooker

music support
09.01.2012
929
2.318
163
54
AMERIKA
Ako za Afriku nije sigurno kada je konoplja došla na taj kontinent, ovde je evidentna jedna stvar: doneli su je španski osvajači. Postoje sporenja oko tačne godine, ali je sigurno da je to bilo u prvoj polovini 16. veka.Najranija zabeleška je iz 1545. u kojoj se govori o zasadima konoplje u dolini Quillota u blizini Santiago de Chile. Sađena je isključivo za dobijanje vlakana za užad i odeću.Nije poznato da li je korišćena i u neke druge svrhe. No, u Meksiku je priča bila malo drugačija.Ovde je konoplju doneo jedan od konkvistadora Kortezove vojske (Pedro Kuadrado), takođe zbog proizvodnje vlakana, ali je lokalno stanovništvo ubrzo otkrilo da se biljka može koristiti i u neke druge namene.Stoga je već 1550. španski guverner primorao 2 proizvođača konoplje da ograniče proizvodnju zbog toga što su domoroci počeli da je konzumiraju u znatnoj meri.
S druge strane, u Brazilu, Portugalci su takođe počeli da razvijaju zasade, ali se pušenje prvenstveno raširilo među robovima iz Afrike (koji su verovatno pre toga već bili upoznati sa njenim dejstvima, na šta upućuje i sličnost kolokvijalnim nazivima za konoplju sa onima iz zapadne i južne Afrike).Ali, to se tamo događalo nešto kasnije, tokom 17. i 18.veka.U karipski region konoplja stiže u drugoj polovini 18. veka (što ne znači da njena psihoaktivna dejstva nisu bila već poznata, verovatno kroz veze sa obližnjim Meksikom).Negde oko 1800. Britanci su poslali na Jamajku nekog ruskog (!?) stručnjaka za konoplju da utvrdi kakve su mogućnosti komercijalnog uzgoja.Proizvodnja je ubrzo napuštena ali su ostale biljke koje su se nesmetano širile po divljini.Kada su radnici iz Indije pristigli na ostrvo sredinom 19.veka, bili su iznenađeni koliko marihuane slobodno raste.Na teritoriji današnjeg SAD-a se konoplja gaji od ranog 17.veka, ali sve do kraja 18. nije bilo zabeleški o nekom masovnijem pušenju, ali i to potiče iz Kalifornije koja je u to vreme bila pod vlašću Španaca kao deo Meksika.
Sve landrace u Americi su isključivo sative, ako se ne računa ruderalis koji raste po nekim delovima SAD i Kanade (vrlo je diskutabilno u kojoj je meri taj ruderalis landrace i odakle originalno potiče).Po dejstvu i spoljnom izgledu ima dosta razlika i sve zavisi od toga odakle potiču i koje im je praporeklo.Neke od njih su jako psihodelične, gotovo halucinogene, neke imaju jako devastirajuće dejstvo sativa iz južne i jugoistočne Azije a neke čak pružaju i solidan body stine efekat sličan indikama.Po izgledu se za sve može reći da su sative, ali one iz planinskih predela imaju znatno jače stablo i nešto niži i kompaktniji rast.Pošto ovde ima puno sorti, biće razvrstane po regionima, ali treba imati na umu da u okviru istog regiona ima dosta varijacija, u zavisnosti od nadmorske visine ili, delimično, geografske dužine sa kojih potiču.
Brazil
Iako se dosta gaji i u dubokoj unutrašnjosti, u području Amazonije, do sada nije šire poznata neka landrace otuda. One isključivo dolaze iz priobalnih predela, s tim da postoje razlike između njih, prvenstveno u pogledu vremena sazrevanja (delimično i izgleda), što je i logično s obzirom da se ta priobalna oblast pruža od ekvatora pa do 30 stepena j.g.š.
Amarelo
potiče iz tropskih krajeva i po spoljnom izgledu i dugom periodu sazrevanja podseća na sative jugoistočne Azije, a takođe mu je i dejstvo delimično takvo (devastirajuću cerebral high).
Bahia
potiče ize kvatorijalnih oblasti (okolina istoimenog grada) i predstavlja jednu od sativa sa najdužim periodom sazrevanja uopšte.
Aracaju
potiče iz oblasti blizu Bahie i slična je toj sorti, ali ima nešto kraći period sazrevanja od nje i nešto niži rast.
Manga Rosa
potiče iz krajeva suptropske klime gde se može naći i na nešto većim nadmorskim visinama.Ima najkraći period sazrevanja od svih brazilskih landrace, stvara jednu glavnu središnju cvast sa malo pobočnih grana. Pretpostavlja se da joj je praporeklo iz Afrike na šta bi mogao da ukazuje i njen solidan energetsku high svojstven afričkim landarce. Jedna je od sorti koja je poslužila za stvaranje White Widow.
Original Green (ili Brazilian Green) je sorta pomalo varijabilna po izgledu i sasvim je moguće da pod ovimimenom postoje zapravo 2 landrace:Green sa severa koji ima duži period sazrevanja i onaj sa juga(Sao Paolo Green) sa kraćim periodom sazrevanja i nešto kompaktnijim rastom.Pripisuju joj se određena halucinogena svojstva.

