Malo drugačiji pogled na probleme tokom uzgoja.
BIOKEMIJSKI SLIJED UNOSA NUTRIJENATA
Važno je znati da biljke imaju već određeni biološki slijed uzimanja hranjiva. Slijed počinje sa borom, koji stimulira korijenski sustav tako da medij namoči šećerima. Ti šećeri hrane mikroorganizme, koji transformiraju silikate (SI) u silicijeve kiseline kroz proces nazvan okremenjivanje/silicifikacija. Silicijeva kiselina poboljšava unos kalcija, a u pratnji idu organski dušik (iz L-aminokiselina), magnezij, fosfor i kalij.
Ti elementi trebaju biti prisutni u bioraspoloživom obliku kod biljaka. Ako jedan element u tom nizu nije dostupan (ili je manje dostupan), upijanje svih ostalih elemenata u nizu postaje otežano ili u potpunosti propušteno. Vrlo je važno da se poštuje ovaj redoslijed kako bi se izbjegli nedostaci minerala i/ili problemi s unosom hranjivih tvari.
Čest problem hranjiva u unutrašnjem uzgoju je nedostatak kalcija. To je zato što je Kalcij nepokretan element, što znači da se ne kreće kroz i ne ulazi u biljno tkivo. Također, kalcij je često blokiran dodavanjem drugih minerala u velikim količinama, kao što je dušik (u obliku nitrata) i kalij.
Gledajući grafikon možemo vidjeti da je kalcij skoro na samom početku niza. Tako ako je unos kalcija ograničen na bilo koji način, unosi svih drugih hranjiva tj. njihova dostupnost će biti pogođeni. Postoje mnogi drugi problemi s nedostatkom kalcija o kojima će biti riječi kasnije.
Jedan od najboljih načina da se poveća dostupnost i unos kalcija (osim pomoću posebnih aminokiselina) je optimizirati razine silicija u obliku silicijeve kiseline, pošto je to početni dio biokemijskog niza. U većini unutarnjeg uzgajanja, silicijeva kiselina je rijetko dostupna, zbog potrebnog vremena da mikrobni svijet u tlu prirodno pretvori silicij u silicijevu kiselinu. Čak i ako je uzgajivač dodao dodatak silicija (ne u obliku silicijeve kiseline), gotovo sav silicij ostaje u supstratu za uzgoj zbog spore pretvorbe koja može trajati mjesece.
Jedino dodavanjem biološki dostupne silicijeve kiseline, kao npr. FaSilitor, pomaže povećati unos i dostupnost kalcija i tako, svih drugih hranjivih tvari. To je prirodni mehanizam i mnogo učinkovitiji od bilo kojeg sintetičkog postupka.
DIJAGNOZA PROBLEMA KOD BILJAKA
Dobro je znati kako prepoznati i riješiti probleme kod biljaka. U konačnici, najbolje je spriječiti probleme razumijevanjem potencijalnih uzroka problema.
Pružajući svojim biljkama pravilnu prehranu u ispravnom redoslijedu i količinama od samog početka, mnogi od ovih problema mogu se izbjeći. Uvijek je bolje držati se one, bolje spriječiti nego liječiti.
U većini slučajeva kada biljka pokazuje znakove bolesti, groweri brzo idu na internet kako bi pomoću diskoloracije lista došli do simptoma. Tada grower odabire njemu najlogičniji simptom od mnoštva ponuđenih, kupuje 'lijek' i pokušava popraviti stanje biljke. Na kraju takav pristup obično ne funkcionira najbolje jer grower zapravo traži krivo pitanje.
Tipično pitanje:
Zašto moja biljka ima ovaj simptom i kako to popraviti?
Bolje pitanje:
Zašto moja biljka ima ovaj simptom i kako to spriječiti?
Nažalost dijagnosticiranje problema biljke obično nije tako jednostavno kao promatranje boje lišća i načina rasta. Zapravo ovi simptomi su samo tragovi, a ne odgovori. Većinu slučajeva groweri moraju pogledati puno dublje kako bi se osigurala pravilna dijagnoza, liječenje i kasnije prevencija.
NEDOSTATAK KALCIJA (Ca)
Najčešći oblik nedostatka koji se javlja je nedostatak kalcija. Uzgajivač vidi znak nedostatka kalcija i odmah daje dodatan unos Ca / Mg. Međutim, većinu slučajeva kalcija zapravo ima već dovoljno u mediju. Pitanje nije nedostatak; pitanje je bioraspoloživost.
