David Icke
- Začetnik teme Beyond
- Datum pokretanja
Lucid, potrazi malo pod Illuminati, New World Order, Freemasonry itd...
Ako zelis stogod videa od Icke-a, pogledaj po torrentima za Secrets of the Matrix, From Prison to Paradise, Robot`s Rebellion... Njegova predavanja, svako traje po nekih 5-6 sati.
Eye openers.
Ovo dolje je sa novcanice od 1 dolara.
"Novus ordo seclorum"
"Ordo ab chao"
"Neka pravna drzava radi svoj posao"
Ako zelis stogod videa od Icke-a, pogledaj po torrentima za Secrets of the Matrix, From Prison to Paradise, Robot`s Rebellion... Njegova predavanja, svako traje po nekih 5-6 sati.
Eye openers.Ovo dolje je sa novcanice od 1 dolara.
"Novus ordo seclorum"
"Ordo ab chao"
"Neka pravna drzava radi svoj posao"
Citao o njima,nisam samo skontao ovo sa slike...jasno sada...
postavicu jedno pitanje u temi o iliminatima...
Lu
postavicu jedno pitanje u temi o iliminatima...
Lu
Prvo sto primetih na slici su one " oci " na prozorima...
Evo jedan link...
http://www.ivantic.net/Ajk_i_zavere.htm
Evo jedan link...
http://www.ivantic.net/Ajk_i_zavere.htm
Stvaranje Matrixa: prvo je mašta dobila 'oblik' i s tim je došla iluzija odvojenosti. Kao što kaže jedan hinduistički mit, svijest je nastala tako što je jedan valić odlučio napustiti ocean svijesti - bezvremene, besprostorne i vječne. Kad se osvijestila u svom 'odvojenom' stanju, zaboravila je da je bila dio beskrajnog oceana i osjetila se izoliranom i usamljenom.
... Odvajanje je dovelo do pojave straha (krilati entitet) koji je počeo živjeti vlastitim životom; i svijest je postala zarobljena u iluziji koju je smatrala 'stvarnom'. Strah svjestan sebe postao je Frankenstein koji kontrolira svog stvoritelja manipuliranjem stvarnosti kroz iluziju oblika, 'vremena' i osjećaja odvojenosti.
Jedan aspekt kontrole koju Matrix provodi je kroz Gmazove i druge softverske entitete koji vibriraju izvan frekvencije 'vidljive svjetlosti'. Oni 'opsjedaju' iluminatske krvne loze - i druge - i upravljaju njihovim postupcima u 'našem' svijetu.
'Crvene haljine', krvne loze Iluminata koje dominiraju u plemstvu, politici, bankarstvu, trgovini i medijima. Oni se opsesivno međusobno križaju kako bi spriječili da infuzija svijesti svjesne sebe izmijeni softverski program.
Iluminati s dva (i više) lica manipuliraju ljudskim društvom pod kontrolom Matrixovog programa.
Iluminati koriste svoje ljudske softverske klonove za održavanje njihovog sustava kontrole. To uključuje korištenje tehnika kao što su problem-reakcija-rješenje i manipulacije Skrivene ruke radi ostvarenja njihovog plana za uspostavljanje orvelovske globalne diktature.
Tri tipa 'ljudi': na lijevoj je strani čist softverski program, konj bez jahača, i među takve spadaju 'čiste' iluminatske krvne loze; središnja slika predstavlja većinu ljudi koji su svijest svjesna sebe, ali su zarobljeni u iluziji i pod dominacijom programa; i na desnoj strani je simboliziran puno manji - ali brzo rastući - broj ljudi koji su svjesno povezani sa sviješću izvan Matrixa. Zbog tog razloga oni opažaju život i svijet puno drugačije od ostalih, i ponekad ih doživljavaju kao 'lude' ili 'opasne'.
Središnji kompjutor ili 'mozak' Matrixa šalje kolektivnu stvarnost kompjutorskim terminalima/mozgovima širom superholograma. Mi te signale dekodiramo u iluzornu trodimenzionalnu stvarnost.
Oči pretvaraju samo sićušan dio frekvencijskog raspona koji je poznat kao 'vidljiva svjetlost' u električne signale koje mozak i DNK mreža dekodiraju u holografsku '3D' stvarnost. 'Fizički svijet' za koji mislimo da je 'oko nas' postoji samo u našim glavama!
U našoj 'fizičkoj' stvarnosti sve su stvari hologrami koje naš mozak/DNK/RNK dekodira iz valova. Životinje, prirodni svijet i 'zakon divljine' holografske su iluzije - program Matrixa.
95 posto 'DNK smeća', 95 posto moždane aktivnosti nepovezane s budnim stanjem, i barem jednako toliko od enormnog kapaciteta mozga za koji znanost kaže da ga ne koristimo, zapravo nas povezuju s 95 posto energije/materije u svemiru koju ne možemo vidjeti - kao i s razinama izvan toga. (Ili bi barem trebali)
Sve ljudske religije aspekti su istog Božjeg programa Matrixa.
New Age Matrix: svijest uhvaćena u iluziju evoluiranja kroz reinkarnacijska iskustva igra neku vrstu igre zmija i ljestava. Ona vjeruje da napreduje 'prema višim dimenzijama', ali Matrix je uređen tako da ona nikada ne može pobjeći.
Kada se otvorimo za Beskrajnu svijest koja jesmo, počinjemo gledati kroz iluziju, a Matrix gubi svoju kontrolu nad našim osjećajem za stvarnost. Oni koji su još uvijek uhvaćeni u iluziju opet će takve ljude doživljavati kao lude, opasne ili ekstremne.
Dok energija Jednote ispunjava Matrix, vibracija straha se raspršuje i stvarnost svijesti koja je bila zarobljena u njoj transformira se u jedinstvo Beskrajnog.
Transformacija iz podijeljenosti u Jednotu dostupna je svakome. Ne postoje 'izabrani ljudi', samo Beskrajna Ljubav.
ovaj intervju je genijalankLick je napisao(la):
tipica govori kako je dobivala elektro šokove u glavu da nemože spavati i kako bi onda čula...
"they told me things such as,if you...
they would make me drink water and sed
if you pass urine you will going to have to drink it
and they would make me drink it
and they sed if you (neka nerazumljiva riječ) you will have to eat the fecies
which is what also happend to me"
zašto ja nemogu upoznat ovakve žene? eh sad bi vam pisao oženjen čovjek
sa šalicom urina i tanjurom dreka
wannabeshaman1, pazi sto zelis jer bi ti se moglo i ostvariti. U tom slucaju uzdravlje i dobar tek 
Lucid, odlican link.
Pakt s reptilima - http://www.ivantic.net/Dejvid Ajk i zavere/sporazum.htm
Istinit ili ne, vrlo je realan.
"Mi ćemo ih naučiti da su otrovi dobri, koristeći zabavne slike i muzičke tonove (reklamu).
Kada budu rađali, mi ćemo ubrizgati otrove u krv njihove dece ubeđujući ih da je to za njihovo dobro (vakcinacija).
Kada im zubi budu oštećeni, mi ćemo ih ispuniti sa metalima koji će ubiti njihove umove i ukrasti njihovu budućnost.
Oni će postati depresivni, spori i preterano gojazni, i doći će nama tražeći pomoć, a mi ćemo im dati još otrova.
Mi ćemo sastavljati njihove vlade i ubaciti protivnike unutar njih. Mi ćemo posedovati obe strane.
Naše porodice se nikada neće mešati sa njihovima. (Aristokratija je zatvoreno krvno srodstvo.)
Mi ćemo uvek sakriti uzvišenu istinu od njih, da smo svi Jedno.
..."
Lucid, odlican link.
Pakt s reptilima - http://www.ivantic.net/Dejvid Ajk i zavere/sporazum.htm
Istinit ili ne, vrlo je realan.
"Mi ćemo ih naučiti da su otrovi dobri, koristeći zabavne slike i muzičke tonove (reklamu).
Kada budu rađali, mi ćemo ubrizgati otrove u krv njihove dece ubeđujući ih da je to za njihovo dobro (vakcinacija).
Kada im zubi budu oštećeni, mi ćemo ih ispuniti sa metalima koji će ubiti njihove umove i ukrasti njihovu budućnost.
Oni će postati depresivni, spori i preterano gojazni, i doći će nama tražeći pomoć, a mi ćemo im dati još otrova.
Mi ćemo sastavljati njihove vlade i ubaciti protivnike unutar njih. Mi ćemo posedovati obe strane.
Naše porodice se nikada neće mešati sa njihovima. (Aristokratija je zatvoreno krvno srodstvo.)
Mi ćemo uvek sakriti uzvišenu istinu od njih, da smo svi Jedno.
..."
Fascinantno je mirno sjediti i slušati svoje misli i osjećati svoje emocije na način promatrača, a ne onoga koji ih proživljava. Mi se obično ponašamo kao da jesmo naše misli i emocije, i poistovjećujemo ih s onim tko smo. Pogrešno shvaćamo što su emocije i zato se s njima identificiramo. Emocije nisu ljubav ili empatija; to je serija programiranih reakcija, i njima se konstantno manipulira.
Ako pronađete mirno mjesto i poslušate svoje misli i emocije, umjesto da se identificirate s njima, shvatit ćete da one nisu vi. Za iskustvo je važno da ne odgovarate ili reagirate na stvari koje čujete i osjetite dok lete kraj vas. Samo ih promatrajte, nedirnuti onim što blebeću, i nikako ih nemojte prosuđivati, ili će vas povući. Na kraju je to kao da slušate radio. Kaže se da mi nismo naše misli, mi smo tišina između njih, i to je razina svijesti s koje se možemo odvojiti od programa. Kada promatrate svoje misli i emocije, klepetaljku u vašoj glavi koja kao da nikada ne prestaje klepetati, možete se uvjeriti u istinitost toga. Tišina je vaša svijest; klepetanje je vaš program. Svijest je tiha jer nema ništa za reći. Ona ne misli, ona zna, a znanje ne mora neprestano trtljati pokušavajući razumjeti stvari. Niti se uvijek brine zbog 'budućnosti' ili žali za 'prošlošću' - što je najveći izvor mentalnog i emocionalnog raspravljanja. U oštrom kontrastu prema umu i emocijama, svijest je stvarno ledeno mirna.
Može biti zabavno promatrati kako naše misli i emocije reagiraju na svakodnevni život. One mogu biti zapanjujuće glupe i pod utjecajem straha. S gledišta svijesti, njihove reakcije postaju tako predvidljive i njihova programirana priroda tako očigledna. Ljudi u vezama igraju emocionalni fliper u kojem prvo reagira jedno, a zatim drugo. To može uzrokovati strašan sukob, a krug je moguće prekinuti samo ako par prestane
reagirati prema programu. Dok se to ne dogodi, konj će jahati jahača. Kada prestanemo reagirati na program, sve što ostane je svijest. Bit softvera je reagiranje; to je ono što Matrix želi da radimo. Kada reagiramo, identificiramo se s programom, pa svijest počinje trčati za bijelim zecom. Dok to čini, njeno stanje postojanja odražava misli i osjećaje za koje vjeruje da su njeni, i stvara energiju koja hrani Matrix. Jednom kada shvatite da vaše programirane reakcije nisu vi, u vašem će životu biti daleko više harmonije i mira. Još uvijek će biti trenutaka kada će vas program navući da reagirate, ali što više budete izražavali svijest to će se ovo rjeđe događati i brže ćete stiskati kočnicu kada se dogodi.
Dok se budete odlogirali iz softvera i logirali u svijest, razvijat ćete spontanost kakvu nikada dotad niste imali. Spontanost ne prepušta svoju slobodu alijima te pravilima i propisima programiranog društva. Volio bih to učiniti, ali... Nema alija - jednostavno to učini. Ali što će misliti ljudi? Učiiiniii to. Ili još bolje,
buuudiii to. Koliko puta ste u nekom trenutku poželjeli nešto učiniti, a onda su vašu spontanost razbile misli i emocije, nabrajajući sve razloge zašto to ne biste trebali učiniti? Dok ste sve to obradili, vašu je spontanost već ugasilo programirano vatrogasno crijevo zvano 'ne možeš', 'ne smiješ', 'krivnja' i 'što ako'?
Ljudi koji kažu 'pravila su pravila' i provode ih ne uzimajući u obzir okolnosti, zone su bez spontanosti, konjići s vrtuljka lišeni jahača. Jeste li ikada vidjeli da je kompjutor spontan, osim ako mu je sustav poremećen? Kada kliknete 'Google', računalo vas vodi tamo. Slijedi pravilnik. Neće reći: 'jebeš to, idem ja na AOL, 'ko te šljivi'. Ponaša se kao kompjutorski program jer to i je, i ista je stvar s 'pravilničarima'. Spontanost zaobilazi program zato što je izraz svijesti - Beskrajne Ljubavi. Kada kompjutor poludi i odbije slijediti naredbe, može ga se simbolički smatrati mentalno bolesnim, pa i programirani ljudi mogu na isti način doživljavati spontano ponašanje. Oni ga ne razumiju jer se ne uklapa u program koji ih kontrolira.
Ne trebamo učiti, moramo odučiti ono što nas je program manipuliranjem natjerao da vjerujemo. Um nije put do prosvjetljenja; on je prepreka za njega. Znanje i znanje nisu ista stvar - prvo je um, drugo je svijest. Mi ne trebamo učiti, već se trebamo probuditi iz hipnotičkog transa i sjetiti se tko smo. Kada to učinimo, prestajemo misliti i počinjemo znati. Neki to zovu intuicijom ili 'slušanjem srca', što potječe iz puno svjesnije razine svijesti od one koja je obično prisutna u ovoj stvarnosti. Znanje je ogranak spontanosti koji donosi odluke.
Program to nastoji suzbiti koristeći um i emocije kako bi nas natjerao da razmislimo o posljedicama intuitivnih odluka, osjećamo se krivima što radimo stvari za koje nas znanje moli da činimo, i pitamo se kako bi 'mali ja' uopće mogao znati. Ta neodlučnost prihvaćanja veličine i beskrajnosti onoga što jesmo najveća je prepreka postizanju stanja znanja. Mi imamo intuitivno znanje, a onda odmah počinjemo sumnjati u njega. To je program koji se ubacuje kako bi zaštitio svoju kontrolu. Jedna od fraza koje možete čuti je: 'Moraš puno toga naučiti'. Ali ne moramo. Mi samo mislimo da moramo.
Za odbacivanje 'Malog ja' od presudne je važnosti odbojnost prema sebi zamijeniti ljubavlju prema sebi. Sustav želi da se sebi ne sviđate, da vas izjedaju krivnja i žaljenje, i da sebe vidite kao beznačajnog, gubitnika u igri života. On postavlja obrasce za ono što je 'uspjeh' ili 'promašaj', 'dobar roditelj', 'dobar suprug', 'dobra žena', 'dobro ovo' ili 'dobro ono'. I prijeti prstom ako ne zadovoljite. Vi niste vaš um ili emocije, vaša 'ličnost'; vi ste Beskrajna Ljubav. To ne znači Beskrajna Ljubav za sve osim 'vas'. Kako se možete ponovno povezati s Beskrajnom Ljubavlju dok sebe svjesno ili podsvjesno prezirete?? Ono što ste učinili ili niste učinili, rekli ili niste rekli, nebitno je. Bili ste uhvaćeni u programu misleći da ste to vi. Sada možete odbaciti masku i voljeti ono što stvarno jeste - Ljubav. A zašto ne biste također mogli voljeti svoju 'programiranu' ličnost? Napokon, ona je također Beskrajna Ljubav; samo što to ne zna. Ljubav i praštanje sebi i drugima briše softver koji stimulira krivnju i mržnju što nas drže u iluzornoj odvojenosti.
Vezanost nas prikiva za Matrix: vezanost za ljude, status, rasu, naciju, religiju, novac i, najviše od svega, vezanost za ishod. Ništa ne guši slobodu i mir više od toga. Ako se, poput sportskih navijača, vezujete za pobjedu 'vašeg tima', pripremate se za razočaranje, jer je jedini način da se to izbjegne taj da 'vaš tim' pobijedi. Svaki drugi ishod garantira razočaranje i frustraciju. Ali ako uživate u igri bez vezivanja za rezultat, ishod neće izazvati emocionalni poremećaj i traumu, jer niste bili vezani za određeni scenarij. Možda bi vam određeni rezultat bio draži, ali niste bili emocionalno vezani za njega. Još jednom, ista je stvar sa 'životom'.
Izvor iz knjige:
David Icke - Beskrajna ljubav jedina je istina
Ako pronađete mirno mjesto i poslušate svoje misli i emocije, umjesto da se identificirate s njima, shvatit ćete da one nisu vi. Za iskustvo je važno da ne odgovarate ili reagirate na stvari koje čujete i osjetite dok lete kraj vas. Samo ih promatrajte, nedirnuti onim što blebeću, i nikako ih nemojte prosuđivati, ili će vas povući. Na kraju je to kao da slušate radio. Kaže se da mi nismo naše misli, mi smo tišina između njih, i to je razina svijesti s koje se možemo odvojiti od programa. Kada promatrate svoje misli i emocije, klepetaljku u vašoj glavi koja kao da nikada ne prestaje klepetati, možete se uvjeriti u istinitost toga. Tišina je vaša svijest; klepetanje je vaš program. Svijest je tiha jer nema ništa za reći. Ona ne misli, ona zna, a znanje ne mora neprestano trtljati pokušavajući razumjeti stvari. Niti se uvijek brine zbog 'budućnosti' ili žali za 'prošlošću' - što je najveći izvor mentalnog i emocionalnog raspravljanja. U oštrom kontrastu prema umu i emocijama, svijest je stvarno ledeno mirna.
Može biti zabavno promatrati kako naše misli i emocije reagiraju na svakodnevni život. One mogu biti zapanjujuće glupe i pod utjecajem straha. S gledišta svijesti, njihove reakcije postaju tako predvidljive i njihova programirana priroda tako očigledna. Ljudi u vezama igraju emocionalni fliper u kojem prvo reagira jedno, a zatim drugo. To može uzrokovati strašan sukob, a krug je moguće prekinuti samo ako par prestane
reagirati prema programu. Dok se to ne dogodi, konj će jahati jahača. Kada prestanemo reagirati na program, sve što ostane je svijest. Bit softvera je reagiranje; to je ono što Matrix želi da radimo. Kada reagiramo, identificiramo se s programom, pa svijest počinje trčati za bijelim zecom. Dok to čini, njeno stanje postojanja odražava misli i osjećaje za koje vjeruje da su njeni, i stvara energiju koja hrani Matrix. Jednom kada shvatite da vaše programirane reakcije nisu vi, u vašem će životu biti daleko više harmonije i mira. Još uvijek će biti trenutaka kada će vas program navući da reagirate, ali što više budete izražavali svijest to će se ovo rjeđe događati i brže ćete stiskati kočnicu kada se dogodi.
Dok se budete odlogirali iz softvera i logirali u svijest, razvijat ćete spontanost kakvu nikada dotad niste imali. Spontanost ne prepušta svoju slobodu alijima te pravilima i propisima programiranog društva. Volio bih to učiniti, ali... Nema alija - jednostavno to učini. Ali što će misliti ljudi? Učiiiniii to. Ili još bolje,
buuudiii to. Koliko puta ste u nekom trenutku poželjeli nešto učiniti, a onda su vašu spontanost razbile misli i emocije, nabrajajući sve razloge zašto to ne biste trebali učiniti? Dok ste sve to obradili, vašu je spontanost već ugasilo programirano vatrogasno crijevo zvano 'ne možeš', 'ne smiješ', 'krivnja' i 'što ako'?
Ljudi koji kažu 'pravila su pravila' i provode ih ne uzimajući u obzir okolnosti, zone su bez spontanosti, konjići s vrtuljka lišeni jahača. Jeste li ikada vidjeli da je kompjutor spontan, osim ako mu je sustav poremećen? Kada kliknete 'Google', računalo vas vodi tamo. Slijedi pravilnik. Neće reći: 'jebeš to, idem ja na AOL, 'ko te šljivi'. Ponaša se kao kompjutorski program jer to i je, i ista je stvar s 'pravilničarima'. Spontanost zaobilazi program zato što je izraz svijesti - Beskrajne Ljubavi. Kada kompjutor poludi i odbije slijediti naredbe, može ga se simbolički smatrati mentalno bolesnim, pa i programirani ljudi mogu na isti način doživljavati spontano ponašanje. Oni ga ne razumiju jer se ne uklapa u program koji ih kontrolira.
Ne trebamo učiti, moramo odučiti ono što nas je program manipuliranjem natjerao da vjerujemo. Um nije put do prosvjetljenja; on je prepreka za njega. Znanje i znanje nisu ista stvar - prvo je um, drugo je svijest. Mi ne trebamo učiti, već se trebamo probuditi iz hipnotičkog transa i sjetiti se tko smo. Kada to učinimo, prestajemo misliti i počinjemo znati. Neki to zovu intuicijom ili 'slušanjem srca', što potječe iz puno svjesnije razine svijesti od one koja je obično prisutna u ovoj stvarnosti. Znanje je ogranak spontanosti koji donosi odluke.
Program to nastoji suzbiti koristeći um i emocije kako bi nas natjerao da razmislimo o posljedicama intuitivnih odluka, osjećamo se krivima što radimo stvari za koje nas znanje moli da činimo, i pitamo se kako bi 'mali ja' uopće mogao znati. Ta neodlučnost prihvaćanja veličine i beskrajnosti onoga što jesmo najveća je prepreka postizanju stanja znanja. Mi imamo intuitivno znanje, a onda odmah počinjemo sumnjati u njega. To je program koji se ubacuje kako bi zaštitio svoju kontrolu. Jedna od fraza koje možete čuti je: 'Moraš puno toga naučiti'. Ali ne moramo. Mi samo mislimo da moramo.
Za odbacivanje 'Malog ja' od presudne je važnosti odbojnost prema sebi zamijeniti ljubavlju prema sebi. Sustav želi da se sebi ne sviđate, da vas izjedaju krivnja i žaljenje, i da sebe vidite kao beznačajnog, gubitnika u igri života. On postavlja obrasce za ono što je 'uspjeh' ili 'promašaj', 'dobar roditelj', 'dobar suprug', 'dobra žena', 'dobro ovo' ili 'dobro ono'. I prijeti prstom ako ne zadovoljite. Vi niste vaš um ili emocije, vaša 'ličnost'; vi ste Beskrajna Ljubav. To ne znači Beskrajna Ljubav za sve osim 'vas'. Kako se možete ponovno povezati s Beskrajnom Ljubavlju dok sebe svjesno ili podsvjesno prezirete?? Ono što ste učinili ili niste učinili, rekli ili niste rekli, nebitno je. Bili ste uhvaćeni u programu misleći da ste to vi. Sada možete odbaciti masku i voljeti ono što stvarno jeste - Ljubav. A zašto ne biste također mogli voljeti svoju 'programiranu' ličnost? Napokon, ona je također Beskrajna Ljubav; samo što to ne zna. Ljubav i praštanje sebi i drugima briše softver koji stimulira krivnju i mržnju što nas drže u iluzornoj odvojenosti.
Vezanost nas prikiva za Matrix: vezanost za ljude, status, rasu, naciju, religiju, novac i, najviše od svega, vezanost za ishod. Ništa ne guši slobodu i mir više od toga. Ako se, poput sportskih navijača, vezujete za pobjedu 'vašeg tima', pripremate se za razočaranje, jer je jedini način da se to izbjegne taj da 'vaš tim' pobijedi. Svaki drugi ishod garantira razočaranje i frustraciju. Ali ako uživate u igri bez vezivanja za rezultat, ishod neće izazvati emocionalni poremećaj i traumu, jer niste bili vezani za određeni scenarij. Možda bi vam određeni rezultat bio draži, ali niste bili emocionalno vezani za njega. Još jednom, ista je stvar sa 'životom'.
Izvor iz knjige:
David Icke - Beskrajna ljubav jedina je istina
on govori kako se treba djelovati intuitivno.
ali problem je kako razlikovati želje programa od intuitivnog(onog što ne spada u program).
potrebna je svjesnost za osjećat tu razliku.
moraš bit sposoban nanjušit sve najfinije nijanse mirisa govneta što jesi.
jer ljudi su govna umotana u šareni sjajni celofan za kojeg misle da je "ja".
nisu sve želje programa očite kao "mazat ću si oči tv ekranom i jest otrov za štakore"
može to bit i nešto tipa "idem se gol sanjakat na ruzinavom ribežu".
pa će ljudi zapravo samo sebe lagat kako rade nešto intuitivno a zapravo samo izvršavaju
nasumične želje programa,oni će samo zamišljat kako su se osloboditi svojeg reakcijskog djelovanja
a ne to i stvarno učiniti.
sviđaju mi se njegove ideje.osobito kako gleda na emocije.
ja sam isto to shvatio kroz lucidne snove
(zapravo većinu "svojih" stavova izvlačim iz lucidnih snova)
ali on sve to predstavlja kao nešto prelagano.
i ja sam protiv suvišnog kompliciranja
no ovo često vodi u samozavaravanje.lagano je iz perspektive čovjeka koji je to postigao
ali iz moje jako teško.zbrojit dva i dva je najteža stvar...jer je početak
edit:e nisam znao da ćeš tako brzo odgovorit promijenio sam post bio je previše zbrkan.izostavio sam samo kako me podsjeća na uspenskija
ali problem je kako razlikovati želje programa od intuitivnog(onog što ne spada u program).
potrebna je svjesnost za osjećat tu razliku.
moraš bit sposoban nanjušit sve najfinije nijanse mirisa govneta što jesi.
jer ljudi su govna umotana u šareni sjajni celofan za kojeg misle da je "ja".
nisu sve želje programa očite kao "mazat ću si oči tv ekranom i jest otrov za štakore"
može to bit i nešto tipa "idem se gol sanjakat na ruzinavom ribežu".
pa će ljudi zapravo samo sebe lagat kako rade nešto intuitivno a zapravo samo izvršavaju
nasumične želje programa,oni će samo zamišljat kako su se osloboditi svojeg reakcijskog djelovanja
a ne to i stvarno učiniti.
sviđaju mi se njegove ideje.osobito kako gleda na emocije.
ja sam isto to shvatio kroz lucidne snove
(zapravo većinu "svojih" stavova izvlačim iz lucidnih snova)
ali on sve to predstavlja kao nešto prelagano.
i ja sam protiv suvišnog kompliciranja
no ovo često vodi u samozavaravanje.lagano je iz perspektive čovjeka koji je to postigao
ali iz moje jako teško.zbrojit dva i dva je najteža stvar...jer je početak
edit:e nisam znao da ćeš tako brzo odgovorit
promijenio sam post bio je previše zbrkan.izostavio sam samo kako me podsjeća na uspenskija
Eh, wannabeshaman pametan si ti dečko, ponosan sam na tebe hehe Da, Icke želi biti što jednostavniji i reči što dublje stvari, i naravno da nije tako lako otrgnuti se programu, matrixu. Ja bi tu sad spomenuo Ruiza, on ima tehniku za to, lijepo sjeda kao dopuna Ickeu.
Da, Icke želi biti što jednostavniji i reči što dublje stvari, i naravno da nije tako lako otrgnuti se programu, matrixu. Ja bi tu sad spomenuo Ruiza, on ima tehniku za to, lijepo sjeda kao dopuna Ickeu.
Da bismo se u svijesti istinski povezali s Jednim, trebamo prestati donositi odluke, prestati pokušavati mijenjati bilo što i trebamo biti bez ciljeva u životu. Što? Znam, ali saslušajte me. Prvo, to ne znači da do kraja života trebate sjediti prekriženih nogu gledajući u zid. Ne radi se o tome da se iskustva ne događaju u vašem životu, radi se o onom što uzrokuje da se ona događaju i o stanju postojanja iz kojeg se događaju. Još jednom, to je nešto što trebamo znati, a ne mentalno razumjeti.
U filmovima ciklusa Matrix ima puno rečenica koje govore o 'cilju'. Jedan je tip rekao: 'Svaki program koji je stvoren mora imati cilj. Ako ga nema, biva izbrisan'. A agent Smith, kompjutorski program, primijetio je: 'Bez cilja ne bismo postojali. Cilj je ono što nas je stvorilo, cilj nas povezuje, gura nas, vodi nas. Cilj nas definira, cilj nas veže.' Mogao je dodati: 'Cilj nas kontrolira. Reći ću nešto što je očigledno, ali ponekad je to potrebno zato što takve stvari ne primjećujemo: da bismo bili Beskrajna Mogućnost, moramo biti Beskrajna Mogućnost. Ne možemo biti Beskrajna Mogućnost tako što ćemo biti bilo što manje od toga. Identificirati se s jednom mogućnošću znači ne obuhvaćati sve u Jednotu. Kada imamo cilj, nismo u vezi s Jednim, jer Jedno nema cilj, ono samo je. Još jedan od slavnih citata Oscara Wildea glasi: 'Ambicija je posljednje pribježište neuspješnih'. Ambicija je stanje cilja i želje, ne bivanja. Moj rječnik kaže da je cilj 'očekivani ishod kojem se teži, ili koji vodi vaše planirane postupke'. Točnije, to je povezanost s ishodom, ne Beskrajnom Mogućnošću. Cilj je Matrixov program jer nas, kao što je rekao agent Smith, definira. A definira nas kao dio, a ne cjelinu. Kada se ono što jeste može definirati, Matrix vas ima, jer se Jednota – Jestnost - ne da definirati. Kad je vaš cilj da nešto učinite, to je ono što postajete. Biti bez cilja ne znači sjediti i ne raditi ništa; to znači prestati identificirati ono što jeste s onim što radite, i prestati dopuštati da vas ono što radite definira. Ono što radite samo je umjesto onoga što vi jeste.
Kad sam krenuo na svoj put razotkrivanja zavjere imao sam cilj i on me definirao. Bio sam tražitelj istine koji je želio upozoriti ljude na ono što se događa. Ono što sam radio, radio sam zbog cilja. Više ne. Nemam cilja u onome što radim, i to je potpuno drugačije stanje postojanja koje treba iskusiti da bi ga se moglo razumjeti.
Put do slobode i Jednote nije stvaranje polarnosti, nego njihovo obuhvaćanje. Kada me ljudi pitaju kako bih opisao sebe, kažem: Ja jesam i ja nisam; ja sam sve i ništa; ja sam svugdje i nigdje; ja sam sve mogućnosti i nijedna. To zvuči smiješno u svijetu zarobljenom identifikacijom s polarnošću. Kako ja mogu biti sve te 'suprotnosti'? Valjda moram biti ili jedno ili drugo. Ali ako sam polarnost, kako mogu biti Jedno? U znanosti govore o materiji i antimateriji, negativnom i pozitivnom polu u carstvu čestica. Kad se čestica i njena antičestica sretnu, one 'anihiliraju' jedna drugu, i cijela njihova masa pretvara se u čistu energiju. Sila stvorena ovim stapanjem polova jednostavno je fantastična. Polovi s kojima se identificiramo u principu su slični materiji i antimateriji, i mi možemo izazvati ovu 'anihilaciju' u Jednotu samo tako što ćemo ih sastaviti. Umjesto da se identificiramo s jednim, možemo biti oboje i stopiti ih u ravnotežu. Identificirajte se s cjelinom, a ne s iluzornim dijelovima. Vi jeste i niste; vi ste svugdje i nigdje; sve i ništa; negativno i pozitivno; vi možete i ne možete; vi hoćete i nećete; vi ste za / protiv; vi vjerujete i ne vjerujete. Time što
ste i jedno i drugo, vi 'anihilirate' oboje, i ono što preostaje je Jednota. Dok to činimo, razgrađujemo snagu Matrixa koja ovisi o polarnosti.
Put kući sastoji se u tome da znamo da smo već kod kuće i da smo oduvijek i bili. To znači prestati identificirati ono što jesmo s oblikom, potrebom da 'evoluiramo', da učimo iz beskrajnih reinkarniranih iskustava, i podređenošću volji nekog 'Boga'. Sve su to niti u mreži kontrole, podzapleti u filmu. Umjesto toga, možemo znati da smo Jednota i sagledati iluziju onakvu kakva je zapravo, beznačajna igra koju je stvorio naš vlastiti strah.
Ako živite svoj život znajući da ste jedno cijela se vaša perspektiva transformira. Ono što je izgledalo važno ili zastrašujuće postaje razlog za histeričan smijeh. Kada gledate svijet iz perspektive Jednog, sve one stvari koje vas smetaju, frustriraju, deprimiraju ili plaše izgledaju nevažne, što i jesu. Kada se takve situacije pojave, vrijedi se zapitati: kako bi na to gledalo Jedno? Bi li Jedno osuđivalo seksualne sklonosti? Bi li se Jedno razbjesnjelo zato što neki sportski tim nije pobijedio? Bi li Jedno odlazilo na birališta i podržavalo neku političku stranku? Bi li Jedno slijedilo neku religiju? Bi li se Jedno moralo štititi od iluzorne 'Tame'. Bi li Jedno brinulo o svojoj astrologiji i karmi ili o tome što je bilo u prethodnom životu? Bi li Jedno osjećalo potrebu da uspije ili 'bude' netko? Bi li Jedno išlo u rat ili se borilo za mir? Bi li se Jedno brinulo zbog bilo čega, žalilo za 'prošlošću' ili se bojalo 'budućnosti'? Bi li Jedno bilo u strahu od 'smrti', kad ona ne postoji? Na sve je odgovor negativan, jer su sve to iluzije. Zašto onda mi radimo te stvari, kad smo mi Jedno? Jedina je razlika ona između Jednote svjesne sebe i Jednote koja je zaboravila što je.
Mi se ponašamo kao mali zato što vjerujemo kao mali; a vjerujemo ono što smo programirani vjerovati. Ne mora biti tako. Možemo pustiti našu svijest da pjeva i zna da smo Sve što postoji. Živjeli smo u lažnom identitetu, aliasu koji nije mi. Ali možemo pogledati u iluzorno ogledalo i ponovno procijeniti ono što mislimo da vidimo. Mi nismo naše ime, tijelo, obitelj, rasa, nacija ili religija. Mi nismo naša imovina, posao, status, slava, uspjeh ili neuspjeh. Mi nismo čak ni naša ličnost, misli ili emocije.
Što smo onda mi?
Mi smo Beskrajna Svijest.
Kako to znam?
Jednostavno.
Ne postoji ništa drugo.
Izvor iz knjigeavid Icke - Beskrajna ljubav jedina je istina
U filmovima ciklusa Matrix ima puno rečenica koje govore o 'cilju'. Jedan je tip rekao: 'Svaki program koji je stvoren mora imati cilj. Ako ga nema, biva izbrisan'. A agent Smith, kompjutorski program, primijetio je: 'Bez cilja ne bismo postojali. Cilj je ono što nas je stvorilo, cilj nas povezuje, gura nas, vodi nas. Cilj nas definira, cilj nas veže.' Mogao je dodati: 'Cilj nas kontrolira. Reći ću nešto što je očigledno, ali ponekad je to potrebno zato što takve stvari ne primjećujemo: da bismo bili Beskrajna Mogućnost, moramo biti Beskrajna Mogućnost. Ne možemo biti Beskrajna Mogućnost tako što ćemo biti bilo što manje od toga. Identificirati se s jednom mogućnošću znači ne obuhvaćati sve u Jednotu. Kada imamo cilj, nismo u vezi s Jednim, jer Jedno nema cilj, ono samo je. Još jedan od slavnih citata Oscara Wildea glasi: 'Ambicija je posljednje pribježište neuspješnih'. Ambicija je stanje cilja i želje, ne bivanja. Moj rječnik kaže da je cilj 'očekivani ishod kojem se teži, ili koji vodi vaše planirane postupke'. Točnije, to je povezanost s ishodom, ne Beskrajnom Mogućnošću. Cilj je Matrixov program jer nas, kao što je rekao agent Smith, definira. A definira nas kao dio, a ne cjelinu. Kada se ono što jeste može definirati, Matrix vas ima, jer se Jednota – Jestnost - ne da definirati. Kad je vaš cilj da nešto učinite, to je ono što postajete. Biti bez cilja ne znači sjediti i ne raditi ništa; to znači prestati identificirati ono što jeste s onim što radite, i prestati dopuštati da vas ono što radite definira. Ono što radite samo je umjesto onoga što vi jeste.
Kad sam krenuo na svoj put razotkrivanja zavjere imao sam cilj i on me definirao. Bio sam tražitelj istine koji je želio upozoriti ljude na ono što se događa. Ono što sam radio, radio sam zbog cilja. Više ne. Nemam cilja u onome što radim, i to je potpuno drugačije stanje postojanja koje treba iskusiti da bi ga se moglo razumjeti.
Put do slobode i Jednote nije stvaranje polarnosti, nego njihovo obuhvaćanje. Kada me ljudi pitaju kako bih opisao sebe, kažem: Ja jesam i ja nisam; ja sam sve i ništa; ja sam svugdje i nigdje; ja sam sve mogućnosti i nijedna. To zvuči smiješno u svijetu zarobljenom identifikacijom s polarnošću. Kako ja mogu biti sve te 'suprotnosti'? Valjda moram biti ili jedno ili drugo. Ali ako sam polarnost, kako mogu biti Jedno? U znanosti govore o materiji i antimateriji, negativnom i pozitivnom polu u carstvu čestica. Kad se čestica i njena antičestica sretnu, one 'anihiliraju' jedna drugu, i cijela njihova masa pretvara se u čistu energiju. Sila stvorena ovim stapanjem polova jednostavno je fantastična. Polovi s kojima se identificiramo u principu su slični materiji i antimateriji, i mi možemo izazvati ovu 'anihilaciju' u Jednotu samo tako što ćemo ih sastaviti. Umjesto da se identificiramo s jednim, možemo biti oboje i stopiti ih u ravnotežu. Identificirajte se s cjelinom, a ne s iluzornim dijelovima. Vi jeste i niste; vi ste svugdje i nigdje; sve i ništa; negativno i pozitivno; vi možete i ne možete; vi hoćete i nećete; vi ste za / protiv; vi vjerujete i ne vjerujete. Time što
ste i jedno i drugo, vi 'anihilirate' oboje, i ono što preostaje je Jednota. Dok to činimo, razgrađujemo snagu Matrixa koja ovisi o polarnosti.
Put kući sastoji se u tome da znamo da smo već kod kuće i da smo oduvijek i bili. To znači prestati identificirati ono što jesmo s oblikom, potrebom da 'evoluiramo', da učimo iz beskrajnih reinkarniranih iskustava, i podređenošću volji nekog 'Boga'. Sve su to niti u mreži kontrole, podzapleti u filmu. Umjesto toga, možemo znati da smo Jednota i sagledati iluziju onakvu kakva je zapravo, beznačajna igra koju je stvorio naš vlastiti strah.
Ako živite svoj život znajući da ste jedno cijela se vaša perspektiva transformira. Ono što je izgledalo važno ili zastrašujuće postaje razlog za histeričan smijeh. Kada gledate svijet iz perspektive Jednog, sve one stvari koje vas smetaju, frustriraju, deprimiraju ili plaše izgledaju nevažne, što i jesu. Kada se takve situacije pojave, vrijedi se zapitati: kako bi na to gledalo Jedno? Bi li Jedno osuđivalo seksualne sklonosti? Bi li se Jedno razbjesnjelo zato što neki sportski tim nije pobijedio? Bi li Jedno odlazilo na birališta i podržavalo neku političku stranku? Bi li Jedno slijedilo neku religiju? Bi li se Jedno moralo štititi od iluzorne 'Tame'. Bi li Jedno brinulo o svojoj astrologiji i karmi ili o tome što je bilo u prethodnom životu? Bi li Jedno osjećalo potrebu da uspije ili 'bude' netko? Bi li Jedno išlo u rat ili se borilo za mir? Bi li se Jedno brinulo zbog bilo čega, žalilo za 'prošlošću' ili se bojalo 'budućnosti'? Bi li Jedno bilo u strahu od 'smrti', kad ona ne postoji? Na sve je odgovor negativan, jer su sve to iluzije. Zašto onda mi radimo te stvari, kad smo mi Jedno? Jedina je razlika ona između Jednote svjesne sebe i Jednote koja je zaboravila što je.
Mi se ponašamo kao mali zato što vjerujemo kao mali; a vjerujemo ono što smo programirani vjerovati. Ne mora biti tako. Možemo pustiti našu svijest da pjeva i zna da smo Sve što postoji. Živjeli smo u lažnom identitetu, aliasu koji nije mi. Ali možemo pogledati u iluzorno ogledalo i ponovno procijeniti ono što mislimo da vidimo. Mi nismo naše ime, tijelo, obitelj, rasa, nacija ili religija. Mi nismo naša imovina, posao, status, slava, uspjeh ili neuspjeh. Mi nismo čak ni naša ličnost, misli ili emocije.
Što smo onda mi?
Mi smo Beskrajna Svijest.
Kako to znam?
Jednostavno.
Ne postoji ništa drugo.
