Carlos Castaneda

Hempatia Soma iGrow Hemps garden

Beyond

Vutra Veteran
07.08.2006
1.948
335
0
38
Don Huan kaže svom zaprepašćenom učeniku:

'Ono što ti nazivaš svojim razumom uopšte nije tvoj razum. Čarobnjaci su uvereni da je naš razum strana tvorevina, koja je svakom od nas usađena. Uzmi to za sada samo na znanje, bez daljih objašnjenja ko nam ga je usadio i kada se to dogodilo.'

U predavanjima proteklih godina, Kastaneda je ipak počeo da otkriva pojedinosti o tom procesu i za njega zaslužnim bićima - uprkos Don Huanovom jasnom upozorenju: 'Ako sa tim izađeš u javnost, onda će te stvarno spaliti.' Pri tom nije sasvim jasno da li je mislio na lomaču za svog učenika ili na simboličko ili čak i stvarno spaljivanje njegovih knjiga. U svakom slučaju sasvim je dobro znao da se u ovom delu njegovog nasleđa radi o nečemu, što ne samo da niko ne bi trebalo, nego i ne želi da zna.

Utoliko je važno upozorenje da izjave koje slede mogu zvučati još neverovatnije od ostalih u ovoj knjizi. Mogu se čak učiniti paranoidnim ili izazvati osećaj paranoje, straha i otpora. Po čarobnjacima, to je normalna i sasvim razumljiva reakcija, jer će razum - jezgro naše receptivne svakodnevne svesti – žestoko da se usprotivi prikazu sebe kao strane instalacije grabežljivih bića iz nekog drugog sveta. Izjava te vrste jednaka je osudi samog sebe, a to je nešto što niko rado ili lakog srca ne čini.

Zato je u ovom slučaju preporučljivo odloziti lični sud i prvo saslušati šta Kastaneda i njegove pratilje imaju da kažu. Jer polako postaje jasno o čemu se u nasleđu Don Huana u stvari radi i kakav značaj njihova otkrića ustvari imaju. Samo je tako moguće izbeći inače programirane nesporazume. No, pređimo na stvar:

Prvi koji su primetili da nešto nije u redu, bili su šamani starog Meksika, muškarci i žene iz davnina, kojima je uspelo da neposredno vide energiju kako protiče kroz Univerzum. Pri njihovim opažanjima su uočili, da ne samo da skupna tačka deteta nije pričvršćena na jednom određenom položaju, već da je i svetlosna čahura novorođenčeta potpuno presvučena jedinstvenom svetlećom navlakom, koja se čini poput prozirne plastične presvlake i čini čahuru izrazito blistavom. (Skupna tačka: – tačka u kojoj je usredsređena celokupna svest živih bića.To je njihova veza sa univerzalnim izvorom svesti, energije – Duhom, Namerom. Šamani je vide kao tačku intezivnog sjaja, koja se kod ljudskih bića nalazi iza leđa, između lopatica, za dužinu ispružene ruke udaljena od tela.Opširnije o tome u Kastanedinoj knjizi “Unutrašnji Oganj”. Vidovnjaci su sposobni da ljudska bića opažaju kao svetleće lopte ili jaja. Autor ovde koristi izraz “čahura.” - Prim.prev.)

U toku detinjstva, međutim, taj spoljašnji sjaj se sve više i više gubi, pa kod odraslih obično nalazimo tek ostatak tog sjaja, neku vrstu svetlosne bare, koja jedva da doseže do visine stopala.

Stari šamani su intuitivno znali da je taj spoljašnji sjaj ustvari ljudska svest, jer su videli da visina tog sjaja određuje nivo svesti isto tako definitivno kao što položaj skupne tačke određuje prirodu opažajnog sveta. Uznemireni spoznajom da se svest u ranom detinjstvu u toj meri smanjuje, iako se upravo u toj fazi čini da postajemo sve svesniji, stari šamani su se bacili u potragu za objašnjenjem tako očigledne protivrečnosti.

Najpre su pomislili da je sama fiksacija skupne tačke tokom socijalizacije odgovorna za zagonetno nestajanje svesti, s obzirom da onemogućava percepciju celog niza mogućih svetova i iskustava, i ograničava nas na jednu jedinu stvarnost: svakodnevicu. Kad su međutim svoje viđenje pomnije usmerili na sam proces nestajanja svesti, spazili su bića nalik senkama koja su im do tada, usled blistave pozadine ljudskog energetskog polja, bila promakla. Videli su da se te senke hrane sjajem naše svesti, skoro sistematski ga brsteći. Kako ti razbojnički paraziti izgledaju poput velikih slepih miševa, a kreću se poskakujući ili leteći, stari šamani su ih nazvali Voladores, što otprilike znaci 'leteća bića' ili 'letači'.

Čarobnjaci Don Huanove linije su otkrili da su Voladoresi visoko razvijena svesna bića, koja međutim ne poseduju fizičko telo, pa su zato obično nevidljiva ljudskom oku.

Prema Kastanedi, Voladoresi su u naš svet došli pre puno milenijuma, kada su u potrazi za hranom ovde naišli na odličan izvor. Kako je njihova hrana specifičan tip energije svesti, analogan spoljašnjem sjaju naše svetlosne čahure, u ljudskim bićima su našli upravo ono što su tražili. I tako postadosmo njihova omiljena lovina ili bolje, kako to čarobnjaci kažu, kućne (ili domaće) životinje Voladoresa, koje oni muzu kako im se svidi.

Energetska šteta, koja se pritom pričinjava našoj svesti je enormna. Spoljašnji sjaj doduše stalno ponovo raste, ali Voladoresi ga ponovno pojedu do određene visine - poput krave koja brsteći održava visinu trave na pašnjaku. Tako i stepen naše svesti stalno ostaje na niskom nivou, koji nam doduše omogućava svladavanje svakodnevice, ali ne i preispitivanje situacije ili čak spoznaju da u određenom smislu delimo sudbinu naših domaćih životinja. Jer, kao što mi držimo kokoške u kokošinjcima i kavezima, kaže Don Huan, isto tako Voladoresi nas drže u ljudskim kokošinjcima, s tom razlikom da mi štale i kaveze u kojima živimo sami gradimo.

Te štale i kavezi, naglašava Kerol Tigs, su naši gradovi, sela i kuće, bez obzira da li živimo u seoskoj idili ili u središtu velegrada. Iz kokošije perspektive nema istinske razlike u tome da li gubimo perje i bivamo pokradeni za jaja zatvoreni u boksove nosilja, štalu ili dvorište, jer na kraju krajeva svejedno živimo i umiremo u ropstvu.

Naočigled esencijalne neslobode i izrabljivanja kojem podležemo, možemo i aktuelnu diskusiju o primerenom uzgoju domaćih životinja da pogledamo u novom svetlu. Jer, kao što kaže Kerol Tigs, mi životinjama činimo samo ono što Voladoresi nama čine - kao učeni robovi svojih gospodara besramno ih izrabljujemo: muzemo ih, sisamo i koljemo, krademo njihova jaja i povrh toga činimo ih poslušnima na najrazličitije načine. Vezujemo ih, trpamo u kaveze, podrezujemo im krila, rogove, kandže i kljunove, dresiramo ih, činimo zavisnima i ubijamo u njima agresivnost i prirodan nagon za slobodom.

Naše celokupno ponašanje je prožeto time, jer mi ne samo da izrabljujemo domaće životinje, nego i celokupnu živu i neživu prirodu – uključujući ljude oko nas. Uprkos ukidanju ropstva i opštem načelu modernog sveta, koje propagira slobodu, jednakost i bratstvo, ti uslovi vrede tek za one retke, koji su u socijalnom sistemu izborili gornje položaje. Većina još uvek živi i radi u zavisničkim odnosima, u kojima su manje ili više dobrovoljni robovi, iako danas više ne nose lanac oko vrata. Njihova jedina uteha leži najčešće u činjenici da postoji neko ko je još niže na hijerarhijskoj lestvici, koga mogu da izrabljuju i ugnjetavaju, sasvim u stilu bicikliste: gore pognut, dole gazi.

Sve to čarobnjaci Don Huanove linije nisu videli kao posledicu našeg grabežljivog nasleđa, već kao proizvod neravnopravnog odnosa Voladoresa kao režisera iza kulisa pozorišta zvanog svakodnevica i ljudi kao marioneta na pozornici. Mi imitiramo naše gospodare u izrabljivačkom mentalitetu i potrošačkom ponašanju, dok inače bivamo svedeni na životno najnužnije stvari.

Bara svesti kraj nogu, koju su nam Voladoresi ostavili, ne omogućava nam ništa više nego da živimo od danas do sutra i reflektujemo se u njenoj glatkoj površini. Tako se usled manjka energije pronalazimo u ulozi modernog narcisa, koji u svojoj ograničenoj svesti ne može da otkrije ništa drugo nego sebe i svoje sitničave probleme. Ništa nam nije preostalo, kaže Kastaneda, osim 'tabanske svesti', barice koja predstavlja našu samorefleksiju, samovažnost i ego, koji je naš stvarni kavez.

Time je objašnjeno i prividno protivrečje na koje su nabasali čarobnjaci starog Meksika. Uprkos pojačanom nestanku stvarne svesti, u procesu socijalizacije sve više ulazi u igru samorefleksija (samoposmatranje), stvarajući opsenu rasta svesti. Pritom ustvari ne raste svest, nego sposobnost interpretacije percepiranog, interpretacijski sistem, te samovažnost (samovažnost,- nerealno osećanje sopstvene važnosti, oholost, gordost, - prim.prev.) deteta. Vidovnjaci jasno vide taj proces kao narastanje ili naduvavanje skupne tačke.

Time dolazi i do čudne promene u našoj energiji, koju su takođe otkrili šamani starog Meksika. Videli su da svetlosna čahura čoveka sadrži šest velikih energetskih centara, koje možemo percepirati kao svetlosne vrtloge.

Don Huan objašnjava:

'Svaki od energetskih centara u telu predstavlja određenu koncentraciju energije; neku vrstu energetskog vrtloga, koji iz perspektive vidovnjaka koji ga posmatra izgleda kao levak koji se vrti u smeru suprotnom od kazaljke na satu.'

Stari šamani su sa zaprepašćenjem videli, da jedan od tih šest vrtloga, (onaj koji odgovara šestom energetskom centru na temenu), tokom socijalizacije i gubitka opšte svesti menja način kretanja. Dok kod novorođenčadi energija u tom centru još kruži suprotno od kazaljke na satu, kod odraslih se ona klati napred-nazad – prema Don Huanu, jedan veoma neprirodan i odbojan način kretanja.

Kod detaljnijeg istraživanja ispostavilo se da takav način kretanja energije biva uzrokovan Voladoresima, te predstavlja neku vrstu implantata, stranu instalaciju, koja kontroliše i rukovodi dotičnom žrtvom; kao da joj Voladores sedi neposredno na glavi i tamo ne samo da srče energiju svoje žrtve, nego joj i došaptava šta joj je činiti i misliti.

Čarobnjaci kažu, kao što smo već napomenuli, da je naš razum strana instalacija - i to nije mišljeno u prenesenom smislu. Jer naš svakodnevni razum nije isključivo ljudsko dostignuće, već predstavlja kontrolni instrument Voladoresa, koji je tu da nas putem jednostavnih kondicionirajućih postupaka učini poslušnima.

'Zdrav ljudski razum', Common sense socijalnog reda, nam u procesu socijalizacije biva jednostavno nametnut, a da mi pritom kao deca nemamo nikakve mogućnosti da te vrednosti i norme ni preispitatamo, a kamoli da ih odbacimo.
 

Beyond

Vutra Veteran
07.08.2006
1.948
335
0
38
I tako se mi i dalje poslušno reflektujemo u barici naše ograničene svesti i očajnički se držimo onoga što nam je preostalo: našeg ega i 'malih satisfakcija' našeg svakodnevnog života. Držimo se posla, koji većini od nas ne pričinjava nikakvo zadovoljstvo, veza i odnosa, koji nas već odavno ne zadovoljavaju, i predstava i sećanja, koja uopste ne odgovaraju proživljenoj stvarnosti.

Kroz naš interpretacijski sistem smo se, svako prema svojim mogućnostima, otkačili od energetske sadašnjice, i uz pomoć Voladoresa stvorili opcije prividnog bega u virtuelne scenarije, kojih je bilo i pre vremena medija i kompjutera. Mnogi preferiraju naslađivanje uspomenama, od kojih je većina ulepšana ili na neki drugi način izmenjena. Pojavljuju se poput slika u pomno čuvanim foto-albumima, koje pokazuju fragmente događaja na koje se kačimo i učvršćujemo sliku o samome sebi, dok sećanja koja toj slici ne odgovaraju bivaju jednostavno retuširana ili potisnuta.

Drugi sebe definišu planirajući manje ili više realnu budućnost, pri tom nije bitno da li ti planovi imaju formu strahova i briga ili nada i očekivanja. Sledeći pak gube svaku vezu sa stvarnošću ili vremenom i žive još samo u virtuelnim svetovima: u knjigama i hobijima, u muzici, nauci ili filozofiji, u zdravim ili nezdravim filmskim i televizijskim svetovima, video i kompjuterskim igrama ili u bilo kojoj drugoj spiritualnoj ili religijskoj fikciji. Naša mašta u tom smislu očito ne poznaje granice.

Sva ta raspršenja svakodnevnog života služe tzv. ubijanju vremena ne dopuštajući višak vremena u kojem bismo mogli biti sami sa sobom i postati svesni našeg stvarnog položaja. Čak i kada dođemo u takvu situaciju, stalno skakanje tamo-amo našeg kontinuiranog unutrašnjeg dijaloga - klateće kretanje one strane instalacije – nas sprečava da iskoristimo taj višak vremena i tera nas ponovno u beg iz stvarnosti.

Da je to sve, samo ne prirodno, nije teško shvatiti kad svoje socijalizovano ponašanje uporedimo sa decom ili ostalim sisarima, kojima ništa nije draže nego da potpuno utonu u opažanje sveta i uživaju u njegovoj tako jednostavnoj, a ipak zadivljujućoj stvarnosti. Deci ne treba razlog, delanje ili rezultat, da bi se u svojoj koži i svom svetu osećala dobro.

Očigledno je tipična osobina našeg socijalizovanog domaće-životinjskog mentaliteta, našeg odraslog Common sense, da nam osećaj dobrog raspoloženja i sopstvene vrednosti zavisi od određenog učinka. Za razliku od naših divljih rođaka i male dece, teško nam pada da se bezrazložno radujemo postojanju i jednostavno budemo srećni. Da, čak nam se čini naivnim, ako ne i neodgovornim, kad se odrastao čovek tako ponaša. Mnogim starijim savremenicima čak ni jelo ne prija, ako ga nisu, kako to već Biblija zahteva, zaslužili u znoju lica svoga.

Inače možemo primetiti, da većina ljudi u poodmaklom dobu još više pada u vlast Voladoresa, mada iz toga ne treba izvesti zaključak da su mladi ljudi imuni. Najveći deo naše svesti ionako izgubimo još u ranom detinjstvu, da bi se u vremenu koje sledi pretvorili u krave muzare Voladoresa, koje oni redovno muzu i tako održavaju na određenom stepenu svesti. Ako međutim, usled starosti, slabosti ili bolesti svest prestane da raste ili raste sa zadrškom, Voladoresi skoro potpuno konzumiraju spoljašnji sjaj, ostavljajući jedva ostatak barice. Posledice toga su suženi, kruti razum, te pojačana zaboravnost i zbunjenost, kao i porast opšte razdraženosti, očajničkog držanja za vrednosti i norme socijalnog poretka i sopstvene važnosti, ukratko - svi simptomi senilnosti.

Taiša Abelar kaže s tim u vezi, da je moguće naći naročito mnogo Voladoresa u stanovima starih ljudi, staračkim domovima i bolnicama, jer tu lako dolaze do velikih količina svoje omiljene hrane, a to nije samo svest, nego jedna njena posebna karakteristika - jer ne prija njima svaka svest podjednako. Posebno vole egomanijačku, samosažaljivu svest, koja naginje emocionalnim ispadima i prepuštanju, a preziru razboritost i disciplinu.

Kao vizuelni dokaz postojanja Voladoresa, naslednici Don Huana su javno pokazali fotografiju jednog Voladoresa, snimljenu nedugo pre toga na prolećnoj proslavi tibetanskih budista u ruševinama Teitihuakana. Fotograf je bio Kastanedin poznanik, Marko Antonio Taram, vođa Casa-e Tibet u Meksiko Sitiju, koja je i organizovala proslavu, na kojoj je 90 000 hrišćanskih i budističkih učesnika pod vođstvom Dalaj Lame molilo za mir. Za vreme događaja Marko Antonio je, bez da je to primetio, fotografisao ogromnu senku, koja se činila poput oblaka što plovi nad glavama mnoštva okupljenog na molitvu među piramidama.

Kad je Marko Antonio pri razvijanju fotografija otkrio neobičnu senku, koja ga je podsetila na lik čoveka u molitvi, zamolio je Kerol Tigs da ispita tu neobičnu sliku. Ona je, preneražena, odmah uzela kopiju fotografije za Kastanedu i njegove pratilje. Svi su se složili u tome da je Marko Antonio fotografisao ogromnog Voladoresa, koji se toliko bio najeo emocionalne energije okupljenih molilaca, da je uspeo da se delimično materijalizuje i čak postane vidljiv oku kamere. Shvatili su to onda kao znamenje, da je došlo vreme da se i taj deo njihovog znanja oslobodi svog ezoteričnog statusa i preda javnosti.

To naravno ne znači da mi inače pojma nemamo o postojanju tih bića – nama samo nedostaju sredstva i reči, kojima bi ih opisali u kontekstu našeg svakidašnjeg života. Čarobnjaci kažu da su deca koja još nisu socijalizovana često sposobna da vide Voladorese i uglavnom jasno osećaju kako ta jeziva bića parazitiraju na njihovom spoljašnjem sjaju. Nije ni čudo da se boje duhova, čudovišta i demona koji se muvaju ispod njihovog kreveta ili vrebaju iz ormara. Jer kako Voladoresi svoju rabotu najradije obavljaju neprimećeni, najčešće se noću bacaju na posao i zaista se rado skrivaju po tamnim ćoškovima.

Zbog toga se mnogi i u odraslom dobu boje mraka, ili ih fasciniraju stravične priče i horor filmovi. Klasične priče o ljudožderima, kiklopima i vampirima nude fenomenalnu mogućnost projekcije naših podsvesnih slutnji o postojanju i podmuklim rabotama Voladoresa. U novije vreme su u tom smislu popularne priče koje govore o invaziji vanzemaljaca koji žele da porobe ili unište čovečanstvo. Razne filmske obrade bestselera Invazija jedača tela (Die Invasion der Körperfresser), kao i noviji filmovi a là Alien, Independence Day ili Men in Black su pravi hitovi, što se može objasniti samo činjenicom da strah od takvih događaja počiva na realnoj osnovi.

Priče o vampirima i SF-filmovi sigurno nisu dokaz o postojanju Voladoresa, niti indicija koja bi mogla uveriti skeptike. Oni međutim, govore vrlo jasnim jezikom, ako smo spremni da otkrijemo njihovu poruku – baš kao u seriji Olivera Stouna i Brusa Vagnera Vajld Palms, gde pri pažljivijem pogledu na ulazna vrata lokala sa simboličnim imenom Hungry Ghost (Gladni Duh) možemo da pročitamo grafit: Los Voladores: They eat your awereness. (Letači: Oni jedu vašu svest.) Jednostavna poruka neverovatnog dometa.

Moramo uzeti u obzir mogućnost da ovaj teatar našeg svakodnevnog života možda i nije stranputica naše evolucije od primata do čoveka, već da su mnoge njegove karakteristike mnogo čudnijeg porekla. Istraživač ljudskog ponašanja i nobelovac Konrad Lorenc je još pre nekoliko decenija upozorio na čudnovate naznake domestifikacije u psihologiji i ponašanju civilizovanih ljudi, koje delimo sa našim kućnim ljubimcima i koje se mogu objasniti samo time da mi sami sebe domestificiramo. Ali zašto bi mi sebe zatvarali u 'štale za ljude', kako Lorenc naziva gradske stambene zgrade i nebodere? Kakvu korist bismo imali od toga, bilo kao vrsta ili kao pojedinci?

Ako međutim uzmemo u obzir postojanje Voladoresa, dosta toga odjednom postaje jasnije. Naravno da mi sami sebe socijalizujemo u naš svakodnevni svet, ali parametre socijalnog reda i razuma koji nama rukovodi ne određujemo mi, nego nama nadmoćnija bića, koja u nama vide svoje kućne životinje. Erih fon Deniken bi se verovatno zapitao 'Jesu li bogovi bili Voladoresi?'

Uprkos njihovoj nadmoći, Voladoresi sigurno nisu (niti su bili) nikakvi bogovi, iako su nam upravo oni doneli predstavu o bogu, vrednosti i norme našeg socijalnog reda, te ono što u najširem smislu podrazumevamo pod rečju kultura. S druge strane, njima ne samo da možemo da zahvalimo za naše potrošačko ponašanje i izrabljivački mentalitet, nego i za činjenicu da sebe držimo 'jadnim malima', mučenicima i gubitnicima. Pa ipak, Voladoresi nisu nikakvi đavoli ili demoni.

Jer upravo je to taj crno-beli pogled na svet, to klateće kretanje između suprotnosti kao što su dobro i loše, nebo i pakao, bog i đavo, ljubav i mržnja, pozitivno i negativno, koje predstavlja suštinu instalacije koju nosimo u glavi. Ako se želimo osloboditi Voladoresa i razuma, koji nije naš vlastiti, moramo za početak prevladati lažni dualizam našeg ega, refleksiju u barici svesti, i svet posmatrati kao ono što on zaista jeste: energija, koja nije ni dobra ni loša.

Ako uspemo u tome, uvidećemo da nas izvan vela poznatog i uskih granica svakodnevnog života očekuje veličanstveni Univerzum. Tačno, to je jedan grabežljiv univerzum, sa grabežljivim Voladoresima i isto tako grabežljivim ljudima. No ta jednostavna činjenica ne iziskuje vrednovanje, nego stavlja nas, Voladorese i sve ostalo na istu stepenicu.

Samo ako se oslobodimo robovskog duha i žrtva-nasilnik šablona, imamo istinsku šansu da ponovno nađemo slobodu - slobodu od Voladoresa, od ogledala samorefleksije, prisila svakodnevnice i fiksacije skupne tačke. Ako odbacimo dualistički sistem vrednovanja, i događaje oko nas više ne prihvatamo kao kaznu ili blagoslov, već kao izazove sa kojima se vredi suočiti, napravili smo prvi korak na putu koji vodi iz zatvora našeg svakodnevnog ja: korak na putu ratnika.


Norbert Claßen
 

Beyond

Vutra Veteran
07.08.2006
1.948
335
0
38
Kastaneda:
“Deo univerzuma koji nam je dostupan je polje delovanja dve radikalno suprotne vrste svesnosti. Jedna od njih, u koju spadaju biljke i životinje a takođe i ljudska bića je iskričava svesnost; ona je mlada, izvor energije. Druga vrsta je beskrajno starija i više parazitska svesnost, vlasnik beskrajne količine znanja.”

“U pozadini čoveka i ostalih bića koja naseljavaju ovu zemlju, postoji univerzum nemerljive veličine naseljen neorganskim bićima. Ona su prisutna među nama a ponekad su i vidljiva. Nazivamo ih duhovima ili prikazama; jedna od tih vrsta, koju vidovnjaci opisuju kao ogromne crne, leteće oblike, pristigla je nekada iz dubina kosmosa, i pronašla oazu svesnosti u našem svetu. Oni su se usavršili u tome da nas ‘sisaju’.”

“To je neverovatno!” uzviknuo sam.

“Znam, ali to je čista i zastrašujuća istina. Zar se nikad nisi zapitao o ljudskim energetskim i emocionalnim usponima i padovima? To je grabljivac, koji se povremeno ispoljava dok uzima svoj deo svesnosti. Oni nam ostavljaju samo onoliko koliko nam je potrebno da preživimo, a ponekad čak ni toliko.”

“Kako to misliš?”

“Povremeno uzmu previše, i osoba postaje smrtno bolesna i može čak umreti.”

Nisam mogao poverovati u ono što čujem.

“Zar misliš da smo živi pojedeni?” upitao sam.

On se nasmejao:

“Pa, oni nas ne jedu doslovno, ono što čine je vibracioni prenos. Svesnost je energija i oni mogu da se priljube uz nas. Po svojoj prirodi oni su uvek gladni, a mi s druge strane izlučujemo svetlost i posledica tog prilepljivanja može biti opisana kao energetska otimačina.”

“Ali zbog čega oni to čine?”

“Zato što je na kosmičkom planu energija najmoćnija valuta, i svi je žele, a mi ljudska bića smo veoma živahna rasa, veoma hranljiva. Svako živo biće se hrani drugim bićima, a ono najmoćnije uvek izlazi kao pobednik. Ko kaže da je čovek na vrhu lanca ishrane? Takva predstava je mogla doći jedino od ljudskog bića. Za neorganska bića, mi smo plen.”

Prokomentario sam kako mi je neshvatljivo da ta bića koja su čak svesnija od nas mogu biti grabljiva do te granice.

Odvratio je:

“Ali, šta misliš da radiš dok jedeš salatu ili biftek? Ti jedeš život! Tvoja osećajnost je licemerna. Kosmički grabljivci nisu više ili manje okrutni nego što smo mi sami. Kada se jača rasa hrani drugom, slabijom, ona joj pomaže da se razvije.”

“Već sam ti rekao da u univerzumu postoji samo rat. Sukobi među ljudima su odraz onoga što se tamo dešava. Za jednu vrstu, pokušaj konzumacije drugih je normalan; ratnik se ne sekira zbog toga i trudi se da preživi.”

“Na koji način se oni nama hrane?”

“Preko naših osećanja, koja su uglavnom vođena pomoću unutrašnjeg dijaloga. Oni su oblikovali naše društvene okolnosti na takav način da mi stalno eksplodiramo na talasima osećanja, koja bivaju smesta usisana. Najbolje od svega, ti talasi su poput napada na ego; za njih je to izvrstan zalogaj. Takva osećanja su ista bilo gde u univerzumu koji im je poznat i oni su naučili kako da ih svare.”

“Neki od njih se nama hrane zbog naše pohlepe, besa ili straha; drugi više vole prefinjenija osećanja kao što su ljubav ili bliskost. Ali, na kraju krajeva, oni su svi isti. Uglavnom nas napadaju u području glave, srca ili stomaka gde smo uskladištili najsjajniji deo naše energije.”

“Da li oni takođe napadaju i životinje?”

“Ta stvorenja koriste sve što im je dostupno, ali najviše vole organizovanu svesnost. Oni sisaju životinje i biljke u onom delu njihove pažnje koji nije suviše čvrst. Oni čak napadaju druga neorganska bića, ali ona mogu da ih vide i izbegnu ih, kao što se mi sklanjamo od komaraca. Jedini koji su potpuno u njihovoj zamci su ljudska bića.”

“Kako je moguće da se sve to dešava a da mi to ne shvatamo?”

“Zato što mi nasleđujemo razmenu sa tim bićima skoro kao genetsku okolnost, i to osećamo kao nešto prirodno. Kada se neko rodi, majka ga nudi kao hranu, ne shvatajući šta čini, jer je njen um takođe pod kontrolom. Krstiti dete je poput potpisivanja ugovora. Počeviši od toga, ona sebe posvećuje instaliranju prihvatljivih obrazaca ponašanja; ona pripitomljuje dete savlađujući njegovu ratobornu stranu i pretvara ga u krotku ovcu.”

“Kada dečak ima dovoljno energije da odbaci te obmane, ali nedovoljno da stupi na put ratnika, on postaje buntovnik ili socijalno neprilagođen.”

“Prednost letača proizilazi iz razlike među našim nivoima svesti. Oni su veoma moćna i velika bića; ideja da ih možemo nadvladati je jednaka ideji da jedan mrav može savladati nas.”

“Međutim, njihovo prisustvo je mučno i možeš ga izmeriti na razne načine. Na primer, kada nas podstiču na napad racionalnosti ili sumnjičavosti, ili kada smo u iskušenju da prekršimo sopstvene odluke. Luđaci mogu da ih primete vrlo lako – previše lako, rekao bih – jer fizički osećaju kako ta bića sede na njihovim ramenima, stvarajući paranoju. Samoubistvo je zaštitni znak letača, zato što um letača ima ubilačke potencijale.”

“Rekao si da je u pitanju razmena, ali šta mi dobijamo iz takve otimačine?”

“U zamenu za našu energiju, letači nam daju naš um, naše sklonosti i naš ego. Za njih, mi nismo njihovi robovi već vrsta plaćenih radnika. Oni su podarili te privilegije primitivnoj rasi i dali nam dar razmišljanja koji nas je unapredio; zaista, oni su nas civilizovali. Da nije njih, mi bi se još uvek skrivali po pećinama ili pravili gnezda u vrhovima drveća.”

“Letači nas kontrolišu putem naših tradicija i običaja. Oni su gospodari religije, kreatori istorije. Mi slušamo njihov glas na radiju i čitamo njihove ideje u novinama. Oni upravljaju svim našim sredstvima informisanja i našim sistemima verovanja. Njihova strategija je veličanstvena. Na primer, bio jednom jedan pošten čovek koji je govorio o ljubavi i slobodi; oni su to pretvorili u samosažaljenje i poltronstvo. Oni to svima čine, čak i nagualima. Zbog tog razloga, rad čarobnjaka je usamljenički.”

“Tokom milenijuma, letači su kovali planove da nas kolektivizuju. Bilo je vreme kada su postali toliko bezobrazni da su se čak javno pokazivali i ljudi su načinili njihove prikaze u kamenu. To su bila mračna vremena; oni su bili svugde. Ali sada je njihova strategija postala toliko inteligentna da mi čak ni ne znamo da oni postoje. U prošlosti su nas zgrabili pomoću naše lakovernosti a danas to čine preko našeg materijalizma. Oni su odgovorni za sklonost savremenog čoveka da ne razmišlja o sebi; razmotri samo koliko neko može da istrpi tišinu!”

“Zašto je došlo do promene u njihovoj strategiji?”

“Zato što su oni u sadašnje vreme pod velikim rizikom. Čovečanstvo je u vrlo brzom i stalnom kontaktu i informacije su svima dostupne. Zato moraju da nam pune glave, bombardujući nas danju i noću svim vrstama sugestija inače će se pojaviti neko ko će shvatiti šta se događa i upozoriti ostale.”

“Šta bi se desilo ako bi smo postali sposobni da oteramo ta bića?”

“Za nedelju dana, povratili bi smo našu vitalnost i ponovo bi smo zablistali. Ali, kao obična ljudska bića, ne možemo razmišljati o toj mogućnosti, zato što bi ona zahtevala da se okrenemo protiv svega što je socijalno prihvatljivo. Na sreću, čarobnjaci imaju jedno oružje: Disciplinu.”

“Susret sa neorganskim bićima se dešava postepeno. Na početku, mi ih ne primećujemo. Ali učenik počinje da ih viđa u snovima a onda i kada je budan – nešto što ga može izludeti, ako ne nauči kako da postupa kao ratnik. Kada to jednom shvati, onda može da im se suprostavi.”

“Čarobnjaci manipulišu stranim umom, pretvarajući se u lovce na energiju. Iz tog razloga smo moja družina i ja sastavili vežbe Tenzegriteta za mase. One imaju moć da nas oslobode od uma letača.”

“U tom smislu, čarobnjaci su pobunjenici. Oni koriste podsticaj koji su dobili i kažu svojim tamničarima: ‘Hvala na svemu, vidimo se kasnije! Sporazum koji ste sačinili, napravili ste s mojim precima a ne sa mnom.’ Kada rekapituliraju svoj život, oni doslovce otimaju hranu iz letačkih usta. To je kao kada odete u prodavnicu i vratite robu prodavcu, zahtevajući nazad svoj novac. Neorganskim bićima se to ne sviđa, ali ne mogu ništa da učine povodom toga.”

“Naša prednost je u tome da nismo neophodni, ima puno hrane unaokolo! Stanje totalne budnosti, koje nije ništa drugo do disciplina, stvara takve uslove u našoj pažnji tako da više nismo ukusni za ta bića. Tada oni odlaze i ostavljaju nas na miru.”

Susreti sa Nagualom
 
28.02.2009
49
0
0
44
jeste čitali bukovskog.ako niste procitajte pročitajte"propast zapada"što se tiče kastanede to je viđenje nekog drugog,jer je on bio previse grunut da bi napiso ista. on je to nekome prico i taj je piso i dodavo svoje detalje.bar ja tako mislim
 

Beyond

Vutra Veteran
07.08.2006
1.948
335
0
38
Neznam nisam bio tamo :D
Osobno vjerujem u danikenovu priču da su nas alieni stvorili i da su se ljudi njima klanjali, bili njihovi sluge. Nije ni ajkova teorija o hibridnim rasama loša , mislim, slaže se sa svime za one koji su upučeni u stare spise, predaje, hijeroglife, crteže, građevine, znakove.
Sagradio sam neke zaključke tokom godina o svemu i svačemu, imam neki svoj pogled na sve... makar meni sasvim logično, ipak spada pod domenu vjere i predpostavke. A znam da nema baš neke koristi od vjere i predpostavka, tako da se ne vežem za njih.

Isto je i s letačima, neznam dali vjerujem baš u njih, ali to nije niti imalo bitno. Oni postoje ili ne postoje vjerovali mi to ili ne. Ali znam da sam uvjetovan socijalnim programom. Mene jedino zanima kako izbiti sranja iz uma, a ostali napredak će doči sam po sebi.


A i kad uđeš u svijet vračeva sve postaje jako relativno i jako subjektivno. Kad se um otvori i suoči s nepoznatim redom, silama, inteligencijom koje nikad prije nisu bile u doticaju s našom percepcijom... tada um počinje kreirati opis percipiranog. Kastaneda je naučio opis starih vračeva uz pomoć don juana i zato je percipirao sve te novosti kao i oni. Zato kažem da se kastanedu nesmije uvijek doslovno shvačati u svemu. Prava istina je uvijek neopisiva u svojoj biti i zato ju um mora svesti na nešto konkretnije. Pitanje je da li bi mi vidli letače kao letače, saveznike kao saveznike, anorganska bića kao anorganska bića sukladno pogledu drugih, etc., možda i bi sada kada smo pomalo naučili njihov opis, ali pitanje je. Ovaj svijet je za sve nas više-manje isti zato jer smo ga naučili gledati na taj način, svima nam je skupna točka fiksirana na istom mjestu. Zato se čini tako čvrst i definiran.
Don Juan je u početku svog puta ratnika doživljavao razne stvari, kao npr. dugo vremena ga je ganjao "čudovišni čovjek", vrebao ga je iza svakog ugla, i njega se je don juan smrtno bojao sve dok se nije odlučio suočiti s njim. Kad se suočio taj strašni "čudovišni čovjek" se rasplinuo u maglu i više ga nikad nije gnjavio. Ali to nije bila don juanova fantazija, bilo je to neorgansko biće ali je don juanov um bio taj koji je dao oblik tom biću, um je dao opis, to biće nikad nije bilo "čudovišni čovjek".
Želim reči da je svijet samo naš opis jednog reda. I sam don juan kaže da nije cilj naučiti novi opis - opis vračeva, već šmugnuti između opisa i spoznati istinu o svojoj sveukupnosti.
 
  • Sviđa mi se
Reactions: klada1115
25.04.2009
13
0
0
33
Sta ti si kreno putem ratnika?A sto se tice letaca ili kako god ocito je da postoji neka jaca sila od nas jer previse religija i ljudi govori isto ali to me ne brine.ja se za sad drzim 4 zakljcuka ruiza i ratujem sam sa sobom za unutarnju sutnju.sanjanje sam odgodio jer je malo prevelik zalogaj.prvo sutnja u glavi a onda sanjanje.
 

Beyond

Vutra Veteran
07.08.2006
1.948
335
0
38
jea, ja isto, ali ja sam krenuo i sanjati. Nije da namjeravam slijediti sve točno kako je zapisano, ali ono, na putu sam i slijedim intuiciju.
 
25.04.2009
13
0
0
33
Kolko god ruizova pravila se cine jednostavna,jako jako su teska.dok sto se unutarnje tisine tice ja ne razumijem kako ne slusat ego vec se koristim nekom svojom tehnikom.
 

wannabeshaman1

Aktivan Član
31.05.2007
400
33
0
35
trabunjar.bloger.hr
(uf :D nisam imo živaca baš sve pročitat)
super je castaneda :D al sjebano je što kad sve to intelektualno shvatim ne pređem na iduću razinu shvaćanja jer si umislim da je to sve i da znam to pa podcijenjuje i ignoriram neke spoznaje...nesvjesno,naravno.
al ugl prakticiram sve što pročitam od njega, zato sam tek 4 knjige :p.
umijeće sanjanja čak 4puta i svaki put je knjiga potpuno drugačija :) svaki idući put obraćam pažnju na stvari koje prethodni put nisam ni primjetio, a kod njega je svaka rečenica jedan trip :p.

predobar je osjećaj kad počneš primjenjivat sve ono što je opisao u svojim knjigama :) a to su prilično konkretne tehnike i savjeti.
neznam kako vi ostali koji čitate castanedu :D al ja nažalost nisam baš odmah počeo sve to primjenjivat. i ne mislim samo na one najvažnije stvari kao sanjanje,traganje,unutarnja tišina,rekapitulacija...već i na one koje spomene kao usputno a zapravo su to biseri :).kao kad je gledao u neko stablo pa primjenjući tehnike iz lucidnih snova u budnom stanju je došao do toga da je uašo u to drvo i vidio ga. kad samo to "usputno" doživiš u praksi :D imaš malo prosvjetljenje i nove vještine.

što se tensegritya tiče nisam imo nikakve efekte kad sam samo budan radio...al sam probao u lucidu i dobio nevjerojatne tako da sad kad radim budan uspjevam se nekako prisjećat tih stanja iz lucida pa i opet dobit isti učinak.

podcjenio sam put ratnika u njegovim knjigama :D
uvijek sam nekako prelazio preko toga mehanički...zvučalo mi je glupo.
al sad počinjem kužit da je taj put jedini kojim možeš doć do srži doživljaja.
spontano sam zabrijo na to nakuren...neš ko pravilan odnos prema životu.
i svakim danom kad bi bio na tom putu(jer nisam uvijek)postajo bi ispravniji :D
al ne u nekom konformističnom smislu...prvo sam to zvao li :D(konfucije tako to zove)
bah bolje ću prestat pisat :D imam previše tog za reć glede ovog da sročim u jedan post, a i nisam niš spavo dva dana pa jedva pratim svoje misli

edit: najnoviji projekt inspiriran tim njegovim "usputnim" stvarima mi je da ću s divojkom napravit neš ko lijes s remenima pa uć unutra i objesit ga na drvo i pustit da se njiše,bit unutra par sati :D...senzorna deprivacija je ionako dobra za ta alternativna stanja a ovo je još pogodnije zbog njihanja i tijesnoće.samo moram prethodno nacrte u lucidu nać :p :)
 

natura

Aktivan Član
29.05.2009
228
146
0
46
imam sva njegova dela vec najmanje 2 godine na disku
al mislim da jos nisam spremna za to citanje
moram jos malo sama kod sebe da napredujem
nije to samo izgovor, zelim to da odradim kako treba
 

EXARP

Aktivan Član
10.12.2006
488
66
48
50
Bog Natura,

nemaš se čega "plašit" i odgađat...jednostavno počneš čitat, pa di te odnese. To nisu "knjige" u klasičnom smislu riječi. Te "knjige" i mnoge slične su "portali" ;)
Kroz "njih" se prostor-vrijeme kontinum jednostavno "lomi" ko svitlo kroz prizmu.
If you get what I mean:icon_wink:
Samo ti kreni...a Energija koja Teče Univerzumom će te ponit dalje na to "odrađivanje" koje spominješ.
Nema sredine...ili će te "ponit" ili će ti sve to skupa bit samo "dobra prića".

Ulovi smijernice svijeta; "prikači" se za Energy...i sretan put u Nagual :costumed-smiley-027
 

EXARP

Aktivan Član
10.12.2006
488
66
48
50
Ratnik je napisao(la):
Evo ljudi sad citam o gubljenju ljudskog oblika.se kome to desilo,da je postao bezlican ratnik?

To se zove EGO-death. Nije problem "izgubit ljudski oblik" (iako, tek kad ga se izgubi; tek onda Čovjek postaje (se vraća?) Pravi Čovjek. Problem je ostat tako...
U biti, sad kad razmislin...i nije problem; ali uvik ima nešto šta te vrati nazad. Ipak postoji svrha Života, matrejalnog, tjelesnog.
Treba oprezno gubit "ljudski oblik"; nagli gubitak lako može rezultirat intervencijom kod psihijatra :rofl:

Kolko god ruizova pravila se cine jednostavna,jako jako su teska.dok sto se unutarnje tisine tice ja ne razumijem kako ne slusat ego vec se koristim nekom svojom tehnikom.

Nema bolje tehnike od provjerene vlastite tehnike :sun2:
 

Beyond

Vutra Veteran
07.08.2006
1.948
335
0
38
A problem je samo tako izgubiti ego, svojom voljom bez ikakvih vanjskih utjecaja. Psilocibe naprave odličan posao ali problem je kao što kažeš, ostati u tom stanju bez ega, biti oslobođen mentalnih egoističnih konstrukcija. Na tripu sam razmatrao tu spoznaju nestanka ega i njegovog vračanja, i kao glavnog krivca "vračanja na staro" sam okrivio ljude, društvo oko sebe, doživio sam ih kao crne rupe koje usisavaju pažnju moje svijesti i tako me uvijek iznova sinkroniziraju sa svojim svijetovima, svojim frekvencijama kao da smo glazbene viljuške. Ono... kao da svako svakoga drži u ovom svijetu nedopuštajući mu da djeuje kroz drugačiji spoznajni sistem nego ostali. Tako da sam vidio društvo kao kočnicu razvoja i evolucije svoje svijesti, nije baš optimistična spoznaja, a u osamu ne želim ići. Makar i don Juan je postavio pred Kastanedu kao glavni uvijet ako želi postati ratnik da mora napustiti sve prijatelje, jer se gomila energije i pažnje svijesti ulaže u održavanje odnosa s ljudima.
Želim nači način da djelujem u društvu neovisno o njegovim projekcijama, jer su pune sranja i boli. To ruiz pokušava poučiti ali nije lako. Ljudi su puni rana, gdje god takneš boli. Te rane su mentalne konstrukcije ali su umu realne. Zato konstantno svi pazimo da ne povrijedimo druge i to je naporno. Neka kriva rečenica i već drugoga povređujemo ili shvati krivo, i onda ta osoba zauzme obrambeni stav ili uogu žrtve i tako se održavaju konstantni ego ratovi.

@Natura
don juan kaže da ti letači djeluju na ljude tako da ljudi neprestano pričaju o svemu i svačemu ali ništa ne poduzimaju, konkretne akcije uvijek projiciraju u budučnost, podsvijesno se neželeči suočiti sa sobom i žele ostati plivati u toplim govnima. Osvrni se malo na život, skužila budeš da kad se radi o nekim akcijama rada na svojoj svjesnosti to uvijek odgađamo za sutra pod nekom maštovitom isprikom tipa "nisam još spremna". U tom stanju uma nikad ni nečeš biti, zato kreni SAD.
Svi mi očajnički iz dubine duše želimo promjenu, ali se promjene i bojimo zbog razno raznih gluposti koje nas sprječavaju, pa uvijek odgađamo za sutra ili se nadamo da će to netko drugi napraviti za nas, ili da će doći prirodnim putem. Nada je opasna stvar jer kao pojam leži uvijek u budućnosti, a budućnost je uvijek budučnost, život se odvija SAD. Ljudi su danas toliko očajni i jadni da ih slijepa vjera i nada održavaju na životu, ali kakav je to život? nije dostojan čovjeka koji ima toliko potencijala da bude što poželi.
Jučer navečer dok sam bio high, uhvatila me naka panika i osjećaj kao da ću puknuti, to je bio moj ego koji se bojao za svoj život, jer mu se počela raspadati njegova sigurna slika svijeta. Shvatio samo koliko su svi ljudi drugačiji i kako zapravo nikoga ne poznam nego samo imam mentalnu sliku o njima.
Jako me ražalostilo to što sam shvatio da tu nema ljubavi, to su samo egoistična hvatanja za nečije osobnosti, ideologije, izgled, uglavnom vanjština koja pruža iluzionarnu sigurnost i hranu za naš ego. A kad se slika promjeni tada se naša "ljubav" lako može pretvoriti u neprijateljsku mržnju. Nema tu ljubavi. Postoji li prava ljubav uopće?

___________________________

A ovo što se tiće kastanede, sve je to samo opis njegovog iskustva povratka k sebi, makar je on prisvojio i puno ideologije vračeva don juanove loze. Puno puta mi se i čini da piše "s visoka" nama malim ljudima, što mi zna biti odbojno. Nikad ništa nije crno ili bijelo.
Sva ta "spirtualna" literatura, dokumentarci, etc. nemogu postići ništa konkretno za našu svijest, oni samo govore našem umu, on će se složiti ili odbaciti ideju i dalje će djelovati po starom. To sve su samo ideje, mentalni koncepti, opisi. Smatram da nitko nikome nemože ništa reči što bi njega spirtualno unaprijedilo, to može jedino vlastito iskustvo. Stoga treba djelovati, a ne samo pasivno čitati, slušati i brbljati.
Takva literatura može biti poticaj, jer dobro je imati što više sredstva koje će um uvjeravati da je teško zabrijan, ali nemožeš očekivati da će te samo ta literatura promjeniti. Možda će i ostaviti dublji utisak, ali društvo će te progutati natrag i opet će biti sve po starom. Smatram da u čovjeku već postoji svo znanje koje mu je potrebno da se vrati k sebi, da odjbe bolest ovog društva i svoj ego. Za to je potrebna tišina uma i sljeđenje intuicije.

Čovjek osjeća svijet oko sebe na jedan apstraktan neopisiv način, ti osjećaji su savršeni, bez konflikata, određeni. Percipiraju čistu energiju, vibracije svijeta. Naše biće neće nikad pogriješiti ako će se kretati po njima što god se na putu dogodilo. Um je daleko nadglasao te osjećaje i u tome je problem - u programu uma koji interpretira svijet, čak ni to nebi bio problem da taj program nema samodestruktivni virus koji konstantno zadaje bol.

I što mi je činiti?
"Tko gleda van, sanja; tko gleda unutra, budi se." Carl Gustav Jung

Ja bih reko da i onaj tko neprestano brblja drugome također živi u svijetu mašte koju prodaje drugome. A onaj koji šuti sa savršenom tišinom u umu - taj zna. To znanje se nemože prenijeti već samo iskusiti. I sve akcije bića koje ZNA također proizlaze iz tišine vođene onim dubokim nepogrešivim osjećajima.
 

natura

Aktivan Član
29.05.2009
228
146
0
46
Weedran je napisao(la):
@Natura
don juan kaže da ti letači djeluju na ljude tako da ljudi neprestano pričaju o svemu i svačemu ali ništa ne poduzimaju, konkretne akcije uvijek projiciraju u budučnost, podsvijesno se neželeči suočiti sa sobom i žele ostati plivati u toplim govnima. Osvrni se malo na život, skužila budeš da kad se radi o nekim akcijama rada na svojoj svjesnosti to uvijek odgađamo za sutra pod nekom maštovitom isprikom tipa "nisam još spremna". U tom stanju uma nikad ni nečeš biti, zato kreni SAD.
Svi mi očajnički iz dubine duše želimo promjenu, ali se promjene i bojimo zbog razno raznih gluposti koje nas sprječavaju, pa uvijek odgađamo za sutra ili se nadamo da će to netko drugi napraviti za nas, ili da će doći prirodnim putem. Nada je opasna stvar jer kao pojam leži uvijek u budućnosti, a budućnost je uvijek budučnost, život se odvija SAD. Ljudi su danas toliko očajni i jadni da ih slijepa vjera i nada održavaju na životu, ali kakav je to život? nije dostojan čovjeka koji ima toliko potencijala da bude što poželi.
Jučer navečer dok sam bio high, uhvatila me naka panika i osjećaj kao da ću puknuti, to je bio moj ego koji se bojao za svoj život, jer mu se počela raspadati njegova sigurna slika svijeta. Shvatio samo koliko su svi ljudi drugačiji i kako zapravo nikoga ne poznam nego samo imam mentalnu sliku o njima.
Jako me ražalostilo to što sam shvatio da tu nema ljubavi, to su samo egoistična hvatanja za nečije osobnosti, ideologije, izgled, uglavnom vanjština koja pruža iluzionarnu sigurnost i hranu za naš ego. A kad se slika promjeni tada se naša "ljubav" lako može pretvoriti u neprijateljsku mržnju. Nema tu ljubavi. Postoji li prava ljubav uopće?

moj je ego nesto cime sam se dugo vremena ponosila, nesto na cime su mi svi zavideli, svagde sam bila najbolja, tesko cemo se rastati nas dvoje, al ozbiljno sam mislila da zelim da napredujem, jer to zaista radim i uspevam svakim danom, nekad kroz san nekad sred dana, uspevam da znam neke stvari i mnogo toga jos
ali kako da prihvatim da moj muz i moje dete, moje dve ljubavi, ustvari to i nisu
e bas cu da krenem da citam, jos veceras, kazete vazno je po redu, dobro
informacija je samo informacija ko sto neko rece
 

EXARP

Aktivan Član
10.12.2006
488
66
48
50
Evo još malo o EGU; meni jedno od dražih...

“Ego is a structure that is erected by a neurotic individual who is a member of a neurotic culture against the facts of the matter. And culture, which we put on like an overcoat, is the collectivized consensus about what sort of neurotic behaviors are acceptable.”
By Terence McKenna
 

majkl

Aktivan Član
09.07.2009
65
11
0
39
@Natura - nije važno kojim redom čitaš knjige, sve su super uživat češ :) nemoj se brinuti oko muža i djece, kako chika marley kaže "don t worry b appy" u bibliji pak pishe da nebrineš tjeskobno za dan sutrashnji, negdje sam pročito da su svi putevi isti, nevode nikamo.. bitno je odabrat put sa "srcem"

imati takav blesavo ludi ego je dobra podloga za prikradanje samoj sebi, sada se moraš naučiti smijat sama sebi, kao žena prikradanje chitaj "traganje" ti je urođena disciplina, a akoz vremenom postanesh pravi majstor prikradanja moždaz chak uspijesh i ubit chitaj "simbolichki!" iz zasjede ilpak u samoobrani ...

ratnik se prikrada sam sebi, tako sebe održava budnim... u ratu je bitno bit budan, a jedan ratnik ratuje protiv svog ja "koje je chovjeku oduzelo moch" evo prikladna pjesma http://www.youtube.com/watch?v=sD0XTCkYqcw&feature=related obvezno poslušat i Buđav lebac :)