Druge sam noći uzeo veću dozu ayahuasce i u početku se osjećaj vrištanja i mučnine vratio. Ovaj put sam bio s ostatkom grupe, i kad sam počeo ulaziti u izmijenjeno stanje upitao sam Zoea bi li se sa mnom vratio u moju sobu kako ne bismo smetali drugima. I tako sam se opet zatekao kako vikanjem izbacujem frustracije i bljujem bez da sam bolestan. Stajao sam na balkonu gledajući stabla, povraćajući u tamu. Iznenada sam svom tijelu koje je osjećalo mučninu rekao «volim te» i mučnina me napustila, a nestalo je i potrebe da frustrirano vičem. Zvuči patetično, ah tako je bilo. Opet sam se osjećao pribrano i smireno, i otišao sam natrag u okruglu građevinu kako bih se pridružio ostalima. Počinjala je najdojmljivija noć mog života.
Kad sam legao zatvorenih očiju opet sam vidio vrtloge boja i slika koji su neko vrijeme imali vrlo kineski ugođaj. Zatim sam čuo glas koji je bio jasan koliko samo može biti. Ne neki daleki, 'što je rekao?' tip glasa, nego snažan i glasan više od bilo čega što sam doživio. Bio je to ženski glas: govorio je vrlo dostojanstveno, uvjerljivo i jasno. «Davide», rekao je, «odvest ćemo te tamo odakle si došao, kako bi se mogao sjetiti tko si.» Tim riječima otpraćen sam na razinu nevjerojatnog blaženstva. Nije bilo 'vremena' i nije bilo 'mjesta'. Sve je jednostavno bilo. Nisam imao tijelo; bio sam samo svijest. I bio sam sve. Nije bilo podjela, polarnosti, crnog i bijelog, nas i njih. Bio sam beskrajan, ali sam također bio potpuno svjestan sebe, kao 'pojedinca' s vlastitom točkom gledišta unutar cjeline. To je ono što smo svi mi. Kad bi ljudi samo mogli doživjeti blaženstvo Jednote, svijet pet osjetila trenutno bi se preobrazio. Energija nije vibrirala kao što to čini u Matrixu. Doživljavao sam ju kao mir ili kao valove oceana koji se kreću usporeno i u savršenom skladu. «Ovo je Beskrajno, Davide», rekao je glas, «odavde si došao, ovamo ćeš se vratiti». Nakon toga su se u mom umu stalno iznova počele ponavljati sljedeće riječi:
«Beskrajna ljubav jedina je istina - sve ostalo je opsjena; Beskrajna ljubav jedina je istina - sve ostalo je opsjena; Beskrajna ljubav jedina je istina – sve ostalo je opsjena.«
U jednom trenutku u svom sam umu počeo oblikovati pitanje. Namjeravao sam reći: «Misliš - baš sve?» Ali prije nego što su se misli stigle oblikovati, glas me prekinuo: «Beskrajna Ljubav jedina je istina - sve ostalo je opsjena; nema'ali', nema iznimaka, to je to.» Ta riječ 'ljubav' ima konotacije u kojima se često shvaća kao slaba ili naivna. Čujem kako ljudi kažu: «Od ljubavi se ne živi, stari moj.» No, dopustite mi da pojasnim što podrazumijevam pod ljubavlju u kontekstu Beskrajne ljubavi. To je ravnoteža svega. Moglo bi se reći i Beskrajna jednota jedina je istina, sve ostalo je opsjena. Zato, Beskrajna 'ljubav' također je i Beskrajna inteligencija, Beskrajno znanje, Beskrajno sve. Rečeno mi je kako je čovječanstvo manipuliranjem navedeno da se identificira s iluzornim 'ličnostima', a ne s Beskrajnim koje zapravo jesmo. To je ljude zarobilo u iluziji odvojenog stanja.
[FONT="]
Rečeno mi je da su zakoni fizike također iluzije. «Ne postoje zakoni fizike.«, rekao je glas. «Znanstvenici stvaraju iluzorne 'zakone' za mjerenje iluzornog svemira.« Ne postoje 'zakoni' bilo koje vrste jer sve jednostavno jest. «Misliš li da Beskrajno treba 'zakone' kako bi se kroz njih izražavalo?« Zakoni fizike i matematike, kao i svi drugi zakoni koji 'upravljaju' fizičkim i nefizičkim svjetovima kreacija su zabludjelog uma. Ako znanstvenici vjeruju u takve 'zakone', takvo će biti njihovo iskustvo. Ne zato što zakoni postoje, nego zato što znanstvenici, i preko njih ljudi općenito, vjeruju da postoje, zato se tako i čini. Ali to traje samo dok se ne pojavi netko tko će promijeniti vjerovanje, kolektivnu stvarnost, i tada takvi 'zakoni' prestaju vrijediti. Stalno se iznova potvrđuje da uvjerenja znanstvenika koji izvode neki eksperiment utječu na rezultate eksperimenta. Najbliža stvar 'zakonu' koja postoji je ovo: ono što vjerujete, to ćete i vidjeti i doživljavati. Glas je objasnio da ono što doživljavamo kao 'opipljiv' svijet postoji samo zato što mi vjerujemo da postoji. Taj svijet nije 'tamo vani', nego je 'ovdje unutra' - u našim umovima.