Jamajka
Glavno područje uzgoja na Jamajci su brda i planine.Često se o toj ostrvskoj državi misli kao rajskom marihuana mestu, ali nije baš tako.
Ilegalno je ne samo uzgajati i prodavati već i posedovati čak i najmanje količine.Zato nije čudno da su glavni zasadi visoko gore.
Ne računajući one srećnike koji su zauzeli zemlju po obodima šuma(ili, na žalost, paljevinom šume došli do obradivog zemljišta), najveći deo zasada je na kamenitim liticama(načešće površine oko 0,5 ara, a najviše do 2) gde je zemlja dovučena iz šume ili iz močvara.Poreklo tamošnjih landarce nije baš najjasnije, ali je to otprilike mešavina onih indijskih sorti koje su Englezi hteli da gaje početkom 19.veka (pri čemu treba imati na umu da jetu bilo nešto i indica sorti), sorti koje su pristigle iz Afrike i, najkasnije, sorti iz južnog Meksika.Sve te sorte su se uglavnom spontano ukrštale u prirodi, a jedini ljudski uticaj je bio taj da je vršena selekcija onih koje su pružale high sa najpozitivnijim i najenergetskijim dejstvom.Mada, postoji i jedna njihova malo slabije izražena crta, a to je blaža halucinogenost, što je svakako uticaj meksičkih landrace. Ta celokupna mešavina je prilagođena lokalnim uslovima i na taj način što bez problema postižu 3 berbe godišnje sa relativno solidnim prinosima.
Jamaican Sativa
Te landarce imaju dosta kratku veg. fazu (3-4 sedmice) i u okviru nje jako eksplozivan rast, a onda klasično tropski period sazrevanja (oko 12 sedmica).Uglavnom se ne granaju previše i najveći deo cvetova je na središnjoj cvasti.Takođe, ne idu previše u visinu – 2 m ili niže.Tipično je zelene do tamnozelene boje dok cvetovi sušenjem dobijaju mahom braonkastu nijansu.
Blue Mountain
potiče sa istoimene planine (poznatoj inače i po najkavalitetnijoj kafi u svetu).To je kompaktna sativa koja traži dosta vode za uspešan uzgoj.Jedna je od retkih tamošnjih landrace koja se i danas može naći u izvornom obliku u nekoj većoj meri.
Kali
se kao izraz odnosi na svu travu koja ima izraženo indica/stone dejstvo.Može da se svede u okvire jedne sorte, ali sigurno sa izvesnim varijacijama u okviru nje.
Orange Hill
potiče sa jednog vrlo uskog prostora kod istoimenog sela (u neposrednoj blizini grada Negrill).Nešto je viša po rastu i više se grana u odnosu na ostale jamajčanske sative.
Lambsbread
se kao izraz primenjuje za svaku travu sa Jamajke koja je najvišeg kvaliteta(najčešće se odnosi na Blue Mountain), prvenstveno za sinsemilla (besemenu).Poreklo ove kovanice (eng. Lamb – jagnje i Bread – hleb) je u duhovnoj sferi.Naime, u vreme kolonijalizama, sirotinji nije bio dozvoljen ulazak u crkvu (baptističku) i oni nisu mogli da prime sakrament tela hristovog (hleb), kao ni vino (krv Hristovu).Stoga su hleb (a i vino) našli u blagoslovenoj biljci. A pošto su ljudi „jagnjad Božija“, kovanica je jasna.Ponekad se može naići i na izraz „Lambs breath“ koji upućuje na istu stvar, ali je, ako se držimo prethodnog objašnjenja, nepravilan.Na žalost, najveći deo jamajčanskih landrace se danas teško može naći.Na mnogim mestima u svetu je čista linija landrace-a ugrožena ili potpuno nestala, a ovde su, čini se, najvišeu opasnosti. To je posledica ne samo želje za većom zaradom, nego i neodgovornosti mnogih turista koji su,misleći da čine dobro delo, tokom osamdesetih i devedesetih donosili raznoliko hibridno seme na Jamajku i poklanjali ga tamošnjim growerima.Originalana genetika se danas može naći kod malog broja savesnih growera koji su uspeli da na izolovanim lokacijama sačuvaju čiste linije, a delom i kod nekih poznatijih svetskih breedera.
 

Hooker

music support
09.01.2012
929
2.318
163
54
Kolumbija
Sigurno jedan od regiona u svetu sa najočuvanijim landrace. Bez obzira na jako veliku komercijalizovanost tamošnjih zasada, originalna genetika je u najvećoj meri očuvana.U SAD su bile prisutne još od kraja šezdesetih/početka sedamdesetih, ali im je tebala čitava decenija da preuzmu primat od meksičkih, barem u pogledu upotrebe za hibridizaciju.Tek kada se počelo više raditi indoor, sa pojavom jačih i kvalitetnijih svetiljki, krajem sedamdesetih ipočetkom osamdesetih, moglo se sa uspehom gajiti takve dugocvetajuće sative.Izuzetno važnu ulogu su ove sorte odigrale u ranim danima moderne hibridizacije (npr. za Skunk i Haze), a ta uloga ni danas nije ništa manja.Ovde se Cannabis organizovano uzgaja makar od druge polovine 19.veka ako ne ranije.Postoje 2 područja iz kojih su potekle tamošnje najkvalitetnije sorte.Prvi je niska i vlažna priobalna oblast u blizini granice s Panamom a drugi je nešto suvlja planinska oblast severne Kolumbije, prvenstveno planina Sierra Nevada de Santa Marta, odmah iznad istoimenog priobalnog grada.Iz prve oblasti dolaze tipične tropske sative, dok iz druge dolaze sative niže po rastu i sa nešto širim lišćem.Te sative, takođe, imaju i nešto izraženije sedativno dejstvo što nije čudno jer u sebi sadrže možda najviše CBD-a od svih sativa.Poreklo tih planinskih kolumbijskih landrace nije sasvim jasno i po nekim izvorima, one su nekada doživele ukrštanja sa indikama (mnogo pre uvođenja indika genetike u SAD). Drugi izvori, pak tvrde, da su one upotpunosti potekle od indika ali da su se vremenom adaptirale na tropske uslove i počele da odaju spoljni izgled sativa. Ima i sasvim suprotnih mišljenja – da su to klasične sative koje su se prilagodile suvljim planinskim uslovima. One su ujedno zastupljene i na prostorima Anda, u jugozapadnom delu.Kako god, za sve njih je karakterističan dug period sazrevanja – 12-14 sedmica (planinske sedmicu ranije),tipično konični izgled (kao jelke), klasično zelena do tamnije zelena boja lišća i mnoštvo cvetova Seme je dosta sitno, najčešće tamnobraon boje, tek sa ponekom crnom šarom.Treba napomenuti da su se zadnjih godina glavni komercijalni zasadi pomerili znatno južnije, na visoravni južne centralne Kolumbije, upravo zbog veće izolovanosti tih predela.
Amazonas
je danas već zaboravljena sorta koja potiče sa krajnjeg jugoistoka Kolumbije.Klasična tropska sativa sa jakim cerebral high i visokim rastom.Teško se može naći jer je potisnuta drugim kulumbijskim sortama.
Cali
potiče iz okoline istoimenog grada i spada u planinske kolumbijke.Nije sigurno u kojoj meri je to danas čista sorta jer u toj oblasti ima dosta komercijalnih plantaža sasvakojakom genetikom.
Cauche
(nekada u SAD poznata i kao Wacky Weed ,Colombian Black) je visoka tropska sativa koja raste ido 6m visine.Potiče sa zapadnog dela centralnog platoa, ali je pre u vezi sa nizijskim nego sa planinskim sortama.Cvetovi su joj tamnobraon/tamnocrveni i sušenjem dobijaju gotovo crnu boju.
Corinto
(ponekad kaoCorinto Monster) je planinska koja raste kao vrlo visoki žbun.
Llanos
(ponekad Llanos Green) je sorta sa centralnog platoa (visoravni) i u bliskoj je vezi sa planinskim sortama, ali ima znatno jaču otpornost ka suši.
Manizales
je još jedna planinska, važi isto kao i za Cali.
Punto Rojo
je, u stvari, čuvena Colombian Red .Spada u ravničarske sorte i po izgledu je tipična razgranata sativa.Izuzetno je cenjena (ponekad je nazivaju i Queen Sativa Plant).Cvetovi joj u zrelom stanju izgledaju kao da krvare a sušeni dobijaju mrkocrvenu boju.Listovi su već kao mladi zeleno-žućkasti.Ima cerebral high ali ne razarajući već više veseo, ponekad dovodeći do histeričnog smeha.To je možda i posledica kombinacije raznolikih kanabinoida i terpenoida koji se ne sreću kod drugih sorti.Njoj je vrlo srodna
Choco
(naziv ne zbog toga što ima veze s čokoladom, već zbog naziva pokrajne/departmana iz koga potiče)koja ima nešto tamnije crvene cvetove od prethodne.
Santa Marta i Guajira
su gotovo iste sorte (Guajira je departman u kome se nalazi Santa Marta),s tim da je druga nešto viša rastom.Naziv Colombian Gold se najčešće odnosi upravo na ove 2 sorte.Imaju vrlo psihodelični cerebral high sa znatnim opuštajućim efektom, mada ponekad izazivaju i pravi stone efekat. Listovi gusto poređani sa klasično zelenom bojom.Cvetovi su kao zreli prilično „ledeni“, tj. posuti kristalima (kao kod WW), ali sušenjem dobijaju karakterističnu zlatastu boju. Ponekad se pod nazivom Cololmbian Gold mogu na tržištu naći i druge tamošnje sorte koje sušenjem dobijaju takvu boju.

