Razgovaram jutros sa svojim nemim muzama u boxu, mazimo se tako mislima i dimom...i setih se semenke u šaci, kako je spuštam u malo vlažne zemlje i sanjarim kako raste, zdrava i zahvalna...zemlja postane majka, a seme dete koje se iz ljubavi rađa...a često gledam na forumu kako se muče i umiru (verovali ili ne) neke najvoljenije i najmaženije.
Taj početak je inicijalna kapisla strasti uzgoja i tu često većina nas pogreši: previše pažnje-nedovoljno logike.
Koji god način klijanja bio, treba da ispuni tri stavke: vlažno, toplo i mračno.
Dakle, mrvica pažnje i samo komadić ljubavi koju ćemo joj vremenom pružiti.
Neposredno okruženje semenke treba da bude od 20c-25c; da bude vlažno, ali ne mokro.
Upamti: treba da oživi, a ne da se stavlja u "turšiju"...
I sad moram da promenim "poetiku" da bih ti dočarao, jer:
Kud si navro sa tim svetlom?!-kažem sebi.
I kada to malo života izviri iz vlažne, a ne mokre zemlje, prejako svetlo ume ozbiljno da je boli.
Ovaj period života biljke je najosteljiviji i previše ljubavi može da ubije.
Kada se iz te slabašne minijature otvore prvi listići, kotiledoni, ona koristi samo mrvicu svega što smo joj pružili.
Ali kud si navro sa tom vodom?!-opet dreknem na sebe.
U zemlji se tek jedan končić opružio da zahvati malo vode...koliko to jedan končić ima kapaciteta? Sigurno uvredljivo manje od količine kojom "preterana ljubav" ume da zaliva.
I kad bih taj ritual zalivanja "bebica" trebalo slikovitije da objasnim, rekao bih da je jedna mala rakijska čašica vode dnevno, u prvih par dana, više nego dovoljna da biljkica bude srećna.
Formiranjem prvih "zubatih" listića, dakle onih koji odmah nakon cotiledona krenu, biljka je zvanično u seedling fazi negde do kraja druge nedelje kada već uveliko formira kompletne listove, sa uglavnom pet do sedam "prstiju"...
I kud si navro sa tim đubrivom?!- mislim se.
Te prve dve nedelje života biljkice, apsolutno ne zahtevaju nikakvu dodatnu hranu osim onoga što se već nalazi u zemlji(pretpostavljamo kvalitetnoj).
Neki dobri supstrati čak budu i prejaki u tim prvim danima, na šta mlade biljkice reaguju nekad ozbiljnije, nekad manje ozbiljno, ali gotovo uvek prolazno.
Dakle, u toj fazi besmisleno je, osim nekog root compexa i korisnih micro organizama, davati bilo kakva npk đubriva, čak i u minimalnim dozama...
Sada joj treba nekih 27c, dovoljno vlažan vazduh 60-70%...po mogućstvu; blagi povetarac, topla vlažna zemlja i dovoljno svetla...
Kud si navro s filozofijom?!-evo mislim se.
Pa i nema neke filozofije osim one fundamentalne koju nam je priroda ostavila kroz praksu.
Mnogo je toga u te dve nedelje toliko jednostavnog, koje lako postane komplikovano...kad smo mnogo pametni.
I onda nakon dve nedelje, ako je biljka srećna, kada su listovi veliki zeleni "paneli", a koren snažan i odvažan...onda se i koje preterivanje lakše prašta...ali to je već neka druga Crtica...a ja se zapričao o nečemu što već i moja deca znaju...pa skoro da znaju.
Taj početak je inicijalna kapisla strasti uzgoja i tu često većina nas pogreši: previše pažnje-nedovoljno logike.
Koji god način klijanja bio, treba da ispuni tri stavke: vlažno, toplo i mračno.
Dakle, mrvica pažnje i samo komadić ljubavi koju ćemo joj vremenom pružiti.
Neposredno okruženje semenke treba da bude od 20c-25c; da bude vlažno, ali ne mokro.
Upamti: treba da oživi, a ne da se stavlja u "turšiju"...
I sad moram da promenim "poetiku" da bih ti dočarao, jer:
Kud si navro sa tim svetlom?!-kažem sebi.
I kada to malo života izviri iz vlažne, a ne mokre zemlje, prejako svetlo ume ozbiljno da je boli.
Ovaj period života biljke je najosteljiviji i previše ljubavi može da ubije.
Kada se iz te slabašne minijature otvore prvi listići, kotiledoni, ona koristi samo mrvicu svega što smo joj pružili.
Ali kud si navro sa tom vodom?!-opet dreknem na sebe.
U zemlji se tek jedan končić opružio da zahvati malo vode...koliko to jedan končić ima kapaciteta? Sigurno uvredljivo manje od količine kojom "preterana ljubav" ume da zaliva.
I kad bih taj ritual zalivanja "bebica" trebalo slikovitije da objasnim, rekao bih da je jedna mala rakijska čašica vode dnevno, u prvih par dana, više nego dovoljna da biljkica bude srećna.
Formiranjem prvih "zubatih" listića, dakle onih koji odmah nakon cotiledona krenu, biljka je zvanično u seedling fazi negde do kraja druge nedelje kada već uveliko formira kompletne listove, sa uglavnom pet do sedam "prstiju"...
I kud si navro sa tim đubrivom?!- mislim se.
Te prve dve nedelje života biljkice, apsolutno ne zahtevaju nikakvu dodatnu hranu osim onoga što se već nalazi u zemlji(pretpostavljamo kvalitetnoj).
Neki dobri supstrati čak budu i prejaki u tim prvim danima, na šta mlade biljkice reaguju nekad ozbiljnije, nekad manje ozbiljno, ali gotovo uvek prolazno.
Dakle, u toj fazi besmisleno je, osim nekog root compexa i korisnih micro organizama, davati bilo kakva npk đubriva, čak i u minimalnim dozama...
Sada joj treba nekih 27c, dovoljno vlažan vazduh 60-70%...po mogućstvu; blagi povetarac, topla vlažna zemlja i dovoljno svetla...
Kud si navro s filozofijom?!-evo mislim se.
Pa i nema neke filozofije osim one fundamentalne koju nam je priroda ostavila kroz praksu.
Mnogo je toga u te dve nedelje toliko jednostavnog, koje lako postane komplikovano...kad smo mnogo pametni.
I onda nakon dve nedelje, ako je biljka srećna, kada su listovi veliki zeleni "paneli", a koren snažan i odvažan...onda se i koje preterivanje lakše prašta...ali to je već neka druga Crtica...a ja se zapričao o nečemu što već i moja deca znaju...pa skoro da znaju.