[/FONT] 'Zakoni' prirode također su iluzija, objavio je glas. «Zašto je ljudima tako teško razumjeti zbog čega je 'Bog koji sve ljubi' stvorio 'zakone' prirode, zakone divljine, u kojima se sve temelji na ubijanju i preživljavanju?« Čini se da postoji velika proturječnost između 'božanske ljubavi' i pokolja i straha zapisanog u samom tkivu 'prirode'. Ali nema proturječja, rekao je glas, zato što je 'zakone prirode' stvorio Matrix, a ne Beskrajno. «Misliš li da bi Beskrajno, gdje se sada nalaziš, željelo gledati kako bilo što pati i živi u strahu, a kamoli stvoriti strukturu u kojoj je to normalno?« Priroda je još jedna holografska projekcija koja je 'stvarna' samo zato što smo uvjetovani vjerovati da je stvarna. 'Zakoni' prirodnog svijeta odražavaju stanje njenog stvoritelja, entiteta Matrixa; stanje straha i očajničke borbe za preživljavanje. Postoje i neki naizgled predivni izrazi prirode na 'planetu Zemlji', rekao je glas, i sve dok smo svjesni da su oni iluzije, možemo u njima uživati. Ali moramo paziti da nas ono što vidimo na Zemlji ne opčini, inače postajemo poput moljca hipnotiziranog svjetlom, zarobljeni iluzijama koje nas drže u odvojenom stanju. Poruka je bila da uživate u onom što vidite, ali da pritom imate na umu da je ono što 'vidite' samo ono što mislite da vidite. Iluzija vas može kontrolirati samo ako mislite da je stvarna.
Nakon Brazila bolje razumijem prirodu naše sanjane stvarnosti. Jednom prilikom šetao sam uz plažu po divnom sunčanom danu u izmijenjenom stanju svijesti zahvaljujući 'čarobnim gljivama'. To je bio jedini 'drugi put' da sam nešto uzeo kako bih pristupio izmijenjenoj stvarnosti. Glas mi je rekao: «Pogledaj oko sebe, zar ne izgleda kao san? Ne ostavlja li dojam poput sna koji doživljavaš dok spavaš?» Zaista je bilo tako, i kasnije je 'sjećanje' na to iskustvo bilo izuzetno nalik snu. Je li se dogodilo? Je li to zaista sve bio san? Bilo je poput šetanja kroz sliku, 'mjehur' stvarnosti, a smijeh je dolazio puno lakše nego u čistom osjetilnom stanju. Zanimljivo mi je bilo to što su me 'ovozemaljske' pojave mogle istog trena izbaciti iz izmijenjenog stanja svijesti. Šetao sam uživajući u svojoj proširenoj stvarnosti kad sam ugledao policijski auto i počeo razmišljati o autoritarnom sustavu.
Odmah sam izašao iz svog izmijenjenog stanja i bio natrag, 'ovdje'. Kasnije sam počeo razmišljati o nečemu vezanom uz strah i dogodila se ista stvar. Svaki put kad bih provjerio 'vrijeme' na svom satu bio sam izbačen iz izmijenjenog stanja jer sam se uživio u stvarnost Vremenske omče. To mi je omogućilo da bolje razumijem kako nas Vremenska omča/Matrix drži u manipuliranoj stvarnosti i zašto je sustav organiziran na takav način.
U tim izmijenjenim stanjima izvan pet osjetila možemo ponovno steći našu svjesnu povezanost s Beskrajnim i iskusiti bilo koji izraz Beskrajnog - sve što postoji. Pogledajte ocean. Dajemo mu različita imena kao Tihi ili Indijski, kao što i samima sebi dajemo imena poput Bili Jones ili David Icke. Ali ti su 'različiti' oceani ista voda, kao što smo mi ista svijest. Pa gdje je onda ocean? Razbija li se o obalu Indije? Oplakuje li plažu na Jamajci? Jesu li to uzburkane vode Južnokineskog mora? On je sve to, i zato može iskusiti sve to. Mi smo beskrajna svijest koja je sve. Gdje se nalazimo? Jesmo li stablo u vrtu? Jesmo li šuma niz cestu? Jesmo li Sunce na nebu? Jesmo li odraz koji vidimo u zrcalu ili kišne kapi na našem licu? Mi smo sve to jer smo izraz bezgraničnog Jednog i možemo doživjeti bilo koji aspekt bezgraničnog Jednog koje jesmo. Izmanipulirani smo tako da vjerujemo da smo izolirane 'pojedinačne' kapljice, a zapravo smo ocean. Mi čak nismo dio oceana, mi jesmo ocean. Kada vratite kapljicu natrag u vodu, gdje završava kapljica i gdje počinje ocean? Nema podjele, kapljica postaje ocean. To su znanje prosvijetljeni objavljivali kroz čitavo ljudsko postojanje, ali službena znanost poricala je njegovu istinitost. Starogrčki filozof Platon rekao je da su ljudska bića poput ljudi koji sjede u pećini uvijek okrenuti prema zidu. Svemir su sjene koje padaju na zid, iluzije koje ljudi pogrešno smatraju stvarnošću. Jedina je stvarnost ili istina svjetlo - svijest - koje omogućuje postojanje sjena. Drevna vedska djela iz Indije govore isto. Hinduistički mistik iz osmog stoljeća, Shankara, je rekao: 'Cijeli ovaj svemir o kojem govorimo i mislimo nije ništa drugo nego Brahman [beskrajna svijest]. Ne postoji ništa drugo.»
:::::::::::::::
Opširniji tekst pročitajte ovdje:
Kod:
http://rapidshare.com/files/174844013/David_Icke_-_Iskustva_sa_ayahuascom.pdf
dan poslje 
:b_hop:
