Ljudi nisu svjesni da su oni sami i prelac i predivo. Mi stvaramo našu stvarnost, ali mislimo da nije tako. Zato ne kontroliramo stvarnost koju stvaramo. Stvaramo vlastitu stvarnost u smislu da se naša podsvijest manifestira kroz misaona polja koja svjesni um zatim dekodira u holografske trodimenzionalne iluzije. Međutim, kontrola nad tim iluzijama potječe od podsvjesnih vjerovanja koja stvaraju misaona polja koja svjesni um dekodira u svoja svakodnevna iskustva.
Ako ne mijenjamo naša vjerovanja ne možemo mijenjati iskustvo. To je nemoguće, jer je jedno manifestacija drugog. Možemo trčati naokolo u stvarnosti pet osjetila koliko god želimo, žaleći se i vodeći kampanje, stenjući i gunđajući zbog stanja naših života, ali ništa se neće promijeniti. Ne može. Kako bismo preobrazili našu stvarnost moramo preobraziti naše shvaćanje stvarnosti, jer jedno potječe od drugog. Kada pogledamo u zrcalo i ne sviđa nam se naša frizura, pokušavamo li to popraviti češljanjem zrcala? Ne, češljamo svoju kosu, a zrcalo to odražava. Koliko god izgleda smiješno češljati zrcalo kako biste promijenili frizuru, to je ono što čovječanstvo radi. Vlastitim očima promatra holografski odraz, zrcalo svog podsvjesnog shvaćanja stvarnosti, i pokušava promijeniti ono što mu se ne sviđa češljajući zrcalo - nastojeći promijeniti osjetilnu iluziju unutar osjetilne iluzije. Da bismo promijenili odraz moramo promijeniti ono što se odražava - naše programirano shvaćanje o tome što je stvarno. Vjerujte da ste mali i vaš odraz bit će mali. Vjerujte da nemate moć i nećete odražavati nikakvu moć. Vjerujte da ste nemoćni i odražavat ćete nemoć. I obrnuto. Milijarde ljudi živi svoje živote koprcajući se u odrazu i postajući sve više uplašeni, bijesni, pod stresom i frustrirani zato što se ništa ne mijenja, a stvari idu samo nagore. Ali naravno da se ništa ne mijenja onako kako bi oni htjeli. Kako bi i moglo? Postaje sve gore jer što su ljudi više uplašeni, bijesni, pod stresom i frustrirani zbog besciljnog koprcanja u odrazu, misleći da je on stvaran, to je «gore» njihovo mentalno i emocionalno stanje, što se u zrcalu mora odražavati kao «pogoršanje» njihovog svijeta. To je začarani krug koji se može prekinuti isključivo ako shvatimo da je osjetilna stvarnost iluzija koju sami stvaramo. Možemo imati iluziju pet osjetila koja je zatvor zato što unutarnji zatvori moraju postati vanjski zatvori; ili možemo imati iluziju koja je raj. To je naš izbor, naša odluka, ali što god odabrali, svijet pet osjetila i dalje će biti iluzija, odraz.
Mi stvaramo naš vlastiti svemir, koji je jedinstven. Što više redefinirate svoju stvarnost u odnosu na konsenzus, to ćete više 'stršiti' iz gomile i izdvajati se od ostalih. Svojeglavci su noćna mora za manipulatore konsenzusne stvarnosti. Svijetu je potrebno izbijanje globalne epidemije virusa STRS-a - sindroma težnje k revidiranju stvarnosti. Potrebni su nam svojeglavi ljudi koji djeluju spontano, slobodnih misli i životnog stila, koji prihvaćaju samo one trenutne 'norme' koje poštuju slobodu, a ne ropstvo.
Što se više udaljavate od kolektivnih normi, to više skidate lance kolektivne stvarnosti i Matrixa. Svaki put kad nam kažu da nešto radimo ili vjerujemo, bez obzira koliko to bilo svakidašnje, vrijedi razmisliti: «A da, a tko je tako odlučio?« Odgovor će gotovo uvijek biti: «Nemam pojma.« Zašto našim životom upravljaju 'norme' kojima ne možemo čak ni utvrditi izvor? Ali tako je cijelo vrijeme. To nas vodi do sljedećeg: «Zašto bih to trebao raditi ili vjerovati?« Iz kojih bih razloga trebao slijediti tu normu? Odgovor na to uvijek će glasiti nešto poput: «Moraš tako postupiti, svi to rade«. Ja tako moram raditi? Tko to kaže? Iz vlastitog iskustva mogu reći da jednom kada počnete zahtijevati da 'norme' zasluže svoje mjesto u vašem životu, shvatite kakve su bezumne budalaštine upravljale vašim mislima i ponašanjem. Kao u priči o carevom novom ruhu. Norma koja vrijedi za sve norme je da se obično ispostavi kako su one obične gluposti.
Izvor:
David Icke – Priče iz vremenske omče
'Sve što jesmo je rezultat onoga o čemu smo mislili.' – Buda
Za one koji ne vjeruju u ovo:
Ako ne vjerujete tada sigurno ni neće biti istina (vaša)
Ali zapitajte se što ako je istina? Što ako stvarno moje misli kreiraju moj život? Ako je moj život ovo što jest zato jer sam programiran vjerovati od djetinjstva (kroz postavljene norme i uvjerenja) da bude takav kao što jest?
Mogli biste reči: Pa evo ja sam si zamislio da mogu pomicati predmete bez da ih dodirujem i letjeti okolo a nemogu.
Nemožete jer još uvijek ne vjerujete u to. Vaša programirana podsvijest ne vjeruje u to, a podsvijest nemožete kontrolirati, zato se i zove podsvijest (a ona kontrolira vas 99%). Možda je vrijeme za deprogramiranje
::: PART 2.
Ovo što slijedi izvrsna je simbolična priča o načinu na koji 'norme' postaju prihvaćene bez pitanja, pa čak i bez znanja o tome odakle potječu.
Počnite s kavezom u kojem je pet majmuna.
Unutar kaveza objesite bananu za konopac i pod nju stavite ljestve.
Uskoro će neki od majmuna doći do ljestava i početi se penjati prema banani.
Čim dodirne ljestve, poprskajte sve druge majmune hladnom vodom.
Nakon nekog vremena, pokušat će neki drugi majmun, uz isti rezultat - svi drugi majmuni bit će poprskani hladnom vodom.
Uskoro, kada se neki majmun bude pokušao popeti po ljestvama,
drugi majmuni pokušat će ga spriječiti.
Sada izbacite hladnu vodu.
Izvadite jednog majmuna iz kaveza i zamijenite ga novim.
Novi majmun vidjet će bananu i pokušat će se popeti ljestvama.
Na njegovo iznenađenje i užas, napast će ga svi drugi majmuni.
Nakon još kojeg pokušaja i napada,
znat će da će ga, pokuša li se popeti po ljestvama, drugi majmuni napasti.
Nakon toga, uklonite još jednog od izvornih pet majmuna i zamijenite ga novim.
Pridošlica će krenuti prema ljestvama i bit će napadnut.
Prethodni pridošlica entuzijastično će sudjelovati u kažnjavanju!
Isto tako, zamijenite trećeg izvornog majmuna novim, zatim četvrtog, i naposljetku petog.
Svaki put kada najnoviji majmun krene prema stepenicama, bit će napadnut.
Većina majmuna koji ga tuku nema pojma zašto im nije bilo dopušteno da se popnu ljestvama ili zašto sudjeluju u udaranju najnovijeg majmuna.
Nakon što zamijenite sve izvorne majmune,
nijedan od preostalih majmuna nikada nije bio poprskan hladnom vodom.
Usprkos tome, nijedan majmun nikada se više neće približiti ljestvama kako bi pokušao uzeti bananu.
Zašto ne? Jer koliko oni znaju, oduvijek je bio takav običaj!
Wilson Bryan Key lijepo je to objasnio napisavši: «Programirane od ranog djetinjstva osnovnim pretpostavkama, nesvjesno prihvaćene ideje obično se uzimaju zdravo za gotovo. Kada pretpostavke izbiju na površinu, uvijek ih treba preispitivati.»' Pretpostavke - trenutne reakcije izazvane uvjetovanim vjerovanjem - građevni su blokovi zarobljene stvarnosti. Što uopće znači to 'normalno'? Tko ga definira, i na temelju čega? Ono što je nekoj osobi normalno, drugoj neće biti normalno. Ono što je za nekoga genijalnost, nekom će drugom biti ludost. 'Norme' su samo vjerovanja koja su se kroz ponavljanje učvrstila do neosporne prihvaćenosti. I mi bismo im trebali dopustiti da upravljaju našim životima?
Izvor:
David Icke – Priče iz vremenske omče
Mi smo kao ti majmuni. Mi kao društvo sami sebe hipnotiziramo, stvaramo konsenzusnu stvarnost (iliti san Planete/društva po Don Miguel Ruizu, ili Matrix po Davidu Ickeu) na temelju usvojenih vjerovanja koje nismo imali izbora izabrati kao djeca već smo ih morali prihvatiti. Pogledajte dokumentarace The Secret i What the bleep do we know. Vrijeme je za deprogramiranje!
nikako da nestanem 