Meksiko
Najraniji dani hibridizacije (u SAD) bili su obeleženi upotrebom meksičkih sorti.To nije čudno jer je ova država tradicionalno bila glavni snabdevač SAD što je naročito došlo do izražaja tokom šezdesetih i tokom većeg dela sedamdesetih. Kasnije, kako je dolazilo sve više novih landrace u Kaliforniju, njihov uticaj se smanjivao. Možda je to bilo i zbog toga što su meksičke sorte omalovaživane, jer je vremenom kvalitet robe koja je dolazila u SAD slabio.Zadnjih desetak godina tamošnji karteli pokušavaju da uvedu novu genetiku, prvo kolumbijsku i afgani,delom i tajlandsku i južnoindijsku a zadnjih par godina i sve više modernih hibrida. Originalna genetika se još uvek može naći u nekim zabačenijim oblastima.Srećom, zbog ranije velike prisutnosti, kod breedera (pogotovo manje poznatih, nekomercijalnih) se može naći seme mnogih meksičkih landrace. Područje uzgoja je bukvalno na čitavoj teritoriji države ali je zadnjih desetak godina otežano zbog organizovanih udruženih akcija SAD i Meksika na uništavanju zasada.Glavna oblast iz koje potiče najveći broj tamošnjih landrace je pacifičko priobalje sa planinskim zaleđem.Od severa ka jugu, to su savezne države: Sinaloa, Nayarit, Jalisco, Michoacan, Guerrero, Oaxaca, Chiapas.Za sve meksičke sative je karakteristično da su srednjeg rasta (2,5-3,5m, retko više), dosta se granaju,ponekad sa po nekoliko grana koje imaju cvasti znatno masivnije od drugih grana.Listovi sa jako dugim zapercima, neretko širim nego kod drugih sativa, u kružnom rasporedu. Izraziti cerebral high sa nimalo stone efekta, što nije čudno jer je kod meksičkih sorti uglavnom utvrđeno potpuno odsustvo CBD-a. Mada, često se dešava da je high toliko jak da prosto „ukoči“ čoveka.Pojedine imaju znatna psihodelična svojstva koja se graniče sa halucinogenim.Seme je prilično krupno, sive ili svetlije braon boje.Sasvim je moguće da su pojedine sorte još dosta davno oplemenjivane indokineskim sortama, ali nema konkretnih dokaza. Za sve važi da imaju ranije sazrevanje (posebno one sa severa) u odnosu na klasične tropske sative, ali ipak ne toliko rano kao kod južnoafričkih.Vrlo je bitna još jedna osobina a to je da su sorte sa severa solidno otporne na sušu i da dobro uspevaju na alakalnim zemljištima.
Chiapas
je klasična tropska sativa, nešto viša rastom od većine tamošnjih i sa najdužim periodom sazrevanja.
Guerrero
je nekada važila za najkomercijalniju sortu.Postoje izvesne varijacije u okviru iste a najpoznatija varijanta je G.Gold
koja je takođe mnogo šire poznatakao Acapulco Gold (s tim da danas postoji izvesna razlika jer je A.Gold imao tokom vremena upliva kolumbijske genetike).Za sve varijante u okviru sorte je karakterističan nešto niži rast (do 2,5m uglavnom).Često imaju jako duge niže grane sa većim i razvijenijim cvastima nego na višim granama.
Michoacan
je takođe jedna od komercijanijih sorti. Ide do visine od oko 3m.Lisni zaperci su najuži od svih meksičkih sorti, a cvetovi su gotovo potpuno čisti, bez listića.
Nayarit
ima cvetove tipično oker boje.
Oaxaca Highland
važi za najpsihoaktivniju meksičku sortu i ujedno najčešće izaziva „blisko-halicinogena“stanja od svih poznatih sorti Cannabisa uopšte. Vrlo jak high koji dolazi u talasima.
Oaxaca Lowland
(poznata i pod nazivom Coastal Oaxaca– iz priobalnog područja) je manje psihoaktivna u nekom halucinogenom smislu, a više ima jak energetski high.Za obe sorte je karakteristično da su sigurno najvišeg rasta od svih meksikanki – uglavnom 4m i više,da imaju dosta listića u cvastima i da imaju nešto šire lisne zaperke od drugih.
Sinaloa
je poznata po tome što vrlo dobro podnosi sušu i alkalno zemljište.
Culiacan
je drugi naziv za ovu sortu (po gradu iz te države) i ponekad se odnosi na komercijalnu, manje kvalitetnu verziju iste.
Veracruz
je sativa iz karipskog područja koja traži dosta vode za uspešan uzgoj i ima vrlo razređene,vazdušaste cvetove i daje niske prinose.Ujedno i jedina originalna meksička sorta u kojoj su nađeni tragoviCBD-a.
Zacatecas
je još jedna za koju se tvrdi da ima izraženija blisko-halicinogena svojstva.Dobro podnosi sušu i alkalna zemljišta. Potiče oz planinskih predela.Na nižim temperauturama cvetovi dobijaju tipičnu ljubičastu boju (ime).Jako cenjena kod breedera zbog svojih fenotipskih svojstava a i zbog toga što je to verovatno najoučuvanija meksička sorta u izvornom smislu.Naravno, pored ovih glavnih oblasti postoje još neke iz kojih potiču američke landarace, ali iz različitih razloga nisu šire poznate, samim tim ni primenjivane u uzgoju i hibridizaciji.
Pretpostavlja se da će u budućnosti biti još nekih, „novootkrivenih“, ali će one najverovatnije poticati ili iz nekih zabačenih delova Južne i Srednje Amerike gde još uvek nema druge (najpre kolumbijske) genetike ili iz Brazila koji je od stvaranja WW postao izuzetno zanimljivo područje za nabavljanje landrace-a.
 

