Opis:
Biljka s trajnim korijenom i okruglom sočnom stabljikom koja naraste do 60cm i na kojoj su perasto razdijeljeni i urezani listovi. Pojedinačni dvospolni cvjetovi slični ružama, najčešće su purpurnocrveni, ali i bijeli i ružičasti. Plod je dlakavi tobolac.
Vrijeme cvatnje: Svibanj-lipanj.
Miris i okus: Bez mirisa, gorka okusa.
Tek iskopani korijen ima neugodan odvaratan vonj, ali se nakon sušenja izgubi.
Stanište:
Najčešće se uzgaja kao vrtna ukrasna biljka, a u prirodi raste po planinskim uvalama.
Berba biljke:
Beremo cvijet, korijen i sjeme božura.
Korijen kad je star najmanje 2 godine.
Vadi se u rano proljeće ili u kasnu jesen te suši na toplom mjestu.
Sjeme se sabire krajem rujna.
Cijela biljka je otrovna, a naručito cvijet, pa se preporučuje veliki oprez prilikom branja
Pregled kroz povijest:
Božur je zakonom zaštićena vrsta, tercijarni relikt i rijetka biljka, zaštićen i u našim krajevima te se ne smije brati. Poznat je pod drugim imenima kao božurak, kraljev cvijet, kurjak i trojačke rože. Paeonia je ime dobila po grčkom bogu zdravlja Paeonu. Božur je već tada bio omiljeni lijek za liječenje epilepsije, žutice, bolesti bubrega i mjehura, a sjemenke božura rabile su se za čarolije. Hipokrat ga je rabio za liječenje epilepsije.
Mnogi autori naglašavaju otrovnost te rizičnost uporabe bilo kojeg dijela božura, dok novija provjerena znanstvena saznanja govore da alkaloid peregrinin sužava bubrežne kapilare, utječe na uterus i pospješuje zgrušavanje krvi te se preporučuje homeopatska uporaba matične tinkture.
Osim homeopatskog liječenja pod liječničkom kontrolom, svako drugo liječenje valja izbjegavati. Zapadna pučka medicina rabi božur za liječenje: epilepsije, grčeva općenito, gihta, hemeorida, kašlja, varikoznih vena, slabih živaca te za izazivanje mjesečnice
Ljekovitost: Ljekovit je po mnogočemu, a može poslužiti kao antibakterik, antiepileptik,
antispazmatik, antitusik, emenagog, narkotik i sedativ
Ljekoviti sadržaj:
Cvijet sadrži antocijanske boje peonidina, tanin; korijen glikozide peoniflorin, peregrinin, eterična ulja, peonol i treslovinu, a cijela biljka sadrži još organske kiseline, mast, smollu, škrob, kalcijev oksalat, glukozu i saharozu. Sjeme sadrži masno ulje, treslovinu, boju i šećer.
Ljekovito djelovanje:
Korijen božura djelotvoran je u liječenju:
- grčeva i to epileptičnih i grčeva mokraćnog mjehura i bubrega,
[FONT="]grčeva u djece, menstrualnih grčeva
- krvi
- bolesti živaca kao što su živčane slabosti, neuralgija, padavica, histerija, posljedice
pretrpljenog straha
- bolesti bubrega i mjehura
- bronhijalnog napada, astme
- bolesti jetre tj žutice
[/FONT] - stezanja ili grčenja periferije srca
- epilepsije
- hormonalnih tegoba u žena za vrijeme ciklusa, te za izazivanje mjesečnice.
U pučkoj medicini nekad su se cvijet i sjeme božura koristili za liječenje
- epilepsije
- grčeva crijeva i želuca
- jakog grčevitog kašlja.
Tinktura:
200 grama mješavine suhih listova i cvjetova, 1 litra 60 postotnog alkohola
Priprema - Suho lišće smrvimo i prelijemo alkoholom. Držimo na toplom mjestu 30 dana. Procijedimo.
Uporaba: Uzimamo 5-15 kapi 3 puta na dan s 2dl vode ili čaja.
Danas se cvijet najčešće rabi u kombinaciji čajeva za inhalaciju astmatičara te za liječenje kašlja hripavca, dakako, pod liječničkim nadzorom.
Oprez!
Svi dijelovi biljke su otrovni.
Trudnicama je zabranjena uporaba božura u bilo kojem obliku.
Toksičnost:
Alkaloid peregrinin koga najviše ima u cvijetu izaziva simptome trovanja.
Simptomi trovanja su: glavobolja, tegobe s gutanjem hrane i sline, jaki grčevi, nadražaj crijeva, poremećaji vida te neosjetljivost donjih udova.
Zanimljivost:
Koristi se kao ljek u tradicionalnoj kineskoj medicini.
Korijen se koristi za smanjivanje temperatura i boli, za rane da prestanu krvariti i da se spriječi infekcija. Antispazmodično djelovanje je također zabilježeno u kineskoj farmakopeji.
[FONT="]
Sadržaj sam kopi pejsto i neš malo izmjenio sa http://herbalism.bloger.hr/post/bozur/1550014.aspx
[/FONT][FONT="]
[/FONT]
.
.
