Meni
Forumi
Nove poruke
Sve teme
Najnovije teme
Nove poruke
♫ Radio
Dnevnici
Dnevnici Vanjskog Uzgajanja
Dnevnici Unutrašnjeg Uzgajanja
Završeni Vanjski Dnevnici
Završeni Unutrašnji Dnevnici
Novo
Popularne teme
Nove poruke
Najnovije aktivnosti
Članovi
Trenutno prisutni
Forumi
Prijava
Registracija
Nove poruke
Sve teme
Najnovije teme
Nove poruke
Meni
Install the app
Install
Objavite odgovor
Forumi
Relaksacija i Razonoda
Putovanje na mentalnim talasima
Bezbrižnost ili nerazmišljanje?
JavaScript is disabled. For a better experience, please enable JavaScript in your browser before proceeding.
Koristite zastareli pregledač. Možda neće pravilno prikazivati ove ili druge veb stranice.
Trebali biste nadograditi ili koristiti
alternativni pregledač
.
Poruka
<blockquote data-quote="Beyond" data-source="post: 81485" data-attributes="member: 1077"><p>I ja bi tako reko.</p><p></p><p>Trebaš naći neki balans, jer moraš budućnost uzimati u obzir da preživiš, ali ipak nesmiješ živjeti za budućnost jer ćeš pred smrt shvatiti da ti je život prošao, a da nisi odvojio ni pola sata da bi ga živio, već samo planirao i brinuo.</p><p>Današnji svijet zahtjeva da razum radi 24h na dan; da planira budućnost, rješava probleme, brine zbog prošlosti i kreira sustave uvjerenja i ponašanja među drugim ljudima. Ironično, čak mislimo da je i razum jedino što nas određuje, što mi jesmo. Kad to radimo mi zapravo nismo živi, mi stagniramo. Ono što ti nazivaš bezbrižnost to je doživljavanje sadašnjeg trenutka koji je jedini stvaran, tek kad ugasimo um možemo osjetiti silu života i biti ispunjeni samim tim što smo živi.</p><p></p><p>I to je glavni problem sa svijetom, ljudi su prazni, u njima je jedna velika crna rupa jer su izgubili sebe. Unatoč velikim postignućima civilizacije, ljudi su se previše odvojili od prirode, zaboravili tko su i izgubili vezu sa sobom zbog čega je nastala jedna velika praznina u njima. Pošto neznaju tko su, tu prazninu nastoje ispuniti "svjetovnim" stvarima, materijalizmom, uživanjem pet osjetila, uništavajući svoje tijelo i duh za kratkotrajan užitak, za kratkotrajno ispunjenje te praznine. I niko ih nemože kriviti zbog toga, ta praznina nas izjeda više od svega, mi moramo pod svaku cijenu naći način da ju ispunimo. Svi problemi u svijetu su zbog toga što smo izgubili sebe.</p><p></p><p>Ljudi traže izvan sebe jer unutar sebe vide samo prazninu. Tragaju za bogom, religijom i učenjima koje će slijediti, ili tjelesnim užicima zato jer im to pruža osjećaj ispunjenosti, neznaju za ništa bolje.</p><p></p><p>Može čovjek biti najbogatiji na svijetu, imati 5 žena i ferarija, 5 vila i jahti, imati svo bogatstvo svijeta, ali bit će i dalje potpuno prazan iznutra, kao da nema ništa i umrijet će prazan.</p><p>Isto je i sa vjernicima ili bilo kakvim drugim uvjerenjima s kojima razum nastoji ispuniti unutarnju prazninu. Može se čovjek uvjeravati da je uspješan, uspoređivati s drugim ljudima i razumski zaključiti da mu ništa ne fali; ima lijepu ženu i djecu, posao i stan, obitelj... pa što bi bolje još jedan čovjek htio???, ali opet, sve je to izvan nas, samo još jedno iluzionarno ispunjenje unutarnje praznine koju nažalost i dalje osjećamo.</p><p></p><p>Suštinski nema ništa loše u svim tim stvarima, to su stvari koje čine našu priču života. Ali da bi bili živi i ispunili onu veliku prazninu u sebi treba napraviti jednu stvar - zašutjeti <img src="" class="smilie smilie--sprite smilie--sprite1" alt=":)" title="Smile :)" loading="lazy" data-shortname=":)" /> ugasiti baljezganje uma, taj vječni dijalog koji melje i melje prosuđujući i osuđujući sve. Treba uhvatiti sadašnji trenutak, osjetiti silu života u sebi... osjetiti stvari koje su iza uma... zato nikome nemože biti rečeno Tko je, jer se ta spoznaja nalazi iza uma. I to su znale brojne stare civilizacije, i na zapadu i na istoku, ali nikakvim naukovanjem to nemože biti preneseno, mora se iskusiti - jer je iza uma. A svo naukovanje je samo priča, baljezganje, i um se onda hvata u zamku, pokušava shvatiti sebe ali nemože jer je on samo alat za praktične stvari u fizičkom doživljaju svijeta.</p><p>I kad čovjek uhvati vezu sa sobom, sa prirodom, i shvati da je on život kao i sve oko njega, da je život vječan, jedna jedina sila koja proživljava sama sebe kroz tisuće raznih oblika, kad čovjek shvati da nije odvojen, nego je dio cjeline i nikad ništa nemože biti odvojeno... tada se ona praznina počinje popunjavati, i više netreba tražiti izvan sebe da se ispunjava "svjetovnim" stvarima ali prihvača ih kao medij života, kao svoju pjesmu i ples.</p><p></p><p>Psihodelici mogu ostvariti taj kontakt, prebaciti čovjeka iza uma da shvati tko je. Trava isto na svoj način ostvaruje maleni kontakt, i potakne nas na dublje poimanje svijeta. To su biljke moći, vrijedno sredstvo koje nam može olakšati povratak samima sebi, ali to su također prolazne svjetovne stvari i često nam uništavaju tijelo, omogućuju tek jedan pogled "od par sekundi"... zbog njih možemo ostati pod dojmom jedno par dana, ali će nas svijet razuma povući natrag, i naša spozna će izblijediti i ako ju nećemo zabraviti, u najboljem slučaju će ostati samo intelektualno sjećanje - što je bezvrijedno kao i svo "spirtualno znanje" koje ne doživljavamo upravo sada u ovom trenutku.</p><p></p><p>Spoznaja sebe mora biti doživljena i življena, a ne shvačena umom. Postoje mnoge preprike koje sprečavaju čovjeka da spozna samog sebe, a sve te preprike su programi skriveni u umu. Kad uspijemo savladati svoj um, kad ga uspijemo utišati (što nije nimalo lako nažalost) tada naša svijest mijenja fokus i počinje ostvarivati vezu sa svojom sveukupnošću.</p><p></p><p>I čemu takvo filozofiranje sad? Pa upravo to mozganje da li ja samo brijem kad sam pod nekim psihodeličnim utjecajem, da li sam neodgovoran, ne mislim na budućnost i "realan život", da li me strah odgovornosti pa izbjegavam sve prepuštajući se osjećaju "bezbrižnosti"... sve je to vrtnja u krug, igra uma bez cilja. Ako spoznaš sebe, ta pitanja uopće više nisu važna pitanja, zapravo ako uspiješ ugasit unutarnji dijalog počinješ znati odgovore, to nisu odgovori na ona pitanja uma, već je to nešto slično znanju kako živjeti, na neki način točno znaš što trebaš raditi da budeš živ i uživaš u egzistenciji.</p></blockquote><p></p>
[QUOTE="Beyond, post: 81485, member: 1077"] I ja bi tako reko. Trebaš naći neki balans, jer moraš budućnost uzimati u obzir da preživiš, ali ipak nesmiješ živjeti za budućnost jer ćeš pred smrt shvatiti da ti je život prošao, a da nisi odvojio ni pola sata da bi ga živio, već samo planirao i brinuo. Današnji svijet zahtjeva da razum radi 24h na dan; da planira budućnost, rješava probleme, brine zbog prošlosti i kreira sustave uvjerenja i ponašanja među drugim ljudima. Ironično, čak mislimo da je i razum jedino što nas određuje, što mi jesmo. Kad to radimo mi zapravo nismo živi, mi stagniramo. Ono što ti nazivaš bezbrižnost to je doživljavanje sadašnjeg trenutka koji je jedini stvaran, tek kad ugasimo um možemo osjetiti silu života i biti ispunjeni samim tim što smo živi. I to je glavni problem sa svijetom, ljudi su prazni, u njima je jedna velika crna rupa jer su izgubili sebe. Unatoč velikim postignućima civilizacije, ljudi su se previše odvojili od prirode, zaboravili tko su i izgubili vezu sa sobom zbog čega je nastala jedna velika praznina u njima. Pošto neznaju tko su, tu prazninu nastoje ispuniti "svjetovnim" stvarima, materijalizmom, uživanjem pet osjetila, uništavajući svoje tijelo i duh za kratkotrajan užitak, za kratkotrajno ispunjenje te praznine. I niko ih nemože kriviti zbog toga, ta praznina nas izjeda više od svega, mi moramo pod svaku cijenu naći način da ju ispunimo. Svi problemi u svijetu su zbog toga što smo izgubili sebe. Ljudi traže izvan sebe jer unutar sebe vide samo prazninu. Tragaju za bogom, religijom i učenjima koje će slijediti, ili tjelesnim užicima zato jer im to pruža osjećaj ispunjenosti, neznaju za ništa bolje. Može čovjek biti najbogatiji na svijetu, imati 5 žena i ferarija, 5 vila i jahti, imati svo bogatstvo svijeta, ali bit će i dalje potpuno prazan iznutra, kao da nema ništa i umrijet će prazan. Isto je i sa vjernicima ili bilo kakvim drugim uvjerenjima s kojima razum nastoji ispuniti unutarnju prazninu. Može se čovjek uvjeravati da je uspješan, uspoređivati s drugim ljudima i razumski zaključiti da mu ništa ne fali; ima lijepu ženu i djecu, posao i stan, obitelj... pa što bi bolje još jedan čovjek htio???, ali opet, sve je to izvan nas, samo još jedno iluzionarno ispunjenje unutarnje praznine koju nažalost i dalje osjećamo. Suštinski nema ništa loše u svim tim stvarima, to su stvari koje čine našu priču života. Ali da bi bili živi i ispunili onu veliku prazninu u sebi treba napraviti jednu stvar - zašutjeti :) ugasiti baljezganje uma, taj vječni dijalog koji melje i melje prosuđujući i osuđujući sve. Treba uhvatiti sadašnji trenutak, osjetiti silu života u sebi... osjetiti stvari koje su iza uma... zato nikome nemože biti rečeno Tko je, jer se ta spoznaja nalazi iza uma. I to su znale brojne stare civilizacije, i na zapadu i na istoku, ali nikakvim naukovanjem to nemože biti preneseno, mora se iskusiti - jer je iza uma. A svo naukovanje je samo priča, baljezganje, i um se onda hvata u zamku, pokušava shvatiti sebe ali nemože jer je on samo alat za praktične stvari u fizičkom doživljaju svijeta. I kad čovjek uhvati vezu sa sobom, sa prirodom, i shvati da je on život kao i sve oko njega, da je život vječan, jedna jedina sila koja proživljava sama sebe kroz tisuće raznih oblika, kad čovjek shvati da nije odvojen, nego je dio cjeline i nikad ništa nemože biti odvojeno... tada se ona praznina počinje popunjavati, i više netreba tražiti izvan sebe da se ispunjava "svjetovnim" stvarima ali prihvača ih kao medij života, kao svoju pjesmu i ples. Psihodelici mogu ostvariti taj kontakt, prebaciti čovjeka iza uma da shvati tko je. Trava isto na svoj način ostvaruje maleni kontakt, i potakne nas na dublje poimanje svijeta. To su biljke moći, vrijedno sredstvo koje nam može olakšati povratak samima sebi, ali to su također prolazne svjetovne stvari i često nam uništavaju tijelo, omogućuju tek jedan pogled "od par sekundi"... zbog njih možemo ostati pod dojmom jedno par dana, ali će nas svijet razuma povući natrag, i naša spozna će izblijediti i ako ju nećemo zabraviti, u najboljem slučaju će ostati samo intelektualno sjećanje - što je bezvrijedno kao i svo "spirtualno znanje" koje ne doživljavamo upravo sada u ovom trenutku. Spoznaja sebe mora biti doživljena i življena, a ne shvačena umom. Postoje mnoge preprike koje sprečavaju čovjeka da spozna samog sebe, a sve te preprike su programi skriveni u umu. Kad uspijemo savladati svoj um, kad ga uspijemo utišati (što nije nimalo lako nažalost) tada naša svijest mijenja fokus i počinje ostvarivati vezu sa svojom sveukupnošću. I čemu takvo filozofiranje sad? Pa upravo to mozganje da li ja samo brijem kad sam pod nekim psihodeličnim utjecajem, da li sam neodgovoran, ne mislim na budućnost i "realan život", da li me strah odgovornosti pa izbjegavam sve prepuštajući se osjećaju "bezbrižnosti"... sve je to vrtnja u krug, igra uma bez cilja. Ako spoznaš sebe, ta pitanja uopće više nisu važna pitanja, zapravo ako uspiješ ugasit unutarnji dijalog počinješ znati odgovore, to nisu odgovori na ona pitanja uma, već je to nešto slično znanju kako živjeti, na neki način točno znaš što trebaš raditi da budeš živ i uživaš u egzistenciji. [/QUOTE]
Verifikacija
Objavite odgovor
Forumi
Relaksacija i Razonoda
Putovanje na mentalnim talasima
Bezbrižnost ili nerazmišljanje?
Top
Bottom