Uzrok je prekinut biokemijski niz. Možda je bor ili silicijeva kiselina nedostupna ili zaključana. Razumijevajući ovaj slijed uzgajivači mogu dati točno rješenje koje doista rješava problem, a ne samo privremeno rješenje.
Kombinirajući vještine dijagnosticiranja problema s razumijevanjem biokemijskog slijeda je najučinkovitiji način da se točno riješe problemi.
NEDOSTATAK DUŠIKA (N)
Drugi često pogrešno dijagnosticiran nedostatak odnosi se na dušik. Obično se pojavljuje kao jednoliko žutilo lišća, što ukazuje na usporenu fotosintezu. Uzgajivač će brzo dodati više dušika kao pokušaj da riješi problem. Ponekad to radi, ali ne riješava uvijek pravi problem.
Dušik se kreće od korijena do donjih listova. Zatim, uz pomoć enzima nitrogenaze, dušik prelazi iz nižeg lišća u gornje listove (novoizrasle). Nitrogenaza se stimulira prisustvom Molibdena (Mo). Ako je Molibden manjkav, ovaj proces je usporen, a nedostaci se mogu pojaviti u gornjim listovima.
Ako su gornji listovi požutjeti a niži stariji listovi još uvijek normalno zeleni (tj. sa odgovarajućom razinom N), vjerojatno postoji problem sa Molibdenom. U tom slučaju, dodajući više N može samo izazvati dodatne neželjene probleme u rastućem mediju.
ANTAGONISTIČKO DIJELOVANJE NUTRIJENATA
Vrlo je važno shvatiti kako određene hranjive tvari reagiraju jedne s drugima. Ako ne razumijemo ove interakcije, vrlo lako pretjeramo sa dodavanjem određenih hranjivih tvari u pokušaju da se ispravi nedostatak.
Nisu svi nedostaci uzrokovani nedostatkom hranjivih tvari! Na primjer, nedostatak kalcija može biti zbog niske razine kalcija ali i zato što postoje visoke razine dušika u obliku nitrata (NO3). Nitrati odbijaju Kalcij i mogu blokirati absorbciju.
Najbolje je zato koristiti organski dušik umjesto anorganskog dušika, koji je visok u nitratima. Mnoga moderna sintetička gnojiva sadrže primarne nitrate ili druge oblike soli na bazi dušika. Soli su najčešći uzrok opeklina na vrhovima listova, suprostavljanju nutrijenata i slabog rasta biljke.
Antagonističko djelovanje hranjivih tvari pokazuje kako predoziranje pojedinih elemenata može blokirati ili zamjeniti drugi element. Ovaj popis dole pokazuje koji elementi reagiraju jedni s drugima. Razumijevanje antagonizma nutrijenata, tj. njihovo suprotstavljanje jedne drugima, čini dijagnosticiranje nedostataka i viška nutrijenata puno težim, ali u konačnici točnijim.
Većina hranjivih tvari obično rade zajedno. Ali to nije uvijek slučaj. Ako je previše Fosfora on automatski prenosi više dušika biljci, čime dolazi do disbalansa same prehrane. U isto vrijeme i ograničava cink, željezo i bakar. Optimalna prehrana se postiže uravnoteženošću hranjivih tvari u mediju.
Element u višku ----- Nutrijenti koji obično bivaju ugroženi
Dušik ---------- Kalij, kalcij
Kalij ---------- Dušik, kalcij, magnezij
Fosfor ---------- Cink, željezo, bakar
Kalcijum ---------- Bor, magnezij, fosfor
Magnezij ---------- Kalcij, kalij
Željezo ---------- Mangan
Mangan ---------- Željezo, molibden, magnezij
Bakar ---------- Molibden, željezo, mangan, cink
Cink ---------- Željezo, mangan
Molibden ---------- Bakar, željezo
Natrij ---------- Kalij, kalcij, magnezij
Aluminijum ---------- Fosfor
Amonijev ion ---------- Kalcij, bakar
Sumpor ---------- Molibden
Ovi problemi nastaju često kada groweri pokušavaju napraviti svoj vlastiti recept nutrijenata sastavljen iz više proizvodnih linija različitih tvrtki. Osim ako grower nije vrlo znanstveno potkovan , ova praksa rezultira predoziranjem i nedostatkom određenih nutrijenata.