Hooker

music support
09.01.2012
929
2.318
163
54
SAD
Ono za čime se uporno traga su landrace iz SAD.Iako postoje sorte koje se u izvornom obliku gaje već skoro 40 godina i koje po mnogim karakteristikama zalsužuju da budu, ako ne nazvane, ono barem izjednačene sa landrace, nije nadjena ni jedna sorta koja se u istom obliku gaji od pre upliva strane (meksičke, kolumbijske, tai i afgani) genetike na te prostore.Nesumnjivo je bilo takvih sorti u južnoj Kaliforniji i južnom Teksasu (verovatno i južnoj Lujzijani) pre donošenja zloglasnog „ Marijuana Tax Act “ 1937.Čak i posle toga, sve do ranih pedesetih, te sorte su verovatno gajene u nekim zabačenijim predelima.Nije nemoguće, ali, vrlo je teško naći neku takvu sortu danas, jer je kasnije bilo toliko „uvoza“ sa strane i od te genetike rađen i uzgoj, tako da je i nenamerno, moralo doći do oprašivanja lokalnih sorti i gubljenja originalne genetike.Poreklo C.ruderalis u severnim državama SAD i južnim kanadskim je prilično teško utvrditi, a često su te biljke i spontano ukrštane sa nekim drugim, psihoaktivnim, tako da i tu nema prave landrace.Sorte iz ostalih delova Amerike nisu poznate po nekim posebnim imenima, najčešće se nailazi na nazive tipa Paraguayan sativa ,Belizean sativa i slično.Nadjen je i naziv naziv Machu Pikchu iz Perua, mada nije sigurno da je u pitanju landrace.Dr Short je opisao neku venecuelansku sativu s početka sedamdesetih koja ima žućkaste vazdušaste cevtove sa high-om koji podseća na meksičke, ali je veliko pitanje da li ona još uvek postoji jer je danas tamošnji uzgoj podređen kolumbijskim sortama.Takođe, često se citira i njegov opis Panama Red koja je po svemu gotovo ista kao i Columbian Red(Punta Roja), sem što ima razređenije cvetove i malo više stone efekta(mada to može da bude i produkt načina sušenja).Ispoljavala je veću sklonost ka hermafroditizmu od kolumbijske i zato je odbačena kao varijanta za hibridizaciju.


AZIJA
Kontinent sa koga potiče Cannabis. Dosta je teško utvrditi region odakle biljka potiče.Neki kažu da je to južna (evntualno centralna) Indija i da je odatle kasnije prenešena na sever,ka centralnoj Aziji. Drugi, opet, tvrde da je pradomovina upravo centralna Azija odakle potiču neki od najstarijih dokaza o kultivaciji i upotrebi.Malo tačnija odrednica bi bila koridor (relativno) umerene klime između Kavkaza na zapadu i planinskih masiva Hindu Kuš i Himalaji na istoku, pri čemu je na jugu ograničen stepsko-pustinjskim predelima, a na severu planinskim vencima i nizijama sa oštrijom kontinentalnom klimom. Neki autori daju još skučeniji lokus i prema njima bi to mogla da bude Persija, naročito deo oko Kaspijskog jezera. Sasvim je moguće da su od pradavnih vremena bila poznata i psihoaktivna dejstva, ali najstariji nalazi govore o tome da se prvenstveno koristila u ishrani (seme). No, bez obzira na vid upotrebe, biljka se širila po Aziji i najstariji nalazi o oragnizovanom uzgoju potiču od 4500 godina pre nove ere, iz plodnih ravnica oko kineske reke Jang Ce. Tu je verovatno prvi put upotrebljno vlakno konoplje za izradu odeće i konopaca. Vremenom se počela upotrebljavati i kao lek (sigurno pre 2000. godine p.n.e.), a samim time je postalo poznato i psihoaktivnodejstvo (ako ne ranije). U 2. veku p.n.e. u Kini se sve više upotrebljavaju žitarice u ishrani, ali, istovremeno,vlakno počinje da se koristi za izradu papira. U svakom slučaju, bez obzira što su poznavali njena psihoaktivna dejstva, u kineskoj kulturi konoplja nikada nije postigla neki veći značaj s te strane. Arijska plemena donose upotrebu konoplje u severnu Indiju nešto posle 2000.godine p.n.e. Mada, postoje dokazi da su dravidska plemena centralne i južne Indije poznavala biljku još ranije, ali dolaskom Arijaca počinje njena implementacija u sve sfere života, a posebno u religiju. O ovome će biti više reči u delu o indijskim sortama.Iako su stari narodi sa područja Persije sigurno poznavali konoplju više hiljada godina pre, upotreba u psihoaktivne svrhe se vezuje za dolazak arijskih plemena, negde oko 1500 god. p.n.e. Idući dalje na zapad,sve do Male Azije, upoteba konoplje u različte svrhe je postala poznata najkasnije do 1000. god. p.n.e. Na Bliskom Istoku je bila poznata negde oko 700 god. p.n.e., mada je zanimljivo da jevrejski verski spisi ne pominju njenu upotrebu u psihoaktivne svrhe sve do ranog srednjeg veka. Arapska plemena su morala biti u to vreme (8-6 vek p.n.e.) upoznata s njom, ali se upotreba u psihoaktivne svrhe za njih vezuje mnogo kasnije.Na drugoj strani, u Japanu je upotreba u psihoaktivne svrhe poznata sigurno od 1.veka p.n.e., dok je za vlakno upotrebljavana i mnogo ranije.Azija je jedini kontinet na kome se mogu kao landrace naći sve 3 vrste Cannabisa.Pregled sorti ovde neće biti striktno po državama već prema regionima. Izostavljen je jedan deo jugoistočneAzije koji će biti kasnije pridodat Australiji i Okeaniji.
Region indike
Kada se kaže indika, često se pomisli na planinski masiv Hindu Kuš.Tačno je da ova vrsta potiče upravo otuda, ali se ona vremenom proširila na znatno šire područje(pri tome se ne računa Bliski Istok i Mala Azija kao oblasti u koje je ona introdukovana na početku 20.veka ili nešto ranije). Dakle, taj region se pruža od kineske provincije Junan, preko Tibeta i Himalaja, Pamira,Karakoruma i Hindu Kuša, i najzad do oblasti oko Kaspijskog mora.Ako bi smo to rekli prema državama, onda bi to bili delovi Kine, Burme, Butana, Nepala, Indije, Afganistana,Pakistana, Tadžikistana, Kirgistana, Uzbekistana, Turkmenistana, Irana i Azerbejdžana.Ovde traba napraviti malu digresiju i pomenuti poznatog sovjetskog botaničara i taksonomistu Vavilova koji je početkom 20.veka istraživao floru Afganisatana.Tamo je pronašao dosta indika koje rastu samoniklo, vrlo često u blizini puteva i na obodima naselja.Te indike je on klasifikovao kao C.indica var.kafiristanica i C.indica var.afghanica, pri čemu se one razlikuju po teksturi i veličini semena, a prva je adaptirana i na prilično sušne uslove.Osnovni, C.indica var.indica je odredio kao sve indike koje se nalaze u kultivaciji.One su ujedno i nešto višeg rasta od divljih, ali to se može pripisati i značajno boljim uslovima koji vladaju u uzgoju.Kasnije je bilo više osporavanja i preklasifikovanja, posebno od strane Robert C.Clarke-a koji je uveo i nazive C.indica chinensis za indike iz Kine i C.indica spontanea za indike iz regiona Himalaja, pri čemu ih nije računao kao varijetete nego samo kao biotipove ili forme.U svakom slučaju, pošto ionako ima već dosta zabune oko toga, ostajemo pri standardnoj klasifikaciji na nivou vrste.Činjenica je da su se u nekim od ovih oblasti (van Hindu Kuša) sve do negde perioda od 10. do 13.veka sporadično kultivisale sative a da su indike uvedene zbog boljih rezultata u kultivaciji u brdsko-planinskim sušnim područjima i zbog mnogo bolje sposobnosti da proizvedu veliku količinu smole, samim tim i hašiša.Čak je i u samom regionu Hindu Kuša, u severoistočnom Pakistanu (oblast Čitral), sve do početka 20. vekabilo značajnijeg uzgoja sativa. To nije čudno jer se u većem delu Burme, Indije, Kine, Pakistana, kao i u južnim delovima Irana i Nepala tradicionalno uzagaja ova vrsta od davnina i lako je dolazilo do mešanja.Postoje podaci i o sativi iz južnog Afganistana, ali je nju praktično nemoguće naći danas.S druge strane, postoje mišljenja da su te afgani sative zapravo indike prilagođene uzgoju u nešto toplijem imanje suvom klimatu i jačem zemljištu pa stoga imaju značajno viši rast i nešto uže i duže listove, s tim da nije isključeno da su imale određeni stepen ukrštanja sa sativama u prošlosti. Ista stvar važi i za džinovskeUzbeki indike.Ono što sigurno govori da su one indike je značajno veći procenat CBD-a u njima.Kada je reč o Hindu Kušu, treba imati na umu da je to jako velika oblast i da postoji dosta sorti(u prošlosti i više, zbog više razloga) koje potiču otuda, tako da, reći samo „Kush“ za neku sortu, odnosno njene pretke, ne mora da znači da ona mora da deli istu genetiku sa nekom drugom sortom koja ima isto to u nazivu, ali sigurno imaju mnoge zajedničke spoljne karakteristike.Slično je i sa nazivom „Afghani“, jer je to jako širok pojam.Često se može naići na nazive „ Highland Afghani i Lowland Afghani“, pri čemu je velika verovatnoća da se ovaj prvi naziv lako može odnositi na neku od „Kush“ sorti.Danas se originalne landrace iz Afganistana teško mogu naći na originalnim lokacijama, jer je prvo došlo dovelikog uništavanja celokupnih zasada u nekim oblastima tokom sovjetske okupacije u osamdesetim, pa kasnije, u devedesetim do ukrštanja sa indikama iz okolnih država, a zadnjih par godina, od američke invazije pa naovamo ima i sve većeg upliva modernih sorti.Na sreću, nešto od originalne afgani genetike je sačuvano, od ranih dana američke hibridizacije krajem šezdesetih i tokom sedamdesetih, do holandskih „ekspedicija“ tokom osamdesetih(Nevilovo spašavanje Mazar-i-Sharif semena).Nešto od toga je sačuvano i u Pakistanu, ali ipak na štetu lokalnih sorti.Danas se breederi sve više okreću ka genetici iz bivših sovjetskih republika, što u neku ruku i nije loše jer se pojavljuju vrlo zanimljive indike kakve ranije nisu bile poznate na zapadu.Velika nepozanica je još uvek Iran, mada ima informacija (istina, nepotpunih i nepotvrđenih)o vrlo zanimljivim sortama otuda.
 

