Mislim da smo se malo krivo razumjeli, al što je tu je, moje izjave za mene imaju određeni smisao, ali u trenutku kad tu rečenicu napišem, vaša razumijevanja tih rečenica i smisao koji iz njih iščitavate govori više o vama nego o meni. Ja tu ne mogu niti želim intervenirati, smatram da je ljepota postojanja baš u raznolikosti. Ipak, sad kad sam se već pomalo nespretno uključio, osjećam se dužnim u duhu debate da dodatno proširim moje razmišljanje, jer tko zna, možda ćemo se na kraju ipak naći na istoj strani, uz priliku da nešto naučimo o sebi i o drugima.
Novac u današnjem društvu je sinonim za moć, mislim da to ne treba posebno objašnjavati. Generalno, kvantitet/brojnost bilo čega daje moć, radilo se o registriranim članovima vutra.org, vjernicima neke religije, članovima političkih stranaka, naroda, zalihe nafte, količini municije, hrane itd. Novac je dogovorno sredstvo plaćanja roba i usluga i to je doseg današnje ljudske civilizacije. Je li čovjek uistinu civiliziran, to je tema neke druge debate.
Često čujem izjave da je novac prljav i da novac kvari čovjeka, ali ja ne osjećam da je to istina. Kaže se da ako želiš vidjeti kakav je tko kao osoba, daj mu moć da vlada. Najgrublje rečeno, postoje dvije vrste ljudi, uspavani i probuđeni. Probuđene ljude, poput Isusa, Bude, Muhameda, Zaratustru itd nikakav novac ili moć ne može promijeniti, jer nema nikog da upravlja tim moćima (nema Ega). Osoba koja istinski vlada svojim bićem, ne može nikakav novac ili moć promijeniti, jer ako nema želja, nema ni motiva, nema ambicije. Mislite da bi jednog Isusa novac promijenio?
S druge strane, uspavane ljude, a pritom mislim na običnog čovjeka, koji je vođen raznim željama, koji projicira budućnost, onaj koji sanjari (o duhovnim i li materijalnim stvarima nebitno, san je san), on će s novcem jednostavno dobiti mogućnost da realizira sve svoje dotad skrivene želje i maštanja. Dakle ako za nekoga kažemo kako se osvojenim dobitkom probahatio, odhebao ekipu, napustio obitelj i našao mlađu ženu itd...to samo znači da je on oduvijek bio takav, samo mu društveni položaj/financijski uvjeti nisu dozvoljavali da pokaže tu svoju skrivenu i potiskivanu "mračnu" stranu.
Postoji i razlika ako je čovjek dolazio do bogatstva postepeno, vođen ambicijom, pohlepom...takav čovjek do samog kraja sanja o danu u budućnosti kada će napokon uživati u stečenome, ali obično smrt dođe i to sutra ostane samo san. To je također devijacija koja nema veze sa novcem i može biti povezana s bilo kojim aspektom života, a u korijenu je Ego.
Čitam često i da se odjeljuje materijalno od duhovnog, u smislu da ukoliko čovjek želi napredovati spiritualno, da je nužno odreći se svjetovnog. To je totalna nebuloza i mislim da je to tek taktika koju su smislili određeni krugovi ljudi kroz povijest da bi umirili siromašne (kao cool je biti siromašan, jer to znači da si duhovan i da te čeka nagrada nakon smrti). Naravno, biti siromašan materijalno te ne lišava pohlepe za bogatim vječnim zagrobnim životom, na tom psihološkom triku sve religije baziraju svoju moć. Čini mi se da je mistikinja Meera jednom prilikom demonstrativno usred sela porazbijala dva vrča pune vode, a simbolika je bila da čovjek neće biti slobodan (od religijskog izrabljivanja) dok postoji strah (od smrti) i pohlepa (za zagrobnim životom). Pohlepa je pohlepa i definirana je činom, a ne objektom (dakle može se biti pohlepan i za duhovnim jednako kao i za materijalnim).
Kako bilo, ne smatram da je novac zlo, naravno da nije ni garancija nečega, ali ne vidim zašto bi ga osuđivao, jer ako je "Bog" svuda i sve, onda je i novac jedan dio toga. Kao što je za noćno nebo posuto sjajnim zvijezdama potrebna tama za kontrast, tako mi je i novac pokazao da sve ono što mi je u životu uistinu bitno - nema cijenu.