Nedostaci i lockouti nutrijenata tada podivljaju što rezultira smanjenjem prinosa i kvalitete. Korištenjem uravnotežene, kvalitetne, i točno formulirane prehrane, tek tada biljke mogu povećati svoj genetski potencijal.
P / K boosteri
Mnogi groweri koriste boostere sa fosforom i kalijem u različitim fazama cvjetanja kako bi povećali težinu i prinos njihovih usjeva. Istina je da su ove primarne hranjive tvari neophodne za rast biljaka, posebice u razvoju cvijetanja i sazrijevanja. Ako želite povećati svoje prinose i kvalitetu berbe, većina situacija zahtijeva dodatak fosfora i kalija. Dakle, oboje su potrebni u većim količinama ali i u pravo vrijeme.
U indoor uzgoju često se daju i P i K u isto vrijeme u velikim dozama u pokušaju jačanja prinosa. No, to može stvoriti i probleme. U ranim fazama cvijetanja i razvoja ploda biljka treba više fosfora a manje kalija. Dakle, ako se dodaje puno kalija u ranim fazama, on ostaje neiskorišten u mediju, ali ne i neaktivan. U stvari, kalij počinje interakciju i suprostavlja se drugim ključnim hranjivim tvarima (kalcij, magnezij, dušik). To je vjerojatno razlog zašto u indoor uzgoju često se može primjetiti nedostaci kalcija i magnezija tokom ranih faza cvjetanja.
Isto tako se nastavlja koristiti P / K booster i kasnije u cvatu, kada biljka zapravo treba daleko manje P i puno više K. Dakle, fosfor ostaje neiskorišten u mediju, ali ne i neaktivan. Neiskorišteni fosfor je ozloglašen za vezivanje s drugim mineralima, i tako ih čini nedostupnima (kao što su kalcij i nekoliko mikroelemenata).
Poanta cijele ove priče je da se optimizira rast biljaka, pritom da se radi to precizno tj. da je unos prehrane što bliže točki potrebe. U konačnici svaka situacija, svaka biljka, svaki medij, svaki rastući okoliš se razlikuje. Da bi se postigli kontantno dobri rezultati, potrebno je biti svijestan specifičnih zahtjeva vlastitog growa. Bez ovog razumijevanja, lako je uzrokovati neviđene probleme koje imaju drastične, negativne učinke na biljku.
BIOKEMIJSKI SLIJED UNOSA NUTRIJENATA
Važno je znati da biljke imaju već određeni biološki slijed uzimanja hranjiva. Slijed počinje sa borom, koji stimulira korijenski sustav tako da medij namoči šećerima. Ti šećeri hrane mikroorganizme, koji transformiraju silikate (SI) u silicijeve kiseline kroz proces nazvan okremenjivanje/silicifikacija. Silicijeva kiselina poboljšava unos kalcija, a u pratnji idu organski dušik (iz L-aminokiselina), magnezij, fosfor i kalij.
Ti elementi trebaju biti prisutni u bioraspoloživom obliku kod biljaka. Ako jedan element u tom nizu nije dostupan (ili je manje dostupan), upijanje svih ostalih elemenata u nizu postaje otežano ili u potpunosti propušteno. Vrlo je važno da se poštuje ovaj redoslijed kako bi se izbjegli nedostaci minerala i/ili problemi s unosom hranjivih tvari.
Čest problem hranjiva u unutrašnjem uzgoju je nedostatak kalcija. To je zato što je Kalcij nepokretan element, što znači da se ne kreće kroz i ne ulazi u biljno tkivo. Također, kalcij je često blokiran dodavanjem drugih minerala u velikim količinama, kao što je dušik (u obliku nitrata) i kalij.
Gledajući grafikon možemo vidjeti da je kalcij skoro na samom početku niza. Tako ako je unos kalcija ograničen na bilo koji način, unosi svih drugih hranjiva tj. njihova dostupnost će biti pogođeni. Postoje mnogi drugi problemi s nedostatkom kalcija o kojima će biti riječi kasnije.
Jedan od najboljih načina da se poveća dostupnost i unos kalcija (osim pomoću posebnih aminokiselina) je optimizirati razine silicija u obliku silicijeve kiseline, pošto je to početni dio biokemijskog niza. U većini unutarnjeg uzgajanja, silicijeva kiselina je rijetko dostupna, zbog potrebnog vremena da mikrobni svijet u tlu prirodno pretvori silicij u silicijevu kiselinu. Čak i ako je uzgajivač dodao dodatak silicija (ne u obliku silicijeve kiseline), gotovo sav silicij ostaje u supstratu za uzgoj zbog spore pretvorbe koja može trajati mjesece.
