Ista stvar je kod mene Đoksone... srce počne da mi udara jako kao Indijanski bubnjevi, kad ovi kreću u rat
Pa se još ubrza frekfenca na nekih 120 otkucaja u minuti, i tada je zagarantovano da neću slušati ni šta ko priča, niti bilo šta drugo.... tada samo razmišljam kad će ta zaebancija da prođe
A kad još svemu ovome dodam moje stanje uma nakon intezivnog duvanja, a ono je u fazonu "I don't give a fuck" za sve i svja... onda je moja odluka da sve spalim bila stvar prostog ugađanja vlastitom zdravlju, te zbog adekvatnog i funkcionalnog djelovanja. Podsjećam da sam prije nekoliko god imao infarkt pluća, pa su svi ovi simptomi kod mene još naglašeniji ! A kočnica nemam, ja kad imam trave, jednostavno moram da je spržim. Ona je moj najveći "porok" . Zato sam je spalio, i ne farbam vas
zaista sam to uradio. Možda nekom zvuči nenormalno, ali tako je kako je. Nemam namjeru da ikoga provociram, nijesam Vam ovo sve ispričao da bih bilo koga tangirao. Ko se istangirao , njegov problem.... ja nijesam istupio ovdje sa mojom pričom iz tih pobuda.
Pauza traje, evo 15-ak dana... dobro spavam, dobro jedem, malo sam napet i plahovit... ali ja sam odprilike takav. Napet ne, plahovit da. Jednu malu teglicu sam našikao do vrha, i predao je svom frendu. On i ekipa partijaju svako veče, miksuju Džeka i S#1, a ja ih samo posmatram, bez ikakvog problema. Kad sam mogao sve da urnišem, mogu i da se oduprem njihovim ponudama. Samo mi je trebao jak motivacioni momenat, a uništenje cijele gomile je upravo to. Sledeće duvanje nakon sledeće berbe, ako bude sadnje. Pozdrav svima na