Izvor iz knjige
avid Icke - Beskrajna ljubav jedina je istina
OMG tek sam sad shvatio kolko sam pun predrasuda.
ja ovu knjigu nikad nisam htio pročitat zbog
naslova jer sam mislio da se temelji na emocijama.
al očito da bar u naslovu "ljubav" nije emocija već nešto drugo.
po meni samo loš termin
ja ovu knjigu nikad nisam htio pročitat zbog
naslova jer sam mislio da se temelji na emocijama.
al očito da bar u naslovu "ljubav" nije emocija već nešto drugo.
po meni samo loš termin
nije nije, ne radi se o emocijama uopće, naslov simbolizira svijest, jedinstvo, a ne emocionalnu ljubav. Inaće zanimljivo da je naslov za knjigu odabrao jer mu je to rekao glas kad je bio an ayahuasci , to i još puno toga, zapravo sve što priča o duhovnosti potvrdio mu je taj glas dok je bio na tripu
, to i još puno toga, zapravo sve što priča o duhovnosti potvrdio mu je taj glas dok je bio na tripu
Jeste li citali Valeriana? On je radio nesto slicno kao Icke, a zanimljivo mi je to sto su oboje prosli kroz tu fazu Grey zavere i kasnije radove ipak okrenuli iskustvu i "you create your own reality" ideji. Ima puno zanimljivih ideja u njegovim knjigama, on onako sve pomalo obradi jer je neka vrsta egomanijaka... Citao sam Matrix seriju od Valeriana i skoro sam otisao na njegov sajt da vidim gde je "otisao" i, gle cuda, totalno se posvetio Robertu Monroeu. Ali, manijak kakav jeste, poceo da prica kako se slaze sa Monroeom ali je on otisao mnogo dalje u svom iskustvu i ipak ima puno vise da kaze od Monroea...
Pogledajte... http://www.trufax.org/
Pogledajte... http://www.trufax.org/
Daj pazi ovo, ovo mi je najbolje hehe:
U "Ja sam ja, ja sam slobodan" ukazao sam na riječ j.ebem. Oh, Bože moj, zar je stvarno to rekao? 'Ethel, upravo je rekao onu nepristojnu riječ, pa to je skandalozno.' Obožavam kako novine, zaštitnice morala kakve jesu, uvijek tu riječ pišu j****. Čemu jebene zvjezdice? Kada vidite j****, što vam prođe kroz glavu? j.ebem, upravo to. Znači, moralno je ispravno misliti 'j.ebem', ali ne to i reći. Kakva sranja! [moj dodatak: forum isto cenzurira riječ j.ebem zato stavljam točku iza j, rofl]
Ništa nije tako dobar primjer duboke kontrole koju Matrix ima nad ljudskim umom kao naši stavovi prema riječi j.ebem. Možda to nije najmilozvučnija riječ, ali izazivam vas da nađete neku koja će bolje sumirati vaše osjećaje kada se udarite čekićem po palcu. Kao i sve riječi, može biti izrečena s otrovom, bez osjećaja ili u šali, no učinak stvaraju energija i namjera koje stoje iza riječi, a ne sama riječ. j.ebem je samo zvuk koji može izazvati ometajuću ili harmoničnu rezonanciju, ovisno o namjeri. Čemu onda tolika strka oko te riječi kada ista stvar vrijedi i za sve ostale? Još jednom, radi se o programiranju. Od djetinjstva nam govore da je ta riječ tabu, i taj utjecaj kod većine ljudi do kraja života diktira reakciju kada čuju tih groznih pet slova. U redu je reći 'spolno općim', iako se ni to ne ohrabruje jer kod mnogih ljudi izaziva nelagodu, ali njen dvosložni sinonim je definitivno persona non grata. Ali, zamislimo da j.ebem znači nešto drugo, recimo sendvič.
Vjeruje se da su dvije kriške kruha s nečim između dobile ime po četvrtom grofu od Sandwicha jer je on, navodno, oko 1762. zatražio da mu se meso servira između dvije kriške kruha kako ne bi morao prekinuti kockanje. Izvorno je namjeravao uzeti naslov grof od Portsmoutha i, da je to učinio, mi bismo danas jeli portsmate. Također, da je grof prekinuo svoje kockanje kako bi se poseksao sa sluškinjom, riječ sendvič mogla je danas u žargonu značiti spolni odnos. To bi svakako dalo novo značenje rečenici 'Idem na sendvič'. Danas se ne osjećamo neugodno kada tražimo sendvič, ali susreli biste se s gnušanjem, zapravo s užasom, kad biste zatražili j.ebeni sendvič. Koliko bi drukčije bilo da su uloge zamijenjene i da se nekim hirom sudbine sendvič zove j.ebanje. Bilo bi u redu tražiti j.ebanje sa sirom i rajčicom, s dosta majoneze, ali uslijedilo bi zgražanje kad biste zatražili sendvičeno j.ebanje. Mogu reći grebem i to je u redu. Ali kada kažem j.ebem, svi se uznemire. To je tako patetično, i ako postajemo tako napeti zbog jedne dvosložne riječi, kakve su nam šanse da se izvučemo iz bilijuna daleko moćnijih načina na koje se iluzija nameće našem osjećaju za stvarnost?
Ljudi govore da žele biti slobodni, pa ipak ne mogu proći ni prvu bazu bez da ih sablazni gola guzica ili jedna riječ. Duboki udah... Jeeebanjeeeeeeee. Eto, vidite, je li netko umro? Nikoga nije pogodila munja ili krstareća raketa? To je samo jedna jebena riječ, a mi smo Beskrajna Svijest - Svemogućnost. Pa, jebote.
Ispred studija radio postaje u Los Angelesu vidio sam obavijest s popisom svih riječi za koje je vladina agencija proglasila da se ne smiju koristiti u eteru. Pisalo je da je kazna za njihovo izgovaranje 500.000 dolara. Jedna od tih riječi bila je... g.ovno. [moj dodatak: i riječ g.ovno forum cenzurira, genjo genjo] Možete reći 'izmet' i ne platiti ništa, ali upotrijebite riječ 'g.ovno' za istu stvar i prijeti vam globa od pola milijuna dolara. Molim vas, protresite me. Spreman sam za buđenje. Toliko smo fokusirani na grančice, kao što su j.ebanje i g.ovno, da ne vidimo stabla, a kamoli šumu. Ne kažem da bi svi trebali prostačiti ako to nije njihov izbor, ali ako netko drugi to radi, što onda?
Seks je još jedna od moralnih zamki koja ljude drži zalijepljene za iluziju. Vidio sam jednog američkog desničarskog kršćanina koji je rekao da ga brinu homoseksualni brakovi i da želi Busha na vlasti kako bi ih zabranio. On je bio zabrinut zbog homoseksualnih brakova. Pa, mislim da vidim izlaz: onda se nemoj oženiti za homoseksualca. Eto, jednostavno, što je sljedeće? Padam u iskušenje da pokrenem internetsku kolumnu i nazovem ju gledajsvojaposla.com. Otkud nekome pravo da odlučuje hoće li se homoseksualci ženiti homoseksualcima? To je njihova stvar. I otkud nama pada na pamet da moraliziramo o odnosima, a kamoli da ih zakonski uređujemo?
Izvor iz knjige:
David Icke - Beskrajna ljubav jedina je istina
U "Ja sam ja, ja sam slobodan" ukazao sam na riječ j.ebem. Oh, Bože moj, zar je stvarno to rekao? 'Ethel, upravo je rekao onu nepristojnu riječ, pa to je skandalozno.' Obožavam kako novine, zaštitnice morala kakve jesu, uvijek tu riječ pišu j****. Čemu jebene zvjezdice? Kada vidite j****, što vam prođe kroz glavu? j.ebem, upravo to. Znači, moralno je ispravno misliti 'j.ebem', ali ne to i reći. Kakva sranja! [moj dodatak: forum isto cenzurira riječ j.ebem zato stavljam točku iza j, rofl
]Ništa nije tako dobar primjer duboke kontrole koju Matrix ima nad ljudskim umom kao naši stavovi prema riječi j.ebem. Možda to nije najmilozvučnija riječ, ali izazivam vas da nađete neku koja će bolje sumirati vaše osjećaje kada se udarite čekićem po palcu. Kao i sve riječi, može biti izrečena s otrovom, bez osjećaja ili u šali, no učinak stvaraju energija i namjera koje stoje iza riječi, a ne sama riječ. j.ebem je samo zvuk koji može izazvati ometajuću ili harmoničnu rezonanciju, ovisno o namjeri. Čemu onda tolika strka oko te riječi kada ista stvar vrijedi i za sve ostale? Još jednom, radi se o programiranju. Od djetinjstva nam govore da je ta riječ tabu, i taj utjecaj kod većine ljudi do kraja života diktira reakciju kada čuju tih groznih pet slova. U redu je reći 'spolno općim', iako se ni to ne ohrabruje jer kod mnogih ljudi izaziva nelagodu, ali njen dvosložni sinonim je definitivno persona non grata. Ali, zamislimo da j.ebem znači nešto drugo, recimo sendvič.
Vjeruje se da su dvije kriške kruha s nečim između dobile ime po četvrtom grofu od Sandwicha jer je on, navodno, oko 1762. zatražio da mu se meso servira između dvije kriške kruha kako ne bi morao prekinuti kockanje. Izvorno je namjeravao uzeti naslov grof od Portsmoutha i, da je to učinio, mi bismo danas jeli portsmate. Također, da je grof prekinuo svoje kockanje kako bi se poseksao sa sluškinjom, riječ sendvič mogla je danas u žargonu značiti spolni odnos. To bi svakako dalo novo značenje rečenici 'Idem na sendvič'. Danas se ne osjećamo neugodno kada tražimo sendvič, ali susreli biste se s gnušanjem, zapravo s užasom, kad biste zatražili j.ebeni sendvič. Koliko bi drukčije bilo da su uloge zamijenjene i da se nekim hirom sudbine sendvič zove j.ebanje. Bilo bi u redu tražiti j.ebanje sa sirom i rajčicom, s dosta majoneze, ali uslijedilo bi zgražanje kad biste zatražili sendvičeno j.ebanje. Mogu reći grebem i to je u redu. Ali kada kažem j.ebem, svi se uznemire. To je tako patetično, i ako postajemo tako napeti zbog jedne dvosložne riječi, kakve su nam šanse da se izvučemo iz bilijuna daleko moćnijih načina na koje se iluzija nameće našem osjećaju za stvarnost?
Ljudi govore da žele biti slobodni, pa ipak ne mogu proći ni prvu bazu bez da ih sablazni gola guzica ili jedna riječ. Duboki udah... Jeeebanjeeeeeeee. Eto, vidite, je li netko umro? Nikoga nije pogodila munja ili krstareća raketa? To je samo jedna jebena riječ, a mi smo Beskrajna Svijest - Svemogućnost. Pa, jebote.
Ispred studija radio postaje u Los Angelesu vidio sam obavijest s popisom svih riječi za koje je vladina agencija proglasila da se ne smiju koristiti u eteru. Pisalo je da je kazna za njihovo izgovaranje 500.000 dolara. Jedna od tih riječi bila je... g.ovno. [moj dodatak: i riječ g.ovno forum cenzurira
, genjo genjo] Možete reći 'izmet' i ne platiti ništa, ali upotrijebite riječ 'g.ovno' za istu stvar i prijeti vam globa od pola milijuna dolara. Molim vas, protresite me. Spreman sam za buđenje. Toliko smo fokusirani na grančice, kao što su j.ebanje i g.ovno, da ne vidimo stabla, a kamoli šumu. Ne kažem da bi svi trebali prostačiti ako to nije njihov izbor, ali ako netko drugi to radi, što onda?Seks je još jedna od moralnih zamki koja ljude drži zalijepljene za iluziju. Vidio sam jednog američkog desničarskog kršćanina koji je rekao da ga brinu homoseksualni brakovi i da želi Busha na vlasti kako bi ih zabranio. On je bio zabrinut zbog homoseksualnih brakova. Pa, mislim da vidim izlaz: onda se nemoj oženiti za homoseksualca. Eto, jednostavno, što je sljedeće? Padam u iskušenje da pokrenem internetsku kolumnu i nazovem ju gledajsvojaposla.com. Otkud nekome pravo da odlučuje hoće li se homoseksualci ženiti homoseksualcima? To je njihova stvar. I otkud nama pada na pamet da moraliziramo o odnosima, a kamoli da ih zakonski uređujemo?
Izvor iz knjige:
David Icke - Beskrajna ljubav jedina je istina
definitivno ću pročitat ovu knjigu ...
nisam htjeo ni prismrdit njegovom radu zbog ovog naslova i teorija urota
al weedran se tako graciozno posrao po mojim predrasudama da nesmijem tek tako preći preko toga moram stati i onjušiti što nudi produkt probave dejvid ajka.
(hm sve mi se čini da patim od nekog gadnog fetiša na g.ovna mislim gospodina ovna :shit2
...nisam htjeo ni prismrdit njegovom radu zbog ovog naslova i teorija urota
al weedran se tako graciozno posrao po mojim predrasudama da nesmijem tek tako preći preko toga moram stati i onjušiti što nudi produkt probave dejvid ajka.
(hm sve mi se čini da patim od nekog gadnog fetiša na g.ovna mislim gospodina ovna :shit2
Hehe, al svi su puni predrasuda. Dam se kladit da oni koji su čuli za ickea i ono što mediji kažu za njegove teorije, da uopće nisu ni otvorili ovu temu a kamoli pogledali o čemu lik govori. Tako i ja. Za njega sam prvi put čuo u jednoj emisiji "na rubu znanosti" i čim sam čuo da govori o nekim reptilima koji opsedaju iluminate iz četvrte dimenzije... hehehe skoro sam odustao od gledanja, zapravo neznam uopče zašto sam nastavio gledati, sigurno zbog dosade. I kad ono, j.ebo te pa lik je upravu, palo mi sve što je rekao kao budali šamar.
Jebene predrasude
Jebene predrasude
Slične teme