Jedino dodavanjem biološki dostupne silicijeve kiseline, kao npr. FaSilitor, pomaže povećati unos i dostupnost kalcija i tako, svih drugih hranjivih tvari. To je prirodni mehanizam i mnogo učinkovitiji od bilo kojeg sintetičkog postupka.
DIJAGNOZA PROBLEMA KOD BILJAKA
Dobro je znati kako prepoznati i riješiti probleme kod biljaka. U konačnici, najbolje je spriječiti probleme razumijevanjem potencijalnih uzroka problema.
Pružajući svojim biljkama pravilnu prehranu u ispravnom redoslijedu i količinama od samog početka, mnogi od ovih problema mogu se izbjeći. Uvijek je bolje držati se one, bolje spriječiti nego liječiti.
U većini slučajeva kada biljka pokazuje znakove bolesti, groweri brzo idu na internet kako bi pomoću diskoloracije lista došli do simptoma. Tada grower odabire njemu najlogičniji simptom od mnoštva ponuđenih, kupuje 'lijek' i pokušava popraviti stanje biljke. Na kraju takav pristup obično ne funkcionira najbolje jer grower zapravo traži krivo pitanje.
Tipično pitanje:
Zašto moja biljka ima ovaj simptom i kako to popraviti?
Bolje pitanje:
Zašto moja biljka ima ovaj simptom i kako to spriječiti?
Nažalost dijagnosticiranje problema biljke obično nije tako jednostavno kao promatranje boje lišća i načina rasta. Zapravo ovi simptomi su samo tragovi, a ne odgovori. Većinu slučajeva groweri moraju pogledati puno dublje kako bi se osigurala pravilna dijagnoza, liječenje i kasnije prevencija.
NEDOSTATAK KALCIJA (Ca)
Najčešći oblik nedostatka koji se javlja je nedostatak kalcija. Uzgajivač vidi znak nedostatka kalcija i odmah daje dodatan unos Ca / Mg. Međutim, većinu slučajeva kalcija zapravo ima već dovoljno u mediju. Pitanje nije nedostatak; pitanje je bioraspoloživost.
Uzrok je prekinut biokemijski niz. Možda je bor ili silicijeva kiselina nedostupna ili zaključana. Razumijevajući ovaj slijed uzgajivači mogu dati točno rješenje koje doista rješava problem, a ne samo privremeno rješenje.
Kombinirajući vještine dijagnosticiranja problema s razumijevanjem biokemijskog slijeda je najučinkovitiji način da se točno riješe problemi.
NEDOSTATAK DUŠIKA (N)
Drugi često pogrešno dijagnosticiran nedostatak odnosi se na dušik. Obično se pojavljuje kao jednoliko žutilo lišća, što ukazuje na usporenu fotosintezu. Uzgajivač će brzo dodati više dušika kao pokušaj da riješi problem. Ponekad to radi, ali ne riješava uvijek pravi problem.
Dušik se kreće od korijena do donjih listova. Zatim, uz pomoć enzima nitrogenaze, dušik prelazi iz nižeg lišća u gornje listove (novoizrasle). Nitrogenaza se stimulira prisustvom Molibdena (Mo). Ako je Molibden manjkav, ovaj proces je usporen, a nedostaci se mogu pojaviti u gornjim listovima.
Ako su gornji listovi požutjeti a niži stariji listovi još uvijek normalno zeleni (tj. sa odgovarajućom razinom N), vjerojatno postoji problem sa Molibdenom. U tom slučaju, dodajući više N može samo izazvati dodatne neželjene probleme u rastućem mediju.
ANTAGONISTIČKO DIJELOVANJE NUTRIJENATA
Vrlo je važno shvatiti kako određene hranjive tvari reagiraju jedne s drugima. Ako ne razumijemo ove interakcije, vrlo lako pretjeramo sa dodavanjem određenih hranjivih tvari u pokušaju da se ispravi nedostatak.
Nisu svi nedostaci uzrokovani nedostatkom hranjivih tvari! Na primjer, nedostatak kalcija može biti zbog niske razine kalcija ali i zato što postoje visoke razine dušika u obliku nitrata (NO3). Nitrati odbijaju Kalcij i mogu blokirati absorbciju.