Hooker

music support
09.01.2012
929
2.318
163
54
Himalayan indica
je grupni naziv za sve indike koje potiču sa obronaka Himalaja, a takođe i južnih delova Tibeta. Izvesno je da su u prošlosti pretrpele ukrštanje sa sativom, tako da su neke od njih nešto višeg rasta(i do 2 m ponekad), imaju uže i duže listove od klasične indike i dosta su otpornije ka vlagi i buđanju.
Annapurna
je iz Nepala. Raste na velikim visinama i dobro podnosi uslove razređenog vazduha.Produkuje dosta sitno seme.
Burmese
(verovatno postoji i neki lokalni naziv) potoče iz delova Mjanmara (Burme) na granici s Indijom imoguće je da je najotpornija indika na vlagu.
Kashmiri
proizvodi dosta smole i u okviru ove grupe ima najviše sličnosti sa Kush sortama.
Manali
je indijska komercijalna sorta iz istoimenog grada. Od nje se proizvodi jedan od najfinijih hašiša nasvetu (Manali Cream). U zadnje vreme je dosta raširena po svim planinskim regionima severne Indije.
Kumaon, Naga i Manipur
su, moguće, jedna ista sorta i kao i burmanska imaju dosta visok rast za indike(oko 2m).
Chitral
potiče iz Pakistana i jedna je od Kush sorti (naziv prema istoimenoj dolini u Hindu Kuš masivu).To je klasična indika sa jednim glavnim hedom i, eventualno, par manjih, bočnih, prilično širokim lisnimzapercima, visine do oko 120-130cm.Dobar deo pakistanskog hasha se dobija upravo od ove sorte. Poslužila je i za stvaranje komercijalne sorte Citral (u kojoj ima primesa sativa).Vrlo slične njoj su i
Laspur i Yarkhun
(takođe se ubrajaju u Kush sorte), pri čemu je za Laspur karakteristična svetlobraon boja cvetova i gotovo zlatna boja vršnih listova(Laspur Gold), dok Yarkhun razvija dosta ljubičastih listova na nižim temperaturama i ima više crvenkastu boju cvetova.
U Kush sorte se može ubrojiti i afganistanski
Kandahar
(iako geografski baš i ne pripada tom regionu).Nekada jedna od standardno komercijalnih sorti, danas gotovo da i ne postoji u izvornom obliku.Verovatno najotpornija sorta na sušu uopšte.Raste do visinine od oko 130 cm (ponekad i nešto više).
Azerbaijani
potiče sa padina Kavkaza (azerbejdžanski deo, okrenut ka Kaspijskom moru).Raste do visine od oko 130cm, retko više i pravi veliki razgranat žbun sa dosta hedova.Lisni zaperci su prilično široki, kao kod Kush sorti.
Baytic Shan
potiče sa istoimenog planinskog venca u zapadnoj Mongoliji i ima uže lisne zaperke i u donjem delu razvija veći broj pobočnih grana koje ostaju kratke sa sitnim hedovima, dok se na glavnom stablu koncentrišu cvasti.Može se reći da predstavlja landrace indiku koja potiče sa najveće geografske širine(uz indike iz sibirske republike Tuva).
Elbruz
potiče iz Irana, sa istoimene planine, na južnoj strani kaspijskog mora.To je sorta sa verovatno najširim lisnim zapercima uopšte.
Hunza
je iz Pakistana, iz istoimene doline u planinskom vencu Karakorum.Stvara veliki žbun, gotovo pravilnog loptastog oblika, sa velikim brojem hedova.Obično raste do 150cm, ali pojedini primerci dostižu i 2m. Lisni zaperci značajno uži nego kod Kush sorti.Originalno lokalno ime za tu sortu je Thunj.
Mazar-i-Sharif
je iz poluravničarskog regiona na severozapadu Afganistana.Od nje se dobija hash vrlo jake specifične arome, a ujedno ima i razgovetniji stone efekat,ne toliko „couch-lock“ kao Kush sorte.Niskog je rasta, kao Kush sorte, ali se od njih razlikuje po užim lisnim zapercima, većim brojem bočnih grana i po tome što se vršni listovi jako uvijaju ka unutrašnjosti.Danas je na originalnoj lokaciji praktično istrebljena.Ta genetika se može naći samo kod malog broja breedera na zapadu.Izraz
Lowland Afghani
se može primeniti na nju. Poslužila je za stvaranje komercijalne sorte Mazar.
Tadjikistani
je, naravno, iz Tadžikistana i u mnogome podseća na Mazar-i-Sharif (geografska blizina),samo je viša rastom. Aromatična svojstva su još izraženija a primetno je i postojanje cerebral hihg-a.Zadnjih godina sve važnija sorta za hibridizaciju.
Tibetan indica
bi se mogla opisati kao mešavina Kush i himalajskih sorti, jer ima uske lisne zaperke,ali je vrlo niska rastom, sa malim brojem bočnih grana. Daje veliku količinu smole.
Uzbeki (Uzbekistani)
predstavlja jednu od najviših (ako ne najvišu) landrace indica.Ima primeraka koji idu i preko 2,5m, jako razgranatih, ali listovi jasno ukazuju na to da je u pitanju indika.Takođe, za razliku od sativa na svakoj od tih grana razvija vrlo velike cvasti koje daju puno smole.Trenutno predstavlja najcenjeniju indiku za hibridizaciju.Poslužila je za stvaranje komercijalne sorte Tashkenti.
Xinjiang
(poznata i pod nazivomYarkhand) potiče iz istoimene provincije na jugozapadu Kine(naseljenu narodom Ujguri i zapravo je to kineski deo Turkestana). Poreklo joj je direktno od Kush sorti, ali je varijabilnija po fenotipu, tj, ima razlika u visini od biljke do biljke(120-180cm) što možda ukazuje na ranija ukrštanja sa Uzbeki indikama.Važi za sortu koja daje najviše smole uopšte.

Bliski Istok i Mala Azija
Iako se Cannabis vrlo često povezuje sa ovim regionom, tradicija korišćenja nije tako duga kao u nekim drugim delovima Azije (izuzimajući Iran).Zapravo kao biljka, konoplja je poznata na ovim prostorima još od 11.veka pre nove ere ili nešto ranije i odtada se koristi i kao psihoaktivna supstanca, ali u nešto većoj meri tek od 8. veka nove ere.Osim toga, na upotrebu Cannnabisa, konkretno, hašiša, nije se blagonaklono gledalo zbog određenih tumačenja nekih spisa iz Starog Zaveta, a to je kasnije bilo naročito izraženo u višim slojevima arapskog društva.Ipak, primarni razlozi za to najverovatnije leže u tome što su Sufiji, islamska sekta koja je potekla iz najnižih slojeva društva, koristili hašiš i propagirali njegovu upotrebu.Budući da je za njih vezivan i homoseksualizam a optuživani su i da su prihvatili neke aspekte hrišćanstva, jasno je zašto je hašiš, iako ne van zakona, bio na marginama društva.Drugi razlog, koji se više pominje na zapadu, je taj, da je hašiš povezivan sa asasinima, praktično prvom terorističkom grupom koja je delovala u oblasti današnje Sirije i Libana, a koji su, navodno, koristili hašiš koji ih je činio surovima.Istina je da se u arapskom svetu hašiš i Cannabis uopšte, nikad nisu povezivali sa svirepošću i pre će biti da je u pitanju zapadnjačka nadgradnja priče.Činjenica je, opet, da je upotreba hašiša ipak bila dosta rasprostranjena u arapskom svetu i da su ga koristili i neki, naročito mlađi, pripadnici viših slojeva, koji su se, neretko, prepuštali poročnom životu i time rasipali porodično bogatsvo, što opet možemo računati kao jedan od razloga za marginalizaciju Cannabisa.Upravo je jedan takav slučaj i opisan u jednoj od priča iz „hiljadu i jedne noći“(skup priča koje su nastale u periodu 9.-17. veka i tek onda uobličene u celinu).Ako pogledamo s hortikultune strane, dobar deo ovog regiona uopšte i nije pogodan za uzgoj.Čitavo Arabijsko poluostrvo ima tek male delove gde je to moguće, jer su temperature uglavnom previsoke,zemlja neplodna (pesak), a i vode ima vrlo malo.Dalje, na sever, ima više pogodnih mesta za uzgoj, ali, ne računajući Tursku, te oblasti su ograničene na slivove velikih reka u Iraku, delove Irana i priobalni pojas Sirije, Jordana, Libana i Izraela sa relativno plodnom zemljom u dolinama i značajno većom količinom vode u odnosu na kopno dalje ka jugu i istoku.Imajući na umu da je primarna pra-vrsta ovog regiona C.sativa, a ne indica, jasno je zašto postoji takvo ograničenje.Kad smo kod taksonomije, sem onog, ranije pominjanog severnog dela Irana, sative se na ovim prostorima gaje od antičkih vremena.Indike su došle (makar u značajnijem broju) tek od kraja 19. i i prvoj polovini 20. veka i to kao pokušaj da se dobije značajno veća količina hasha nego što je to bilo moguće od lokalnih sativa.Na taj način su mnoge landrace sativa sorte i nestale ili ih je danas gotovo nemoguće naći.Klasičan primer za to je Liban gde se danas mogu naći sative (ili međuvrsni hibridi), ali one u najvećem broju potiču od sorti koje su tokom šesdesetih i sedamdesetih doneli zapadnjaci (kažimo, hipici) i najčešće su originalno meksičkog i južnoafričkog porekla, mada se još mogu naći lokalne sativa sorte.U Turskoj je situacija donekle slična, ali se još uvek mogu naći izolovani zasadi starih lokalnih sativa i nekoj većoj meri.Mada turski hobby groweri imaju poteškoća sa nalaženjem takvih sorti.U ostalim zemljama ovog regiona oko Sredozemnog mora (računajući i egipatsko poluostrvo Sinaj) mahom preovladavaju indica sorte.Iran još uvak ima jak potencijal za sative, ali seme (kao i informacije) dosta teško izlazi iz te države.U najskorije vreme dosta se priča i o Cannabisu koji se gaji u Iraku, ali izgleda da je tamo situacija sa landrace sortama najgora i da se sve više gaje moderni hibridi.
To je, svakako i posledica rata, upliva tendencija sa zapada i izrazite komercijalizacije proizvodnje,što sve umnogome potseća na sitaciju u Afganistanu.
 

Hooker

music support
09.01.2012
929
2.318
163
54
Bekaa
(takođe se može naći i u transkripciji kao B’kaa ili Beqaa) potiče iz istoimene doline(na oko 1000m nadmorske visine) u centralnom severnom Libanu.U pitanju je indika visine 1,5-1,8m. i u Liban je introdukovana sredinom tridesetih godina 20. veka.Praporeklo joj je severna Indija, verovatno Kašmir ili Pendžab.Najverovatnije je tokom vremena pretrpela izvesna ukrštanja sa lokalnom sativom na šta ukazuje njen relativno visok rast (za jednu indiku) i znatno uži lisni zaperci u odnosu na ostale indike kao i solidna otpornost ka vlagi i plesni.Poznata je i pod nazivom Baalbek ( Baalbeck ,Baalbak) prema istoimenom gradu u dolini Bekaa.Indike koje se gaje u zapadnim delovima Sirije i Jordana, kao i u Izraelu su direktno povezane sa ovom landrace.
Gaziantep
je indika iz okoline istoimenog turskog grada i gaji se od početka 20. ili kraja 19. veka.Neutvrđenog je praporekla.Visina rasta kao i kod prethodne, s tim što ima izraženije tamnozelene listove sa klasično indika širokim zapercima.Raširena je po svim, posebno planinskim, delovima Turske, kao i po istočnim delovima Grčke i Bugarske.
Iranian sativa
je izraz koji se odnosi na sve sative iz južnih delova Irana.Lokalana je sorta u pravom smislu te reči jer se gaji na tim prostorima od pamtiveka.Raste do visine od oko 2-2,5m i pravi vrlo jako stablo koje se dobro grana tako da formira kompaktan,ali ipak visok žbun.Ponegde se može naći i pod nazivom Abadan prema istoimenom gradu na severu Persijskog zaliva.Sative koje potiču iz južnih i centralnih delova Iraka (u slivovima reka Eufrat i Tigar) su verovatno jako slične, ako ne i iste sa ovom sortom.
Lebanese sativa
je pra-sorta koja je možda ista još od biblijskih vremena.Nekada je bila rasprostranjena na čitavoj teritoriji Bliskog Istoka, ali je danas sužena na padine planina obalskog pojasa Libana.Raste do oko 3m, relativno rano sazreva (od polovine ka kraju septembra) i ima cvetove zlatnožute boje.Nekada je korišćena i za spravljanje hasha, ali je danas praktično ne koriste u te svrhe.Ponegde se može naći pod nazivom Tyre ili Sidon, prema istoimenim oblaskim gradovima u čijoj se okolini njena kultivacija održala, ali to se isto može reći i za grad Tripoli koji se nalazi na severnom delu obale.
Sinai sativa
je sorta koja potiče sa juga Sinajskog poluostrva.Postoje indicije da je nekada ukrštena sa indikom (zbog širih lisnih zaperaka i tendencije da stvara jedan glavni hed, iako stiže tek tokom novembra), ali se ipak njeno dejstvo opisuje kao izrazito cerebralno.Poznata je i pod nazivom Bango, mada se taj izraz u Egiptu danas upotebljava za svetravevisokog kvaliteta.
Smyrna
je turska sativa, nazvana po istoimenom priobalnom gradu(u stvari, to je stari, grčki naziv, danas se taj grad zove Izmir).Raste do visine od oko 2-2,5m, sa mnoštvom bočnih grana i hedova i najviše je poznata po upotrebi za spravljanje vlakana.Ipak, ima značajno cerebralno dejstvo, naročito ako je gajena u predelima sa suvim letima.U prošlosti je širena po nekim delovima sveta, kao što su SAD (Smyrna hemp), Čile i južna Evropa,isključivo kao izvor vlakna.Predstavlja polaznu osnovu za stvaranje mnogih modernih hibrida industrijske konoplje.

