Meni
Forumi
Nove poruke
Sve teme
Najnovije teme
Nove poruke
♫ Radio
Dnevnici
Dnevnici Vanjskog Uzgajanja
Dnevnici Unutrašnjeg Uzgajanja
Završeni Vanjski Dnevnici
Završeni Unutrašnji Dnevnici
Novo
Popularne teme
Nove poruke
Najnovije aktivnosti
Članovi
Trenutno prisutni
Forumi
Prijava
Registracija
Nove poruke
Sve teme
Najnovije teme
Nove poruke
Meni
Install the app
Install
Objavite odgovor
Forumi
Relaksacija i Razonoda
Putovanje na mentalnim talasima
Carlos Castaneda
JavaScript is disabled. For a better experience, please enable JavaScript in your browser before proceeding.
Koristite zastareli pregledač. Možda neće pravilno prikazivati ove ili druge veb stranice.
Trebali biste nadograditi ili koristiti
alternativni pregledač
.
Poruka
<blockquote data-quote="Beyond" data-source="post: 87614" data-attributes="member: 1077"><p>A problem je samo tako izgubiti ego, svojom voljom bez ikakvih vanjskih utjecaja. Psilocibe naprave odličan posao ali problem je kao što kažeš, ostati u tom stanju bez ega, biti oslobođen mentalnih egoističnih konstrukcija. Na tripu sam razmatrao tu spoznaju nestanka ega i njegovog vračanja, i kao glavnog krivca "vračanja na staro" sam okrivio ljude, društvo oko sebe, doživio sam ih kao crne rupe koje usisavaju pažnju moje svijesti i tako me uvijek iznova sinkroniziraju sa svojim svijetovima, svojim frekvencijama kao da smo glazbene viljuške. Ono... kao da svako svakoga drži u ovom svijetu nedopuštajući mu da djeuje kroz drugačiji spoznajni sistem nego ostali. Tako da sam vidio društvo kao kočnicu razvoja i evolucije svoje svijesti, nije baš optimistična spoznaja, a u osamu ne želim ići. Makar i don Juan je postavio pred Kastanedu kao glavni uvijet ako želi postati ratnik da mora napustiti sve prijatelje, jer se gomila energije i pažnje svijesti ulaže u održavanje odnosa s ljudima.</p><p>Želim nači način da djelujem u društvu neovisno o njegovim projekcijama, jer su pune sranja i boli. To ruiz pokušava poučiti ali nije lako. Ljudi su puni rana, gdje god takneš boli. Te rane su mentalne konstrukcije ali su umu realne. Zato konstantno svi pazimo da ne povrijedimo druge i to je naporno. Neka kriva rečenica i već drugoga povređujemo ili shvati krivo, i onda ta osoba zauzme obrambeni stav ili uogu žrtve i tako se održavaju konstantni ego ratovi.</p><p></p><p>@Natura</p><p>don juan kaže da ti letači djeluju na ljude tako da ljudi neprestano pričaju o svemu i svačemu ali ništa ne poduzimaju, konkretne akcije uvijek projiciraju u budučnost, podsvijesno se neželeči suočiti sa sobom i žele ostati plivati u toplim govnima. Osvrni se malo na život, skužila budeš da kad se radi o nekim akcijama rada na svojoj svjesnosti to uvijek odgađamo za sutra pod nekom maštovitom isprikom tipa "nisam još spremna". U tom stanju uma nikad ni nečeš biti, zato kreni SAD.</p><p>Svi mi očajnički iz dubine duše želimo promjenu, ali se promjene i bojimo zbog razno raznih gluposti koje nas sprječavaju, pa uvijek odgađamo za sutra ili se nadamo da će to netko drugi napraviti za nas, ili da će doći prirodnim putem. Nada je opasna stvar jer kao pojam leži uvijek u budućnosti, a budućnost je uvijek budučnost, život se odvija SAD. Ljudi su danas toliko očajni i jadni da ih slijepa vjera i nada održavaju na životu, ali kakav je to život? nije dostojan čovjeka koji ima toliko potencijala da bude što poželi.</p><p>Jučer navečer dok sam bio high, uhvatila me naka panika i osjećaj kao da ću puknuti, to je bio moj ego koji se bojao za svoj život, jer mu se počela raspadati njegova sigurna slika svijeta. Shvatio samo koliko su svi ljudi drugačiji i kako zapravo nikoga ne poznam nego samo imam mentalnu sliku o njima.</p><p>Jako me ražalostilo to što sam shvatio da tu nema ljubavi, to su samo egoistična hvatanja za nečije osobnosti, ideologije, izgled, uglavnom vanjština koja pruža iluzionarnu sigurnost i hranu za naš ego. A kad se slika promjeni tada se naša "ljubav" lako može pretvoriti u neprijateljsku mržnju. Nema tu ljubavi. Postoji li prava ljubav uopće?</p><p></p><p>___________________________</p><p></p><p>A ovo što se tiće kastanede, sve je to samo opis njegovog iskustva povratka k sebi, makar je on prisvojio i puno ideologije vračeva don juanove loze. Puno puta mi se i čini da piše "s visoka" nama malim ljudima, što mi zna biti odbojno. Nikad ništa nije crno ili bijelo.</p><p>Sva ta "spirtualna" literatura, dokumentarci, etc. nemogu postići ništa konkretno za našu svijest, oni samo govore našem umu, on će se složiti ili odbaciti ideju i dalje će djelovati po starom. To sve su samo ideje, mentalni koncepti, opisi. Smatram da nitko nikome nemože ništa reči što bi njega spirtualno unaprijedilo, to može jedino vlastito iskustvo. Stoga treba djelovati, a ne samo pasivno čitati, slušati i brbljati.</p><p>Takva literatura može biti poticaj, jer dobro je imati što više sredstva koje će um uvjeravati da je teško zabrijan, ali nemožeš očekivati da će te samo ta literatura promjeniti. Možda će i ostaviti dublji utisak, ali društvo će te progutati natrag i opet će biti sve po starom. Smatram da u čovjeku već postoji svo znanje koje mu je potrebno da se vrati k sebi, da odjbe bolest ovog društva i svoj ego. Za to je potrebna tišina uma i sljeđenje intuicije.</p><p></p><p>Čovjek osjeća svijet oko sebe na jedan apstraktan neopisiv način, ti osjećaji su savršeni, bez konflikata, određeni. Percipiraju čistu energiju, vibracije svijeta. Naše biće neće nikad pogriješiti ako će se kretati po njima što god se na putu dogodilo. Um je daleko nadglasao te osjećaje i u tome je problem - u programu uma koji interpretira svijet, čak ni to nebi bio problem da taj program nema samodestruktivni virus koji konstantno zadaje bol.</p><p></p><p>I što mi je činiti?</p><p>"Tko gleda van, sanja; tko gleda unutra, budi se." Carl Gustav Jung</p><p></p><p>Ja bih reko da i onaj tko neprestano brblja drugome također živi u svijetu mašte koju prodaje drugome. A onaj koji šuti sa savršenom tišinom u umu - taj zna. To znanje se nemože prenijeti već samo iskusiti. I sve akcije bića koje ZNA također proizlaze iz tišine vođene onim dubokim nepogrešivim osjećajima.</p></blockquote><p></p>
[QUOTE="Beyond, post: 87614, member: 1077"] A problem je samo tako izgubiti ego, svojom voljom bez ikakvih vanjskih utjecaja. Psilocibe naprave odličan posao ali problem je kao što kažeš, ostati u tom stanju bez ega, biti oslobođen mentalnih egoističnih konstrukcija. Na tripu sam razmatrao tu spoznaju nestanka ega i njegovog vračanja, i kao glavnog krivca "vračanja na staro" sam okrivio ljude, društvo oko sebe, doživio sam ih kao crne rupe koje usisavaju pažnju moje svijesti i tako me uvijek iznova sinkroniziraju sa svojim svijetovima, svojim frekvencijama kao da smo glazbene viljuške. Ono... kao da svako svakoga drži u ovom svijetu nedopuštajući mu da djeuje kroz drugačiji spoznajni sistem nego ostali. Tako da sam vidio društvo kao kočnicu razvoja i evolucije svoje svijesti, nije baš optimistična spoznaja, a u osamu ne želim ići. Makar i don Juan je postavio pred Kastanedu kao glavni uvijet ako želi postati ratnik da mora napustiti sve prijatelje, jer se gomila energije i pažnje svijesti ulaže u održavanje odnosa s ljudima. Želim nači način da djelujem u društvu neovisno o njegovim projekcijama, jer su pune sranja i boli. To ruiz pokušava poučiti ali nije lako. Ljudi su puni rana, gdje god takneš boli. Te rane su mentalne konstrukcije ali su umu realne. Zato konstantno svi pazimo da ne povrijedimo druge i to je naporno. Neka kriva rečenica i već drugoga povređujemo ili shvati krivo, i onda ta osoba zauzme obrambeni stav ili uogu žrtve i tako se održavaju konstantni ego ratovi. @Natura don juan kaže da ti letači djeluju na ljude tako da ljudi neprestano pričaju o svemu i svačemu ali ništa ne poduzimaju, konkretne akcije uvijek projiciraju u budučnost, podsvijesno se neželeči suočiti sa sobom i žele ostati plivati u toplim govnima. Osvrni se malo na život, skužila budeš da kad se radi o nekim akcijama rada na svojoj svjesnosti to uvijek odgađamo za sutra pod nekom maštovitom isprikom tipa "nisam još spremna". U tom stanju uma nikad ni nečeš biti, zato kreni SAD. Svi mi očajnički iz dubine duše želimo promjenu, ali se promjene i bojimo zbog razno raznih gluposti koje nas sprječavaju, pa uvijek odgađamo za sutra ili se nadamo da će to netko drugi napraviti za nas, ili da će doći prirodnim putem. Nada je opasna stvar jer kao pojam leži uvijek u budućnosti, a budućnost je uvijek budučnost, život se odvija SAD. Ljudi su danas toliko očajni i jadni da ih slijepa vjera i nada održavaju na životu, ali kakav je to život? nije dostojan čovjeka koji ima toliko potencijala da bude što poželi. Jučer navečer dok sam bio high, uhvatila me naka panika i osjećaj kao da ću puknuti, to je bio moj ego koji se bojao za svoj život, jer mu se počela raspadati njegova sigurna slika svijeta. Shvatio samo koliko su svi ljudi drugačiji i kako zapravo nikoga ne poznam nego samo imam mentalnu sliku o njima. Jako me ražalostilo to što sam shvatio da tu nema ljubavi, to su samo egoistična hvatanja za nečije osobnosti, ideologije, izgled, uglavnom vanjština koja pruža iluzionarnu sigurnost i hranu za naš ego. A kad se slika promjeni tada se naša "ljubav" lako može pretvoriti u neprijateljsku mržnju. Nema tu ljubavi. Postoji li prava ljubav uopće? ___________________________ A ovo što se tiće kastanede, sve je to samo opis njegovog iskustva povratka k sebi, makar je on prisvojio i puno ideologije vračeva don juanove loze. Puno puta mi se i čini da piše "s visoka" nama malim ljudima, što mi zna biti odbojno. Nikad ništa nije crno ili bijelo. Sva ta "spirtualna" literatura, dokumentarci, etc. nemogu postići ništa konkretno za našu svijest, oni samo govore našem umu, on će se složiti ili odbaciti ideju i dalje će djelovati po starom. To sve su samo ideje, mentalni koncepti, opisi. Smatram da nitko nikome nemože ništa reči što bi njega spirtualno unaprijedilo, to može jedino vlastito iskustvo. Stoga treba djelovati, a ne samo pasivno čitati, slušati i brbljati. Takva literatura može biti poticaj, jer dobro je imati što više sredstva koje će um uvjeravati da je teško zabrijan, ali nemožeš očekivati da će te samo ta literatura promjeniti. Možda će i ostaviti dublji utisak, ali društvo će te progutati natrag i opet će biti sve po starom. Smatram da u čovjeku već postoji svo znanje koje mu je potrebno da se vrati k sebi, da odjbe bolest ovog društva i svoj ego. Za to je potrebna tišina uma i sljeđenje intuicije. Čovjek osjeća svijet oko sebe na jedan apstraktan neopisiv način, ti osjećaji su savršeni, bez konflikata, određeni. Percipiraju čistu energiju, vibracije svijeta. Naše biće neće nikad pogriješiti ako će se kretati po njima što god se na putu dogodilo. Um je daleko nadglasao te osjećaje i u tome je problem - u programu uma koji interpretira svijet, čak ni to nebi bio problem da taj program nema samodestruktivni virus koji konstantno zadaje bol. I što mi je činiti? "Tko gleda van, sanja; tko gleda unutra, budi se." Carl Gustav Jung Ja bih reko da i onaj tko neprestano brblja drugome također živi u svijetu mašte koju prodaje drugome. A onaj koji šuti sa savršenom tišinom u umu - taj zna. To znanje se nemože prenijeti već samo iskusiti. I sve akcije bića koje ZNA također proizlaze iz tišine vođene onim dubokim nepogrešivim osjećajima. [/QUOTE]
Verifikacija
Objavite odgovor
Forumi
Relaksacija i Razonoda
Putovanje na mentalnim talasima
Carlos Castaneda
Top
Bottom