Najbolje je zato koristiti organski dušik umjesto anorganskog dušika, koji je visok u nitratima. Mnoga moderna sintetička gnojiva sadrže primarne nitrate ili druge oblike soli na bazi dušika. Soli su najčešći uzrok opeklina na vrhovima listova, suprostavljanju nutrijenata i slabog rasta biljke.
Antagonističko djelovanje hranjivih tvari pokazuje kako predoziranje pojedinih elemenata može blokirati ili zamjeniti drugi element. Ovaj popis dole pokazuje koji elementi reagiraju jedni s drugima. Razumijevanje antagonizma nutrijenata, tj. njihovo suprotstavljanje jedne drugima, čini dijagnosticiranje nedostataka i viška nutrijenata puno težim, ali u konačnici točnijim.
Većina hranjivih tvari obično rade zajedno. Ali to nije uvijek slučaj. Ako je previše Fosfora on automatski prenosi više dušika biljci, čime dolazi do disbalansa same prehrane. U isto vrijeme i ograničava cink, željezo i bakar. Optimalna prehrana se postiže uravnoteženošću hranjivih tvari u mediju.
Element u višku ----- Nutrijenti koji obično bivaju ugroženi
Dušik ---------- Kalij, kalcij
Kalij ---------- Dušik, kalcij, magnezij
Fosfor ---------- Cink, željezo, bakar
Kalcijum ---------- Bor, magnezij, fosfor
Magnezij ---------- Kalcij, kalij
Željezo ---------- Mangan
Mangan ---------- Željezo, molibden, magnezij
Bakar ---------- Molibden, željezo, mangan, cink
Cink ---------- Željezo, mangan
Molibden ---------- Bakar, željezo
Natrij ---------- Kalij, kalcij, magnezij
Aluminijum ---------- Fosfor
Amonijev ion ---------- Kalcij, bakar
Sumpor ---------- Molibden
Ovi problemi nastaju često kada groweri pokušavaju napraviti svoj vlastiti recept nutrijenata sastavljen iz više proizvodnih linija različitih tvrtki. Osim ako grower nije vrlo znanstveno potkovan , ova praksa rezultira predoziranjem i nedostatkom određenih nutrijenata.
Nedostaci i lockouti nutrijenata tada podivljaju što rezultira smanjenjem prinosa i kvalitete. Korištenjem uravnotežene, kvalitetne, i točno formulirane prehrane, tek tada biljke mogu povećati svoj genetski potencijal.
P / K boosteri
Mnogi groweri koriste boostere sa fosforom i kalijem u različitim fazama cvjetanja kako bi povećali težinu i prinos njihovih usjeva. Istina je da su ove primarne hranjive tvari neophodne za rast biljaka, posebice u razvoju cvijetanja i sazrijevanja. Ako želite povećati svoje prinose i kvalitetu berbe, većina situacija zahtijeva dodatak fosfora i kalija. Dakle, oboje su potrebni u većim količinama ali i u pravo vrijeme.
U indoor uzgoju često se daju i P i K u isto vrijeme u velikim dozama u pokušaju jačanja prinosa. No, to može stvoriti i probleme. U ranim fazama cvijetanja i razvoja ploda biljka treba više fosfora a manje kalija. Dakle, ako se dodaje puno kalija u ranim fazama, on ostaje neiskorišten u mediju, ali ne i neaktivan. U stvari, kalij počinje interakciju i suprostavlja se drugim ključnim hranjivim tvarima (kalcij, magnezij, dušik). To je vjerojatno razlog zašto u indoor uzgoju često se može primjetiti nedostaci kalcija i magnezija tokom ranih faza cvjetanja.
Isto tako se nastavlja koristiti P / K booster i kasnije u cvatu, kada biljka zapravo treba daleko manje P i puno više K. Dakle, fosfor ostaje neiskorišten u mediju, ali ne i neaktivan. Neiskorišteni fosfor je ozloglašen za vezivanje s drugim mineralima, i tako ih čini nedostupnima (kao što su kalcij i nekoliko mikroelemenata).
Poanta cijele ove priče je da se optimizira rast biljaka, pritom da se radi to precizno tj. da je unos prehrane što bliže točki potrebe. U konačnici svaka situacija, svaka biljka, svaki medij, svaki rastući okoliš se razlikuje. Da bi se postigli kontantno dobri rezultati, potrebno je biti svijestan specifičnih zahtjeva vlastitog growa. Bez ovog razumijevanja, lako je uzrokovati neviđene probleme koje imaju drastične, negativne učinke na biljku.
Poslednja izmena:
