Njegove knjige zapravo i jesu napisane kao neki romani, i imaju svoju priču kao sve ostale knjige. Ljudi se uglavnom odma zapetljaju u priču koja naravno zvuči ludo, maštovito, ili šta ja znam... "halucinacijsko", nepovezano, zabrijano, etc. Kastanedi su se događale razno razne stvari tokom druženja s don juanom, ali bitna je jedna stvar kod čitanja njegovih knjiga, a to da nije bitna priča, isto kao što na psihodelicima nisu bitne halucinacije (već nešt drugo neizrecivo), u njegovim knjigama je bitna poanta, ima hiljadu korisnih stvari koje se mogu izvaditi i korisno primjeniti na svoj život, a priča kako mu se sve to dešavalo je samo priča, njegov subjektivni pogled koji nemora biti (niti praktično može biti) naš.
Ima u svijetu puno ljudi koji stvaraju "religiju" od kastanedinih učenja, pokušavaju živjeti sve doslovno, to je fanatizam i oni su potpuno promašili poantu. Isto kako ima i raznih conspiracy fanova teško zabrijanih koji ne shvačaju poantu i zapetljaju se u problem.
malo citata:
"Objasnio je da unutrašnja tišina nije samo odsustvo misli. Pravilnije, ona je u vezi sa uklanjanjem sudova, posmatranje bez tumačenja. Tvrdio je da ulazak u tišinu može biti objašnjen, na osobeno protivrečan način čarobnjaka, kao učenje o tome ‘kako misliti bez reči’.”
“Za većinu od vas, ovo što govorim nema smisla zato što ste navikli da se posavetujete sa svojim razumom u vezi svega. Ironija je u tome što naše misli čak i nisu naše. One odjekuju kroz nas i u tome je razlika. I kada god nam dosađuju dok učimo da upotrebljavamo razum, mi završavamo tako što ih prihvatimo.”
“Ako upitate razum, on će vam reći da je svrha čarobnjaka besmislica zato što ona ne može biti racionalno dokazana. Umesto da vas savetuje da krenete u iskrenu proveru te svrhe, on će vas prisiliti da se sakrijete iza čvrstog zida tumačenja. Dakle, ako želite da imate šansu, postoji samo jedan mogući izlaz: isključite um! Sloboda se postiže bez razmišljanja.”
“Poznajem ljude koji su sposobni da zaustave svoj unutrašnji dijalog, i oni više ne tumače, oni su čisto opažanje; oni nikada nisu razočarani ili žalosni zato što sve što čine započinje iz centra za odluke. Oni su naučili da posluju sa svojim razumom kao gospodari i žive u najizvornijem stanju slobode.”
Nastavio je govoreći kako je tišina naše prirodno stanje.
“Mi smo rođeni iz tišine i u nju će mo se vratiti. Ono što nas kvari su sve te sulude ideje koje prolaze kroz nas u skladu sa našim načinom grupnog življenja.”
“Naši srodnici, primati, imaju veoma ukorenjene društvene običaje čiji je cilj da se umanji nivo napetosti unutar grupe. Na primer, oni posvećuju većinu svog vremena brinući se jedni o drugima, njušeći jedan drugog ili uzajamno trebeći vaške.”
“Ti običaji su urođeni, i zato su trajni; oni su tu u nama, unutar tebe i unutar mene. Ljudska bića su samo naučila kako da ih zamene razmenjivanjem reči. Kad god nam se ukaže prilika, umirujemo jedni druge pričajući o nečemu. Nakon hiljada godina zajedničkog života mi smo se srodili sa tim prilikama do te tačke da, bez obzira spavamo li ili smo budni, naš um se nikad ne utišava, on uvek priča sam sa sobom.”
“Don Huan je tvrdio da smo mi grabljive životinje koje su pomoću sile pripitomljavanja pretvorene u preživare. Mi provodimo svoj život prežvakavajući beskrajni spisak mišljenja o skoro svemu. Misli nam stižu u obliku grozdova; svaka je povezana sa drugom sve dok celi svemir uma ne bude ispunjen. Ta buka nema upotrebnu vrednost zato što je njen praktični cilj da slavi veličinu ega.”
“Zato što se protivi svemu što su nas učili kada smo bili deca, tišini treba pristupiti u duhu borbe. Tada stičete veliko preimućstvo: iskustvo prikradača. Savremeni čarobnjaci preporučuju da prođemo kroz svet bez posvećivanja ikakve pažnje, postupajući preme svemu jednako. Ratnik prikradač (tragač) postaje gospodar situacije – na dobro ili na loše, zato što postoji nešto užasno efikasno u delovanju bez korišćenja uma.'" CC
“Naša stvarna situacija je da smo energetski blokirani, što je posledica onoga što čarobnjaci nazivaju ‘kolektivna učvršćenost skupne tačke.’ “
“Neobična posledica te učvršćenosti je način na koji se specijalizujemo. Kada se pripremamo za profesiju, na primer, umesto da proširimo svoje poglede, mi uglavnom završimo postajući pasivne, dosadne osobe, lišene kreativnosti i motivacije. Za nekoliko godina, naš život postane umršen, ali, udaljeni od preuzimanja odgovornosti za sopstvenu promenu, mi okrivljujemo okolnosti.”
“Jedna od najozbiljnijih navika koja uobličava naš popis je navika da pričamo drugima o svemu što radimo ili ne radimo. To je važan deo socijalizacije. Mi želimo da stvorimo originalnu sliku samih sebe, ali ta slika završava kao oblikovanje sebe prema isčekivanjima drugih ljudi tako da postajemo imitacije onoga što drugi žele da budemo. Jednom kada su nas oni definisali kao činjenicu, mi moramo da postupamo po određenim šemama ponašanja, čak i kada su nam se smučile ili čak i ako ne verujemo u njih, zato što nas svaka želja za promenom navodi da se sudarimo sa zidom.”
“Većina ljudi se oseća prazno kada nemaju ljubav ili prijatelje, zato što su sagradili svoj život na slabom temelju međuljudskih odnosa tako da nemaju ni malo vremena za preispitivanje svoje sudbine. Na žalost, prijateljstvo je uglavnom zasnovano na razmenjivanju poverljivih podataka, dok je u isto vreme osnova premisa svakodnevnih međuljudskih odnosa da će sve što kažemo jednog dana biti upotrebljeno protiv nas. Tužna je činjenica da su oni do kojih nam je najviše stalo, takođe izvor naših najvećih glavobolja!”
“Čarobnjaci smatraju da nas pričanje o sebi čini pristupačnim i slabim, dok nas učenje kako da budemo tihi ispunjava snagom. Pravilo puta znanja je da preokrenete vaš sopstveni život u nešto toliko nepredvidivo da čak ni vi lično ne znate šta će se desiti.”
Susreti sa Nagualom
Evo već dugo nisam ovo citirao
'Slušaj, još od rođenja govore nam da je svijet tako i tako napravljen i ne preostaje nam ništa drugo, nego da svijet tako i promatramo, kroz opis koji nam daju..Mi smo svjetleća bića. Mi smo stvarnost. Mi smo svjest. Mi nismo objekti,nemamo čvrstu konzistenciju, mi smo bezgranični. Svijet čvrstih objekata samo je sredstvo da se naše lutanje po Zemlji učini ugodnijim. To je samo opis, stvoren da bi nam pomogao.
Kada svijet spoznamo svojom 'voljom, tada znamo da on uopće nije toliko 'vanjski' niti toliko stvaran kao što vjerujemo.'
Don Juan Matus