BALKAN
Ono što je bitno za naše područje u vezi s ovom sortom je to, da sve balkanske landrace sative vuku direktno poreklo od turske Smyrne(osim, možda, sativa u kopnenom delu Slovenije i severnoj Hrvatskoj koje, opet možda, vuku poreklo iz Rusije, preko Nemačke).Sve do sredine osamdesetih godina 20. veka na našem tržištu se mogao naći hash spravljan od ove sorte mada je, neretko, spravljan u mešavini sa indika biljkama (Gaziantep).Vrlo bitno za ovu sativu je i njeno jako rano sazrevanje – od sredine do kraja avgusta.Takve biljke su se znale naći u brdskim predelima istočne Srbije
, potpuno zrele i sa kompletno zrelim semenom već u prvoj polovini avgusta.Prilično je slabo poznata čak i kod svetski priznatih breedera, kako komercijalnih, tako i kod underground nekomercijalnih (čast izuzecima, svakako).S te strane svi (aktivni i potencijalni) breederi kod nas treba da uzmu u obzir balkansku landrace sativu (O.K., kažimo Smyrna) .

Možda sam trebao ovaj tekst zalepiti kao blog ili drugačije a ne ovako iz delova,ali gotovo sad,šta je tu je.Ne može sve stati odjednom...
 

Napušena Vjeverica

Napušen Čan
Banovan
24.12.2009
1.002
189
88
Ma meni nije jasna ta spika.

Kaze, landrace je sorta koju su ljudi uzgajali na odredenom prostoru tokom 50 godine, ne.


I kaj sad, ja dodem, posijem travu na par livada po HR, ne uberem ih nego ih pustim eto da zive i recimo hipoteticki, nakon 50 godina one su i dalje tu, s nekim genetskim preinakama zbog klime, uvjeta itd da ne nabrajam.

Uglavnom, sta sam htio rec, ni sam ne znam.

hmm

Da, recimo sigurno ste culi za Zagorske Purane, ne. I sad je to kao autohtona sorta makar povijesno dolazi iz Amerike, znaci uopce nije s ovog kontinenta. Dobro, mislim, nije da hocu pobiti tu tezu, na tome su radili strucnjaci/znanstvenici samo mi logicki cudno.

Kako bi onda nazvali sorte koje su prirodnim putem nastanili odredeno podrucje? Znaci, komplet prirodno, bez ljudske ruke.
 

metalmaniac

Sve već piše na forumu, koristite Search. :)
16.10.2009
3.148
6.157
298
54
promašio si poantu, nije bitno kako je vrsta stigla na neko mjesto, bitno je kako se biljka tokom godina prilagodila na određene klimatske uvjete koji su specifični za to područje...

landrace je zapravo "savršena" vrsta nekog podneblja tj. toliko se prilagodila da uspijeva bolje od svih drugih vrsta kanabisa...

mene jako zanima ta balkanska sativa zato što obožavam sative a pogotovo zato što piše da jako rano završava, to bi bilo idealno za moje uvjete...
 
  • Sviđa mi se
Reactions: Ludi Gonzales

Napušena Vjeverica

Napušen Čan
Banovan
24.12.2009
1.002
189
88
Ma kuzim da sam promasio poantu ali sada me zanima kako se naziva vrsta koja je prirodnim putem nastanila neko stanista. Sto, samo indica, sativa, ruderalis? Ili ima i nek pod-podjela?

A 2 lika s foruma su ti uzgajala balkanski landrace, ali ne smijem reci koji jer smo pricali o tome na chatu. No vise nemaju sjemena, tak da ti to nista ne znaci. Kaze lik da je bila "do jaja".
 

metalmaniac

Sve već piše na forumu, koristite Search. :)
16.10.2009
3.148
6.157
298
54
Napušena Vjeverica;217136 je napisao(la):
Ma kuzim da sam promasio poantu ali sada me zanima kako se naziva vrsta koja je prirodnim putem nastanila neko stanista. Sto, samo indica, sativa, ruderalis? Ili ima i nek pod-podjela?

nema nikakvog posebnog naziva (osim ako netko da ime toj vrsti), ako se dugi period vremena nalazi i spontano raste na nekom području onda je to landrace, ne kužim što tu nije jasno...

što je rečeno na chatu je javno, da ste pričali preko PM-a onda ne bi smio ovdje govoriti...

i kakvi su to groweri koji nisu ostavili sjeme za dalje?
 

Napušena Vjeverica

Napušen Čan
Banovan
24.12.2009
1.002
189
88
Da i ja sam isto ljut sto nisu sacuvali sjeme, sad nemam pojma di bi ga nabavili.
Dao bi ja i pare za to, uopce nije bed. "Domace" je domace, pa nek bude prava DOMACICA :))))))))))
 
05.03.2011
39
5
0
40
'Balkanski landrace - Haahahahaha'...
E moja vjeverice ,dao bi ja tebi jedno 10 crvenih za to šta si sve napisala ovdje..

Ali glavno da sam JA dobio penal ,a da nisam postavio ovu temu pola od vas nebi sada znalo o ovome.
Nema na čemu..

Svaka čast HOOKER!
 

metalmaniac

Sve već piše na forumu, koristite Search. :)
16.10.2009
3.148
6.157
298
54
šta si sad ti htio reći sa svojim postom?

zbilja ne vidim razlog za kartoniranje vjeverice, dečko je samo znatiželjan...


kako god bilo, nadam se da ću u budućnosti negdje biti u prilici da dobijem to sjeme.
 
  • Sviđa mi se
Reactions: Ludi Gonzales

Z&N

Aktivan Član
27.12.2009
3.360
5.539
298
taurusamstaff je napisao(la):
'Balkanski landrace - Haahahahaha'...
E moja vjeverice ,dao bi ja tebi jedno 10 crvenih za to šta si sve napisala ovdje..

Ali glavno da sam JA dobio penal ,a da nisam postavio ovu temu pola od vas nebi sada znalo o ovome.
Nema na čemu..

Svaka čast HOOKER!

Prvo, dobio si opomenu radi vrijeđanja. Svi ponekad kažemo ponešto što nije primjereno, ali ovdje barem možeš 2x razmislit prije nego pošalješ post.
Vjeverko je dobio dovoljno kartona do sada, pa nikad nije kuko i prihvatio je to kao opomenu i izvukao pouku. Ugledaj se na njega, to je daleko zdraviji i konstruktivniji način sagledavanja situacije.
Da nisi postavio ovu temu, nebi se na dva mjesta moglo naći ono što smo piskarali ovdje, jer postoji članak na sajtu o Landrace-u, a o balkanskom smo već također negdje imali raspravu, međutim nije zaživjela. Zamisli, u više od 10 godina postojanja Vutra.org-a, nikome nije palo na pamet o ovome pisati :icon_lol:
Savjet! Spusti se na zemlju, jer tko visoko leti, nisko padne :wave:
 
  • Sviđa mi se
Reactions: Ludi Gonzales